sdadmin

HRW: Mađarske vlasti silom izbacuju izbjeglice iz zemlje

Posted on by sdadmin

Mađarska primjenjuje prekomjernu silu kako bi prisilila tražitelje/ice azila da se preko mađarske granične crte vrate natrag u Srbiju, objavila je u svom izvješću u srijedu međunarodna organizacija za ljudska prava Human Rights Watch.

“Ljudi koji prijeđu u Mađarsku bez dozvole, uključujući žene i djecu, bivaju brutalno izudarani i prisiljeni vratiti se natrag preko granice”, kazala je istražiteljica za Human Rights Watch Lydia Gall.

Mađarske vlasti često primjenjuju silu, udaraju, guraju ili peper sprejem napadaju izbjeglice ili ih pak tuku pendrecima.

Mađarski parlament usvojio je prošlog tjedna zakon koji omogućava dužnosnicima da uhite izbjeglice koje uđu 8 kilometara u mađarsko područje i vrate ih natrag preko granice u Srbiju.

Kritičari navode da izbacivanjev izbjeglica i migranata bez ikakve pravne procedure predstavlja kršenje međunarodnog prava.

Mađarska je prva zemlja EU-a koja je blokirala ulazak migranata i izbjeglica u posljednjem valu dolazaka u Europu te je bila prva koja je podigla ogradu duž granice sa Srbijom u rujnu 2015. a potom mjesec dana kasnije i onemogućila prolazak izbjeglica iz Hrvatske.

Mađarski konzervativni premijer Viktor Orban otvoreno je negostoljubiv prema izbjeglicama i žestoki je kritičar kvota koje vezano uz izbjeglice zagovara EU kako bi se prihvat izbjeglica podijelio među zemljama članicama EU.

Mađarska je prošle godine imala jednu od najviših stopa tražitelja azila. No od 199.000 zahtjeva pristiglih 2015. i 2016. samo je njih 264 i odobreno. 

Inicijativa Sloboda Trećima: Čistke na HRT-u su napad na ustavni poredak RH

Posted on by sdadmin

Inicijativa Sloboda Trećima sutra u 20.30 na Trgu žrtava fašizma 16  organizira prosvjednu akciju Na valovima slobodnog Trećeg . Priopćenje uoči akcije prenosimo u cijelosti. 

Brutalna devastacija programskih sadržaja Trećeg programa Hrvatskog radija i Trećeg programa Hrvatske televizije koja se dogodila u razdoblju od siječnja do srpnja 2016. godine nedvosmisleni je pokazatelj izvedbe projekta koji je Zlatko Hasanbegović, sada već tehnički ministar kulture, definirao kao stvaranje “nove nacionalne paradigme kojom će se nova Hrvatska konačno rasteretiti duhova prošlosti i uspostaviti jedan novi nacionalni obrazac koji će integrirati cijelu naciju i prekinuti ideološke sukobe”.  U procesu “rasterećenja duhova prošlosti” brzopotezno je uništeno sve ono što su generacije najizvrsnijih hrvatskih znanstvenika, umjetnika, kulturnih radnika, te iznimnih medijskih profesionalaca desetljećima stvarale, kako bi u Hrvatskoj poticale razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja kao temelja opstanka društvene zajednice i preduvjeta za borbu protiv svake vrste nasilja, pa tako i onoga koje proizlazi iz “ideoloških sukoba”.  U svojoj pedesetdvogodišnjoj povijesti programski sadržaji Trećeg programa Hrvatskog radija bili su čvrsta barijera svakoj vrsti jednoumlja i bezumlja oponirajući dogmatizmu onom vrstom kulturne proizvodnje koja je neprestano šireći granice spoznaje ujedno uspostavljala i visoke standarde javnog diskursa.

“Nova nacionalna paradigma” u ime koje je čistkama na Trećem programu Hrvatskog radija i televizije dodatno opustošen hrvatski kulturni prostor materijalizacija je predizbornog obećanja, sada već bivšeg predsjednika ministrove političke stranke, odnosno prijetnje da će svatko moći govoriti što hoće u svoja četiri zida, ali ne i javno. Provedba ovakve javne politike eklatantno je kršenje Ustava Republike Hrvatske gdje u članku 38. piše:

– Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli

– Sloboda mišljenja i izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja

– Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji

Nadalje, članakom 69. Ustava zajamčena je sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, a država se obvezuje poticati i pomagati razvitak znanosti kulture i umjetnosti. Štoviše, prema istom se članku Ustava država obvezuje štititi znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.

Treći program Hrvatskog radija sa svojom višedesetljetnom tradicijom proizvodnje kulturnih sadržaja prema najvišim međunarodnim profesionalnim standardima, te posebice, relativno novi, Treći program Hrvatske televizije koji je međunarodno prepoznat kao jedan od najvrednijih kulturnih televizijskih kanala u Europi, nedvojbeno jesu kulturna dobra na koja je, umjesto da ih zaštiti, država divljački nasrnula posredstvom svojih poslušnika u upravnim strukturama Hrvatske radiotelevizije.

Umjesto ukinutih najslušanijih i nagrađivanih emisija koje su uređivali i autorski potpisivali istaknuti hrvatski intelektualci Katarina Luketić, Hajrudin Hromadžić, Boris Postnikov, Ljubica Letinić, Ivica Prtenjača, Gordana Crnković i Dinko Telećan, u programsku shemu Trećeg programa uvršten je niz sadržaja mahom religijskog karaktera. Podsjećamo, Hrvatska radiotelevizija je javna ustanova, a osnivač joj je Republika Hrvatska. U čl. 41. Ustava Republike Hrvatske izrijekom piše: “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države“. Evidentno je da su čistke urednika i urednica, autora i autorica, ukidanje vrijednih emisija Trećeg programa Hrvatskog radija i televizije, te njihovo nadomiještanje religijskim sadržajima sukladne politici klerikalizacije hrvatskog društva koja posljedično vodi dokidanju sekularne države, a time i napadu na vrijednosti na kojima se temelji ideja ujedinjene Europe. Europska kultura utemeljena je na kritičkom, a ne na dogmatskom mišljenju, i na poštivanju ljudskih prava, među kojima je ono temeljno upravo pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Stoga čistke na Trećim programima Hrvatske radiotelevizije smatramo napadom na sam ustavni poredak Republike Hrvatske.

Kako do pilule za dan poslije u Hrvatskoj, a kako u Srbiji?

Posted on by sdadmin

Do sada mi je dva puta u životu bila potrebna pilula za dan posle. Jednom u Srbiji, u kojoj živim, a drugi put u Hrvatskoj, gde sam bila na odmoru. Kada mi je trebala prvi put, nisam je čak ja ni kupila, poslala sam partnera u apoteku, pošto sam bila suviše uznemirena, a naravno da ju je uspeo kupiti bez ikakvih problema. Sve moje prijateljice kojima je ova pilula nekada zatrebala takođe su je najjednostavnije kupovale kao i svaki drugi lek koji se izdaje bez recepta. Zbog toga, a i jer smatram ovaj lek normalnim, civilizovanim sredstvom koje pomaže ženama da imaju kontrolu nad svojim telom i životom, nisam stvarno imala predstavu da je u Hrvatskoj situacija potpuno drugačija u vezi sa ovim lekom, dok nisam morala otići do apoteka i zatražiti ga.

Ovde ću napraviti samo kratku stanku kako bih rekla: naravno da vodim računa o svom reproduktivnom zdravlju i naravno da je edukacija ključna i sprečava broj neželjenih trudnoća. Jasno je, naravno, da se nepredviđene situacije ipak događaju i zbog toga je dobro što ovakva pilula postoji.

Vraćam se na moju priču o odlasku u apoteku u Hrvatskom turističkom mestu: pošto pratim redovno dane svog ciklusa, gotovo da nije postojala nikakva šansa da ostanem trudna, no jednostavno –  nisam želela uopšte razmišljati o tome, kada mogu jednostavno rešiti stvar. Ovoga puta bila sam mnogo smirenija, već sam imala iskustva sa pilulom, i nije bilo nikakvih posledica, te sam tokom šetnje sa partnerom svratila do apoteke da bih kupila pilulu. Dakle, imajte u vidu da ja u tom trenutku nemam pojma kakva je situacija sa kupovinom ove pilule u Hrvatskoj i verujem da je sve isto kao i u Srbiji. Ulazimo u apoteku i ja objašnjavam šta mi je potrebno i navodim nazive pilula za koje znam da se prodaju kod nas, pitajući imaju li iste. Apotekarka je prvo izgledala zabezeknuto, a onda je odmah bacila pogled na mog partnera, i to takav da sam ja umalo dobila poriv da se opravdam i objasnim, no srećom, moja me je feministička strana sprečila u tome. Zatim je počela da gotovo šapćućim glasom govori, kao da bismo se svi zajedno morali stideti i skrivati dok pričamo o ovome, odgovarajući da nemaju te konkretne pilule, već dugog proizvođača, ali da se mora ispuniti nekakav formular, anonimno. Pošto mi na kraj pameti nije bilo kakav je to formular koji treba ispuniti, ja sam pomislila da je to nekakva anketa koju sprovodi proizvođač, statistike ili marketinga radi. Rekoh: “Važi, popuniću, ali ne znam ima li svrhe, ja ne kupujem inače u vašim apotekama jer nisam vaša državljanka”. Napominjem da sam namerno glasno odgovarala, kao vid protesta zbog njenog šaputanja, koje se nastavljalo. Ona mi na to odvrati kako nema veze što nisam državljanka Hrvatske i daje mi papir koji je trebalo da ispunim iza pulta (moj je partner već seo na fotelju videvši da će ovo nenadano potrajati). Tu su bila nekakva pitanja o tome kada je bilo poslednji odnos i pijem li neke lekove i ne znam šta još, ali ono što mi je najviše pažnje privuklo bilo je što je na dnu stranice trebalo da ostavim potpis. Ostaviti potpis u anonimnoj anketi, davati svoje intimne, lične i zdravstvene podatke neznano kome?! Kada sam apotekarku upitala kako je to anketa anonimna ako se mora potpisati, ona mi na to odgovori kako mogu staviti nečitko napisano ime! Tada mi je situacija već postala smešno-apsurdna, pa sam umesto da popunjavam besmislenu anketu počela da ispitujem apotekarku nešto što mi se činilo daleko važnijim, a za šta sam verovala da mi ona kao stručnjakinja može objasniti i biti od pomoći. Pitanje se odnosilo na kombinaciju lekova protiv alergije, koje sam u tom trenutku uzimala, i ove pilule. Tada je već kod ove žene nastala prava panika, potpuno neprofesionalno ponašanje, s obzirom na to da odgovor na moje pitanje nije znala, već je počela predstavljati kako je već dovoljno što uzimam takav opasni lek, a tek kako li će biti ako se još kombinuje sa nekim drugim. Pošto sam videla da mi ona ne pomaže, rekoh joj: “Pa dobro, ako niste sigurni, otvorite uputstvo za pilule i pogledajte pominju li se lekovi koje ne bi trebalo uzimati i ima li tu antihistaminika!” Mislim da ne moram da objašnjavam koliko je neverovatno da morate radnici u apoteci govoriti tako nešto. Ona je to nevoljno i učinila –  pročitala je uputstvo, ali je i dalje je bila očajna što bi trebalo da mi proda tablete, jer, eto, nije sigurna. Shvativši da ako kanim dobiti tu pilulu moram biti jako dosadna i uporna (što bih i bila da sam morala), odlučim da sačekam veče, kada ću se vratiti kući u Srbiju, jer je to izgleda, bilo jednostavnije! Tako je i bilo, i apotekarka je osetila olakšanje kada sam rekla da ipak neću kupiti pilulu, a ja sam je uveče dobila u svojoj komšijskoj apoteci, i sve je proteklo bez problema. I da, apotekarka je bila dobro obaveštena o korišćenju sa drugim lekovima.

Tek sam kasnije saznala da u Hrvatskoj postoji čitava drama oko pilule za dan posle, i da ona anketa zapravo nije bila proizvođačeva, kao i da postoji mogućnost pozivanja na “prigovor savesti”. “Moja” hrvatska apotekarka se možda nije direktno pozvala na prigovor savesti, ali je definitivno njeno ponašanje posredno predstavljalo upravo to, i cilj je bio da ostavi utisak na mene – da je to što radim nešto strašno (i seks i pilula), da je opasno i da se ona najradije ne bi time bavila. Prigovor savesti – i moje i njene, to je bilo to. Razlog što pilulu nisam kupila je što sam shvatila da ću je lakše kupiti iste večeri kod kuće, i to od proizvođača koji mi je poznat i imam pozitivno iskustvo sa njim. Da sam baš insistirala, verovatno bih je na kraju dobila i u hrvatskoj apoteci, ali ne mogu da se ne zapitam šta se dešava kada dođe devojka koja je mnogo manje osvešćena i dakle, manje svesna svojih prava, i zatraži ovu pilulu? Čini mi se da će otići kući posramljena što ju je uopšte tražila, a svima nam je jasno kakve posledice ovakve prakse mogu biti.

Feminisney: kad se spoje Disney i feminizam

Posted on by sdadmin

Disneyevi animirani dugometražni filmovi možda su najvažnija bojišnica za rodnu/seksualnu ravnopravnost u medijima.

Ako vrijeme provodite na društvenim mrežama poput Facebooka ili Twittera, vrlo je vjerojatno da ste u proteklih nekoliko tjedana primijetili/e povećanje interesa za Disneyev animirani film Snježno kraljevstvo (Frozen). Iako je star već dvije godine, djeca ga i dalje obožavaju gledati, a Disney i dalje na njemu zarađuje: princeze Elsa i Anna gotovo su se odmah pojavile u seriji Jednom davno (Once Upon a Time), u kratkom animiranom filmu Snježna groznica (Frozen Fever), a radi se i na kazališnom mjuziklu i nastavku animiranog filma. Imajući na umu nastavak filma, ljudi su posvuda počeli stavljati hashtag #GiveElsaAGirlfriend (neka Elsa ima djevojku). Hashtag je postao prilično popularan, a Idina Menzel, koja u filmu daje glas liku Else, tu ideju komentira pozitivno. (To ne bi trebalo začuditi nikoga tko se sjeća Idinine uloge Maureen, biseksualne performerice – i na Brodwayu i u filmskoj verziji mjuzikla Rent). Dok neki to smatraju pretjeranom verzijom korektnosti liberalne politike, ne može se poreći da je sve češće i sve prihvaćenije nastojanje da se u popularne filmske franšize s njihovim razgranatim pričama uključi više ženskih, nebijelih i LGBTQ+ likova (vidi i: #GiveCaptainAmericaABoyfriend). Stoga, kad se Snježno kraljevstvo pojavilo u kinima, najvjerojatnije ste primijetili mnoštvo komentara kako je to najfeminističkiji Disneyev film ikad.

Ali zašto je išta od toga važno, osobito nekome tko već nije na “Anti-American Traitors” listi Rusha Limbaugha?

Pa, ako netko želi shvatiti zašto popularni mediji daju značajnije, pozitivne i trodimenzionalne uloge ženskim, nebijelim i LGBTQ+ likovima i glumicama, morao bi biti u stanju priznati da žene, nebijelci/kinje i LGBTQ+ osobe postoje, konzumiraju medijske sadržaje, i najvažnije od svega, da su važni/e. Prema bijelim cisrodnim, heteroseksualnim muškarcima poput mene, mediji su bili iznimno blagonakloni. Na koji god posao ili profesiju pomislite, tu je neki bijelac koji je to glumio u filmovima. Želite li biti arheolog/inja? Indiana Jones. Detektiv? Sam Spade. Želite li biti čarobnjak? Jedi? Terminator? Nema problema. Dovraga, možete biti i netko tko je druge rase, poput Mickeya Rooneya u Doručku kod Tiffanyja (Breakfast at Tiffany’s), Johna Waynea u Osvajaču (The Conqueror) ili Jakea Gyllenhaala u Princu Perzije (Prince of Persia: The Sands Of Time). Muškarcima se uvijek nudi najveći izbor kvalitetnih, raznovrsnih uloga, a heteroseksualne romance prikazane su kao nadmoćna norma do te mjere da se smatraju jedinom zamislivom opcijom (i praktički nužnošću), a bijelci čak i u današnje vrijeme glume osobe druge rase mnogo češće nego je što je slučaj u obrnutom smjeru.

{slika}

Neki će pokušati reći da to nije važno i da mediji ne utječu na naš doživljaj stvarnosti… i gotovo uvijek će ti koji to kažu biti bijeli heteroseksualni muškarci. U međuvremenu postoje tisuće priča američkih manjina, koje ističu pozitivne uloge u medijima koji ih uvjeravaju da mogu učiniti više, da mogu biti više od kućanica, gangstera ili blesavog i razmetljivog najboljeg prijatelja. Nichelle Nichols, koja je u seriji Star Trek glumila Uhuru, za NPR je govorila o tome kako ju je Martin Luther King Jr. nagovorio da ostane glumiti u seriji, jer je u to vrijeme bila najpoznatija crna glumica na televiziji, u središtu pokreta za ljudska prava i tretirana kao ravnopravna (u većini slučajeva) bijelim muškarcima. U intervjuu za NPR Nichols je spomenula da je Whoopi Goldberg, koja je dobila Emmyja, Grammyja, Oscara i Tonyja, i jednom se, kad joj je bilo 9 godina, pojavila na televiziji da ju vidi u Star Treku, trčala po kući vičući: “Dođite, dođite brzo. Na TV-u je crnkinja i ne glumi služavku.”

Apsolutno je neporecivo da mediji, čak i oni koji se bave fikcijom, mogu oblikovati našu percepciju stvarnosti, nas samih i naše budućnosti. I ako smatrate da svi oni koji nisu heteroseksualci, nisu bijelci i nisu muškarci, zajedno s njihovim aspiracijama i ravnopravnošću, ipak jesu važni u našem društvu, onda je za medije feminizam iznimno značajan.

Ali… što je to feminizam? Proteklih desetak godina taj se izraz sve češće pojavljuje u popularnom govoru, jer ne samo da se povećala naša povezanost s ostatkom svijeta putem društvenih mreža, nego se pojačao i progresivan stav prema ravnopravnosti. Ali iskreno, još MNOGO ljudi ne zna što je feminizam.

Prije no što dođe do optuživanja i mansplaininga, dopustite mi izjavu o ograničenju odgovornosti: NI U KOJEM POGLEDU nisam stručnjak za feminizam. Ponavljam, osim što sam heteroseksualan, cisrodan bijelac pa mi stoga nedostaje osobnog životnog iskustva ljudi koji ne dijele moj genetski profil i nemaju privilegije koje sam ja imao i imam, nikada se nisam ni akademski bavio tom temom. Kao osobi koja se identificira kao feminist, sve mi je ovo pomalo novo. Nastojao sam se o toj temi sam educirati čitanjem i kroz komunikaciju s osobama (najčešće sa ženama) koji/e imaju ili osobnog životnog iskustva ili akademsko obrazovanje, i ovaj tekst predstavlja moje osobno shvaćanje raznih feminističkih pokreta kroz godine. Možda će biti netočno, iako nisam siguran da postoji univerzalno prihvaćena definicija… ali ovo je način na koji ću ja nastojati definirati stvari. Ako se s nečim nećete složiti, uvijek sam spreman naučiti nešto novo i volim diskusije, osobito o stvarima o kojima ne znam dovoljno.

Koliko sam shvatio, feminizam se u Americi može podijeliti na tri vala. Prvi val feminizma najlakše je shvatiti. Od kraja 19. stoljeća do otprilike 1920-ih, bjelkinje su se okupile i odlučile da žele pravo glasa. (Nemojmo zaboraviti da je nebjelačko stanovništvo i dalje imalo… poteškoća… da ih se doživljava kao ravnopravne, a osobito u da dobiju pravo glasa, bez obzira na to što je pisalo u Ustavu. Taj se pokret zvao sufražetski pokret. Najbolji (i koliko je meni poznato jedini) primjer u Disneyevim klasicima je film Mary Poppins, u kojemu Winifred Banks sudjeluje u maršu “Votes for Women” (Pravo glasa za žene), i čak pjeva pjesmu pod nazivom “Sister Suffragette” (“Sestro sufražetkinjo”).

Drugi val feminizma javio se 1960-ih i 1970-ih, u vrijeme kad su se pojavili mnogi pokreti. Uz Pokret za građanska prava i seksualnu revoluciju, drugi val feminizma je predstavljao izravan napad na rodne uloge i stereotipe. Tekstovi Mary Wollstonecraft postali su iznimno popularni, Betty Friedan je objavila knjigu The Feminine Mystique, i pokret je imao snažan utjecaj. U tom valu su žene (i dalje većinom bjelkinje, jer se na mnogim mjestima većina nebjelačkog stanovništva i dalje morala boriti doslovno za elementarno ljudsko dostojanstvo) promovirale ideju da one mogu sve što mogu i muškarci. Žene nisu morale više biti tajnice, kućanice ili puki seksualni objekti… mogle su postati rock zvijezde, poslovne žene i mnogo drugih stvari. Osim toga, vidljiviji su postali i konkretni problemi poput abortusa i jednakih plaća. Rezultati tih nastojanja postali su stvarno očiti 1980-ih i 1990-ih. Drugi val feminizma i dalje je prisutan u svijesti mnogih, osobito starijih žena, među kojima su mnoge bile makar dio tog vala, ako ga već nisu predvodile – npr. Gloria Steinem, Jane Fonda i Robin Morgan.

Treći i najnoviji val se pomalo sudario s drugim. Počeo je otprilike u vrijeme kad je prethodni završavao i dalje ne gubi na snazi. Ovim se valom nastoji probleme nebjelkinja i LGBTQ+ osoba izravnije uključiti u diskusije o jednakosti… i do određene mjere je odbačena ideja o razbijanju stereotipa. Iako su stereotipi i dalje loši i netočni, odustalo se od potpunog odbacivanja ideje da bi žena trebala biti “mama po zanimanju”, ili se udati mlada, ili imati izraženu potrebu za zasnivanjem obitelji i bavljenjem kućanstvom. Rečenicu “Radi isto što rade muškarci, ali bolje”, sada je zamijenila rečenica “Radi ono što ti želiš raditi, što god to bilo”. Sada je zastupljena ideja kako je potrebno uništiti društvenu stigmu nad bilo kojom odlukom koja se tiče privatnog života i koja ne šteti drugima. Seks, veze, zanimanja, majčinstvo, odijevanje… treba se riješiti svih stigmi. Taj val, kako stvari stoje, istovremeno je iznimno povoljan i za muškarce koji, recimo, žele biti “tate po zanimanju” (“stay at home dad”), piti voćne koktele ili nositi šminku. Umjesto da se rodne uloge uništava prisvajanjem, nastoji ih se obezvrijediti i potpuno dokrajčiti napadanjem sustava koji takve stavove održava. Postići ravnopravnost svih ljudi i onoga što se od njih očekuje…

{slika}

Pa kakve veze s tim ima Disney?

Budući da su mnogi od vas najvjerojatnije odrasli uz Disneyeve animirane filmove, ne može se poreći da Disney ima OGROMAN utjecaj na djevojčice (i općenito djecu). Mnogi njihovi animirani filmovi nazivaju se “princezasti filmovi” (“princes movies”) i ciljano su im gledateljstvo mlade djevojke i djevojčice. Disney ima toliko snažan utjecaj na kulturu da je sam stvorio i proširio brojne trope temeljene na rodu… od kojih su mnogi nevjerojatno loši i izazivaju kod djevojčica/djevojaka problematične stavove i očekivanja kad odrastu. Zapravo, kad se ranije spomenuto Snježno kraljevstvo pojavilo u kinima, ljudi su ga počeli slaviti kao “najfeminističkiji Disneyev film ikad“. Ne samo da su glavni likovi u filmu bile DVIJE princeze – prvi takav slučaj ikad – nego je i ciljano srušen trop koji je Disney inače iznimno često koristio: poljubac prave ljubavi. Potpuno svjesno koristeći vlastitu ideju kako heteroseksualna romanca može razbiti zlu magiju (Snjeguljica, Uspavana ljepotica), u Snježnom kraljevstvu je prikazano kako je Anna odbila Kristoffov poljubac prave ljubavi, kako bi pokazala iskrenu ljubav prema sestri. I činjenica da je taj konkretan trop srušen, predstavljala je tako ogromnu novost za jedan Disneyev film, da su mnogi diljem interneta poludjeli za Snježnim kraljevstvom. A neki drugi…  ne baš toliko. Uključujući i mene.

Stoga sam, doduše sa zakašnjenjem (ali bolje ikad nego nikad), odlučio pokušati kvantificirati i kvalificirati Disneyeve filmove kroz njihove feminističke i nefeminističke trope i stavove. Istina, ovo nije nova tema, i mnogi su se time već bavili iz različitih uglova. Zapravo, pozivat ću se na neke od ranijih analiza. Nastojat ću ponuditi drugačiji stav navodeći konkretne kriterije prema kojima bi trebalo suditi o svim tim filmovima, bili oni o princezama ili ne (jer filmovi poput Zootropole (Zootopia) potencijalno mogu biti podjednako, ako ne i više feministički od filmova poput Snježnog kraljevstva). Nastojat ću prosuditi – u skladu sa standardima koje sam formirao na temelju određenih feminističkih tropa i reprezentacija – koji Disneyev film je “najfeminističkiji”; uz to ću i prikazati svoj proces kako bi bio svima vidljiv i kako bi svatko mogao prosuditi za sebe.

 

*Ovo je prvi tekst iz serijala u kojem se Sean Randall planira bavi pitanjem feminizma u Disneyevim animiranim filmovima. Autora možete pratiti putem Huffington Posta ili CineNation Podcasta na Medium.com.

Prevela i prilagodila Petra Kos

Inicijativa Kulturnjaci 2016 strankama: Prije izbora navedite ime ministra/ice kulture

Posted on by sdadmin

Kako se ne bi ponovilo “poražavajućih šest mjeseci bivše vlade” inicijativa Kulturnjaci 2016. objavila je popis zahtjeva političkim strankama i budućoj hrvatskoj vladi tražeći, među ostalim, da stranke prije izbora navedu eventualne kandidate za ministra kulture, kako bi se mogli odrediti  na glasovanju.

“Evidentno je kako su se u proteklom razdoblju pokušavali, a dijelom i uspjeli, srušiti standardi koje su lijeve i desne administracije gradile desetljećima”, rekla je Urša Raukar u utorak na konferenciji za novinare.

“Bilo je potpuno jasno da je Hasanbegović postavljen direktno od Tomislava Karamarka, s jasnom namjerom da se ideološki podjarmi važno područje kulture”, ustvrdila je Raukar, dodavši kako je je ministar nastojao pod svoju direktnu kontrolu staviti sve institucije koje je osnovao Sabor, a imale su zakonom određenu autonomiju ili, kada to nije mogao, uništiti ih bez obzira na posljedice.

Raukar je podsjetila na neke od, kako je rekla, za Kulturnjake “velikih grijeha” ministra kojemu zamjeraju, među ostalim, ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije, što je dva puta vraćao natječaj za izbor Upravnog odbora Zaklade Kultura nova, imenovanje Ane Lederer svojom zamjenicom, za koju je Revizija utvrdila, napomenula je, brojne nepravilnosti dok je bila intendantica HNK.

Nedopustivim smatraju i ministrov udar na HRT, smjenu sedamdesetak urednika i aktualne čistke na Trećem programu Hrvatskoga radija, onemogućavanje neprofitnim medijima pristup EU programu Mediji zajednice, smjenu predstavnice Hrvatske u Eurimagesu Sanje Ravlić prije isteka mandata, te zapošljavanje bez natječaja u Ministarstvu što je, kaže Raukar, sada pod istragama.

“Takav blitzkrieg na hrvatsku kulturu nije zabilježen u 26 godina hrvatske samostalnosti”, ocijenila je Raukar. “Kultura, obrazovanje i znanost temelj su bez kojega nema razvoja, to nije trošak nego višestruko ulaganje, treba prekinuti s lažima i floskulama da je kultura trošak”, istaknula je.

Po njezinim riječima, odlaskom ministra Hasanbegovića Kulturnjaci, koji su dosad prikupili više od 4800 potpisa, neće završiti svoje djelovanje, pomno će pratiti sva događanja oko kulture u programima i istupima političkih stranaka, no svog kandidata za ministra kulture nemaju.

Kultura ne smije biti samo formalni dio izborne kampanje

“Inzistiramo da kultura bude dio predizbornih programa, a ne kao do sada samo formalni dio kampanje”, istaknula je Sabina Sabolović, pročitavši zahtjeve Kulturnjaka za buduće smjernice razvoja kulture.

Traže donošenje nacionalne kulturne strategije putem javno otvorenog procesa, porast izdvajanja za kulturu sa sramotnih 0,48 na jedan posto, omogućavanje neometanog rada svih institucija, nezavisnih organizacija i pojedinaca, poštivanje neovisnosti medija, potporu civilnom društvu, poštivanje Ustava kada su u pitanju nacionalne manjine, da javne rasprave nisu samo formalno zadovoljene zakonskih odredbi te da se kulturna politika temelji na suradnji s različitim dionicima.

Kulturnjaci traže i hitno obustavljanje svih izmjena zakona i drugih propisa te izbora i natječaja za rukovodeće i druge važne pozicije, a osobito za članove kulturnih vijeća. “Tehnički ministar Zlatko Hasanbegović i dalje izabire članove vijeća jer mu je jasno da će to biti promijenjeno, a samo kako bi imao prostor za buduće napade zbog čistki. To se ne radi budućem ministru, takav postupak je izrazito politički nekorektan i građanski nepristojan”, naglasila je Raukar.

Goran Sergej Pristaš smatra paradoksalnim da netko tko priznaje samo ono što je nastalo od 1990. ukida isključivo institucije koje su nastale u demokratskim procesima od devedesetih do danas, odnosno otkad je Hrvatska samostalna.　

S ciljem sanacije nastale štete Kulturnjaci od nove vlade traže dopune Zakona o kulturnim vijećima, vraćanje 14,5 posto izdvajanja iz dobiti Hrvatske lutrije za razvoj civilnog društva, ponovnu uspostavu Povjerenstva za neprofitne medije, prestanak pritiska na Agenciju za elektroničke medije, neovisnost HRT-a, osobito trećih programa, ponovno financiranje časopisa koji iskazuju pluralnost društva, prestanak pritisaka na HAVC, razrješenje novih članova Upravnog odbora Kulture nove s obzirom na nepoštivanje zakona pri njihovu izboru.

Ključnim problemom hrvatske kulture Naima Balić smatra miješanje politike u to područje, što rezultira ukidanjem dobrih projekata poput Zaklade Hrvatska kuća ili Ruksak pun kulture. “Za kulturu je jako važno postići tzv. 3D ciljeve – deideologizaciju, decentralizaciju i demokratizaciju, no još se ništa na tom području nije promijenilo”, napomenula je.

Na valovima slobodnog Trećeg

Posted on by sdadmin

Inicijativa Sloboda Trećima poziva vas na prosvjednu akciju Na valovima slobodnog Trećeg koja će biti održana u četvrtak, 14. srpnja 2016. u 20,30 na Trgu žrtava fašizma 16 (glavni ulaz Doma hrvatskih likovnih umjetnika).

Građanke i građani okupljeni u ovu inicijativu prosvjeduju zbog “čistke” rukovodstva HRT-a kojim su na oba treća programa nacionalnog javnog medijskog servisa neopravdano ukinute iznimno kvalitetne emisije, a osobe koje su ih uređivale i vodile na visoko profesionalnoj razini maknute i marginalizirane, otpuštene ili im je bez suvislog pojašnjenja otkazana daljnja suradnja.

Prosvjedna akcija u formi radijske emisije ugostit će, između ostalih, glazbenike i glumce: Almu Pricu, Zorana Čubrila, Jasnu Bilušić, Filipa Merčepa, Dražena Šivaka, Vedrana Živkovića, Tina Dožića, sastav U pola devet kod Sabe, zbor Obraz, bubnjarke Drum‘n‘bijes, uz dvije panel diskusije koje moderiraju Ante Perković i Barbara Matejčić (sugovornici/e su Leonida Kovač, Boris Postnikov, Sanja Kovačević, Tvrtko Jakovina, Tomislav Reškovac, Ivica Đikić).

Prosvjedna akcija želi jasno i glasno poručiti kako publika trećih programa neće odustati sve dok se na javni medijski servis ne vrate profesionalni/e autori/ce i novinari/ke koji su kreirali kvalitetne i važne programe.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org