Restartove besplatne filmske radionice

Tijekom zimskih praznika Restartova Filmska početnica vam donosi dvije besplatne višednevne radionice! Želite li se baviti tijekom tri dana stop-motion tehnikom i saznati kako se objekti u filmu sami kreću ili vas više zanima kako nastaje glazba u filmu te želite kroz muziciranje stvarati vlastite atmosfere u filmskim scenama?

Radionice su namijenjene djeci nižih razreda osnovne škole (od 1. do 4. razreda) koji mogu sudjelovati u zimskom izdanju Filmske početnice, potrebno je samo što prije prijaviti se putem PRIJAVNICE i osigurati svoje mjesto na filmskapocetnica@restarted.hr!

Radionica glazbe na filmu traje dva dana i to 13. i 14. siječnja, dok radionica stop-motion tehnike traje tri dana od 10. do 12. siječnja. Obje radionice održavaju se od 10:00 do 11:30 u prostoru POGONA – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.

Više o radionicama pročitajte OVDJE

Opera ‘Carmen’ dobiva novi završetak u znak podrške borbi protiv nasilja nad ženama

Nakon više od 140 godina u kojima je završavala ubijena nožem na pozornici, heroina opere ‘Carmen’ konačno dobiva osvetu u novoj talijanskoj produkciji ove poznate opere – pucajući u svog ljubavnika.

Globalno popularna opera francuskog skladatelja Georgesa Bizeta, prvi put izvedena davne 1875. godine, dobila je novi završetak u novopostavljenoj operi izvedenoj u gradu Florence kako bi se naglasila stalna borba protiv nasilja nad ženama u Italiji.

U najnovijoj verziji, koju je napisao talijanski redatelj Leo Muscato, Carmen više ne umire od ruke ljubavnika kojeg je odbila, Don Josea, već puca u njega iz pištolja.

Voditelj Teatro del Maggio Musicale Foundationa, Cristiano Chiarot, ističe kako je razgovarao o uvođenju izmjena u operu s redateljem Muscatom. “U vremenu u kojem se naše društvo suočava s ubojstvima žena, kako možemo pljeskati ubojstvu žene na pozornici?”, rekao je Chariot, objašnjavajući obrat u radnji opere.

Talijanski državni institut za statistiku navodi da je jedna od tri žene u Italiji između 16. i 70. godine u 2014. godini doživjela fizičko ili seksualno nasilje, dok je u 2016. ubijeno 149 žena, od kojih je polovicu ubio njihov bivši ili sadašnji partner. Ujedinjeni su narodi 2012. godine upozorili da je nasilje nad ženama i dalje veliki problem u Italiji i istaknuli da je obiteljsko nasilje “najuporniji oblik nasilja u Italiji”.

Od tada je Vlada usvojila oštrije zakone protiv nasilja nad ženama, no nasilje i dalje ostaje duboko ukorijenjeno u patrijarhalnoj kulturi, navodi Chiarot. “Naša opera je pokušaj da osvijetlimo zlostavljanje žena u modernom talijanskom društvu, gdje femicid nije tako neobična pojava”, dodaje.

Paolo Antonio Klun, glasnogovornik kazališta, istaknuo je kako se nova Carmen zauzima za žene u društvu u kojemu je nasilje nad ženama toliko uobičajeno te da kazalište ima društvenu ulogu koju mora ispunjavati. “Kazalište mora imati etičku i društvenu funkciju. Mora prenositi poruku protiv nasilja”, dodaje.

Radnička fronta i Levica o Piranskom zaljevu: Prodaju nam nacionalističku maglu

U nedjelju, 7. siječnja održan je zajednički prosvjed Radničke fronte i Levice, političkih lijevih stranaka iz Hrvatske i Slovenije, u vezi slučaja Piranskog zaljeva.

Prosvjedna akcija je održana u 15 sati na hrvatsko-slovenskom graničnom prijelazu Plovanija na “ničijoj zemlji”. Zajedničkom akcijom upozorili smo na nacionalističku maglu koja nam se prodaje na obje strane. Piranski zaljev i sporovi oko njega služe kako bismo se bavili nepostojećim nacionalnim pitanjima, a ne gorućim problemima gospodarske i socijalne politike.

Na prosvjedu se okupilo 50-ak članova i članica Radničke fronte i Levice iz svih krajeva Slovenije i Hrvatske, te su na hrvatskom, slovenskom i talijanskom jeziku, pred mnoštvom novinara i medijskih kuća, pročitali zajedničko priopćenje:

Piranski zaljev i sporovi oko njega predstavljaju klasičan primjer prodavanja nacionalističke magle kako bi se narodi bavili nepostojećim nacionalnim pitanjima, a ne gorućim problemima gospodarske i socijalne politike. Radi se o zaljevu u kojem većina ljudi iz Slovenije i Hrvatske nikad nije bila, niti će ikad ondje biti, niti im je bitno gdje je zapravo granica. Također, gdje će biti granica u praksi nema nekog značenja. Slovenski i hrvatski brodovi su i do sada slobodno prolazili, ribari su slobodno ribarili, a obje su zemlje ionako u EU. Sve silne priče o “nacionalnim interesima” hrpa su besmislica idealnih i za politiku bacanja prašine u oči.

Je li u “nacionalnom” interesu ribara, bilo hrvatskih ili slovenskih, da isplovljavaju pod pratnjom policijske flote i ribare usred agresivnih manevara tih flota? Je li u interesu radnika i radnica, da se umjesto svojim interesima bave “nacionalnim pitanjima” i produbljivanjima nacionalnih sukoba? Manija militarizacije, zveckanje oružjem i pozivanje na rat nisu u interesu ni jednog ni drugog naroda. Jesu pak u interesu huškača kojima je samo do očuvanja statusa quo i socijalnih nejednakosti.

Dok političari prodaju priče o nacionalnim interesima u Piranskom zaljevu, istovremeno u Hrvatskoj pokazuju nebrigu za najosjetljivije skupine –  za bolesnu djecu koja hitno trebaju lijekove, penzionere koji kopaju po kontejnerima, siromašne i nezaposlene, blokirane i ovršene. Hrvatska se suočava s dosad najvećim iseljavanjem mladih iz zemlje što će uskoro dovesti do kolapsa mirovinskog sustava i još većeg društvenog raslojavanja na bogate i siromašne. U ovom trenutku je, po Eurostatovim podacima, čak 1,18 miljuna ljudi u Hrvatskoj u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. U trenutku kada se hrvatski ministar financija hvali BDP-om, suficit samo znači poboljšavanje rejtinga za daljnje zaduživanje, ne i bolji život za sve. Umjesto da spašavaju proizvodnju, znanost, obrazovanje i zdravstvo, vladajući troše za nove automobile i mobitele.

U Sloveniji je pak radništvu dosta mjera štednji, učitelji se pripremaju na štrajk, a borba trafikanata je pokazala svu bijedu atipičnih oblika rada. Iako se i slovenski ministri hvale izlaskom iz krize, sasvim je jasno kako taj prividan ekonomski rast ne znači dobrobit za sve. Oko 280.000 stanovnika, ili svaki sedmi stanovnik Slovenije živi ispod granice siromaštva. U Sloveniji se socijalne i ekonomske razlike neprestano produbljuju (razlika minimalne i prosječne neto plaće je najviša u EU). Čak se djeca u Sloveniji počinju socijalno i ekonomski raslojavati, pa se socijalne razlike sve više reflektiraju i na pismenost – istraživanja su pokazala da su bogati kudikamo pismeniji od siromašnih.

Ukratko, Slovenija i Hrvatska danas dijele sudbinu zemalja na periferiji Evrope, gdje socijalne razlike rastu, radnici gube sva prava, atipični oblici rada postaju norma, a socijalna raslojenost raste. No umjesto da rješavaju probleme svojih naroda, političari jedne i druge strane konstantno potpiruju trenja s vanjskim ili unutarnjim neprijateljima, po potrebi. Politički spektakli poput ovog u Piranskom zaljevu, sasvim su logičan folklor koji prati daljnje rastakanje socijalne države i trećeg vala privatizacije.

Zbog toga je potrebno da zajedno udruženi prosvjedujemo protiv lažne politike. Levica i Radnička fronta zajedno upozoravaju na jalovost aktualnog političkog igrokaza.

Priče o nacionalnom interesu vladajući nam pričaju kako ne bismo shvatili da s druge strane ove “granice” nisu “Slovenci” i Hrvati, njihovi “nacionalni interesi” suprotstavljeni “našim nacionalnim interesima”. S druge strane “granice”, kao i sa ove strane “granice”, nalaze se ribari, radnici i radnice, obični ljudi, naše sestre i braća, koji dijele isti interes – živjeti u miru i od svojeg rada, dostojanstvenim životom. More i priobalje javno su dobro kojim bi se trebalo i moglo upravljati zajednički, vodeći računa o interesima lokalnog stanovništva, a ne fiktivnih “nacionalnih interesa”.

Stanovnici ovih graničnih područja Istre i Slovenskog primorja, hrvatske, slovenske i talijanske nacionalnosti, kroz krvavu su borbu naučili vrijednosti internacionalizma, multikulturalnosti, solidarnosti i dijaloga. Nebrojeno su puta otvoreno, hrabro i zajednički pokazali ratnim huškačima što misle o njihovim granicama i žicama, govoru mržnje i zatvaranju u nacionalne torove. Sigurni smo kako će naši narodi znati stati na put nacionalistima s obje strane, raznim Tromblonima, Tomašićkama, Janšama i Jorasima i prepoznati dimnu bombu koju političari obje strane ubacuju u polje političko-ekonomskih procesa prevodeći ih u nacionalističke sukobe.

Kako izbjeći rodne stereotipe u odgoju djece?

“Dečko je!”, Za većinu ljudi rod je prva etiketa koju dobiju, ali sve popularniji pokret rodno neutralnog odgoja teži to promijeniti. Oni/e koji/e provode tu ideju do ekstrema odbijaju nametnuti bilo koju vrstu roda svom djetetu, međutim većina sljedbenica/ka samo želi odgojiti svoju djecu u okruženju bez rodnih stereotipa.

Pokret ima i slavne podržavatelje/ice, uključujući Palomu Faith i Russella Branda, ali je također zaokupio pažnju velikih dućana poput Targeta i Johna Lewisa, koji su uklonili rodne oznake s odjeće i igračaka. Nedavni BBC-jev dokumentarac prati školski sat u kojem su izbjegnute rodne igračke, aktivnosti i jezik  – što je za rezultat imalo značajno poboljšavanje samopouzdanja i ponašanja kod djevojčica i dječaka.

Čini se kao vrijedan pothvat: kruto držani rodni stereotipi pokazuju da imaju širok raspon negativnih učinaka na odrasle i djecu, ali koliko znanost to može podržati? Kako zauzeti roditelj može pokušati zaštititi svoju djecu od okruženja s rodnom pristranošću? Pitala sam stručnjake/inje iz cijelog svijeta za njihove vrhunske savjete o tome kako preći stjenovitu cestu rodno neutralnog roditeljstva. Ovo sam naučila:

1. Učinite rod manje važnim…
“Obično ne upotrebljavam oznaku ‘rodno neutralan'”, kaže Christia Spears Brown, profesorica u Centru za jednakost i socijalnu pravdu na Sveučilištu Kentucky. “Usredotočujem se na to kako djeca mogu biti slobodna od ograničenja temeljenih na rodnim normama.” Sve/i smo mi krive/i za nametanje stereotipa djeci. Razmislite o tome koliko često odrasli komentiraju tjelesni izgled djevojčica prije drugih osobina. Da biste to izbjegli, pokušajte ukloniti rodne oznake iz vašeg jezika. “Umjesto da kažete: “Koja si ti pametna djevojčica!“, recite, “Koje si ti pametno dijete!” – kaže Brown.

2. … ali ukažite na seksizam u svijetu oko njih.
“U isto vrijeme se, što je jednako važno, mora više govoriti o rodu”, kaže Brown. Roditelji moraju naučiti svoju djecu o seksizmu i stereotipima. “Pomažite djeci prepoznati stereotipe kad god ih uočite i znajte kako seksizam oblikuje svijet u kojem živimo. Ti razgovori trebali bi početi od samog početka. To je jedini način na koji djeca znaju da rodne podjele koje vidimo nisu posljedica urođenih razlika u sposobnostima, već rezultat stereotipizirane kulture.”

3. Zapamtite da igračke nemaju rod.
Studije pokazuju da djevojčice i dječaci pokazuju sklonost igranju s igračkama, koje su određene za njihov rod, već od devet mjeseci života – ponašanje koje je vjerojatno pod utjecajem odraslih koji iniciraju i nagrađuju stereotipičnu igru kao biologiju.

Vrste igračaka s kojima se vaše dijete igra je od vitalne važnosti za njegov/njezin razvoj – mogu imati ozbiljan utjecaj na njegove/njezine kognitivne sposobnosti, interese karijere i mnoge aspekte njegovog/njezinog tjelesnog i psihičkog razvoja. “Igračke podučavaju djecu sposobnostima”, kaže Lisa Dinella, izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu Monmouth u New Jerseyu i glavna istraživačica Laboratorija za istraživanje roda. “Kocke i društvene igre poučavaju brojanje i prostorne vještine, lutke uče djecu igru njegovanja”.

Istraživanja također pokazuju da se djeca sjećaju više informacija o igračkama koje smatraju prikladnima za svoj rod od onih za suprotni rod. “Kada rodno stereotipiziramo određene igračke kao ‘igračke za dječake’ ili ‘igračke za djevojčice’, ograničavamo vještine koje razvijaju”, kaže Dinella.

Kako poticati različite igre? Boja i označavanje utječu na izbor igračaka s kojima djeca komuniciraju – to je osobito vidljivo kod djevojčica. No, to može koristiti za našu prednost: “Naše istraživanje o ružičastim i plavim igračkama pokazuje da je sama promjena boje igračke promijenila interes djece za istu igračku”, kaže Dinella. Trgovine to počinju shvaćati: 2015. godine Target eliminira svoje ružičaste i plave prolaze igračaka, a tek nešto manje od polovice britanskih trgovina igračkama koje su nedavno ispitane, odvajaju svoje igračke po rodu.

4. Zaštitite djecu od “ružičastog i plavog tsunamija” što je ranije moguće.
“Tek sada postajemo svjesne/i kako su plastični i laki za oblikovanje naši mozgovi te kako ih mogu promijeniti iskustva, ali i stavovi poput stereotipa”, kaže Gina Rippon, profesorica emeritus kognitivnog neuroimaginga na Sveučilištu Aston u Velikoj Britaniji. Ona govori roditeljima da pripaze na “ružičasti i plavi tsunami”, u kojem će, konstantno naglašavanje razlika između dječaka i djevojčica, mijenjati njihov mozak i ponašanje.

Mozak ima cijeloživotni kapacitet da se promijeni i preokrene, ali je najviše ‘rastezljiv’ do sedam godina. “Zato je važna rodna neutralnost”, kaže Rippon. Ono što naučimo tijekom ovog kritičnog razdoblja može dramatično oblikovati naš razvoj – što ranije pokažete svom djetetu svijet u kojem su sve mogućnosti jednako dostupne za njega/nju, to bolje.

5. Nemojte brisati rod.
Cilj nije izbrisati rod, već smanjiti utjecaj rodnih stereotipa koji prate rodne oznake, kaže Dinella. Za neke roditelje, važnost rodne neutralnosti je vezana za rodni identitet djeteta, no za druge je cilj omogućiti djeci da istražuju sve interese, hobije i karijere.
“Vjerojatno je bolje naglasiti nebitnost roda”, kaže Rippon, “osiguravajući da izbori i mogućnosti nisu ograničeni zbog roda“.

6. Potičite djevojčice i dječake da se igraju zajedno.
“Važno je da se djeca ugodno osjećaju igrajući se sa svima, čak i s onima koji su na neki način drugačiji od njih”, kaže Dinella. “Razmislite o svim vremenima u životu kad bi suradnja s drugima imala koristi – u školi, na radnom mjestu, u osobnim odnosima.”
Brown se slaže: “Neka se djeca igraju u rodno mještovitim grupama za igranje, sportskim aktivnostima i rođendanskim zabavama”.

7. Pustite ih da se izražavaju i da se osjećaju sigurno dok to čine.
“Moj top savjet bi bio podržati raznolikost u odnosu na rodni identitet i rodni izraz. Imajte otvorene mogućnosti za mlade ljude, unatoč sklonosti da želite razmišljati o rodu u konkretnim i kategoriziranim terminima”, kaže Angeline Dharmaindra, klinička psihologinja koja radi za Nacionalnu zdravstvenu službu u službi za razvoj rodnog identiteta u Londonu.
“Djeca i mladi ljudi trebaju biti u stanju istražiti kako izražavati svoj rod od rane dobi. Oblačenje i igranje uloga mogu uključivati izbore koji nisu uvijek u skladu s rodnim stereotipima i mogu biti nekonvencionalni, ali važno je da djeca mogu istraživati i eksperimentirati u sigurnom okruženju“.

8. Učinite razliku pozitivnim atributom.
“Važno je vidjeti istraživanje roda kao nešto što je pozitivno te da odrasle osobe prenesu djeci da je u redu biti drugačija/i”, kaže Dharmaindra. “Istaknite ideju da postoji mnogo različitih načina da se bude muško i žensko”.

9. Upoznajte ih s “Purple Rain”.
Izložite djecu širokoj raznolikosti uzora. “To može uključivati pojedinke/ce koje/i prkose stereotipima u smislu njihove karijere – na primjer, medicinska braća i plesači,  mehaničarke i inženjerke”, kaže Dharmaindra. “To također može uključivati pojedinke/ce koje/i izražavaju svoj rodni identitet na rodno fluidan ili rodno neutralan način, kao što su Eddie Izzard, Prince ili Jeffree Star.”

10. Usredotočite se na vaše dijete kao na pojedinku/ca.
Studije pokazuju da ne postoji “muški mozak” ili “ženski mozak”. Ispitivanja mozga pokazuju da spolne razlike u anatomiji mozga postoje, ali na individualnoj razini, većina nas ima mješavinu značajki koje su karakteristične za oboje. Dakle, dok postoje neke biološke razlike među rodovima, moramo pažljivo razmisliti o tome koliku težinu tome dajemo – i kada je rod jednostavno nevažan. “Moramo se usredotočiti na ljude kao na pojedinke/ce“, kaže Rippon, “a ne kao na gusare, princeze, osobe s Marsa ili Venere.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija

Teresa Margolles: Sutura

Kultura promjene Studentskoga centra u 2018. godini nastavlja svoj likovni program otvorenjem izložbe Sutura istaknute meksičke umjetnice Terese Margolles u četvrtak, 18. siječnja u 19 sati, u Francuskom paviljonu, Savska 25.

Izložba je otvorena do 24. veljače, radnim danom od 16-20 sati i subotom od 10-14 sati. Nedjeljom je Paviljon zatvoren.

Teresa Margolles jedna je od najzanimljivijih meksičkih umjetnica svjetske reputacije, njezin je rad međunarodno prepoznat i priznat te izlagan u svim važnijim institucijama i na manifestacijama poput Venecijanskog bijenala, Manifeste, Guggenheima, MUAC-a, itd. Ovo je njezino prvo samostalno izlaganje u Istočnoj Europi.

Na zagrebačkoj izložbi Sutura autorica ispunjava #FrancuskiPaviljonbalončićima u varijaciji instalacije Zrak, svoga najpoznatijega djela te predstavlja dvije nove produkcije nastale u korelaciji s lokalnom scenom, uzimajući u obzir lokalne specifičnosti. Jedna od njih nastala je u suradnji s članovima zagrebačke LGBT zajednice koji su ujedinili platna koja su skupila ostatke brutalnosti nedavnih ubojstava triju transrodnih prostitutki u Ciudad Juarezu, inače protagonistkinja autoričinih ranijih radova. Ta akcija žalovanja, u kojoj oni posuđuju svoje vrijeme i tijela kako bi se odrekli zločina u kontekstu ekstremnog nasilja u Meksiku, istovremeno otvara emocionalan registar koji će manifestirati politički i ideološki okvir okoliša, u kojemu njihova tijela postaju podložna nasilnim djelovanjima. U svom drugom radu Štoviše, trava raste, fotografskom diptihu i videu koji je nastao u rujnu 2017., umjetnica dokumentira akciju uklanjanja bilja koje je prekrivalo stare tračnice vlaka u dvorištu Studentskog centra. Tim činom Margolles simbolično vraća u prvobitno stanje rijetko spominjanu epizodu povijesti SC-a iz vremena Drugog svjetskog rata.

Margolles stvara snažna umjetnička djela koja problematiziraju socijalne i ekonomske norme društva, koje smrt – nasilnu, onu drugih i drugačijih – prihvaća kao normalnost. Njezin izričaj prvenstveno je hrabar, ona propituje, ali i krši društvene i umjetničke konvencije. Kroz svoj dugogodišnji rad razvila je jedinstven umjetnički jezik kako bi kroz suptilne geste dala glas nasilno ušutkanim žrtvama.

Kustosice izložbe su Karla Pudar i Alejandra Labastida u suradnji s Martom Kiš, kustosicom Francuskog paviljona. 

Tribina ‘Obrazovanje i reprodukcija nejednakosti’

Inicijativa za feministički Filozofski poziva vas na tribinu Obrazovanje i reprodukcija nejednakosti, koja će se održati 15. i 16. siječnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 

Čini se da se većina hrvatske javnosti slaže da nešto nije u redu s našim obrazovnim sustavom. U zadnjih nekoliko godina ponovno se razvila velika rasprava o reformi školstva. Pri tome u razgovoru o obrazovanju najčešće dominiraju lijevo-liberalne i libertarijanske ideološke pozicije i njima sukladna argumentacija i ciljevi obrazovanja, a marginaliziraju se marksističko-feministička te interkulturalna/postkolonijalna perspektiva. Stoga smo odlučile/i malo prokomentirati naš obrazovni sustav iz baš te dvije, nama mile, marginalizirane perspektive.

{slika}

1. DAN

15. 1. u 19h

Ana Bauer 
Katarina Peović Vuković
Andreja Gregorina
Josipa Lulić
Moderira Marija Dejanović

2. DAN

16. 1. u 19h
Tihana Klepač
Ljatif Demir
Lea Horvat
Moderira Norma Trkovnik

Više o izlaganjima uskoro!

—————————————————————————-

Više o temi i razlozima

Posljednjih se godina u javnosti često govori o tome da u Hrvatskoj imamo problem s obrazovnim sustavom. Problematičnost našeg obrazovnog sustava kritizira se s nekoliko ideoloških pozicija.
Lijevo-liberalna ideološka struja najčešće govori o potrebi za reformiranjem sustava obrazovanja te smatra da ćemo “modernizacijom” i “osuvremenjivanjem” kurikuluma postići intelektualni i ekonomski standard zapada. Takav pristup je nedovoljno dobar jer, kao prvo, svrhu svojih činidbi ne nalazi u području obrazovanja, nego u izvanjskim društvenim faktorima (potrebe tržišta, veća stopa zapošljavanja) te stoga nije humanistički, nego anti-humanistički iz razloga što obrazovanje čovjeka subordinira njegovoj ulozi na tržištu te ga tako svodi na isključivo ekonomsku dimenziju.

S druge strane, čak i da se reformu dobro osmisli ona se, koliko god bila dobro osmišljena, ne može implementirati u praksu bez dodatnog obrazovanja nastavnika u skladu sa sadržajima kurikuluma i suvremenom metodologijom znanstvenog mišljenja i bez svojevrsne “pripreme terena” u školama. Svaka reforma koja je bila provedena pošto-poto dosad nam je donijela samo više birokracije i stresa.
Ova struja, zajedno sa umjerenom ljevicom, također zagovara uvođenje kritičkog mišljenja i građanskog odgoja u škole. To su programi koji su nužni za demokratsko i aktivno građanstvo te se o važnosti tih programa već dovoljno govori. Stoga o njima ovdje neće biti riječi. Trebalo bi samo nadodati da je, bez kritike ideologije, kritičko mišljenje samo još jedan od mehanizama ideološkog (samo)porobljavanja. Stoga ćemo, ako u budućnosti budemo radile/i još tribina o obrazovanju, rado govoriti o kritici ideologije u kontekstu odgoja za demokraciju (nakon tribine ćemo vam postaviti anketicu na fb stranici pa se izjasnite želite li prisustvovati takvoj tribini ili ne).

Druga struja je libertarijanska. Oni s jedne strane pod krinkom zalaganja za “STEM-revoluciju” zagovaraju prodor krupnog kapitala i klijentelizma u obrazovanje, a s druge se strane utvaraju “ideološki neutralnima” dok govore da nikome ne smijemo nametati LGBT prava, prava žena i prava manjina kroz obrazovanje. Ova je struja previše banalna da bismo na nju trošile/i riječi.

Što je sa ženama u obrazovanju? Što je sa zahtjevima koje sve skuplje obrazovanje nameće djeci i odraslima nižeg socio-ekonomskog statusa? Što je s pravima Roma na nastavu na vlastitom jeziku?
Dođite i zapitajte se s nama 🙂