U svjetlu nedavnih događaja u SAD-u, osjećam potrebu da kažem ovo što slijedi. Koliko god da su nasilje i diskriminacija u našoj zemlji odvratni i užasavajući, mislim da imamo još jedan podjednako uznemirujući problem.
Premda se mnogi/e okupljaju kako bi se borili/e i podržali/e one koji su ugroženi/e ovakvim društvenim problemima, još uvijek ima onih koji sjede i šute. Onih koji se slažu da postoji problem ili imaju svoje mišljenje, no izabiru šutjeti i ne iskoristiti svoj glas. Onih koji misle da je previše problematično ili besmisleno uključiti se ili etiketirati se kao “LGBTQ saveznik/ca”, “feminist/kinja” ili “borac/kinja za ravnopravnost” (equalist).
Kada bih se mogla obratiti populaciji koja podržava ideologiju pasivnosti, jednostavno bih im rekla: blago vama.
Mora da je lijepo ne morati znati što znači pojam “feminizam” ili nikada ne brinuti što zarađuješ 23 centa po dolaru manje od nekoga samo zato što si rođena s različitim reproduktivnim organima. Mora da je lijepo što nikada ne moraš obavijestiti prijatelje o lokaciji na koju ideš na “spoj na slijepo” i javiti im se nakon sat vremena kako ne bi mislili da se dogodilo nešto loše.
Mora da je cool kada ljudi pretpostavljaju da si sposobniji, manje emocionalan i inteligentniji. I da tvoji autentični osjećaji razočaranja, šoka ili ljutnje neće biti omalovaženi komentarima poput “ti si luda” ili “trebaš li dobiti menstruaciju?”
Sigurno je krasno što te kolege/ice iz razreda u školskoj menzi nikada nisu nazvale/i “n*gger”, što ti nikada nisu govorili “Prestani govoriti kao da si bjelkinja”. Ili što ti nikada nisu postavljali pitanja o crnim slavnim osobama, samo zato što pretpostavljaju da znaš odgovore zato što si i ti crna.
Što te nikada nisu pitali “Odakle si? Ne, mislim odakle si stvarno?” ili “Što si ti?”. I što ne koriste kvantifikatore kako bi te opisali, poput “Ona je tako lijepa!… Znate, za crnu djevojku”. Mora da je lijepo što ne marite za razlike među riječima etnicitet, rasa, nasljeđe, nacionalnost i kultura. Što vaša kultura nije neprestano vrijeđana, ponižavana, obezvrijeđivana i istovremeno prisvajana. Sigurno je zabavno imati preferirane fizičke značajke.
Mora da je lijepo.
Mora da je lijepo što se nikada ne skamenite od straha kada kažete svojoj simpatiji da vam se sviđa zato što mislite da će vam reći da ste odvratni. Mora da je lijepo kada te ne zovu peder ili lezbača. Mora da je lijepo što vas nikada ne izbjegavaju u zajedničkim kupaonicama, svlačionicama ili u sportskim dvoranama zato što ljudi vašeg spola pretpostavljaju da ih vrebate. Mora da je lijepo što nikada niste shvatili da se vaše seksualno opredljeljenje ne uklapa u termin “heteronormativno” i što ne morate brinuti kako će to utjecati na ostatak vašeg života. Zvuči tako opuštajuće što nikada niste lagali svojim prijateljima/cama, roditeljima, učiteljima/cama ili kolegama/cama kako biste izbjegli čudne poglede.
Imati mogućnost ignorirati takve nepravde je privilegija.
Mora da je lijepo što vam nikada nisu rekli da se vratite odakle ste došli. Da se nadaju da će Donald Trump postati predsjednik tako da vas mogu poslati natrag u pustinju, iako ste se rodili u Boiseu u Idahu. Što nikada ne morate promijeniti način na koji se odijevate jer biste mogli biti napadnuti zbog običnog odjevnog premeta. Sigurno je fora pričati na materinskom jeziku, a da ljudi ne preokreću očima ili se udalje od vas. Mora da je lijepo što možete vrištati ili zapomagati ili se jednostavno braniti u javnom prostoru, a da pritom na leđima ne nosite percepciju cijele svoje zajednice.
Ni na trenutak nemojte pomisliti da je pasivnost išta manje štetna od opresije.
Kada je netko ekstremno pun predrasuda, barem postoji mogućnost da se radi o neznalici ili pogrešnom obrazovanju. No tvrdnja da se “ne želite etiketirati” ukazuje na to da ste svjesni nepravde i da aktivno birate ne sudjelovati u ispravljanju te nepravde. Nedjelovanje je djelovanje.
Desmond Tutu je to najbolje opisao kada je rekao:
“Ako ste neutralni u situacijama nepravde, birate stranu opresora. Ako je slon stao mišu na rep, a vi kažete da ste neutralni, mišu se baš i neće svidjeti vaša neutralnost”.
O ovome biste posebno trebali razmisliti ako neutralnost birate zato što određeni problem ne utječe izravno na vas. Imati mogućnost igonorirati ove nepravde je privilegija. Privilegirani ste ako vaš život ne dotiču ovakvi problemi tako da možete izabrati da se okrenete na drugu stranu kreveta, ignorirate ih i čvrsto spavate cijelu noć.
I da, možete biti diskriminirani/e i ujedno diskriminirati druge; možete biti Latinoamerikanac i ne mariti za ravnopravnu plaću, i možete biti musliman/ka i ne mariti za LGBT prava. Ovo je posebno ludo jer… znate. Znate kako se čovjek osjeća kada ga omalovažavaju ili drugačije tretiraju, i nije vam problematično proslijediti to ignoriranje na drugo ljudsko biće? Samo zato što možda vodite vlastite bitke, to ne znači da ste pošteđeni braniti drugog brata ili sestru.
Ako još uvijek birate biti pasivni, razumijem. Svijet u kojemu živimo je strašan, i ako imate tu mogućnost naravno da je lakše ignorirati ove stvari nego svojevoljno ući u koštac s njima. Ne govorim vam da počnete spaljivati grudnjake ili podignete bunu, već da je sada više nego ikada trenutak da ustanete i nešto poduzmete. Sudjelujte u radu na promjeni nekog zakona. Izađite na izbore. Branite nekoga tko je nepravedno tretiran. Učinite nešto.
Zauzmite se za svoju mamu, čije ideje i misli zaslužuju da budu prepoznate kao jednakovrijedne Za svog profesora koji ne bi trebao biti diskriminiran zbog religijskog opredjeljenja. Ustanite za dijete u osnovnoj školi kojemu se rugaju ostala djeca. Ustanite sad, tako kasnije nećete požaliti što ste šutjeli.
Neiskrena podrška je štetna je potiče ideju da možete nešto reći, a da to stvarno ne mislite.
Vjerujte mi – mišljenje nije djelovanje.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
