Istraživanje: politička moć i dalje je u rukama muškaraca

Tijekom prošle godine, jedva da je postignut ikakav napredak po pitanju reprezentacije žena u najvišim sferama vlasti, ostavljajući tako rodnu jednakost u politici na gotovo istom položaju kao i ranije, pokazali su rezultati organizacija Inter-Parliamentary Union (IPU) i U.N. Women.

Mapa koja rangira zemlje na temelju zastupljenosti žena u politici pokazuje da je broj ministrica i zastupnica jedva porastao, dok je broj zemalja sa ženom na čelu čak pao. Iz organizacija poručuju da pomaka po pitanju jednakosti broja žena i muškaraca u politici gotovo i nema. “Opća stagnacija i specifična nazadovanja uabrinjavajući su pokazatelji erozije jednakosti kojom se hitno moramo početi baviti”, navodi Phumzile Mlambo-Ngcuka, izvršna direktorica organizacije U.N. Women.

Konkretno, broj ministrica porastao je sa 730 na 732 od 2015. godine, a zastupljenost žena u parlamentu narasla je za manje od jednog postotnog boda, na 23 posto. Broj zemalja sa ženom kao predsjednicom ili premijerkom pao je sa 19 na 17. “Ovaj razvoj situacije pokazuje kako je napredak u sferi rodne jednakosti spor u svim strukturama moći i svim tipovima donošenja odluka”, rekao je Martin Chungong, glavni tajnik IPU-a. “Moć se i dalje nalazi u rukama muškaraca”, dodaje.

Hrvatska se nalazi na 77. mjestu, s 20 posto žena u najvišim krugovima politike.

U nordijskim je zemljama došlo do najvećeg koraka unatrag, sa 6 posto pada u broju ministrica. Sveukupno, ipak, žene u nordijskim zemljama čine 44 posto najviših političkih aktera/ica. U Africi, žene drže petinu ministarskih mjesta, no vidljiv je i kontinuiran pad broja ministrica u posljednje dvije godine, s iznimkom Konga i Zambije.

Finska, koja je imala najveći broj ministrica u 2015. godini, doživjela je znatan pad sa 63 na 39 posto i sada se nalazi na 14. mjestu, dok Bugarska, Francuska i Nikaragva dijele prvo mjesto. U tim je zemljama, kao i u Švedskoj i Kanadi, broj žena na ministarskim pozicijama nešto veći od polovice ukupnih mjesta.

U arapskim zemljama, najveći napredak pokazao je Tunis, u kojem je broj žena u parlamentu narastao s 11 na 23 posto.

SAD imenovao anti-LGBT skupinu za delegaciju na UN-ovoj Komisiji o statusu žena

SAD je poslao obiteljašku lobističku organizaciju koju su aktivisti/kinje za ljudska prava označili/e kao “hate group” kao delegaciju na ključne sastanke Ujedinjenih naroda, s pravom izazvavši brigu da je ovo prvi korak u vraćanju LGBT prava unatrag.

The Center for Family and Human Rights (C-FAM) ovog je tjedna imenovan od strane američkog State Departmenta kao delegacija na UN-ovoj Komisiji o statusu žena, skupini godišnjih sastanaka na najvišoj razini na temu rodne jednakosti. C-FAM je označen kao anti-LGBT skupina od strane neprofitne organizacije za ljudska prava Southern Poverty Law Center (SPLC) posljednjih 5 godina, rekla je Heidi Beirich, direktorica SPLC-ovog Intelligence Projecta. “Na anti-LGBT listu dođete tako što konstantno demonizirate LGBT populaciju”, rekla je Beirich.

C-FAM-ov dugotrajni voditelj Austin Rose u više je navrata izjavio kako podržava kriminalizaciju homoseksualnosti, koju naziva “štetnom za javno zdravlje i moral”. U brojnim je člancima optuživao administraciju predsjednika Obame za promoviranje “homoseksualne agende”. Na svojoj web stranici, C-FAM navodi kako je njihova misija “braniti život i obitelj u međunarodnim institucijama”.

Beirich ističe da uključivanje C-FAM-a vodi State Department u “vrlo ružnom smjeru” i da zanemaruje adresirati nasilje i diskriminaciju koju LGBT zajednica doživljava. “Želimo da State Department bude mjesto slobode i sigurnosti za sve zajednice, a ovo je upravo suprotno”, dodaje.

Jessica Stern, izvršna direktorica LGBT organizacije OutRight Action International, navodi da C-FAM redovito objavljuje homofobne sadržaje na svojim stranicama. “Možda to što su označeni kao hate skupina njima laska, no američka Vlada mora osigurati zaštitu za sve svoje građane i građanke”, kaže Stern.

Zvuči poznato?

Le Zbor prima nove članice

Le Zbor ponovno prima nove članice!

Prijave i pitanja šalji u inbox stranice Le Zbor ili na lezbor.mail@gmail.com od 13. do 26.3., a audicija će se održati 29.3. (detaljan raspored naknadno).

‘Pridruži se našoj raspjevanoj borbi za pravednije društvo!’, poručuju iz Le Zbora. 

Miješanje znanosti i religije: ‘Medicinske sestre neće dovoljno znati o reproduktivnoj medicini’

Sporazum o suradnji između zagrebačke Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević i Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS-a) potpisan je krajem prosinca 2016. godine. Njime se podrazumijeva provođenje zajedničkih aktivnosti u području znanstveno – istraživačke djelatnosti te izvođenje integrirane preddiplomske, diplomske i poslijediplomske nastave, ali i organiziranje različitih kongresa te “ostali oblici suradnje od zajedničkog interesa“.

Potonja je stavka dosta širok pojam, a za pretpostaviti je da u nju pripada i djelatnost “misno slavlje” kakvo je u Franu Mihaljeviću održano nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma. Kako su akteri sporazuma i sami naglasili, radilo se o prvom misnom slavlju održanom na toj lokaciji od 19. stoljeća (otprilike kada je razvoj znanosti počeo omogućavati odvajanje od crkvenih dogmi), organiziranom u svrhu zahvale Gospodinu za providnost i sklapanje sporazuma koji u korist ide samo – Crkvi.

O čemu se točno radi, kakve bi mogle biti posljedice za hrvatsku znanost i buduće generacije medicinskih sestara i liječnika/ca, kao i ima li mjesta sekularnosti u ovoj priči za Libelu su komentirali ginekolog Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC -a Sestre milosrdnice Dubravko Lepušić, ravnateljica ginekološke poliklinike i specijalistica za ginekologiju i porodništvo Jasenka Grujić Koracin te profesorica na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnost FFZG-a i tajnica udruge Protagora Marijana Bijelić. Svi/e su, pak, složni/e kako se radi samo o još jednom u nizu upliva Crkve u javne djelatnosti.

“Ne odobravam nikakve sporazume između javnih i religijskih institucija, a posebno se to odnosi na tzv. suradnju javnih, sekularnih učilišta koja svoje djelovanje temelje na znanosti i bogoslovija. Moramo biti svjesni da je svaka bogoslovija dužna poštovati crkveno pravo. Svjetovna (javna) učilišta djeluju u okvirima građanskog prava i već je ova važna razlika dovoljna da se svaka suradnja mora smatrati neprihvatljivom. U slučaju spora – koji će sud biti nadležan?”, poručila je Jasenka Gruić.

Pojasnila je i da je prema Statutu Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS), čiji je osnivač Zagrebačka nadbiskupija, povezano sa Svetom Stolicom preko zagrebačkog nadbiskupa u funkciji Velikog kancelara. On pred Sveučilištem predstavlja Svetu Stolicu, a pred Svetom Stolicom Sveučilište. Katolička sveučilišta smatraju da imaju pravo na financijsku potporu države. Studiji na HKS-u djelomično su financirani iz proračuna, a uvidom u dostupne ugovore nisu predviđene nikakve ugovorne obaveze ugovornih strana. Preformulirano rečeno, radi se o lukavom načinu da HKS bez velikih ulaganja obrazuje kadar “po svojoj mjeri”.

Visokoobrazovane medicinske sestre koje su završile ovakav religijski temeljen studij neće ništa ili neće dovoljno znati o mnogim područjima palijativne skrbi i reproduktivne medicine, nekim preventivnim zdravstvenim mjerama i javno-zdravstvenim postupcima. One neće moći, kada počnu raditi, kompetentno odgovoriti na zdravstvene potrebe populacije”, naglasila je Gruić.

Isti stav zauzima i zagrebački ginekolog Dubravko Lepušić koji ističe da zapravo nije siguran kakav interes osim pokušaja plasiranja vlastitih ideja HKS ima u ovom sporazumu. “Za svjetovnu naobrazbu neka upišu svjetovni fakultet. U sekularnoj državi nema mjesta miješanju državnih i javnih institucija s religioznim. Ova zemlja nepovratno srlja u globalno neznanje, a to je vrlo plodno tlo za iracionalna razmišljanja”, kaže Lepušić dodavši da je ideja o referendumskom izražavanju javnog mišljenja o ovoj temi izostala jer za bavljenje demokracijom, osim novca, treba imati i predznanja. “Ljudi su uglavnom neupućeni zahvaljujući konstantnoj dezinformiranosti”, zaključio je.

Na pitanje  ima li uopće mjesta suradnjama poput one HKS-a i Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević Marijana Bijelić također odgovara negativno. “Ako im je cilj što bolje znanstveno i stručno utemeljeno funkcioniranje javnog zdravstva usmjereno na zaštitu prava i interesa hrvatskih građana, onda nema mjesta takvoj suradnji, ako im je cilj korištenje institucija javnog zdravstva za jačanje utjecaja Crkve i klerikalne ideologije na cijelo društvo pod cijenu ograničavanja i ugrožavanja prava i interesa pacijenata, onda je motivacija za takvu suradnju sasvim razumljiva”, poručila je Bijelić.

Dodala je i da bi javne institucije trebale djelovati prema poveljama o ljudskim pravima i prema Ustavu i zakonima Republike Hrvatske – trebale bi služiti prvenstveno pravima i interesima pacijenata/tica, dok ulazak Crkve u takve institucije znači da će sva prava i interesi pacijenata koje Crkva ne odobrava biti ugroženi.

Također, valja naglasiti i da se katolički nauk protivi upotrebi kontracepcije, ističe Bijelić, kao i postkoitalnoj kontracepciji koja se rutinski primjenjuje u slučaju silovanja, abortusu, zatim se protivi korištenju kondoma u svrhu sprečavanja infekcije spolno prenosivim bolestima, medicinski potpomognutoj oplodnji, cijepljenju protiv HPV-a i vakcinama uzgojenim na embrionalnim tkivima. Nadalje, istovremeno se zalaže za tretman homoseksualnosti kao bolesti i ima diskriminacijski odnos prema izvanbračnim zajednicama, ženama kao takvim, a osobito u kontekstu medicine ženama koje rađaju izvan braka ili se odlučuju na kontracepciju ili abortus.

Tu je problematičan i njihov odnos prema ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Naime, poznato je da se Katolička crkva protivi razvodu u bilo kojem slučaju, pa i u slučaju nasilja u obitelji, a neki njezini predstavnici pozivaju i na gušenje samog govora o tom problemu”, upozorava Bijelić. 

Ekofeminizam – radionica

Pridružite nam se na zanimljivoj radionici “Ekofeminizam”, 24. ožujka od 17 sati u MaMi. Voditelji radionice su Karmen Ratković i Goran Đurđević.

Broj sudionika na radionici je ograničen, stoga molimo zainteresirane da se prijave za sudjelovanje do 21. ožujka putem linka: https://goo.gl/forms/HqSEzYZfbdXdKlsk2

Što ćemo sve raditi pročitajte u nastavku:

Na radionici “Ekofeminizam” razgovarat ćemo o dosadašnjim idejama i saznanjima iz područja ekofeminizma te uz odabrane izvore i tekstove raditi na određenim pitanjima vezanima za temu ekofeminizma. Literatura kojom ćemo se baviti je:

– Francois D Eaubonne: Što bi moglo biti ekofeminističko društvo?
– Vandana Shiva: Prijetnje biološkoj i kulturnoj raznolikosti
– Marti Kheel: Od herojske prema holističkoj etici
– Michael Zimmerman: Dubinska ekologija i ekofeminizam
– Val Plumwood: Razlika i dubinska ekologija

Svi tekstovi dostupni su u časopisu Treća, 2/2/2000, ur. Karmen Ratković, Centar za ženske studije Zagreb

Prvi rezultati Libelinog istraživanja seksizma na domaćim news portalima

Da je Hrvatska i dalje izrazito patrijarhalno društvo, svjedoče možda najbolje upravo mediji. Ne samo kao odraz stvarnosti i svakodnevice, već i kao njezini sukreatori, mediji nose odgovornost za reproduciranje negativnih stereotipa o ženama i rodnim ulogama. Svojim odabirom riječi, senzacionalizmom i clickbait sadržajima često podilaze najnižim strastima koje nerijetko uključuju seksizam, seksualnu objektifikaciju i diskriminaciju žena, ali i ostalih marginaliziranih skupina. S obzirom na trenutnu političku situaciju u kojoj pratimo porast desnog ekstremizma i dovođenje u pitanje temeljnih ljudskih prava pa tako i rodne ravnopravnosti, tim Libelinih volonterki odlučio je samoinicijativno pokrenuti praćenje seksizma u domaćim medijima. Točnije, pokrenule su istraživanje svakodnevnih naslova, podnaslova i nadnaslova na nekima od najčitanijih news portala u Hrvatskoj: 24 sata, Jutarnji list, Večernji list, Dnevnik.hr i Index.hr. Istraživanje su provele volonterke Darja Galović, Irena Bohač, Nataša Vajagić, Jana Kujundžić i Ivan Tranfić.

Iako istraživanje nije provedeno u skladu sa striktno znanstvenim kriterijima, analiza medijskih sadržaja rađena je na sustavan i metodološki usklađen način. Samo u siječnju analizirano je 9.515 naslova, s pripadajućim nadnaslovima i podnaslovima, a uz detekciju seksizama bilježene su i rubrike u kojima se pojavljuju, kao i zastupljenost žena uopće. Istraživačice su seksizme svrstavale u jednu od šest kategorija: seksualna objektifikacija, rodni stereotip, kultura silovanja, mizoginija/govor mržnje, homofobija/transfobija i kategorija ‘drugo’. U nastavku vam predstavljamo rezultate istraživanja za siječanj 2017. godine.

Prednjače Index.hr i Dnevnik.hr

S čak 97 seksističkih naslova koji čine ukupno 9% svih naslova u promatranom periodu, Index.hr u siječnju odnosi titulu najseksističnijeg news portala u Hrvatskoj. Prilikom analize portala Index.hr nekoliko dana nije uključeno u analizu zbog istraživačkog propusta, no, kao što je vidljivo, čak ni to ovom portalu nije oduzelo titulu. Nakon toga slijedi Dnevnik.hr sa 144 seksistička članka, odnosno 6,7%. Treba napomenuti da čak 65 od ta 144 seksistička naslova pripada Dnevnikovom portalu Zadovoljna.hr koji je namijenjen upravo — ženama. Slijede Večernji.hr s 3.7% seksističkih članaka, 24 sata s 3.1% i Jutarnji list s najmanjim postotkom od 2.3% seksističkih članaka. 

{slika}

Čak 4.5% svih članaka na najčitanijim news portalima u Hrvatskoj sadrži seksizam u svojim naslovima, nadnaslovima i podnaslovima. Osim toga, u prosjeku, samo 18% članaka u svojim naslovima sadrži žene, što još jednom potvrđuje nedovoljnu zastupljenost žena, kako u medijima, tako i u politici i javnom životu općenito. Nastavak istraživanja u ožujku uključit će i praćenje broja muškaraca u naslovima kako bismo uspješnije mogli interpretirati rodnu (ne)ravnopravnost u medijima. Osim toga, analizirat će se i rubrike u kojima se o ženama najviše piše, budući da je ova analiza dala naznaku da je najčešće riječ o rubrikama poput showbiza, lifestyle-a i drugih vijesti iz popularne kulture.

 

Sveprisutnost seksualne objektifikacije žena

Od svih upisivanih kategorija, seksualna objektifikacija najčešći je pojavni oblik seksizma u naslovima news portala i iznosi gotovo 50% svih seksizama. Rodni stereotipi drugi su po učestalosti s 33%, a slijede mizoginija/govor mržnje s 15.2% i zatim ostale kategorije u znatno manjem postotku (ostalo – 2.1%, kultura silovanja – 1.5% i homofobija/transfobija 0.2%).

{slika}

Kako bismo vam uspješnije dočarali o kakvim je tekstovima riječ, donosimo naslove koji su se posebno istaknuli u osnovne četiri kategorije:

 

Seksualna objektifikacija

“I guza i grudi… ovako izgleda prava žena” – Index.hr

http://www.index.hr/Hot/clanak/i-guza-i-grudi-ovako-izgleda-prava-zena/945538.aspx

“Opasni dekolte zgodne mame koji bolje stoji ženama s malim grudima” – Dnevnik.hr

http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/opasan-dekolte-koji-si-mogu-priustiti-samo-zene-s-malim-grudima—462945.html

{slika}

Svođenje žene na razinu seksualnog objekta nažalost je najrašireniji oblik seksizma. Ovakvim natpisima i tekstovima mediji nameću nemoguće standarde ljepote ženama i podsjećaju ih svakodnevno da je njihova uloga u društvu uvijek vezana uz tjelesnost, muški pogled i procjenjivanje. Na mnogima od analiziranih portala vulgarnost teksta i slika graniči s pornografskim sadržajima.

Rodni stereotip

“Imate problema s parkiranjem? Ne brinite, krivi su hormoni. Ako vam ni deset manevarskih poteza ne pomaže, možda su oni dani u mjesecu” – Jutarnji.hr

http://www.jutarnji.hr/life/znanost/imate-problema-s-parkiranjem-ne-brinite-krivi-su-hormoni-ako-vam-ni-deset-manevarskih-poteza-ne-pomaze-mozda-su-oni-dani-u-mjesecu/5497579/

“BOGATE UDAVAČE: Pošlo im za rukom i sada uživaju u raskoši i bogatstvu: “Drži me kao kraljicu” – Dnevnik.hr

http://dnevnik.hr/showbuzz/inmagazin/domace-ljepotice-koje-su-se-bogato-udale—463403.html

{slika}

Mediji svakodnevno reproduciraju stereotipne rodne uloge prikazujući žene kao pretjerano emotivne, opterećene hormonima i PMS-om, vezane uz kućanstvo i majčinstvo ili pak kao sponzoruše, starlete, osobe lakog morala i malo pameti. Žene su najčešće prikazane kao objekt neke radnje, kao nečija supruga ili majka, kao sporedni lik koji je tu da ga analiziramo, procjenjujemo, da mu se smijemo ili ogovaramo.

 

Mizoginija/govor mržnje

“Saznao da ga cura vara pa je ubacio u smeće” – Index.hr

http://www.index.hr/black/clanak/video-saznao-da-ga-cura-vara-pa-je-ubacio-u-smece/945572.aspx

“(+18) ŠOKIRALA FOTOGRAFIJOM: Vulgarno provociranje bez granica “Povratio sam doručak. Doslovno” – Dnevnik.hr

http://dnevnik.hr/showbuzz/omg/piers-morgan-napao-madonnu-zbog-fotografije—463484.html

{slika}

Neki članci prelaze granicu seksizma i zalaze u područje mržnje i mizoginije, gdje se banalizira nasilje prema ženama, naziva ih se pogrdnim imenima, vrijeđa, a sve ovo često završi u zabavnoj rubrici. Ovakvi naslovi i članci zaslužuju posebnu osudu, a u nekim slučajima i intervenciju institucija, budući da eksplicitno krše antidiskriminacijsko zakonodavstvo Hrvatske.

 

Kultura silovanja

“Željela je, dobila je – u 11 mjeseci rodila čak četvero djece” – Index.hr

 http://www.index.hr/tema/euro-2016/%C5%BEeljela-je-dobila-je-u-11-mjeseci-rodila-%C4%8Dak-%C4%8Detvero-djece-942544

“Tina o mučnim detaljima: ‘Ne sjećam se seksa s mladićima” – 24 sata 

http://www.24sata.hr/news/tina-o-mucnim-detaljima-ne-sjecam-se-seksa-s-mladicima-508782

{slika}

Kultura silovanja je skup društvenih običaja, normi i diskursa koji umanjuju strahote seksualnog nasilja i zlostavljanja žena, odgovornost prebacuju s počinitelja na žrtvu, banaliziraju ili senzacionaliziraju slučajeve nasilja. Riječ je o problemu koji nadilazi dimenziju govora i medijskog prikaza jer je dio institucionalnog nasilja prema ženama.

Istraživanje je potvrdilo značajnu prisutnost seksizma na hrvatskim news portalima. U najgorem slučaju Index.hr-a, gotovo polovica od ukupnog broja naslova u kojima su žene je seksistička. Posebno zabrinjavajuće jest što se čak preko 15% seksizama javlja u najgorem obliku govora mržnje i mizoginije, čime se otvara i pitanje nužnosti djelovanja nadležnih institucija radi provođenja mjera u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije. U svakom slučaju, Libela će nastaviti pratiti seksizme i proširiti metodologiju kako bi zahvatila što više informacija o diskriminaciji žena i rodnoj neravnopravnosti u medijima.

Kakvi se sve seksizmi pojavljuju u hrvatskom medijskom prostoru, pratite na stranici Seksizam naš svagdašnji

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.