Žene u (okolišnom) aktivizmu

U svom domu u Hondurasu 2. ožujka 2016. ubijena je poznata okolišna aktivistkinja i feministkinja Berta Cáceres, osoba koja je život posvetila borbi za okolišnu pravdu te prava obespravljenih i potlačenih. Ubijena je jer se glasno borila protiv štetnog projekta izgradnje velike hidroelektrane, koja je kao projekt okupila razne strane i lokalne, krupne interese, a ne interese lokalnog stanovništva.

Povodom godišnjice njezine tragične smrti i povodom Svjetskog dana žena (8. ožujka), Zelena akcija kao dio Friends of the Earth International, najveće svjetske mreže okolišnih organizacija, čija je Berta bila dugogodišnja i vrijedna članica, organizira panel diskusiju o ženama u okolišnom pokretu, ali i aktivizmu općenito, uz poseban naglasak na prepreke te prijetnje na koje po putu nailaze, kako u razvijenim zemljama, tako i nerazvijenim. 

Panel diskusija održat će se 07.ožujka u 18 sati, u prostorijama Zelene akcije (Frankopanska 1). 

Uvodna izlaganje drže:

Andreja Gregorina (Centar za ženske studije)
Maruška Mileta (Zelena akcija i Young Friends of the Earth Europe)
Jagoda Munić (Zelena akcija, bivša predsjednica Friends of the Earth International)

Tribinu moderira Dora Sivka, aktivistkinja Zelene akcije i Young Friends of the Earth.

Događaj se ostvaruje u sklopu projekta School of Sustainability te uz potporu Centara znanja Zaklade za razvoj civilnog društva te Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Više o godišnjici Bertine smrti možete pročitati ovdje.

CESI: Nećemo nazad!

Povodom odluke Ustavnog suda u postupku odlučivanja o ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece očitovao se i Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI

Priopćenje prenosimo u cijelosti: 

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje izražava zabrinutost odlukom Ustavnog suda koji, iako je odbacio zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o pobačaju te ocijenio da trenutačno zakonodavno rješenje nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene i javnog interesa zaštite života nerođenog bića kao vrijednosti,  nalaže zakonodavcu da donese novi zakon.

Već sada vidimo da će novi zakon biti restriktivniji i da će žene trebati proći savjetovanje prije zahvata i da će se uvesti obavezni period čekanja. Istraživanja pokazuju da takvi postupci samo dodatno traumatiziraju žene koje su već donijele odluku. Ne postoji niti jedan dokaz da takvo savjetovanje predstavlja dobrobit za ženu. Isto tako, s obzirom na pritiske i stigmatizaciju žena koje se odluče na pobačaj, moguće je da će se raditi o pristranom savjetovanju. Iskustva nekih drugih zemalja pokazuju da su na taj način samo stvorene dodatne prepreke u pristupu prekidu trudnoće, promiču se stereotipi i diskriminatorni stavovi, te narušavaju ženska prava. Uvođenje ovakvih ograničenja u zakone i politike dovodi u pitanje poštivanje međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava. Međunarodni i Europski mehanizmi upozoravaju da se takvim ograničenjima krši pravo na privatnost, pravo na zdravlje, pravo na ravnopravnost. 

Osim toga otvara se mogućnost da se prilikom uređivanja pitanja troškova prekida trudnoće koji za sada u slučaju pobačaja na zahtjev snose same žene, cijenom pobačaj učini nedostupnim siromašnim ženama, ili se uvede i odredba da žene moraju same snositi i trošak prekida trudnoće iz medicinskih razloga. Postoji mogućnost da se prilikom reguliranja medicinskih indikacija za pobačaj nakon 10.og tjedna dodatno ograniči mogućnost  pristupa pobačaju.

U svakom slučaju pozdravljamo interpretaciju “prava na život” u skladu s međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava, komparativnim europskim zakonodavstvom i recentnom praksom ustavnih sudova u Europi.

CESI su u studenom 2016. godine uputile Ustavnom sudu stručno mišljenje u kojem se obrazlažu međunarodni standardi po pitanju regulacije pobačaja, recentni trendovi u zakonodavstvu i ustavnosudskoj praksi u Europi, te razmatraju negativne posljedice koje restriktivni zakoni o pobačaju imaju na zdravlje i živote žena. Podnesak Ustavnom sudu podnio je i Centar za reproduktivna prava iz Sjedinjenih Američkih Država  jedna je od vodećih svjetskih pravnih organizacija za ljudska prava u području reproduktivnih prava žena.

Pobačaj na zahtjev žene će očigledno i dalje biti glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, koji, u ime zaštite embrija, vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu.

Tražimo od zakonodavca da se rukovodi  uspostavljenim standardima za zaštitu ljudskih prava i ne smije dozvoliti da ideološki i religijski  stavovi određenih skupina  o pravu na život utječu na tu odluku.

Tražimo od zakonodavca da se ne narušavaju već stečena prava, dostojanstvo i zdravlje žena te da ih se ne ograničava u ravnopravnom sudjelovanju u svim aspektima života.

Tražimo da se ženama omogući da uživaju u svojoj seksualnosti, da slobodno i odgovorno donose informirane odluke o vlastitom tijelu, donose odluke o potomstvu i da se zaštite od bolesti i nasilja. 

Crna Gora: Identificirano 38 žrtava trgovine ljudima

U Crnoj Gori je, od 2004. godine do danas, identificirano 38 žrtava trgovine ljudima, a 200 ih se vodi kao potencijalne žrtve, priopćili su Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Crnogorski ženski lobi (CŽL).

Sonja Perišić Bigović, predstavnica Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima, rekla je da je krivično djelo trgovine ljudima teško dokazivo i da se često dešava da se zbog nedostatka dokaza, to djelo klasificira kao neko drugo. “Sankcija za počinioca ne izostane, samo se ne presudi kao trgovina ljudima, ali se svim potecijalnim žrtvama koje se nađu u skloništu, bez obzira na kvalifikaciju krivičnog dela, pruža sva zaštita koja im pripada po pozitivnim propisima naše države i međunarodnim standardima”, rekla je Perišić Bigović. Za način borbe s ovim kaznenim dijelom je rekla: “Borbi protiv ovog fenomena smo pristupili kroz prevenciju, edukaciju, identifikaciju, efikasno krivično gonjenje, pomoć i zaštitu žrtvama, reintegraciju, koordinaciju i partnerstvo i međunarodnu saradnju.”

Marija Vuksanović iz CEDEM-a, rekla je da je nedovoljno napravljeno po pitanju trgovine ljudima u Crnoj Gori. “Jasan indikator za slabu identifikaciju su razlike u broju žrtava koje identifikuju nevladine organizacije i broja žrtava koje su stekle formalno pravni status žrtve prema podacima Kancelarije“, istakla je Vuksanović. Upozorila je i na blagu kaznenu politiku prema počiniteljima ovog kaznenog djela: “Potrebno je da državno tužilaštvo, u saradnji sa svim drugim organima, prvenstveno sa policijom, obezbedi kvalitetnije dokaze koji će kasnije biti korišćeni u sudskom postupku i koji neće zavisiti samo od svedočenja žrtve i njenoj dostupnosti organima krivičnog gonjenja.”

Vukasnović je i podsjetila da, do sada nijedna žrtva trgovine ljudima, nije ostvarila pravo na naknadu štete. “Za nas je neophodno da žrtve koje su prošle kroz veoma traumatično iskustvo trgovine ljudima, dobiju odgovarajuće obeštećenje onako kako im to garantuju nacionalni pravni propisi i međunarodni standardi”, zaključila je Vuksanović.

Aida Petrović, izvršna direktorica CŽL-a, rekla je da trgovina ljudima danas funkcionira putem drugih kanala, pojašnjavajući da se seksualna eksploatacija ne odvija u dobro poznatim mjestima i klubovima, već se za to koriste i društvene mreže. Također, pozvala je medije da izvještavaju o problemu trgovine ljudima na način na koji bi pomoglo eliminaciji predrasuda, kao i na podizanje svijesti o ozbiljnosti krivičnog djela trgovine ljudima.

Drum ‘n’ bijes: aktivist/kinje, studenti/ce, radnice/i, učenici/e, nezaposlene osobe sa željom za promjenom

Drum ‘n’ bijes bubnjarike na prosvjedima svojim udaranje podižu atmosferu i drže ritam borbi za očuvanje, obranu ili zahtijevanje određenih prava. Zahvaljujući njima protesti su bučniji i ostavljaju snažniji dojam, ali i animiraju sudionike/ice javnih okupljanja. One/i su samoorganizirana prosvjedna antifašistička ritam sekcija i u ovom intervjuu su nam otkrile/i više o sebi i svojem radu.

Tko čini vašu sekciju, koliko je ljudi uključeno?

Drum ‘n’ bijes trenutno okuplja 14 osoba – Petra, Doria, Dunja, Lina, Aleksandar, Andreja, Jelena, Azra, Maja, Branimira, Mia, Sven, Marko i Jakov. Važno je napomenuti da se osim ove relativno “stalne” grupe ljudi na prosvjedima često uključe i drugi/e prijatelji/ce i kolege/ice, koje znamo cimnuti u zadnji tren ili čak na samom prosvjedu ukoliko nas nije dovoljno. Katkada i samo nekoliko bubnjarskih ruku može stvoriti dovoljnu buku da neki manji prosvjed učini vidljivijim, glasnijim i borbenijim. U tom smislu nije važno da ljudi imaju bubnjarskog iskustva nego volje. Svi/e smo mi aktivist/kinje, studenti/ce, radnice/i, učenici/e, nezaposlene osobe, s istom željom za društvenom promjenom.

Osim nas u D’n’b – u, surađujemo s udrugama Zagreb Pride i Zelena akcija, koje nam sustavno pružaju logističku i organizacijsku podršku u obliku prostora za vježbanje i radionice, te posudbe bubnjeva koje trenutno koristimo. Također, surađujemo s drugim organizacijama i neformalnim inicijativama  s kojima dijelimo vrijednosti i čije prosvjede bubnjanjem podržavamo.

Kako i kada ste se okupili/e?

Kao Drum ‘n’ bijes djelujemo od MAZ-ovog Marša solidarnosti 2015., a neki/e od nas se poznaju i od prije iz aktivističkih krugova,  s prosvjednih marševa i zajedničkih edukacija ili neformalnih druženja.

Kako ste došli/e na ideju da baš bubnjanjem podržite prosvjede?

Sama ideja o bubnjanju na prosvjedima nije naša – bubnjanje, bučanje i muziciranje na marševima i prosvjednim okupljanjima je i prije bila uobičajena praksa na većini prosvjeda vani i u Zagrebu. Primjerice, kolektiv Zli bubnjari su podržavali i podržavaju mnoge prosvjede, ovisno o svojim mogućnostima. Problem je bio u tome što je to najčešće ovisilo o ad hoc okupljanju ljudi, nabavci instrumenata i organizaciji, što je uvijek neizvjesno i neki su prosvjedi jednostavno bili ‘nepokriveni’.

Drum’n’bijes se rodio iz tradicije bubnjanja na Povorkama ponosa, kao ideja samoorganiziranja relativno fiksne grupe ljudi koja raspolaže bubnjevima i koja će se postupno širiti kako bi se na svaki prosvjed koji podupiremo moglo ‘uskočiti’ po potrebi. Obzirom da je 2016. bila poprilično turbulentna, katkada smo svirali i na nekoliko prosvjeda tjedno i inicijativa se jednostavno ‘zalaufala’ silom prilika. Shvatile smo da je došlo vrijeme kad je na prosvjednim akcijama potrebno biti osobito glasan/na da bi se naše poruke čule i od strane onih osoba koje ne dolaze na takve akcije, osoba koje u tim trenucima sjede u boravcima i na kavama, ali ih zaintrigira udarac bubnja i ipak dođu vidjeti što se to događa na ulici. Tada smo nas četiri koje smo se inicijalno okupile krajem 2015. i početkom 2016. odlučile da ćemo osnovati amatersku sekciju koja će svojim ritmom i bukom podržavati prosvjedne akcije s kojima se vrijednosno slažemo. Činjenica da smo češće svirali na prosvjedima nego našim probama govori o tome da je aktivistički predznak ključan za Drum’n’bijes.{slika}

Bubanj, kao sredstvo kojim komuniciramo s društvom nam daje mogućnost da glasnije proširimo poruke otpora prema netrpeljivosti prema drugačijem, ksenofobiji, mizoginiji te nepoštivanju ljudskih, građanskih i radničkih prava i socijalnoj nepravdi. Sudjelovanjem  u prosvjednim akcijama i osnaživanjem osoba i zajednica koje bubnjanjem žele podržati pokretanje društvene promjene želimo pomoći u stvaranju educiranije, aktivnije i socijalno osjetljivije zajednice.

Bubnjarskom edukacijom osnažujemo osobe koje inače ne bi imale mogućnost bubnjati, te širimo poruku da bubnjanje može biti i amatersko i inkluzivno, te da snaga bubnjanja i jačina poslane poruke ne ovise prvenstveno o znanju i profesionalnosti bubnjara i bubnjarki već o njihovoj motivaciji.

Recite nam nešto više o spomenutim radionicama bubnjanja.

Do prošle godine smo održavali/e radionice bubnjanja neposredno prije Povorki Ponosa, a zahvaljujući sve većem interesu za protestno bubnjanje i financijskoj podršci koju smo dobili/e, ove godine planiramo imati nekoliko radionica bubnjanja. Prva se odvila 17. ožujka u Sarajevu, gdje smo u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom održali/e radionicu bubnjanja. Oni/e pokreću limeni orkestar te su nas pozvali/e da podijelimo svoja iskustva i znanje. Osim spomenute, planiramo već tradicionalnu radionicu bubnjanja prije Povorke Ponosa, ali i još mnogo zanimljivih evenata po Hrvatskoj, pa vas pozivamo da pratite našu Facebook stranicu i stay tuned.

Već ste naglasile i naglasili kako ste aktivistkinje i aktivisti na različitim područjima. Kada se bubnjanjem ne borite za bolji svijet, kakve bitke vodite?

Većina bubnjarki/a je uključena u neki oblik aktivizma – bilo da se radi o osobama zaposlenim u udrugama civilnog društva ili o volontiranju nekoj većoj ili manjoj lokalnoj ili međunarodnoj organizaciji ili o studentskim aktivistima/kinjama. U Drum ‘n’ bijes se uključuju samo osobe s kojima dijelimo vrijednosti poput solidarnosti, antifašizma, ravnopravnosti, samoodređenja i sekularnosti te očuvanja okoliša, tako da smo zapravo i kroz svoje vrijednosne pozicije i svakodnevni život svi/e mi aktivistkinje i aktivisti.

Ove godine dobili/e ste i financijsku potporu.

Osim prethodno spomenutih organizacija, ove godine smo dobili/e financijsku podršku od Zaklade Solidarna.

Zahvaljujući njihovoj podršci, planiramo upgradeati bubnjeve i održati radionice bubnjanja u nekim gradovima u Hrvatskoj i regiji.

Istaknuli/e ste kako ste se okupili/e u svrhu podizanja atmosfere na prosvjednim akcije. Kako konkretno izgleda to podizanje atmosfere i kako reagiraju prosvjednici/e?

Estetski moment prosvjeda smatramo krucijalnim jer on znači brigu o tome kako stvari djeluju na druge ljude. To se odnosi na vizualne, tekstualne, performativne, auditivne elemente kao što su slike, simboli, transparenti, maske, ples, glazba, buka, ali i vrsta retorike, humor, slogani itd. O tome hoće li prosvjednici/e stajati pognute glave u tišini ispred neke zgrade, ili će u pozadini marševa gorjeti vatra iz razbijenog mercedesa puno govori o tome kako se oni osjećaju vezano uz ono zbog čega prosvjeduju. Mi osobno podržavamo prosvjednike/ce koji žele nastupiti borbeno i uzdignute glave. Za njih želimo podignuti atmosferu. Tu nam je spomenuti amaterizam također bitan jer je važno da na prosvjedima svatko može participirati, što inače u drugim sferama, posebice onim političkim protiv kojih obično protestiramo, to nije uvijek moguće. Za vrijeme prosvjeda vrijede malo drugačija pravila pa je prosvjednicima/ama omogućeno da osjetilno, na razne načine, interveniraju u javni prostor, a na organizatorima je da svima omoguće da se bore – da marširaju iako su u invalidskim kolicima, da bubnjaju iako nemaju ritma.

Kakve promjene želite vidjeti u društvu?

Želimo društvo u kojem će sve materijalne potrebe svih pojedinaca i pojedinki biti zadovoljene kako bi oni/e doista imali/e uvjete za samoodređenje; za autonomiju odlučivanja o svojim životima i za borbu ako im je ona negirana. Želimo društvo u kojem ćemo bubnjanjem slaviti, a ne bijesno lupati i protestirati za prava koja bi nam trebala biti osigurana kao elementarna – ljudska prava.

Noćni marš – 8. mart from Michel Kubaček on Vimeo.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Na noćnom maršu branimo naša seksualna i reproduktivna prava!

Nakon odluke Ustavnog suda koji je odbacio prijedlog da se postojeći zakon koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim te prebacivanja odgovornosti na Hrvatski sabor, zatraživši od njega da u roku od dvije godine donese novi zakon o pravu na pobačaj, reagirao je i Feministički kolektiv fAKTIV.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti: 

Prosvjedni marš koji se održava drugu godinu zaredom, a čija je ovogodišnja glavna tema borba za ugrožena seksualna i reproduktivna prava žena, posebno pravo na pobačaj. Okupljanje počinje u 18 sati na Trgu žrtava fašizma, a povorka prema Zrinjevcu kreće do 18.30. 

Danas objavljena odluka Ustavnog suda da odbaci zahtjev Hrvatskog pokreta za život i obitelj i udruge “U ime obitelji” za ocjenu ustavnosti važećeg tzv. Zakona o pobačaju ne znači previše za zaštitu prava žena ako se pogledaju preporuke Zakonodavcu, koje u ovoj političkoj klimi otvaraju mogućnost uvođenja savjetovanja prije pobačaja, što se u drugim zemljama pokazalo pogubnim za pravo žene na izbor i otvorilo prostor za ulazak anti-choice organizacija u javne bolnice

{slika}

Udruga “U ime obitelji” već je najavila da će nastaviti raditi na izmjeni Zakona, a spominjao se i novi referendum, tako da nas u sljedeće dvije godine čeka teška borba za ionako krhka seksualna i reproduktivna prava žena. Poručujemo da ćemo pratiti svaki sljedeći potez, inzistirati na transparentnosti i raditi na razotkrivanju laži o pobačaju. Intervenirat ćemo i tražiti bolju i adekvatniju zaštitu reproduktivnih i seksualnih prava, kao i upozoravati na ionako loš socijalni i ekonomski položaj žena. Noćni marš je samo prvi korak! 

U skladu s netransparentnom vanjskom politikom Vlade na čelu s ministrom D.I. Stierom i njegovom novom desnom rukom Ladislavom Ilčićem uvaljuju nam se najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke manipulativne metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa – na ‘inkubatorice’ nacije i ‘proizvođačice’ obespravljene radne snage i topovskog mesa. I još k tome se licemjerno pozivaju se na “volju birača”. 

 Poručujemo: E, pa nećete!  Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti, niti ćemo vam to dopustiti! 

Rodno neutralni toaleti na Olimpijskim igrama u Tokiju

Tokio planira uvesti rodno neutralne toalete u barem sedam od 11 Olimpijskih sela koja gradi za Olimpijske igre i Paraolimpijske igre 2020. godine. 

U Japanu već nekoliko godina postoje “toaleti za svakoga”  (daredemo toire) koji su u biti toaleti koji su dizajnirani s velikim prostorom u koji stanu i invalidska kolica. Novi, rodno neutralni toaleti bit će manji i prilagođeni jednoj osobi. Uvođenjem tog oblika toaleta, vlada se nada da će smanjiti redove za “toalete za svakoga”. 

Maki Muraki iz neprofitne LGBT grupe Nijiiro Diversity, pohvalila je vladinu politiku inkluzivnosti. 

“Uz nastojanje da se poveća broj javnih toaleta, važno je i podići svijest ljudi da oni/e koji ne izgledaju kao tipičan muškarac ili žena mogu slobodno koristiti toalet koji im odgovara”, rekla je Muraki. 

Najava izgradnje rodno neutralnih toaleta na Olimpijskim igrama došla je tjedan nakon što je Trumpova administracija povukla nužnost usvajanja federalne preporuke da trans* studenti/ice trebaju imati slobodan pristup toaletima i svlačionicama koje odgovaraju njihovom rodnom identitetu.