Forum.tm pokrenuo crowdfunding kampanju ‘Neka vide da nas ima’

Forum.tm pokrenuo je crowdfunding kampanju ‘Neka vide da nas ima’. Prenosimo riječi uredništva i novinara/ki.

Znamo da čitate portal Forum.tm i poštujete njegovu neovisnu uređivačku politiku jer znate da iza njega stoje samo novinari, a ne odvjetnički uredi i crkvene zaklade. 

Forum.tm kakav poznajete nastao je 2013. godine, kada je dio novinara ugašenog tjednika Forum uzeo stvar u svoje ruke.

Nakon više od tri godine, koliko nas čitate, sigurni ste da Forum.tm ne zagovara interese politički i ekonomski moćnih.

Uvjerili ste se da piše o onome o čemu drugi često šute, da se ne boji i da još uvijek pruža otpor.

Znate da upozorava na sistemsku nepravdu u društvu u kojem je kapital svemoguć, a prava građana marginalizirana.

Da zagovara vraćanje dostojanstva rada i radnika, ravnopravnost i jednakost, da prokazuje društvene devijacije poput negiranja antifašizma, veličanja ratnih zločinaca, pritisaka crkvenih struktura na donošenje političkih odluka i nametanja vjerskog svjetonazora svim sferama zasad još sekularnog društva.

Mi smo koji jesmo, pišemo onako kao što razmišljamo, poštujući novinarsku etiku i pravo javnosti da zna. Ne obraćamo se korporacijama radi “pokroviteljstava” ni političarima radi utjecaja. Naša ste jedina “ciljana publika” – vi.

Forum.tm prvi je medij u Hrvatskoj koji je odlučio zakoračiti u neizvjesno i zatražiti podršku svojih čitateljica i čitatelja nakon što je ostao bez potpore Ministarstva kulture. Neki su htjeli da nas više nema…

Jasno vam je da zacrtani cilj ove kampanje nije dovoljan za dugoročan novinarski rad, ali će nam pomoći da premostimo kritično razdoblje od sljedeća dva mjeseca. Ako ga nadmašimo, nitko sretniji od nas.  

Budite naš izvor – “neimenovani”, “visoki” ili čak “duboko grlo” – a mi ćemo i dalje biti vaše vrelo pouzdanih informacija i britkih analiza. Jer, za Forum.tm pišu iznimni profesionalci s više od 20 godina rada u novinarstvu, a dvoje naših autora nagrađeno je upravo za tekstove objavljene na Forum.tm-u – Veronika Reškovićnagradom Hrvatskog novinarskog društva “Marija Jurić Zagorka” za internetsko novinarstvo, a Oleg Maštruko nagradom “SAP Božo Težak” za najbolji tekst s područja informatike i komunikacija.

Dajemo vam riječ da nećemo zloupotrijebiti naše izvore. Želimo nastaviti razvijati Forum.tm kao odgovoran javni medij. Obećavamo još više dobrog novinarstva. Sve drugo obesmislilo bi Forumovo postojanje. Zato ste nam potrebni.

Neka vide da nas ima!

* Link na Indiegogo možete pronaći ovdje

**Forumu možete donirati i izravno na žiro-račun naše udruge, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podaci su dostupni ovdje

Muškarac koji može sve: zašto feministkinje vole ovaj vodič za modernog muškarca

“Muškarac je definiran kao ljudsko biće, a žena kao žensko  – kada se ona ponaša kao ljudsko biće kažu da imitira muškarca. U ovoj jednoj savršenoj rečenici, Simone de Beauvoir je objasnila način na koji su žene smatrane Drugima, nikada Prvima [One]. Muško iskustvo je ljudsko iskustvo, ono koje je važno i univerzalno; s druge strane, žensko iskustvo je tek puko žensko iskustvo, ostavljeno na margini jer tamo i pripada.

Katrine Marçal se vratila ovoj ideji u svojoj knjizi iz 2015. godine  ‘Who Cooked Adam Smith’s Dinner?’ (“Tko je Adamu Smithu kuhao večeru?”):

“Žensko iskustvo se uvijek odvaja od univerzalnog. Nitko ne čita knjige o rađanju kako bi shvatio ljudsku egzistenciju. Čitamo Shakespearea […] Samo žena ima rôd. Muškarac je čovjek. Postoji samo jedan spol. Drugi je inačica, refleksija, nadopuna.”

{slika}

Gotovo 70 godina nakon objavljivanja “Drugog spola”, polovica ljudske rase još uvijek je viđena u najboljem slučaju kao egzotična, u najgorem – kao nebitna. U Guardianu je nedavno objavljen članak o Svjetskom ekonomskom forumu 2016 – gdje se navodi izvješće o globalnom rodnom jazu u plaćama te piše kako je “samo polovica žena na svijetu adekvatno plaćena za svoj rad”. To stvara neželjeni dojam kako druga polovica žena “vrti palcima” i ne radi ništa premda obavljaju brojne radne zadatke – kuhaju, čiste, rađaju – koji su ključni za razvoj i opstanak ljudskog života.

Primjećuju li muškarci na koji se način žene definira kao Druge? Kada provedete cijeli život tretirani kao norma, teško se uvjeriti da to nisi. Kao što je to napisao Grayson Perry u svojoj knjizi ‘The Descent of Man’:

“Odrastao sam nekako uvjeren da muškarci naprosto jesu, do žene na tome moraju poraditi… Kada s muškarcima razgovaram o maskulinitetu, često se osjećam kao da pokušavam govoriti ribi o vodi. Muškarci žive u muškom svijetu; ne mogu pojmiti alternativu.”

{slika}

Sviđa mi se kako je Perry nijansirano, promišljeno opisao kako je muški rod pojmljen kao Zadan (Default Man), čiji je pogled na svijet “lišen strasti, empirijski, objektivan”, dok su svi/e drugi/e “u nemilosti turbulentnih, nekontroliranih osjećaja”. Cijenim to, ali me i frustrira, budući da Perry u svojoj analizi nije rekao ništa što žene već prije nisu rekle.

Postoji nešto u brojnim nedavno objavljenim knjigama muškaraca o ‘bivanju muškarcem’ (manhood) (Perryjeva knjiga, ‘Who Stole My Spear?’ Tima Samuelsa, ‘Man Up’ Jacka Urwina) – što još uvijek ukazuje na muške pretpostavke univerzalnosti. Rôd je relacijski – kad god pišemo o tome što osjeća jedna skupina, time stvaramo pretpostavke o tome osjeća li to isto i druga skupina. Zašto feminističko pisanje iz područja filozofije, politike, ekonomije i psihologije koje traje desetljećima nije tretirano s istim autoritetom kao pisanje o maskulinitetu? Je li to zato što su to pisale žene? Muški autori su “otkrili toplu vodu” i za to su dobili aplauz.

Andrea Dworkin je 1983., na okupljanju Nacionalne organizacije za promjenu muškaraca rekla:

“Znam da muškarci pate… No, vaša krivnja, vaša patnja, svodi se otprilike na ‘bože, stvarno se loše osjećam’ […] Rješenje muškog pokreta da stvori muškarce koji neće biti tako opasni jedni drugima mijenjajući način na koji se međusobno diraju i osjećaju nije pravo rješenje. To je samo rekreacijski predah.”

{slika}

Bila je u pravu, no 30 godina kasnije još uvijek dobronamjernim muškarcima odobravamo takvo touchy-feely ugađanje. Ti muškarci imaju zadnju riječ o tome što je maskulinitet, premda to nužno znači da moraju iznova potvrditi vlastite definicije feminiteta (kao normativne).

Ovo dijelom objašnjava zašto je profil na Twitteru @manwhohasitall tako popularan među feministkinjama. Umjesto da tek ukazuje (još jednom) kako muškarci sebe pretpostavljaju kao normu, usuđuje se tretirati ih kao da to nisu. To je jednostavna, a ipak efektna ideja, koja razotkriva različite načine na koje se žene tjera da se osjećaju jadnima i samodopadnima zato što žele svijet u kojemu neće biti viđene kao “dodatak”:

“Želim jasno reći da moj muž NE MORA raditi, puštam ga da radi zato što on to voli.” (Claire, CEO)

“Ne inzistiram na terminu ‘kamermanka’ zato što znam da se to odnosi i na žene i na muškarce.” (Jon, 46 godina, muška kamermanka)

“Svoju kći učim da nije previše ženstvena da bi spremala po kući.” (Sarah, inženjerka, bravo Sarah)

{slika}

Pregledavajući tweetove poput ovih, postaje jasno kako su nedostatni napori muškaraca koji poučavaju svoje sinove da si sami naprave sendvič, operu veš i pokušaju ne silovati ikoga.

Žene su i dalje ogledalo u kojemu se muškarci odražavaju dvostruko veći nego što jesu. Kada ne bi postojala podklasa kojoj se s vremena na vrijeme možeš velikodušno ponuditi da obaviš njen rad,  morali bi je izmisliti.

“Od ‘iscrpljen’ do ‘fantastičan’ (‘From Frazzled to Fabulous‘) – kako žonglirati uspješnu karijeru, očinstvo. ‘vrijeme za sebe’ i izgledati dobro”, @manwhohasitall je vodič koji odlično ide uz knjigu The Descent of Man. Preporučujem oboje, no parodijski pristup vodiča je mnogo učinkovitiji u objašnjavanju koliko je tvrdokorno tretiranje žena kao Drugih (othering):

“Čitanje je odličan način opuštanja. Kada se vratiš kućanskim poslovima i djeci, bit ćeš mnogo produktivniji! Ne brini ako te najviše zanima muška fikcija. Svi moji prijatelji tate čitaju Dick Lit zbog čistog, zabavnog užitka. Pokušaj! Možda ćeš se ugodno iznenaditi.”

{slika}

Kada bi ovaj odlomak bio o chick litu, velika većina žena bi znala da ga ne smije kritizirati ukoliko ne želi biti prozvana snobom, privilegiranom i/ili fiksiranom na uvrijeđenost i na najmanju bezazlenu zabavnu opasku. Samo u ovakvoj  obrnutoj situaciji – kada “ženska fikcija” postane samo “fikcija” – efekt “ispranog mozga” (drip-drip effect) postaje očit.

Kao žena, racionalno znam da nisam “druga” – da sam samo osoba. No, osjećaj da sve što radim – hodam, pričam, radim, jedem, spavam, dišem – radim “kao žena” nikada me ne napušta. Čak su i mišljenja koja upravo objašnjavam “ženska mišljenja” – sirove ženske misli koje zahtijevaju mušku reinterpretaciju prije nego li ih se proglasi racionalnima ili koherentnima.

A najgore je to što to prihvaćam. Znam da ću više vjerovati sebi ako mi muškarac kaže da to što sam napisala ima smisla. Ili da ću naposljetku misliti kako sam uspješna u “imitiranju muškarca”.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Novinari i novinarke napustili/e skup kada je Vučić započeo govor

Desetak novinara/ki nekoliko redakcija iz prosvjeda su napustili/e regionalni medijski skup u Beogradu, tijekom govora predsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića, prenose srbijanski mediji.

Skup su napustili/e novinari/ke Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), KRIK-a, BIRN-a, Centra za istraživačko novinarstvo iz Crne Gore i Magločistača iz Subotice, kao i još pojedini kolege.

Direktor CINS-a Branko Čečen rekao je da se odlučio na taj korak jer je Vučić propustio priliku da započne pravi dijalog s medijima i s novinarima/kama dok su se, kako kaže, njegovi suradnici još gore ponašali prema novinarskoj profesiji.

“Za mene bi bilo osobno ponižavanje da sjedim na ovoj konferenciji i da s čovjekom koji je pokazao da mu nimalo nije stalo do slobode medija, razgovaram o slobodi medija. Još mi je manje stalo do toga da slušam od njega o kvaliteti medija i o kvaliteti novinarskog rada u ovoj zemlji. Niti je stručan za to, niti je poslije svega što je radio u tom pogledu čovjek koji ima pravo da o tome govori”, rekao je Čečen.

Prema prenošenju srbijanskih medija, nakon Vučićevog obraćanja, generalni tajnik medijske organizacije SEEMO Oliver Vujović priopćio je prisutnima da će Vučić odgovarati samo na pitanja stranih novinara/ki.

Predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Nedim Sejdinović otkazao je danas iz protesta sudjelovanje na regionalnoj medijskoj konferenciji u Beogradu i naveo da to čini jer je najavljeno da će je otvoriti predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, za kojeg je rekao da je ‘provjereni neprijatelj medijskih sloboda’.

Veliki koncert za 20 godina Radio Studenta

Rođendanski koncert Radio Studenta koji će se 26. studenog održati u zagrebačkom klubu Močvara početak je velike rođendanske proslave koja će trajati sve do ljeta i uključivati brojne izložbe, crowdfunding kampanju, koncerte, tribine i izdavaštvo.

U subotu, 26. studenog u 20h u klubu Močvara počinje rođendansko slavlje u trajanju od nekoliko mjeseci, a na rođendanskom koncetru u Močvari nastupit će bendovi Biciklić, Porto Morto, Chui i ESC Life, uz Radio Student DJ-eve Ivana Krželja, Bojana Bojkova i Shdw Kd.

Radio Student prva je neprofitna studentska radijska postaja u Hrvatskoj, a za nepuna dva tjedna proslavit će okrugli 20. rođendan. Projekt koji je započeo kao radionica namijenjena praktičnoj izobrazbi studenata/ica novinarstva tijekom godina rada razvio se u radijsku postaju koja osigurava medijsku platformu temama koje nisu dovoljno zastupljene u programima većine radija, a promiču vrijednosti poput ljudskih prava, tolerancije, nenasilja, ravnopravnosti, ekologije i brojnih drugih. Urednici/e i novinari/ke Radio Studenta usko surađuju sa brojnim organizacijama civilnog društva, kulturnim, sportskim i znanstvenim organizacijama na zajedničkoj realizaciji brojnih emisija i sadržaja.

Na proizvodnji i realizaciji gotovo šezdeset glazbenih i govornih emisija u kojima sudjeluje gotovo stotinu pedeset suradnika/ca, a rad na Radio Studentu, premda volonterski, omogućio im je potrebna znanja i iskustvo nakon kojeg su mnogi pronašli svoje prvo zaposlenje u medijima. Prošle godine samostalno su proizvedene i emitirane 3323 radijske emisije. Emisije Studomat i Homo Politicus dobitnice su Posebne rektorove nagrade, a sam Radio Student dobitnik je nagrade za Najbolji audio image.

{slika}

Uz edukaciju budućih radijskih novinara/ki koju sustavno provodi programom RADIOnica i uskom povezanošću sa kolegijem Radio Fakulteta političkih znanosti, važna distinkcija spram ostalih radijskih postaja je društveno angažirano programsko usmjerenje i poticanje medijske pismenosti. Radio Student dio je HearMe mreže studenskih radio postaja iz regije, Europske studenske mreže radio postaja Euranet i član Mreže mladih Hrvatske. Proizvodnja sadržaja od javnog interesa dio je cjelokupnog identiteta i svojevrsna misija Radio Studenta, čime se uvelike razlikuje od komercijalnih radio postaja u Hrvatskoj, a zajedno s brojnim drugim neprofitnim medijima Radio Student dio je Mreže emancipacije E-net.

Svjetonazorski i programski imidž Radio Studenta najbolje opisuje službeni moto: “radio koji nije za svakoga”. Radio Student poznat je po specifičnom glazbenom odabiru urednika/ca koji/e se u svom radu vode kriterijem kvalitete umjesto trenda, a emisije poput Zvučnog zida i Iskopčanog petka osigurale su Radio Studentu kultnu reputaciju kod slušatelja. Urednici Zvučnog zida svakodnevno slušateljima/cama predstavljaju recentnu kvalitetnu glazbu koju se ne može čuti ni na jednoj drugoj radio postaji, a tjedna glazbena emisija Iskopčani petak u studiju je ugostila brojne izvođače/ice koji/e nastupaju uživo u programu.

Osim programom, Radio Student se ističe kontinuiranim uvođenjem tehničkih inovacija. Tako je Radio Student prvi u Hrvatskoj još 2004. godine uveo streaming koristeći AAC/AAC+ format, te time bitno povećao kvalitetu zvuka za naše on-line slušatelje. Radio Student bio je prvi radio u Hrvatskoj i među prvima u svijetu koji se mogao slušati na tadašnjim ‘pametnim’ telefonima. Režija je unaprijeđena s audio-over-IP miksetom 2011. godine kako bi studenti/ce bili/e pripremljeni/e za korištenje budućih tehnologija. Danas, šest godina kasnije, audio-over-IP standard je ne samo u radijskom nego i u televizijskom svijetu. Ukupno 15 godina Radio Student emitira i video stream iz režije i studija u čemu je pionir ispred puno većih radio stanica poput Hrvatskog radija, kao i svih komercijalnih radio stanica. Unatrag dvije godine sve realizirane emisije dostupne su kao podcasti za slušanje na zahtjev putem naše web stranice Radio Studenta čime je završen proces organiziranja Radio Studenta kao multimedijske platforme.

Turska novim zakonom želi dati zeleno svjetlo silovanju maloljetnica

Protekli vikend u Turskoj obilježili su prosvjedi diljem zemlje u kojima je tisuće ljudi izašlo na ulice Istanbula, Ankare, Izmira i ostalih dijelova zemlje, glasno se protiveći novom prijedlogu zakona koji bi oslobodio počinitelje silovanja maloljetnika/ca ukoliko bi stupili u brak sa žrtvom.

Ukratko, novi bi zakon omogućio muškarcima da bez pravnih posljedica imaju seksualne odnose s djevojčicama i djevojkama mlađima od 18 godina, ako pri tom nisu primjenjivali silu te ako bi oženili svoje žrtve. Međutim, u zemlji u kojoj je nasilje prema ženama drastičan problem, a ljudska prava općenito sustavno zanijekana, opasnost posljedica (ne)dokazivanja pristanka je nesaglediva. Osim toga, ova šokantna odredba primjenjivala bi se i retroaktivno, odnosno na sve slučajeve još od 2005. godine, ako bi optuženi, uz pristanak djevojčine obitelji, oženili svoje žrtve. Ministar pravosuđa Bekir Bozdag kaže kako se time ne bi pomilovali zločinci, već bi njime profitirale one djevojke koje su ostale trudne (a čiji je silovatelj završio u zatvoru zbog spolnih odnosa s maloljetnicom), i to na način kako sada ne bi morale same odgajati dijete i snositi sve troškove života.

U Istanbulu se okupilo oko 3000 feministkinja i njihovih saveznika/ca, koje/i su transparentnima poručili kako je silovanje zločin protiv ljudskosti i kako neće dozvoliti da ih se ušutka i pokori novome zakonu, te su poručili/e Erdoganovu AKP-u da drže svoje ruke podalje od njihovih tijela. Prosvjedovale nisu samo žene, nego i djeca i muškarci, jer, kako je na svom Twiteru objavila poznata turska glumica, Nurgül Yeşilçay, “Ne radi se o tome što u ovoj zemlji znači biti ženom ili muškarcem, nego kako ostati ljudskim bićem”. Koristeći oznaku #TecavuzMesrulastirilamaz, odnosno “silovanje ne smije biti legalizirano”, i brojni korisnici društvenih mreža izrazili su svoje nezadovoljstvo i ljutnju, a peticija na change.org broji više od 600.000 potpisa. Protivljenje novim odlukama izrazila je i ženska demokratska udruga Kadem, koja inače podupire aktualnu vladu, a čija je članica i Sümeyye Erdoğan Bayraktar, predsjednikova mlađa kći.

Očekivano, vladajuća suita, sastavljena uglavnom od muškaraca, oštro odbacuje sve upućene kritike, tvrdeći kako je ovaj prijedlog zakona zapravo upućen rješavanju aktualnog i raširenog problema u Turskoj – dječjim brakovima. Turski premijer Binali Yildrim tvrdi kako bi primjena ovakvog zakona koristila mladim ljudima koji često stupe u brak prije punoljetnosti jer jednostavno ne poznaju zakon. Da podsjetimo, stopa dječjih brakova u Turskoj jedna je od najviših u Europi i, prema procjenama UNICEF-a, 15 posto djevojčica stupi u brak prije navršene 18. godine, što je propisani zakonski minimum.

Prijedlozi izmjene zakona članovi parlamenta odobrili su na prvom čitanju, a sutra, 22. studenog, očekuje se drugo čitanje i konačno glasanje koje će pokazati u kojem smjeru po pitanju prava žena Turska želi ići. Činjenica da je ustavni sud Turske još u srpnju poništio dio kaznenog zakona koji je sve spolne odnose s osobama mlađima od 15 godina definira kao zlostavljanje, ne ostavlja puno prostora optimizmu. 

O majkama i kćerima s Mirom Furlan

Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, Centar za napredne studije Sveučilišta u Rijeci i HNK “Ivana pl. Zajca” pozivaju vas na razgovor “O majkama i kćerima s Mirom Furlan” koji će se održati 24. studenog 2016. u prostoru akvarija na Kampusu u Rijeci (Radmile Matejčić 5), s početkom u 17.30 sati. Uz Miru Furlan će sudjelovati i Olga Dimitrijević, Sanja Milutinović Bojanić i Brigita Miloš.

Skorašnja premijera Jesenje sonate Ingmara Bergmana u HNK Ivana pl. Zajca neposredan je povod još jednoj suradnji riječkih znanstvenih i umjetničkih institucija. Ovoga puta tematska je okosnica zajedničkog angažmana promišljanje specifičnosti i izazova koji su prisutni u odnosima majki i kćeri.
Bergmanov komad otvara brojne problemske nizove koncipiranja tog odnosa. Najuočljiviji je onaj sukoba kao česte inačice prikaza ženskih relacija uopće i s time povezane mizogine, patrijarhalne matrice koja se zatvara pred mogućnošću afirmativnog i isključivo ženskog (po)vezivanja. S druge strane, “obiteljske (ženske) romance” protuteža su jednako ograničena retoričkog dosega. Nameće se pitanje koji su i kakvi mogu biti vokabulari predočavanja zahtjevnih pasaža baš ove specifične vrste odnosa, ali i roditeljstva u širem smislu kao društveno važnog i nerijetko pomno praćenog i reguliranog djelovanja?