10. Dani Marije Jurić Zagorke: Preko granica: opresija i imperativ solidarnosti

Centar za ženske studije u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavio je poziv za sudjelovanje na znanstveno-književnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem “Preko granica: opresija i imperativ solidarnosti”, koji će se održati u sklopu desetih Dana Marije Jurić Zagorke 25. i 26. studenog 2016. u Zagrebu, u prostorijama Centra za ženske studije/Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke, na Dolcu 8.

Dani Marije Jurić Zagorke dvodnevni je književno-znanstveni skup, čiji je jedan dan posvećen Zagorki i njezinom životu i radu, a drugi temi Preko granica: Opresija i imperativ solidarnosti. Krovna tema kojom se Dani kontinuirano bave jest žensko autorstvo, odnosno istraživanja o percipiranju, vrednovanju i ovjeri stvaralaštva žena u različitim društvenim, povijesnim i kulturnim kontekstima. Mariju Jurić Zagorku na razne se načine može promatrati kao feminističku ikonu. Svojim novinarskim tekstovima i književnim djelima, ali i vrlo konkretnim političkim aktivizmom, Zagorka se zalagala za nacionalnu neovisnost, socijalnu pravdu i jednakost žena. Zagorkine junakinje, kao i likovi iz nižih klasa, u pravilu su prikazane kao majstori(ce) prelazaka granica kao način nadilaženja podređenog društvenog položaja.

Ovogodišnja tema Preko granica: opresija i imperativ solidarnosti potaknuta je recentnim zbivanjima u Europi koja pokazuju kako i suvremena politička povijest ima problem s imenovanjem svih onih koji pre/olaze granice: imigranti, izbjeglice, azilanti, ovisno o vizuri gledišta, a Europa, njezina EU administracija i problem rješavanja krize onih koji napuštaju ratna područja, za koja ta Europa snosi i odgovornost. Građani i građanke Europe reagiraju različito, ovisno o vlastitim pozicijama, strahovima i promišljanju europske budućnosti.  (Ne)vidljive granice i zidovi s kojima se susrećemo zaslužuju kritiku iz ženske perspektive. Postkolonijalna i feministička teorija ističu Druge kao djelatne i istovremeno nevidljive. Žene se sučeljuju s izazovima koje prelasci predstavljaju u njihovim životima i životima drugih, kao što je o njima razmišljala i Zagorka. Stoga će nas zanimati presijecanja politika identiteta, zajedno s politikama klase, etniciteta, religije, dobi i profesije, a sve u potrazi za novim definicijama pojma i sadržaja solidarnosti koje više ne zadovoljavaju klasične socijalne i političke teorije.

Prihvatit će se izlaganja na hrvatskom i engleskom jeziku.

Sažetak izlaganja (između 150 i 300 riječi) s kraćim životopisom molimo poslati do 15. rujna 2016. na adresu: Centar za ženske studije, Dolac 8, 10000 Zagreb, Hrvatska, odnosno na e-mail adresu: zagorka@zenstud.hr.

Kotizacija

Autori/ce radova: 150 kn

Kotizacija uključuje: sudjelovanje na konferenciji, konferencijske materijale, osvježenje, ručak i potvrdu o sudjelovanju na skupu.

Studenti/ce postdiplomskih studija, nezaposleni/e i sudionici/bez izlaganja ne plaćaju kotizaciju.

Programski odbor skupa: dr.sc. Lada Čale Feldman, dr.sc. Lidija Dujić, dr.sc. Anita Dremel, dr.sc. Maša Grdešić, dr.sc. Renata Jambrešić Kirin, mr.sc. Sandra Prlenda, mr.sc. Rada Borić, mr.sc. Nataša Medved, mr.sc. Ana Pavlić.

Izbjeglice u Beogradu štrajkaju glađu

Nekoliko stotina izbjeglica započelo je štrajk glađu u parku na autobusnoj stanici u Beogradu zbog sve lošijeg položaja i nemogućnosti da nastave putovanje ka zemljama Europske Unije. 

“Dok smo se pripremali da podijelimo doručak, velika skupina izbjeglica okupila se u središtu parka i započela štrajk glađu.”, navode iz Info parka. Osim štrajka, izbjeglice drže transparente “Mađarska, ukloni svoje pse s granice”, “Hvala ti Srbijo” ,”Gladni smo i prebijeni na granici” , “Otvorite granice” i sl. 

Mnogi imaju traku preko usta s natpisom “Otvorite granice” na engleskom jeziku, a poruke zahvalnosti Srbiji i optužbe na račun mađarskih vlasti neki su ispisali po tijelima.

B92 prenosi da izbjeglice planiraju pješice krenuti autocestom prema mađarskoj granici, ali žele prije toga očistiti parkove u kojima su danima boravili u Beogradu, te su već formirali grupe koje čiste parkove kako bi dokazali da aktivno sudjeluju u rješenju problema. 

Izbjeglice su dodatno uznemirile jučerašnje glasine da se priprema policijska akcija “čišćenja” središta grada. Oni/e koji/e su službeno zatražili/e azil morat će se uputiti u prihvatne centre za azilante, a oni/e koji/e te potvrde nemaju bit će vraćeni/e u zemlju u kojoj su bili prije Srbije. 

Proteklih dana je izbjeglička kriza ponovo u žiži javnosti, a iz Info parka, su u više navrata upozoravali na humanitarnu krizu u centru Beograda, probleme u smještajnim centrima, na granicama i na opće zakazivanje sistema. 

Prosvjedi izbjeglica u Beogradu

Nekoliko stotina migranata i izbjeglica prosvjeduje u petak u Beogradu zbog nedostatkla hrane i straha od deportacije.

 

 

Migranti u parku kraj autobusnog kolodvora odbijaju uzeti hranu koju im osiguravaju Caritas i udruga Info park, a situaciju nadzire policija.

Prema izjavama djelatnika Info parka, kao razloge za štrajk migranti navode događaje na mađarskoj granici odakle ih vraćaju, često uz grubo zlostavljanje, strah od deportacije iz Srbije i to nema dovoljno hrane za sve.

“Dok smo se pripremali da podijelimo doručak, velika skupina izbjeglica okupila se u središtu parka i započela štrajk glađu. Odbijaju uzeti hranu, iako su Caritas i Info park osigurali 1200 porcija”, navode iz Info parka.

Mediji su objavili fotografije na kojima migranti drže tarnsparente poput “Mađarska, ukloni svoje pse sa granice”, “Hvala ti Srbijo” i “Gladni smo i prebijeni na granici” te poruke svjetskim čelnicima da spriječe ratove ako ne žele izbjeglice.

B92 prenosi da migranti planiraju pješice krenuti autocestom prema mađarskoj granici, ali žele prije toga očisiti parkove u kojima su danima boravili u Beogradu.

Navodno su dodatno uznemireni glasinama da se priprema policijska akcija “čišćenja” središta grada, tako da se oni koji su službeno zatražili azil upute u prihvatne centre za azilante, a oni koji nemaju te potvrde bili bi vraćeni u zemlje iz kojih su ušli u Srbiju.

Proteklih je dana migrantska kriza ponovo je u žiži javnosti, a vlasti u Beogradu uvele su mješovite vojno-policijske granične ophodnje kako bi spriječile krijumčarenje ljudi i ilegalne ulaske migranata i izbjeglica.

“Srbija neće biti parking za Pakistance i Afganistance koje nitko u Europni ne želi”, poručio je, najavljujući tu odluku, srbijanski premijer Aleksandar Vučić.

Nedosljedno provođenje mjera Garancije za mlade nanosi veliku štetu mladima

Iako se po medijima u posljednje vrijeme dosta pisalo o Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, što je posebno bilo potencirano njihovom objavom o obustavi provođenja dijela programa mjera aktivne politike zapošljavanja, informacije su bile prilično nejasne i kontradiktorne. Nekoliko dana nakon HZZ najavljuje da će se mjere ipak nastaviti provoditi i da im je dosta krivih medijskih tumačenja, što nije nimalo razjasnilo cjelokupnu situaciju. U prilog svemu tome ne ide činjenica da ni prijašnjih mjeseci provođenje mjera nije funkcioniralo kako je trebalo: čekalo se izglasavanje državnog proračuna, kasnile su isplate naknada za stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), bilo je određenih zastoja i u zaprimanju i obradi zahtjeva za druge mjere unutar paketa Garancije za mlade, došlo je i do smjene ravnateljstva HZZ-a.

Osobno se ne slažem s ovim načinom rješavanja problema nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj, ali trenutak u kojoj je sasvim nestala opcija ikakvog zaposlenja, pa makar i na godinu dana za 2500,00 kuna mjesečno bila je prilično jeziva. To je točno pat pozicija u kojoj se nalazimo i koja dozvoljava da nas se uvjerava da je to što provode trenutno najbolje moguće. Rekla bih i da trenutno nedostaju dva ključna momenta – prvi je da netko preuzme odgovornost i kaže da, nismo baš najbolje to izveli, a drugi da obećamo da ćemo napraviti sve u našoj mogućnosti da se problem nezaposlenosti riješi. Tržište rada preplavljeno je oglasima za stručno osposobljavanje, koje je sad dodatno ograničeno novim uvjetima, te je nanesena šteta svima koji se za SOR ne mogu / ne žele prijaviti ili su na njemu već bili. Uslijed toga ne stvaraju se nova radna mjesta već dolazi do fluktuacije radne snage na već postojećima. Usto se pojedinim mjerama iz Garancije za mlade s jednokratnim i kratkoročnim efektom sustavno osiromašuju državni proračun (država poslodavca na rok najdulje do pet godina oslobađa plaćanja poreza za radnika kojeg primi na neodređeno) i strukturni fondovi. Teško je za povjerovati da će i novi izbori donijeti kakvu veću promjenu jer su politički programi ograničeni na maksimalno četiri godine, a sve što se unutar toga i dogodi nakon isteka mandata očito prestaje biti nečijom odgovornošću.

Od potpunog debakla spašava jedino tu i tamo pojedinačno dobro iskustvo osobe koja je zadovoljna SOR-om i njegovim efektom, ali bez neke pretjerane patetike može se reći da kolektivni okus na kraju ipak ostaje sasvim gorak. U takvoj situaciji razgovarale smo s Marinom Živkovićem iz Mreže mladih Hrvatske koji je za Libelu pojasnio o čemu se tu zapravo radi. 

Što po mlade znači priopćenje o obustavi pa kasnije povlačenje iste o provedbi mjera iz paketa Garancija za mlade? Koje su promjene u međuvremenu uvedene?

U principu se ne radi o obustavi mjera već o promjeni strukture korisnika/ica mjera. I iako to na prvu zvuči obećavajuće s obzirom koliko često su korisnice bili osobe za koje se pretpostavlja da bi se ionako zaposlile, to zapravo i nije tako. Naime, novi kriteriji nisu nastali na temelju evaluacije ili na nekim sličnim postupkom kreiranja politika temeljenim na dokazima već su novi kriteriji isključivo posljedica izvora financiranja. Sada korisnici/e mogu biti samo osobe koje pripadaju kategorijama koje se financiraju iz europskih sredstava, a ostali/e koji/e su do sada bili/e financirani/e iz proračuna više ne mogu biti korisnici/e. Takva promjena može utjecati na to tko će biti korisnici, ali ne mora nužno utjecati na karakteristike korisnika/ica po recimo obrazovnoj strukturi ili na ukupni broj korisnika/ica.

Kolika i kakva je “šteta” u međuvremenu nanesena tržištu rada, a koji su pozitivni ishodi? Ako ih ima.

Na SOR i na druge mjere ne možemo jednoznačno gledati. Iako se pokazuje da SOR ima negativne elemente koje se tiču od toga da su korisnici/e često osobe koje bi i bez SOR-a našle posao, do toga da je mjera socijalno neosjetljiva u smislu da je teže koriste osobe iz siromašnijih obitelji tj. osobe koje su u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenost, pa do problema geografske rasprostranjenosti i toga što se ne provjeravaju ishodi učenja po izlasku iz mjere. Unatoč tome svemu, pokazuje se da je SOR ipak ima bolje rezultate u smislu zapošljavanja u odnosu na kontrolnu grupu koja nije koristila SOR. Rekao bi da se mladima čini šteta svaki puta kada se naglo prekida neki od oblika potpore koji je namijenjena njima a da u isto vrijeme nije izgrađena razumna alternativa. SOR, pa i druge mjere imaju značajnog prostora za poboljšanje pa i u konačnici, SOR bi trebao biti zamijenjen praksom za vrijeme obrazovanja. No, dok takva infrastruktura nije postavljena, bolje je za mlade da se radi na poboljšanju mjera koje smo evaluirali nego da se sa svakom promjenom vlasti kreće ispočetka.

{slika}

Kada HZZ kaže da nema nadležnost u provedbi (na pitanje upućeno njima o tome zašto je javni sektor koristi mjeru stručnog osposobljavanja za vrijeme zabrane zapošljavanja) na koga oni prebacuju odgovornost? Koje je regulatorno tijelo koje bi trebalo o tome voditi računa?

Vlada je zapravo ona koja određuje politiku zapošljavanja i kako će se koristiti mjere. Budući da stručno osposobljavanje nije u svojoj osnovi zapošljavanje jer nema uspostavljanja radnog odnosa i nema ugovora o radu odredba o zabrani zapošljavanja se ne može primijeniti na tu mjeru. Resorno Ministarstvo i Vlada su institucije koje su odgovorne ali i od kojih se mogu tražiti izmjene. Inače, SOR je definiran kroz dva zakona, Zakonom o poticanju zapošljavanja i Zakonom o radu.

U dvije godine koliko se Garancija provodi, ima li MMH podatke koliko je mladih nakon stručnog zaposleno na neodređeno uz stimulaciju poslodavcu (oslobađanje od poreza u visini od 17,2 posto na prvi takav ugovor)?

Nažalost, takve podatke nemamo. Najbliže što imamo podacima o broju mladih zaposlenih na neodređeno je podatak koji je iznio bivši ministar gdje je rekao da se je u 2015. godini zaposlilo 32000 mladih na ugovor na neodređeno. To je rast u odnosu na godinu ranije od otprilike 2100 ljudi i nije baš impresivan. Novo uključenih korisnika mjere Stručnog osposobljavanja u 2015. je bilo 18.597.

Koje su skupine mladih u cijeloj ovoj priči ostale izolirane?

Udio nezaposlenosti mladih za završenim strukovnim obrazovanjem u ukupnoj populaciji nezaposlenih mladih se kreće oko 70%. To je zabrinjavajući podatak jer se pokazuje da srednjoškolsko strukovno obrazovanje, koje bi između ostaloga trebalo služiti kao mehanizam socijalnog uključivanja, zapravo rezultira upravo obrnutim efektom. Nužno je raditi dodatno upravo na najugroženijim skupinama u društvu te se pobrinuti da su im ishodi obrazovanja korisni kada krenu u samostalni život. Naravno, nužno je i osigurati određene potpore za skupine koje su u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti pogotovo u uvjetima kada je stanje na tržištu rada nepovoljno.

Koja su se iskustva mladih na tržištu rada, prema vašoj stranici Mladi radnici i mlade radnice, pokazala najproblematičnijima?

Mnogo ljudi se počelo žaliti na nedostatak nekih osnovnih radničkih prava kojima su svjedoci jer su korisnici SOR-a. Naime, nedavno je na vidjelo izašlo da mladi na SOR-u imaju probleme kada idu na bolovanje jer za to vrijeme ne dobivaju naknadu za rad te im se ne pokrivaju troškovi prijevoza. Druga situacija je kada osobe na SOR-u idu na porodiljni gdje im se po odlasku prekida ugovor o SOR-u i nemaju pravo na nikakvu pomoć osim one koja je namijenjena nezaposlenima, ali kao što znate, ta se pomoć odnosi samo na period nakon rođenja. Tako da kada osoba mora otvoriti porodiljni 28 dana prije zakazanog termina, nema nikakve naknade ni primanja? Takve odredbe negativno utječu na mlade i često ih se stavlja u situacije za koje nisu ni mogli predvidjeti da će se dogoditi.

Poljska spušta granicu za odlazak u mirovinu

Poljska je odlučila spustiti granicu za odlazak u mirovinu sa 67 godina na 60 godina za žene i 65 za muškarce. Prijedlog je, zasad, podržan od strane Vlade premijerke Beate Szydlo, a očekuje se da će proći i u parlamentu. Ukoliko prijedlog zaživi, Poljska će imati jednu od najnižih granica za odlazak u mirovinu u Europskoj uniji. 

Ekonomisti upozoravaju da će ta mjera naštetiti ekonomskim perspektivama zemlje. Ministar financija Pawel Szalamacha rekao je da će to državu koštati dodatnih 1,8 milijardi eura godišnje, što se planira namaknuti iz dodatnih poreza.

Ovaj prijedlog jedno je od predizbornih obećanja vladajućih konzervativaca, koji su zahvaljujući tome što su obećali niz socijalnih mjera odnijeli pobjedu na izborima. 

“Poljaci/kinje čekaju tu reformu i mi ćemo ispuniti obećanje.Mi smo odgovorna vlada i financiranje te reforme je zagarantirano”, rekao je glasnogovornik vlade Rafal Bochenek

“Jasno je da su prevladali populistički argumenti, iako je to mjera protiv interesa zemlje, kao i Poljaka/inja. Tržište rada moglo bi postati ‘usko grlo’ poljskih ekonomskih aktivnosti”, kazao je ekonomist Banke Zachodni WBK u Varšavi, Piotr Bielski

Ako se planovi vladajuće stranke Pravo i pravda realiziraju, Poljakinje će najmlađe u EU ići u mirovinu a od Poljaka će mlađi u mirovinu ići samo Slovaci sa 62 godine. Novi bi zakon na snagu trebao stupiti 1. listopada 2017.

Prvo istraživanje o radničkim uvjetima LGBTI osoba

U sklopu projekta “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu“, udruge Prostor rodne i medijske kulture K-zona, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Lezbijska organizacija Rijeka – LORI i Zora; u suradnji s udrugama Zagreb Pride i Trans Aid te uz podršku Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova provodi prvo istraživanje među LGBTI zaposlenicima/cama.

Cilj istraživanja je prikupiti podatke o trenutnom stanju radnih uvjeta LGBTI osoba, kao i podići svijest o važnosti implementacije anti-diskriminacijskih praksi u radnom okruženju. Istraživanje LGBTI zaposlenika/ca prvo je takve vrste koje se provodi u Hrvatskoj, a između ostalih ispituje pitanja otvorenosti o orijentaciji i/ili seksualnom i rodnom identitetu na radnom mjestu, pitanja o partnerskom statusu i stavove kolega i nadređenih, prepreke s kojima se suočavaju na poslu vezanih za njihovu orijentaciju, identitet i izražavanje; instrumente suzbijanja diskriminacije na radnom mjestu ali i iskustva uznemiravanja na poslu te prijavu istih.

Istraživanje je za ispitanike/ce u potpunosti anonimno; a rezultati će se koristiti isključivo u svrhe zagovaračkih aktivnosti unutar projekta “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu”. Kako bi istraživanje rezultiralo reprezentativnim uzorkom, na ispunjavanje su pozvane su LGBTI osobe zaposlene u javnom, civilnom i privatnom sektoru. Upitnik mogu ispuniti i osobe koje nisu trenutno zaposlene, ali imaju prethodno radno iskustvo; kao i osobe koje rade za više poslodavaca s različito sklopljenim ugovorima.

Upitnik sadržava 40ak pitanja, a ispunjavanje traje do 30 minuta. Upitnik se može pronaći na ovom linku, a rok za ispunjavanje je 30. kolovoz 2016.