SOC: ‘Političke stranke ne podržavaju ravnopravnost spolova’

Sarajevski otvoreni centar, kao organizacija civilnog društva koja već niz godina sarađuje sa političkim strankama, parlamentima i vladama izražava razočarenje sa odlukom Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (PDPSBIH) da ne izglasa izmjene i dopune Izbornog zakona BiH koje je predložila Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PDPSBIH. Prijedlog Komisije je bio da se uvede kvota od 50% za izborne liste, uz naizmjenično redanje muških i ženskih kandidata/kinja. Prijedlog na jučerašnjoj sjednici nije dobio podršku, nego je zadržana postojeća odredba uz kvotu od 40%, navodi se u priopćenju SOC -a.

Političke stranke su se jasno izjasnile da ne podržavaju ravnopravnost spolova. Većina parlamentaraca ali i parlametnarki nisu mišljenja da ima potrebe da se poveća učešće žena u zakonodavnoj vlasti. Politika ostaje mizogina, isključujući veliku većinu stanovništva. Po njima, ženama nije mjesto u politici nego kod kuće, naglašavaju iz Sarajevskog otvorenog centra.

Sarajevski otvoreni centar će nastaviti da zagovara promjene. Već u narednom periodu pozvaćemo političke stranke da prihvate dobrovoljne izborne kvote i da tako učine civilizacijski iskorak. Politika u BiH mora se promjeniti, ukoliko želimo graditi društvo ravnopravnosti umjesto društva isključivanja.

Na Zrinjevcu obilježen Dan osvještavanja o beskućništvu mladih LGBTIQ+ osoba

LGBTIQ+ kolektiv za radnička i socijalna pitanja organizirao je jučer na Zrinjevcu akciju kojom su htjele_i podići svijest o problemu LGBTIQ+ beskućništva i teškoćama s kojim se suočavaju mlade LGBTIQ+ osobe gubitkom podrške obitelji. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Inspirirane_i inicijativom fondacije True Colors koja je 27. travnja u SAD-u proglasila Danom osvještavanja o beskućništvu mladih LGBTIQ+ osoba, odlučile_i smo organizirati akciju na isti datum kojom ćemo upozoriti na nevidljivost i zanemarenost ovoga problema i u Hrvatskoj.

Beskućništvo općenito dobiva veoma malo pozornosti u akademskome kontekstu, no i ono malo istraživanja koja imamo na raspolaganju, iako bilježe tendenciju porasta broja mladih među beskućnićkom populacijom, ne uzima u obzir varijable seksualne / romantične orijentacije kao ni rodnog identiteta i izražavanja. Ipak, moguće je naslutiti određene trendove promatranjem podataka prikupljenih u drugim državama: U SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji istraživanja su pokazala da se čak 20 – 40% mladih beskućnika_ica identificira kao LGBTIQ, iako se procjenjuje da LGBTIQ+ osobe čine manje od 10% ukupnoga stanovništva. 

LGBTIQ+ beskućništvo izravna je posljedica gubitka podrške obitelji, a bez doma i financijskoga oslonca mlade LGBTIQ+ osobe ne mogu nastaviti sa školovanjem ili ostvariti pristup zdravstvenoj skrbi, pa ni zadovoljiti najbazičnije potrebe poput sigurnoga prenoćišta i hrane. Besplatna i prilagođena zdravstvena skrb, besplatno obrazovanje, pokretanje stambenih zajednica za mlade (LGBTIQ+) osobe na ulici, besplatan javni prijevoz i otvaranje gradskih prostora beskućnicima_ama, posebice tijekom hladnih dana, temeljni su zahtjevi koji nas okupljaju. Isto tako, smatramo da je važno sustavno raditi na iskorjenjivanju transfobnoga i homofobnoga nasilja u prihvatilištima, kao i educirati osoblje koje dolazi u direktan kontakt s mladima kako bi ga znalo prepoznati i adekvatno odgovoriti na njega, no i preventivno djelovati kako bi se prihvatilišta pretvorila u sigurna mjesta za mlade LGBTIQ+ osobe, na kojima će moći prenoćiti bez straha.

Postotak mladih LGBTIQ+ beskućnica_ika, u trima državama za koje imamo podatke, 20 – 40%, potaknuo je začetnicu akcije, fondaciju True Colors, da je nazove ’40toNone’ (od 40 do nula). U tome se zrcali i cilj današnjega okupljanja – potpuno dokidanje ovoga itekako poražavajućega postotka. Na tome namjeravamo nastaviti raditi adresiranjem ovoga problema na svim razinama i borbom za stambene politike zasnovane na ekonomskoj i socijalnoj pravdi kao i za dostupnost hrane, obrazovanja i zdravstvene skrbi svima. Želimo istaknuti da se radi o resursima koje bi trebala moći uživati sva ljudska bića i da se ne radi niti bi se smjelo raditi o privilegiji samo sužene grupe ljudi koja posjeduje novac i društvenu moć. 

Svaki dan je Prvi maj

Tribina “Svaki dan je Prvi maj” u organizaciji Udruženja za razvoj kulture – URK, Kluba Močvara i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) održat će se u Močvari u utorak, 3. svibnja u 21 sat.

“Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu u svibnju 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt. Prvog svibnja mnogi se sjete činjenice da su mnoga prava, uključujući i 8-satno radno vrijeme, radnice i radnici izborili teškom i krvavom borbom, ali kada taj dan prođe, mnogi na tu činjenicu zaborave. Danas kada se prava izborena prije 130 godina ponovo dovode u pitanje, kada je 8-satno radno vrijeme više luksuz nego praksa, bitno je da borba za radnička prava traje svaki dan.

Zato ćemo i nakon Praznika rada ljudima koji se svakodnevno bore za radnička prava dati priliku da kažu nešto o svojoj borbi, a osvrnut ćemo se i na povijesne događaje i borbe i usporediti ih s trenutnim stanjem. Osim toga, razgovarat ćemo o tome kako sindikalni rad treba prilagoditi današnjim uvjetima, kako pokušati organizirati i druge marginalizirane skupine u društvu kao što su nezaposleni, privremeno zaposleni, umirovljenici, migranti”; poručuju organizatori/ce. 

Na tribini će govoriti:

Siniša Miličić (Varaždin) – predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata
Iskra Kojić Mandarić i Ružica Gudelj (Zagreb) – odgajateljice i članice Sindikata obrazovanja, medija i kulture
Branimir Gavrilović (Osijek) – sindikalni povjerenik regionalnog sindikata Klas u osječkoj tvornici Benetton
Moderira: Branimir Šloser (Zagreb) – BRID

U glazbenom dijelu ove večeri u Močvari će gostovati istinski radnički borci “NIGHTMARE” iz “Brlog kolektiva” iz Slavonskog Broda. Radi se o mladim ljudima koju su na najgori mogući način osjetili djelovanje kapitalizma i iskorištavanja radnika na svojoj koži i sva svoja iskustva i frustracije prenijeli u beskompromisne stihove i bitove anarho-rapa.

Daj pet za državno pedagoški standard!

Prosvjed Daj pet za DPS (Državno pedagoški standard) u organizaciji Sindikata obrazovanja, medija i kulture održat će se na Trgu bana Jelačića u četvrtak, 5. svibnja u 17.30 sati.

Zašto? 

Zato što je krajnje vrijeme da javno istupimo i kažemo:
1. STOP poigravanju predškolskim sustavom
2. STOP nepoštivanju propisa koja reguliraju našu djelatnost
3. STOP odlukama grada Zagreba koje su iznad odluka Hrvatskog sabora!
4. STOP radu u pretrpanim grupama
5. STOP igrama bez pravila

***
SOMK se već dugi niz godina bori s nepoštivanjem zakona koji reguliraju djelatnost ranog i predškolskog obrazovanja, posebno s nepoštivanjem Državno pedagoškog standarda (DPS). Od 2008. godine kada je donesen DPS predškolskog odgoja i obrazovanja, koji je u punoj primjeni trebao biti 2014., mnogi se gradovi nisu postupno prilagođavali i radili na stvaranju uvjeta za njegovu punu primjenu. Tako primjerice u Gradu Zagrebu, koji ima najviše vrtića (60 gradskih i toliko privatnih), dugi niz godina nije riješen gorući problem broja djece u odgojnim grupama. Zagreb ima oko 10 tisuća djece više od dopuštenog standarda jer sustavno godinama nije planirao i razvijao kapacitete sukladno stvarnim potrebama.

Indija: Svi mobiteli moraju imati ‘paničnu tipku’

Od iduće godine u Indiji kreće distribucija mobitela s ‘paničnom tipkom’ kako bi se spriječilo nasilje nad ženama. Naime, od 2017. godine mobilni telefoni moraju imati brzu opciju za poziv upomoć.

Uz ‘paničnu tipku’, mobiteli će imati i sustav za GPS navigaciju, neophodan za lociranje korisnice, kojeg tamošnje vlasti planiraju uvesti 2018. godine.

Ministarstvo telekomunikacija naložilo je proizvođačima mobitela da u ugrade tipku ili na smartphonovima omoguće jednostavno rješenje za krizne situacije. Predloženi načini upotrebe ove opcije na pametnim mobitelima uključuju dulji pritisak na ekranu ili kratko pritiskanje tipke za paljenje i gašenje mobitela triput zaredom.

Iako se s ovom ‘sigurnosnom praksom’ nastoji krenuti dogodine, ideja još nije razrađena jer nije poznato kome će pozivi biti upućeni i tko konkretno reagira na njih. Međutim, ohrabrujuće jest što već postoje slične sigurnosne aplikacije poput Safetipin, SAFER, bSafe, iSafety i TellTail.

Podsjetimo, Indija je krajem 2012. godina bila na nogama nakog brutalnog grupnog silovanja studentice u javnom autobusu, koja je uslijed ozljeda preminula. Nakon ovog slučaja, do svjetske javnosti su doprijeli i drugi slučajevi grupnog silovanja u Indiji, poput onoga kada je grupa muškaraca namamila 22-godišnjakinju da se nađe s njima rekavši joj da joj je majka bolesna, a zatim su je oteli i sedam dana naizmjenično silovali. Takvi stravični događaji pokrenuli su lavinu provjeda koji su apelirali na zaštitu ženskih prava. Naime, većina silovanja i drugi seksualni zločini u Indiji ne prijavljuju se i rijetko su kažnjeni. Osim toga, ženska prava u ttoj zemlji su na iznimno niskim granama.

Prema anketi Reutersa iz srpnja 2012. godine, Indija je bila ‘najgore mjesto za biti žena’. 

švicarska

Oko 15.000 GRAĐANA I GRAĐANKI Švicaraca koji su bili eksploatirani kao dječja radna snaga primit će financijsku odštetu, izvješćuje u srijedu dpa pozivajući na za parlamentarne zastupnike. 

Do kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća, švicarske vlasti su siročad i djecu siromašnih obitelji davali na udomljavanje, a mnogi su bili prisiljeni ne samo naporno raditi na farmama, u tvrtkama i obrtima svojih skrbnika već su bili i seksualno zlostavljani.

Nacionalno vijeće odlučilo je da se žrtve obeštete s 20.000 do 25.000 švicarskih franaka, a drugi dom parlamenta koji predstavlja švicarske kantone, tek treba donijeti odluku.

Vlada procjenjuje da još ima 12.000 do 15.000 preživjelih koji imaju pravo na odštetu.

Predsjednica parlamenta i ministrica pravosuđa Simonetta Sommaruga je kazala da “ne možemo ispraviti povijest, ali da ne smijemo zaboraviti što je desetljećima bilo moguće činiti u našoj zemlji”.