Međunarodni dan djevojčica: Kako neravnopravnost počinje prije rođenja

Na Međunarodni dan djevojčica, koji se obilježava 11. listopada, i dalje smo suočeni/e s diskriminacijom djevojčica koja počinje prije samog rođenja i nastavlja se kroz obrazovanje, zdravlje, brak i zaposlenje. Svjetski lideri obećali su postići rodnu ravnopravnost do 2030. godine – ali na temelju trenutnog napretka za ovo će nam trebati više od 100 godina!

Zamislite svijet u kojem djevojčice mogu ostvariti vlastite ciljeve i realizirati svoje snove; svijet u kojem mogu aktivno sudjelovati u odlukama koje se tiču njihovih života; svijet u kojem su  oslobođene od nasilja i žive živote koje same odaberu. Svijet u kojem mogu napredovati, inspirirati druge i uspjeti. To je svijet koji nastojimo postići – poruka je organizatora/ica ovogodišnjeg Europskog tjedna akcije za djevojčice.

Od 9 do 13. listopada traje EUROPSKI TJEDAN AKCIJE ZA DJEVOJČICE 2017, koji će staviti naglasak na ono što još treba biti učinjeno da bi se prevladale barijere s kojima se suočavaju djevojčice/djevojke diljem svijeta te da bi se osiguralo poštovanje, zaštita i primjena njihovih prava. Kroz niz zagovaračkih akcija, akcija na razini javih politika i kampanja, zahtijevat će se od Europske unije da učini više i bolje za položaj djevojčica/djevojaka. Cilj organizatora ove akcije, koalicije organizacija civilnog društava koja između ostalih uključuju IPPF i Save the Children, jest da se donesu konkretne preporuke koje se mogu implementirati u cilju bolje zaštite, osnaživanja i promocije prava djevojčica kroz EU politike, prakse i programe od kojih će posebnu korist imati najviše marginalizirane djevojčice. Europski tjedan akcije za djevojčice podržavaju europske institucije i UN-ove agencije.

Pod sloganom “Djevojčice mogu…” ovogodišnji tjedan akcije pokazati će što sve djevojčice/djevojke mogu postići kada se njihova prava poštuju i štite. Kada ih osnažimo, zaštitimo i podržimo da ostvare svoja prava, djevojčice/djevojke mogu napredovati i uspjeti.

Tekst je prenesen sa SeZaM-a

Moje autanje: Osjećaj je bio grozan, a danas su mi roditelji najveći izvor ljubavi i podrške

Povodom 11. listopada, Međunarodnog dana autanja (ili izlaska iz ormara; Coming Out Day), udruga Trans Aid dijeli osobnu priču o autanju rodno nebinarne osobe – osobe koja se rodno ne identificira unutar društveno određenih definicija muškog i ženskog identiteta.

 

Alex (20)

Kad razmišljam o autanju, uvijek se prvo sjetim trenutka kad sam se autao mami. Dogodilo se posve neočekivano i nisam bio nimalo pripremljen na to – možda se zato i odvilo na tako nespretan i težak način.

Bilo je to početkom 2015. godine. Baš sam se vratio iz Zagreba i mama i ja smo se posvađali oko nečega te sam u jednom trenutku rekao: “Nemaš pojma kakve sve ja probleme imam”, na što je ona krenula inzistirati da joj objasnim što mi se događa. Vidio sam da se neću moći izvući i odlučio sam joj reći. Vodio sam se time da nikad nema “pravog” trenutka, samo onog koji takvim sam učiniš.

Objasnio sam joj što znači biti nebinarna trans osoba i kako je to sve kod mene teklo, od djetinjstva pa do tadašnjeg dana. Također sam joj rekao da ništa od toga nije ni njena, ni tatina, ni ničija krivnja, već da sam takav rođen i da nikad nisam ni bio djevojčica. Do tad je bila prividno smirena, ali sam vidio da u njoj bukti milijun osjećaja. Počela je govoriti kako ću biti obiteljska sramota, kako ne zna kako će to reći drugim članovima obitelji, brinula se o tome kako će me tretirati u društvu, što će mi se dogoditi kad krenem s medicinskom tranzicijom, i tako dalje.

Počeo sam plakati i idućih 10 minuta njen ton i moje suze proporcionalno su se povećavali. Kad je prestala pričati, rekao sam joj da želim da zaboravimo cijelu situaciju, što smo i napravili – nismo to spomenuli sljedećih godinu i pol dana.

Osjećaj je bio grozan. Izložio sam se na iznimno nagao i ranjiv način osobi do koje mi je neizmjerno puno stalo, a ona me – tako sam to tada vidio – hladno odbila. Tek nakon što sam u Zagrebu nekoliko mjeseci posjećivao grupe podrške za transrodne osobe, shvatio sam kako se ona osjeća i kako se ja trebam postaviti u cijelom procesu. Autanjem sam ju suočio s nečim s čim se nikad prije nije susrela, nije imala skoro nikakve informacije o transrodnosti i rodnoj nebinarnosti. Sve što je znala bili su transfobni stereotipi koji su, naravno, bili potpuno krivi i normalno je da se osjećala izgubljeno i prestrašeno. Na meni je bilo da joj dam vremena da sve procesuira i da shvatim da su njezine greške nenamjerne.

Danas su moji roditelji najveći izvor ljubavi i podrške koju imam, mamu ne mogu ni povezati s osobom koja je bila kad sam joj se autao. Od tad je autanje skoro uvijek pozitivno utjecalo na mene i ljude kojima kažem. Mislim da autanje oslobađa osobu koja se auta i educira osobe koje sudjeluju u procesu. Kada ljudima kažem da sam nebinarna osoba, to je zato što ih želim osvijestiti, želim da se informiraju i ponašaju prema svakoj trans osobi s poštovanjem i razumijevanjem, pri čemu sam uvijek strpljiv i ništa ne uzimam k srcu.

 

Više o pravilnoj TIRV terminologiji možete pronaći OVDJE, upute za korektno izvještavanje o TIRV osobama možete pronaći OVDJE, a brošuru ‘Autanje u obitelji’ možete preuzeti OVDJE.

Laurel Halo u Močvari

U četvrtak 19.10. u klubu Močvara Živa muzika organizira nastup popularne američke producentice elektroničke glazbe Laurel Halo. Kao predgrupa nastupit će Strahinja Arbutina, na zagrebačkoj sceni poznat kao suosnivač labela low income $quad, te slovenski producent Christian Kroupa pod novim alter egom Alleged Witches orijentiranom na mračni ambijentalni zvuk.

Laurel Halo, inventivna američka producentica trenutno bazirana u Berlinu, enigmatična je pojava na međunarodnoj glazbenoj sceni. Naklonost kritike stekla je još 2012. kada je kultni glazbeni magazin The Wire njen album ‘Quarantine’ proglasio najboljim glazbenim izdanjem godine. Iako bi njezina ranija izdanja za cijenjenu etiketu Hyperdub, poput spomenutog ‘Quarantine’ i ‘Chance of Rain’ iz 2013., mogli svrstati u domenu minimalističkog i introvertiranog techna, novi album ‘Dust’ ostavlja nas zbunjenima – na najbolji mogući način!

Univerzalno hvaljeni ‘Dust’ istražuje nova područja ritma i manipulacije glasa na način na koji to rade neki/e od najistaknutijih suvremenika/ca s elektroničke scene poput Actressa, Jlin ili pak Holly Herndon. Radi se, također, o njenom prvom albumu obilježenim suradnjama, i to redom sa sjajnim glazbenicama kao što su Julia HolterLAFAWNDAH i Klein, te američkim avangardnim perkusionistom Elijem Keszlerom. Ne birajući lakši put, Laurel Halo odbija ostati vjerna jednom stilu, što je vidljivije nego ikad na novom albumu, na kojem kulminira sklonost kompleksnim poliritmičnim i ekspresionističkim beatovima. Njeni glazbeni eksperimenti uvijek ostaju pristupačni zahvaljujući uvjetno rečeno veselijim trenucima i obilatim korištenjem avant-pop struktura.

Na poziv poznatog berlinskog festivala za digitalnu kulturu Transmediale ranije ove godine sudjelovala je u multimedijalnom projektu ‘Still Be Here’ u kojem se dekonstruira persona japanske virtualne pop zvijezde Hatsune Miku. U live nastupu svestrana Laurel Halo majstorski isprepliće suvremenu techno produkciju s ambijentalnim ali i uvrnutim avant-pop dijelovima te intrigantnom vokalnom izvedbom.

Četvrtak, 19.10.2017. | Klub Močvara | 65 kn (karte na ulazu) 

https://soundcloud.com/laurelhalo

https://www.facebook.com/laurelhalo/

*Program podržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske*

 

Deset privilegija koje uživaju strejt osobe bez da trepnu

Unatoč tome što je prihvaćanje i podrška queer zajednici danas veća no ikad, i dalje živimo u društvu u kojem heteroseksualna zajednica ima više prava, moći i slobode.

Iako strejt ljudi toga nisu svjesni i ne razmišljaju o tome, oni imaju privilegije koje utječu na sve ‒ od svakodnevice do karijere, piše Erin Tatum za Everyday Feminism.

Kao rezultat te nejednakosti, život unutar strejt zajednice uvelike se razlikuje od onoga u queer zajednici. Ovo je popis samo nekih privilegija u kojima uživaju pripadnici strejt populacije.

1.  Tvoja orijentacija je naturalizirana od rođenja

Jedan dan sam u šopingu istovremeno bio zgađen i zabavljen tutama za bebe na kojima piše ‟Ženskaroš” i ‟Zaključajte svoje kćeri”.

Čak ako stavimo sa strane očitu mizoginiju, nevjerojatno je koliko rano ljudi zgrabe šansu da ubace svoju djecu u heteroseksualni narativ.

Sličan fenomen se odvija svaki put kada mi se muška beba nasmije u dućanu. Njegova majka će reći nešto poput: ‟Pogledaj kako koketira s tobom!” , gospođo vaš sin jedva da ima naznaku shvaćanja stalnosti objekta, tako da zaista sumnjam da zna što je cura.

Heteronormativnost je ustanovljena prije nego dijete izađe iz pelena.

Iako je dosadno, i na granici s jezivim, daje heteroseksualnim ljudima jednostavnu matricu za romansu.

Kada se dečku sviđa cura, ili obrnuto, oni ne moraju preispitivati zašto je tome tako ili propitkivati neke šire implikacije koje idu s time. Njihova privlačnost drugom rodu je već anticipirana i očekivana.

2.  Ne moraš izaći iz ormara

Nastavlja se na već navedeno ‒ ne moraš objaviti svoju orijentaciju svijetu.

Jako malo roditelja će biti ljutito ili iznenađeno što je njihovo dijete heteroseksualne orijentacije. Ljudi s kojima si seksualno kompatibilan već su dostupni i ne morate si uzajamno potvrđivati orijentaciju.

I ako mislite da se queer ljudi moraju outati samo jednom i da je to samo stvar hrabrosti i povlačenja flastera što je brže moguće, u krivu ste. Queer ljudi moraju se outati stalno iznova tijekom života.

Sljedeći put kad odeš na blagdansku večeru ili imaš spoj ili stekneš novog prijatelja ili prijateljicu, budi zahvalan što ne moraš diskutirati ili braniti svoju seksualnu orijentaciju.

3.  Ne moraš opravdavati svoj identitet i legitimaciju svoje orijentacije

Nitko neće inzistirati na tome da je heteroseksualnost samo faza. Nitko te neće tražiti da dokažeš svoju heteroseksualnost recitirajući svoju romantičnu i seksualnu povijest unatrag dok ne dođeš do nekog specifičnog trenutka. Neće ti se govoriti da biraš strane.

Heteroseksualnost je već legitimirana svojom stoljetnom sociokulturnom dominacijom i političkim zakonima.

Možeš se kretati po svijetu bez da se tvoja orijentacija i životni stil propitkuju.

4.  Tvoje pravo na brak nikad nije pod upitnikom

S obzirom na to da strejt parovi imaju pravo na brak skoro svugdje skoro oduvijek, do odluke Vrhovnog suda SAD-a 2015. godine, istospolni je brak bio legalan u samo 30 država. A naše pravo na brak se i dalje stalno napada.

5.  Ne možeš izgubiti posao zbog svoje seksualne orijentacije

Možda je uznemirujuće to čuti u 2017. godini, ali u većini država još uvijek možeš dobiti otkaz zbog svoje seksualne orijentacije.

6.  Ne moraš se bojati nasilja zbog svoje seksualne orijentacije

Queer osoba svaki dan riskira nasilje, od uznemiravanja na ulici do nasilja iz mržnje, pa čak i prijetnje ubojstvom – i to od trenutka kad izađe iz ormara.

Nažalost, nasilje iz mržnje je postalo toliko uobičajeno, da se izraz ‟gej panika” počeo upotrebljavati da se obrane kriminalni slučajevi, iako države rade na zakonima koji bi to ubuduće regulirali.

Strejt parovi se mogu držati za ruke i ljubiti u javnosti bez straha od ispitivanja, odmazde ili smrti.

7.  Ne moraš se bojati da ćeš izgubiti svoju obitelj, prijatelje ili financijsku sigurnost

Neke pute, kada queer osoba izađe iz ormara, riskira da razočara roditelje ili izgubi prijatelje.

U nekim ekstremnim slučajevima, roditelji će prestati financirati djetetovo fakultetsko obrazovanja ili će čak biti izbačeno iz kuće. Zapravo, 40 posto mladih beskućnika su queer ili transrodna djeca.

Seksualnost može uzrokovati neke zapetljane situacije neovisno o orijentaciji, ali strejt djeca vjerojatno neće izgubiti krov nad glavom ukoliko ih se uhvati s partnerom ili partnericom.

8.  Opsežno si i točno medijski reprezentiran

Skoro svaka forma medija reprezentira heteroseksualnost na pozitivan način . TV emisije, magazini, glazba, film ‒ gdje god pogledaš, strejt parovi flertuju ili se nalaze u seksualnim situacijama.

Od zamršenih Disneyjevih bajki do neugodnih tinejdžerskih priča o odrastanju i romantičnih komedija, strejt par je temelj naše kulture. U beskrajno mnogo varijacija, strejt par na kraju uvijek uspijeva dobiti svoj sretan završetak, bez obzira na prepreke i njihovu tvrdoglavost.

Što se queer ljudi tiče… to baš i nije tako.

Trebala su nam desetljeća da dobijemo otvorenu reprezentaciju na ekranu. Iako je raznolikost u porastu, a queer likovi i likinje počinju polako dobivati svoje bona fide veze, još uvijek postoje skriveni kodovi koji nameću implikaciju da smo malo manje vrijedni istinskog ispunjenja.

Što se tiče već navedene ružičaste tinejdžerske priče o odrastanju, zamjeni to s homofobičnim i/ili religioznim roditeljima, ljubavnikom ili ljubavnicom koji nisu spremni izaći iz ormara i velikom količinom mržnje prema samome sebi.

Muški gej likovi zapadaju u jedan od dva stereotipa: feminizirani lik koji je stravično zlostavljan ili izuzetno maskuliniziran lik čija je internalizirana homofobija podložna jakom temperamentu i nasilnoj crti ličnosti.

Lezbijke, uglavnom, plaču ili umiru. Pisci imaju tu naviku da ih ubiju kao dio jednog poluzavršenog, slabo izvršenog društvenog komentara ‒ u podtekstu, naravno!

9.  Možeš pričati o svojoj partnerici ili partneru i o svom ljubavnom životu bez straha da se slučajno autaš

Da li je to užurbano mijenjanje zamjenica u pričama, ili stvaranje fikcionalnih osoba, ili pak u potpunosti izbjegavanje takvih razgovora, queer osobe često moraju pedantno paziti da ne izađu iz ormara.

Svatko ima različiti razlog zašto ne želi izaći pred određenom osobom ili zašto ne želi izaći uopće. Bez obzira na okolnosti, za LGBTQIA+  osobe i najležerniji razgovori mogu biti jako stresni i ispunjeni strahom zbog mogućeg outanja.

Zamisli kako je to kad ne možeš slobodno pričati o osobi koju voliš ili jednostavno razmjenjivati smiješne dogodovštine sa spojeva sa svojim prijateljima.

10.  Imaš priliku učiti o svojoj privilegiji, a ne proživljavati opresiju iz prve ruke

Važno je razumjeti i prepoznati privilegije strejt ljudi kako bi se mogli bolje udružiti s LGBTQIA+ zajednicom te kako bi pomogli u stvaranju budućnosti u kojoj institucije koje perpetuiraju tu privilegiju i opresiju, više nemaju utjecaja.

Iskoristi svoj privilegiran položaj da staneš uz one glasove koji se inače ne čuju.

Prevela i prilagodila: Chiara Bilić

‘U ime ljubavi’ održana prva Parada ponosa u Prištini

Pod motom “U ime ljubavi” danas je u Prištini održana prva kosovska Parada ponosa. Protekla je mirno i bez incidenata, prenosi Radio Sarajevo.

Parada je okupila par stotina pripadnika i pripadnica LGBT zajednice, predstavnika kosovskih institucija, civilnog društva i građana i građanki, kao i gostiju i gošća iz Srbije, BiH, Makednije, Albanije, Crne Gore i drugih europskih gradova. Okupljeni/e su nosili/e transparente sa natpisima “Sve za ljubav, ljubav za sve”, “On je ona, a ona je čovjek”, “Nisi zakazao kao roditelj ako ti je dijete LGBT, nego ako nisi u stanju da priznaš” i slične, kao i zastavice duginih boja, koje su simbol LGBT zajednice.

Sudionicima i sudionicama Parade ponosa se na početku na Trgu Skenderbeg nakratko pridružio i predsjednik Kosova Hashim Thaci, koji je kazao da je došao da izrazi institucionalnu podršku LGBT zajednici, da još jednom potvrdi da su sve zajednice ravnopravne i da je država Kosovo izgrađena na principima slobode i prava svih. Kolona u kojoj su bili i ministarka evropskih integracija Dhurata Hoxha i strane diplomate, kretala se centralnom pješačkom ulicom dužine oko 500 metara.

Parada je završila se na Trgu Zahir Pajaziti, gdje se prisutnima u ime LGBT zajednice Kosova obratio Lendi Mustafa. On je kazao da ta zajednica traži jednake mogućnosti za sve.

“Mi želimo da budemo jedni pored drugih, da živimo sretni jedni pored drugih i ne želimo da živimo sa mržnjom. Na ovom svijetu ima mjesta za sve”, kazao je Mustafa. Također je poručio da su svima potrebni ljubav i humanizam, jer bez toga društvo nema vrednosti.

“Ovo je dobra inicijativa, treba ih podržati. Nadam se da će Parada postati tradicionalna kao i u drugim gradovima širom svijeta”, kaže Gresa iz Prištine, koja je učestvovala i na ranije organizovanim marševima LGBT zajednice.

‘Retorika ultrakonzervativnih skupina omalovažava naše zdrave razume’

“Retorika ultrakonzervativnih skupina ‘omalovažava naše zdrave razume'”, istakle su sudionice konferencije za medije pod nazivom “Nasilje nad riječima, nasilje je protiv žena”, koja je održana jučer, 9. listopada u prostoru udruge RODA – Roditelji u akciji. “Želimo ovim otvorenim pismom pozvati sve da se tome suprotstave“, poručile su i predstavile otvoreno pismo javnosti kojim se prokazuje namjere ultrakonzervativnih grupacija u Hrvatskoj koje stoje iza kampanje progona riječi “rod” iz hrvatskog jezika, pa tako i službenih dokumenata (zakona, konvencija i sl.), koji pokrivaju područje borbe za prava žena. Pismo potpisuju Centar za ženske studije, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, CMS – Centar za mirovne studije, Rada Borić, Zastupnica u GS Grada Zagreba, RODA – Roditelji u akciji, Sanja Sarnavka i Ženska soba – Centar za seksualna prava.

Konferenciju je otvorila Josipa Tukara-Komljenović (Ženska soba) rekavši kako je konferencija sazvana povodom aktualnih događaja u političkom životu Hrvatske iz kojih je evidentno nastojanje progona riječi “rod” s ciljem onemogućavanja borbe protiv uzroka nasilja prema ženama i neravnopravnosti. To se odnosi na konstantne pokušaje sprječavanja ratifikacije Istanbulske konvencije, izbacivanje pojma “rod” iz Razvojne strategije Grada Zagreba do 2020., tretiranje nasilja nad ženom koje je počinio utjecajni političar, skandalozan pokušaj ‘definiranja obitelji’ u Obiteljskom zakonu, pritisci na ukidanje i smanjivanje reproduktivnih prava… Ukazano je na potrebu razjašnjavanja terminologije kojom se manipulira u svrhu postizanja ultrakonzervativnih ciljeva.

Na početku je Sanja Sarnavka izložila svoje iskustvo rada u Radnoj skupini za ratifikaciju Istanbulske konvencije Vlade RH, gdje se također odvijala “rasprava” o pojmu “rod” no bez ikakvih suvislih argumenata konzervativnih članova. “Umjesto da se raspravlja o Konvenciji koja garantira povišenje standarda zaštite od nasilja, ‘raspravljalo’ se o ‘rodnoj ideologiji’ na potpuno neprimjeren i nedopustiv način, na razini priča o unisex WC-ima”, rekla je Sarnavka podsjetivši nas da su i tu Radnu skupinu primljena dvojica predstavnika grupacija, koje se glasno protive prihvaćanju Istanbulske konvencije (Ivan Munjin – “U ime obitelji” i Ivan Prskalo – Ordo luris). “Koriste sintagmu ‘rodna ideologija’ kao skupno ime za odbacivanje bilo kakvih napora u smjeru postizanja rodne i spolne ravnopravnosti u društvu”.

Rada Borić je potom objasnila kako se prozivanjem ‘rodne ideologije’ negiraju brojni međunarodni dokumenti, ali i hrvatski zakoni koji koriste pojam ‘roda’ i sintagmu ‘rodno uvjetovano nasilje’. “Primjerice, Zakon o suzbijanju diskriminacije kao neke od osnova diskriminacije navodi rodni identitet i spolnu orijentaciju, a u Strategiji razvitka službene statistike Republike Hrvatske za razdoblje 2004. – 2012. posljednje poglavlje posvećeno je rodnoj statistici”, napomenula je Borić.

Pozvale su na odgovornost i medije osudivši praksu “sukobljenih strana”. “S jedne strane zovu osobe koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije i veću zaštitu od nasilja, a s druge strane ultrakonzervativne aktiviste. Mi nismo suprotstavljene strane i ne predstavljamo ‘različite svjetonazore'”, istaknule su sudionice.

Iz perspektive osobe koje izravno radi sa žrtvama nasilja govorila je voditeljica Centra za seksualna prava Ženske sobe, psihologinja Senka Sekulić-Rebić. Rekla je kako je potiranje pojma ‘rod’ uvredljivo je za sve žrtve rodno uvjetovanog i seksualnog nasilja. “Ne radi se o tome da su žene fizički slabije (kako nam je nedavno “objasnio” vrli član Vigilarea), već se radi o duboko ukorijenjenim procesima patrijarhalnog društva – društva u kojemu se ‘zna gdje je mjesto ženi’.”

Otvoreno pismo je podržala i katolička teologinja Ana Raffai: “Za borbu protiv nasilja treba nam alat, a taj alat su riječi, i za njih se moramo izboriti.” Upozorila je i da je pogrešno tvrditi da je teološki nauk suprotstavljen ‘rodnoj ideologiji’. “Dapače, katolički_e  teolozi_ginje su u dijalogu s rodnim teorijama i rod rabe kao korisno sredstvo teološkog istraživanja. Sukobljavati se treba saznanjem, a ne neznanjem,” zaključila je.