Trnjanski kresovi 2017.

Trnjanski kresovi gorjet će po treći put otkad je 2015. obnovljena narodna tradicija obilježavanja i slavljenja Dana oslobođenja grada Zagreba (8. svibnja 1945.) od nacifašističkog okupatora i kvislinške ustaške vlasti tijekom Drugog svjetskog rata. Povodom 70. obljetnice Dana oslobođenja oživljena je proslava koja datira iz 80-ih godina prošlog stoljeća i upaljen je jedan krijes, a već su sljedeće, 2016. godine zasjala dva! Ove godine njihov broj opet će se povećati, dnevni sadržaji dodatno će narasti, a večernji i noćni glazbeni program na Trnjanskom nasipu i u klubu Močvara (8. Antifa Night) zajedno s kresovima zagrijat će sva prisutna srca.

Na mjestu gdje su snage partizanskih odreda i Narodnooslobodilačke vojske ušle u Zagreb prije 72 godine, okupljeni_e će ponovno reći odlučno NE falsificiranju hrvatske i jugoslavenske antifašističke prošlosti, izjednačavanju komunizma i samoupravnog socijalizma s nacizmom i fašizmom te će se suprotstaviti reafirmaciji ustaštva nauštrb pobjedničkog partizanskog pokreta i Narodnooslobodilačke borbe, koji su Hrvatskoj stvorili autentično mjesto na svijetloj strani suvremene civilizacije.

“Naša motivacija za obnovu tradicije Trnjanskih kresova sve je veća, dok je razloga za borbu nažalost sve više ― postrojavanja crnokošuljaša, medijski napadi na kritičku misao i fizički na one koji su drugačiji, obrušavanja na (nezavisne) medije i kulturne institucije te svakodnevne prijetnje svim pravima stečenima upravo antifašističkom borbom i socijalističkom revolucijom, od seksualnih i reproduktivnih prava žena, preko prava na rad, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu do prava na stambeno zbrinjavanje ― zahtijevaju naš otpor i neprekidnu borbu“, poručuju organizatori_ice

“Antifašizam koji danas želimo živjeti takav je koji podrazumijeva dosljednu borbu za političku, društvenu i ekonomsku ravnopravnost te solidarnost sa svim manjinskim i ugroženim socijalnim grupama. Naše zajedništvo nije samo prva, već i posljednja linija obrane svega što je dosad izboreno, no i temelj onoga što će tek doći! Tako ćemo i ove godine simboličnom gestom odati počast borbi kojoj dugujemo mnogo, ali najviše da je nastavimo”, dodaju organizatori_ice.

Korporativna kultura, a ne majčinstvo, usporava napredak žena u karijeri

Novo istraživanje The Boston Consulting Group  pokazuje da ambiciju žena da napreduju u karijeri ne usporava majčinstvo te da žene nisu ništa manje ambiciozne od muškaraca. Izvještaj nazvan “Razbijanje mita o postojanju razlike u ambicijama među spolovima” pokazuje kako je uzrok manjeg napredovanja žena u karijeri ustvari nevoljkost korporativnih kultura da usvoje različitost.

Istraživanje u kojem je sudjelovalo 200,000 osoba, od čega je 141,000 žena iz 189 zemalja pokazalo je da su na početku karijere žene jednako ambiciozne kao i muškarci. Konkretno, kod zaposlenika i zaposlenica mlađih od 30 razlike u ambiciji gotovo nema. S vremenom, generalno, ambicije žena i muškaraca za napredovanjem opadaju podjednako, dok dramatično opadaju ambicije za napredovanjem kod žena u kompanijama koje ne promiču rodnu raznolikost. 

U organizacijama kod kojih je postignut najmanji napredak u promicanju rodne raznolikosti, procjep u ambicijama kod žena i muškaraca u dobi između 30 i 40 godina, što je često ključni period karijere, iznosi čak 17 posto. To znači da je promaknuće tražilo 66 posto žena u odnosu na 83 posto muškaraca. U kompanijama koje zastupaju rodnu ravnopravnost i gdje to zaposlenici i zaposlenice osjete, ambicije žena i muškaraca za napredovanjem gotovo se ne razlikuju: promaknuće je tražilo 85 posto žena u odnosu na 87 posto muškaraca.

“Zaposlenice i zaposlenici jednako su ambiciozni i racionalni. Ako im se ukaže prilika za preuzimanje vodećih pozicija, oni te pozicije žele preuzeti. Ako se te prilike ne otvore, njihova će ambicija pasti”, izjavio je Matt Kretz, stariji partner u BCG i suautor izvještaja te dodao: “Ambicija nije nepromjenjiva, riječ je o osobini koju se može njegovati ili suzbijati kroz svakodnevnu komunikaciju i prilike koje se zaposlenicima pružaju”.

Također, izvještaj donosi i preporuke, točnije četiri koraka, kako bi se suzbio nesrazmjer u ambicijama između žena i muškaraca. To su izgradnja raznolikih vodećih timova u kojima su jednako zastupljena oba spola, promjena u neformalnom kontekstu na radnom mjestu, kreiranje i promocija strukturalnih promjena kao što je fleksibilnije radno vrijeme za oba spola te je važno pratiti napredak svih zaposlenika i zaposlenica. 

“Dobra vijest je da kompanije svojim snagama mogu riješiti problem rascjepa u ambicijama žena i muškaraca”, kazala je Katie Abouzahr, suautorica izvještaja. Također, Abouzahr dodaje: “Stvaranjem prave kulture, kompanije mogu pomoći da žene ravnopravno napreduju u karijeri, što kompanijama u budućnosti stvara konkurentsku prednost”.

Za boljitak malih i velikih

Sindikat  obrazovanja, medija i  kulture (SOMK), udružen u Savez samostalnih sindikata Hrvatske, te udruge Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) i Pravo na grad (PNG) organiziraju konferenciju “Za boljitak malih i velikih” koja će se održati u četvrtak 06. travnja s početkom u 9:30 sati u Matici hrvatskih obrtnika. 

Uz predstavnike organizatora, u raspravi će sudjelovati profesori iz Studijskog centra socijalnog rada pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, suradnici SOMK-a iz  inozemstva, predstavnici sindikata koji djeluju u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Crnoj Gori, Sloveniji i Mađarskoj.

Na konferenciji će se govoriti o stanju i perspektivi u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djece u Hrvatskoj, radnim pravima i uvjetima rada, razmjeni iskustava na međunarodnoj razini te o važnosti suradnje sindikata, udruga civilnog društva i znanstvenih istraživača/ica.

Organizacija konferencije nastavak je, sada već dugogodišnje, suradnje BRID-a, SOMK-a i akademskih istraživača/ica s ciljem jačanja pojedinačnih istraživačkih, zagovaračkih i stručnih kapaciteta te terenskog rada uključenih aktera, ali i osnaživanja rada na zajedničkoj temi s potencijalom uvođenja konkretnih društvenih promjena u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i brige za djecu, uzimajući u obzir javno-političku i sindikalno-radničku perspektivu.

20. rođendan GONG – a

GONG slavi 20 godina te povodom toga organizira konferenciju u Studentskom centru u Zagrebu 13. travnja. Za okupljene su pripremili regionalni vremeplov aktivističkih i umjetničkih praksi “U potrazi za Građankom/Građaninom” i večernji kulturni program pripremljen u suradnji s udrugama KURZIV i DOMINO iz Zagreba, Centrom za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, udrugom CIVIL iz Skopja, udrugom ANIMA iz Kotora, Kulturom promjene Studentskog centra iz Zagreba i zakladom SOLIDARNA, uz financijsku potporu programa Europa za građane.

Konferencija je osmišljena kao prostor za podsjećanje, razmjenu i promišljanje iskustava, međuodnosa i učinaka umjetničkih, aktivističkih i medijskih inicijativa izgradnje mira, zaštite građanskih i ljudskih prava, okoliša i javnih dobara koje su od kasnih 1980-ih do danas zamišljale, stvarale i promovirale ideje i prakse demokracije, smještajući građanku/građanina u poziciju političkog subjekta i stvaratelja društvenog značenja. 

Svrha je ovog regionalnog vremeplova afirmirati, kao i propitati tradiciju progresivnog aktivizma i umjetničkog stvaralaštva u osporavanju i preoblikovanju dominantnih političkih, kulturnih i društvenih matrica u postjugoslavenskom prostoru, obilježenom sukobima, siromaštvom, devastacijom javnih dobara i okoliša, nepovjerenjem i dubokim podjelama. Ipak, taj je prostor i dalje višestruko povezan – svojim starim i novim granicama, nepravdama i traumama, kao i kreativnim iskoracima prema otporu, iscjeljenju i inovacijama. Sudionici/e i govornici/e će se prožimati svojim ulogama, a uključit će protagonistkinje i protagoniste različitih generacija, tematskih interesa i lokacija poput Lepe Mlađenović, Nenada Zakošeka, Ane Brakus, Vesne Kesić, Dragana Zelića, Borke Pavičević, Žarka Puhovskog, Nade Golubović, Damira Arsenijevića, Suzane Jašić, Dobrice Veselinovića, Nidžare Ahmetišević, Dragana Koprivice i mnogih drugih. Radni jezici konferencije su hrvatski, bosanski, srpski, crnogorski, makedonski, albanski i engleski, uz solidarno konsekutivno prevođenje prema potrebi. 

Konferenciju će otvoriti interaktivni performans “Never Again. Never. Again?” bosanske umjetnice Elme Selman. Navečer, slijedi otvorenje izložbe “Otpor, pokret, promjena: fragmenti aktivističkih i umjetničkih praksi od kasnih 80-ih” koju kurira Kurziv, monodrama “Postdiplomsko obrazovanje” Vilija Matule i Siniše Labrovića uz glazbu Igora Pavlice te , Glazbena aktivistička slušaonica Ilka Čulića koja će prerasti u party, tulum, žurku i dernek. 

Prijaviti se možete putem online prijavnice do kraja dana u petak 7.4.2017.. Prijavnica sadrži i informacije o mogućnostima pokrivanja troškova puta i smještaja za sudionike/ce izvan Zagreba

Čuvajte se ‘lite’ feminizma

Prije nekoliko godina, nigerijska spisateljica Chimamanda Ngozi Adichie primila je pismo u kojem je prijateljica iz djetinjstva, koja je nedavno postala majka, pita kako da odgoji svoju djevojčicu da bude feministkinja. Svoj je odgovor Adichie pretočila u novu knjigu, “Dear Iljeawele”, koja sadrži 15 prijedloga kako osnažiti kćer da postane jaka, neovisna žena. Evo jednog od prijedloga.

Čuvajte se takozvanog “lite” feminizma, ideje o uvjetnoj jednakosti žena. Molim vas, posve je odbacite. To je šuplja, apologistička i promašena ideja. Feminizam je kao trudnoća – ili to jeste, ili niste. Ili vjerujete u potpunu ravnopravnost muškaraca i žena, ili ne.

Lite feminizam koristi analogije poput “On je glava, a ti si vrat”, ili: “On vozi ali ti si na suvozačevu mjestu”. Još je više problematična ideja unutar lite feminizma da su muškarci prirodno superiorni ali se od njih očekuje da “dobro tretiraju žene”. Ne, ne i ne. Za dobrobit žena potrebno je više od dobre volje muškaraca.

Lite feminizam koristi jezik “dopuštanja”. Evo kako progresivna britanska tiskovina opisuje supruga Therese May, britanske premijerke: “Phillip May u politici je poznat kao čovjek koji je stao u drugi plan, dopustivši svojoj supruzi Theresi da zablista”.

Dopustivši.

Preokrenimo to. Theresa May dopustila je svom suprugu da zablista. Ima li to smisla? Kada bi Phillip May bio premijer, možda bismo čuli tek da ga njegova supruga “podržava” iz pozadine, da je “stala iza” njega ili da “stoji uz njega”, ali nikada ne bismo čuli da mu je “dopustila” da zablista.

“Dopustiti” je problematičan izraz. Kada koristimo izraz “dopustiti”, radi se o moći. Često ćete čuti izjave pripadnica nigerijskog ogranka Society of Feminism Lite: “Neka žena rade što god želi, sve dok to muž dopušta”.

Muž nije ravnatelj. Žena nije učenica. “Dopustiti” i “smjeti”, ako se koriste jednostrano – a gotovo se isključivo tako i koriste – nikada ne bi trebali biti u rječniku ravnopravnog braka. Još je jedan frapantni primjer lite feminizma kada muškarac izjavi: “naravno da žena ne mora uvijek obavljati kućanske poslove; ja ih preuzmem svaki put kada mi je žena na putu”.

Sjećate se kako smo se prije nekoliko godina smijali onom zlobnom tekstu napisanom o meni? Autor me nazvao “gnjevnom”, kao da je gnjev nešto čega se treba stidjeti. Naravno da sam gnjevna. Gnjevna sam zbog rasizma. Gnjevna sam zbog seksizma. No, nedavno sam došao do spoznaje da sam više gnjevna zbog seksizma nego zbog rasizma” jer se u svom gnjevu radi seksizma često osjećam usamljeno. Jer ljudi koje volim i među kojima živim bespogovorno priznaju rasnu, ali ne i rodnu nejednakost.

Nebrojeno puta su osobe do kojih mi je stalo – muškarci i žene – očekivale od mene da argumentiram i dokazujem seksizam (Jasno, mnogo se češće od ljudi još uvijek očekuje da “dokažu” rasizam, ali izvan mog uskog kruga). Nebrojeno su puta osobe do kojih mi je stalo posve zanemarile ili umanjile seksizam.

Poput našeg prijatelja Ikenge, uvijek spremnog osporiti da je nešto uzrokovano mizoginijom, nikad zainteresiranog za slušanje ili sudjelovanje, uvijek spremnog objasniti da su zapravo žene te koje su privilegirane. “Iako svi misle da je moj otac “glavni” u obitelji, iza scene je zapravo za sve odgovorna majka”, izjavio je jednom, vjerujući da pobija seksizam. No, time je samo dokazao moju tezu. Zašto “iza scene”? Ako žena ima moć, zašto tu činjenicu uporno sakrivamo?

No, evo tužne istine: ovaj je svijet pun muškaraca i žena koji ne vole snažne žene. Uvjetovani smo smatrati snagu muškom karakteristikom i snažne žene nenormalnima. Zato ih se i dovodi u red. Tražimo od snažnih žena da budu skromne, da se smiješe, da budu zahvalne, da budu domaćice. Ništa od toga ne tražimo od snažnih muškaraca, što pokazuje da naša nelagoda ne potječe od snage, nego od žena. Prosuđujemo snažne žene strože nego što prosuđujemo snažne muškarce, a upravo nam to omogućuje lite feminizam.

O autorici:

Chimamanda Ngozi Adichie autorica je poznatih romana “Purple Hibiscus”, “Half of a Yellow Sun” i “Americanah”, kao i zbirke kratkih priča “The Thing Around Your Neck”. Ova dobitnica MacArthur Foundation stipendije boravi u SAD i Nigeriji.

Prevela i prilagodila: Silvija Jakovljević 

Prosvjedi zbog rezultata izbora u Srbiji neće stati

Nekoliko tisuća građana i građanki, u ponedjeljak navečer u Srbiji se okupilo na skupovima “Protest protiv diktature” i “Vojvodina protiv diktature”. Na njima se prosvjedovalo zbog rezultata predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio dosadašnji premijer Aleksandar Vučić. 

Nakon rezultata izbora, koje je obilježila mala izlaznost birača i biračica, u Srbiji se počelo sumnjati u regularnost izbora. Tim su povodom, neformalno organizirani, na ulice izašli nezadovoljni građani i građanke, većinski studenti i studentice te mladi. Prosvjedovalo se u Beogradu,Novom Sadu i Nišu,a okupljeni/e su skandirali/e “Gdje su naši glasovi”,”Uhapsite Vučića”,”Gotov je”,”Vučiču lopove” i sl.

“Nećemo ovako,hoćemo da živimo slobodno. Sumnjamo u regularnost, dajte drugi krug, dajte nam slobodu”, poručili su prosvjednici/e iz Niša. 

O regularnosti izbora progovorio je i predsjednik Neovisnog društva novinara Vojvodine Nedim Sejdinović. On je naznačio da su izbori bili neregularni i prije nego li su raspisani. Također, u proglasu društva stoji: “Srbija je definitivno ostala bez jedne od retkih demokratskih vrednosti za koje smo mislili da smo ih zauvek dosegli nakon pada Miloševića, a to su fer i pošteni demokratski izbori i mirna smenjivost vlasti na izborima.”

Također, na jučerašnjim skupovima pozvalo se i na nove prosvjede, koji će se održati danas, u utorak, 04.04 od 18 sati. Tako prosvjed u Novom Sadu organizira Studentski Pokret Novog Sada koji danas poziva “sve studente, studentkinje, nezadovoljne i obespravljene građane i građanke kojima je dosta laži, prevara, pljačkanja, bede i ugnjetavanja da se okupimo i pokažemo šta mislimo o postojećem sistemu uopšte, kako onima koji su uspeli da se osiguraju na njegovom čelu ovim izborima, tako i onima čija je to bezuspešna namera bila.” 

Uz to, dodaju: “Mi ne želimo da bežimo iz ove zemlje jer je ova zemlja naša. Mi ne želimo da okrenemo glavu i dopustimo kriminalcima i mafijašima obučenim u odela sa kupljenim ili pravim diplomama da unište ono za šta su se čitavi naraštaji naših predaka izborili. Došlo je vreme da im kažemo ne i prestanemo da verujemo u to da oni znaju bolje od nas samih šta je ono što želimo, za šta hoćemo da se borimo i za šta smo spremni da trpimo. Ovo što nam oni, svi zajedno, nude sigurno nije to. Pokažimo im ko smo. Nema stajanja, nema predaje, promena je moguća!”

U Beogradu je, pak, najavljen novi “Protest protiv diktature 2017.”  koji počinje u 18 sati ispred Narodne Skupštine. Prosvjed organizira inicijativa Protiv diktature te poručuje: “Juče smo počeli, danas nastavljamo i ne stajemo dok se naš glas ne bude čuo dovoljno glasno, dok nas ne čuje CELA Srbija, dok ne nadjačamo tišinu medija! Dođite i podržite svoje mišljenje, i borite se za svoju budućnost! Ponesite pištaljke, transparente, megafone i ostalu opremu za protest.”

Uz to, u preporukama mole okupljene da ne gađaju policiju, institucije, spomenike i vozila te da na uporabu sile reagiraju mirno i dostojanstveno.