Pojmovnik – Mali rječnik društvene promjene

Predstavljanje Pojmovnika, koji je u sklopu projekta “Kreativne strategije: Početnica” izradila grupa Direktna demokracija u školi u suradnji s mnogim aktivističkim organizacijama, održat će se u petak, 15. 4. 2016. u 19 h u prostorijama Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske na adresi Pavla Hatza 16, Zagreb. 

Razgovor će moderirati Luka Čuljak, član Mreže antifašistkinja Zagreba, a o samom Pojmovniku govorit će Martina Kontošić, Bruna Nedoklan i Zdravko Popović.

Pojmovnik je edukativni alat koji je nastao kako bi se naglasila važnost razumijevanja pojmova često korištenih u polju socijalne borbe, a koji su važan dio temeljne političke pismenosti, te time otvara prostor za njihovu novu interpretaciju. Uključeni pojmovi često su predmet raznih diskusija, a njihovo značenje se mijenja ovisno o političko-ekonomskom kontekstu unutar kojega se objašnjavaju. Cilj Pojmovnika je da se kroz razumljive opise ponude osnove različitih područja u kojima se radi na društvenim promjenama, a o kojima se ne govori dovoljno ili se govori površno u sustavu obrazovanja i u medijima.

Pojmovnik služi i kao alat za umrežavanje i zajedničko djelovanje različitih organizacija i pojedinaca, kao i širenje njihovih znanja i vještina među onima koji nisu bili u prilici susresti se s takvim idejama (npr. među većinom srednjoškolskih učenika/ca).

Održana prosvjedna akcija Kol’ko para, tol’ko reformi!

Priopćenje GOOD inicijative prenosimo u cijelosti. 

Zabrinuti za budućnost kurikularne reforme, aktivisti/kinje različitih organizacija iz GOOD inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja okupili su se jutros ispred Sabora tražeći od zastupnika i prisutnih članova Vlade da podrže Kurikularnu reformu i provedbu Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije bez odgađanja te da osiguraju potrebna financijska sredstva za provedbu. Uz pismo za saborske zastupnike, aktivisti su imali i transparente: Bacate li uloženi trud i novac? Umjesto gušenja, smrtonosna injekcija! Kol`ko para, tol`ko reformi! Treba osigurati sredstva za podršku učiteljima!

“Brine nas rasprava o odgađanju kurikularne reforme koja se događala i jučer na sjednici saborskog odbora za obrazovanje te činjenica da u proračunu nisu osigurana potrebna financijska sredstva niti se planiraju povući sredstva iz EU fondova. Čuli smo da se raspravlja o potrebi unapređenja kurikuluma i smatramo da je to svakako potrebno, ali da se to može učiniti kroz stručnu i javnu raspravu, te će se i kroz eksperimentalnu provedbu čuti mišljenje učitelja i učenika te moći dodatno unaprijediti kurikulumi. Važno je da se reforma započne provoditi prema planu kako učitelji i učenici ne bi izgubili povjerenje u proces u kojem su sami sudjelovali” izjavila je Martina Horvat iz GOOD inicijative.

“Naravno da postoji potreba za unapređenjem kurikuluma, i mi se zalažemo za promjenu u smislu kvalitetnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta, ali za unapređenja je predviđena stručna i javna rasprava te eksperimentalna provedba. Važno je krenuti s reformom te osigurati sredstva za edukaciju učitelja i nastavnika” izjavila je Emina Bužinkić iz GOOD inicijative.

Prosvjedi u Makedoniji: ‘Nema pravde, nema mira’

Odluka makedonskog predsjednika Gjorga Ivanova da prekine istragu afere prisluškivanja otkrivenog 2015. izazvala je prosvjede na ulicama Skoplja nekoliko sati nakon njezine objave i prosvjednici su u utorak navečer gađali njegov ured jajima, a pokušali su probiti i policijske kordone oko sjedišta vladajuće makedonske stranke VMRO-DPMNE.

“U Makedoniji postoje dvije veće stranke, VMRO koja je na vlasti, i SDSM koja je opozicija, predsjednik Gjrogje Ivanov i Nikola Gruevski koji je premijer države su sa strane VMRO. VMRO je stranka koja pokušava fašistički održati vlast. Prošle godine, lider opozicije, Zoran Zaev objavio je snimke s nelegalnim prisluškivanjem koje je radio VMRO, gdje su bili dokazi za kriminal. Mi ih ovdje zovemo “bombe”. U tim “bombama” smo slušali ministre, ministrice i premijera, kako pričaju u izbornom kriminalu koji su izvršili. Zbog “bombe” prošle godine smo imali puno prosvjeda. Nakon toga, sve stranke u Makedonije su sklopile jedan politički ugovor koji se zove Pržinski ugovor kojim se uspostavlja Specijalno tužiteljstvo koje bi trebalo ustvrditi je li bilo kršenja zakona”, pojašnjava nam građanska aktivistkinja Marina Trajkova.

Zaev je u veljači 2015. optužio tadašnjeg premijera Nikolu Gruevskog za prisluškivanje novinara, svećenstva i oporbenih vođa, ukupno više od 20.000 ljudi. To otkriće bio je glavni razlog za prosvjede prošlog svibnja u Makedoniji o kojima smo pisale, a više možete pročitati ovdje.

Predsjednik Ivanov je u utorak objavio amnestiju za sve osobe osumnjičene u skandalu prisluškivanja koji je 2015. izazvao političku krizu u toj zemlji. Vođa makedonske oporbe Zoran Zaev kazao je u utorak navečer na prosvjedima da odbija pomilovanje te je zatražio povlačenje odluke o pomilovanju osumnjičenih za aferu prisluškivanja koju je nazvao “apsurdnom”. Zaev je pozvao Ivanova da podnese ostavku ocijenivši da je počinio državni udar odustajanjem od istrage. 

“Jučer je predsjednik Ivanov donio odluku da amnestira sve političare, odnosno sve one koji su optuženi za izborni krimiral i koji članovi ili podržavatelji stranke VMRO. Na takav način da ukine rad Specijalnog javnog tužilaštva koje je osnovano da se bavi ‘bombama’. Lider opozicije je isto tako bio optužen za državni udar, pa je i on danas bio amnestiran. Zaev je odbio amnestiju, i rekao da želi da sam dokazati svoju nevinost. Zato su danas ljudi u Skoplju izašli na prosvjed koji je bio spontan. Okupili smo se za manje od 2 sata. Po mojoj procjeni, bilo nas je oko 2.500-3.000 ljudi.”, pojašnjava nam Trajkova.

Marina Trajkova opisala nam je tijek prosvjeda, ali i pojasnila da u prosvjedima namjeravaju ustrajati.

“Najprije smo otišli dati podršku za Specijalno javno tužilaštvo, onda kod predsjedničkog ureda, a zatim ispred sjedišta stranke VMRO. Prosvjednici su pokušali probiti kordon policije kako bi stigli do sjedišta VMRO-a ali  ih je policija zaustavila. Cijeli grad je bio na nogama i ljudi su cijelo vrijeme dolazili kao podrška. Provjed je trajao najmanje 4 sata. Kada je taj prosvjed završio, saznali smo da VMRO kontraprotestira ispred sjedišta opozicije SDSM. Plan je da se prosvjedi nastave u toku sljedećih dana, da se traži ostavka Ivanova, a  da se daje podrška Specijalnom javnom tužilaštvu”, govori nam Trajkova.

O samom tijeku prosvjeda rekla nam je nešto više i aktivistkinja Biljana Ginova.

“Na prosvjedu su sudjelovale tisuće ljudi revolitrane odlukom predsjednika. Ugovor koji poništava predstavljao je jedini alat za koji smo vjerovali da nas može izvući iz ove dugotrajne političke krize.”, govori nam Ginova.

Pokušala nam je predočiti i atmosferu tijekom trajanja prosvjeda.

“Policija je bila nešto bolja, manje nasilna, nego za vrijeme prosvjeda prošlog svibnja. Lani smo imali jako velikih problema, no i ove godine djelovali su suprotno s našim Ustavom pokušavajući ograničiti pravo na prosvjed. Tisuće ljudi vikale su ‘Ostavka’ i ‘Nema pravde, nema mira'”, govori nam Biljana Ginova.

Pod pritiskom Zapada vladajuća stranka VMRO-a Nikole Gruevskog i oporbeni socijaldemokrati Zorana Zaeva te dvije vodeće albanske stranke dogovorile su prijevremene izbore koji bi se trebali održati 5. lipnja kako bi se razriješila opasna politička blokada.

ŽMH: Nedopustivo nasilje nad ženama u Vinogradskoj bolnici!

U utorak, 12. travnja, u bolnici u Vinogradskoj u Zagrebu osvanuli su plakati koji promoviraju tzv. 40 dana molitve za život. Priopćenje Ženske mreže Hrvatske povodom još jednog u nizu napada na reproduktivna prava žena prenosimo u cijelosti. 

Prije nekih sat vremena obaviještene smo o postavljanju samostojećeg plakata, tzv. roll up bannera, kojim se promovira akcija 40 dana molitve za život. Plakat je postavljen na ginekološkom odjelu u bolnici, u Vinogradskoj. Navodno, uz odobrenje šefa ginekologije, Krunoslava Kune. Podsjećamo da se radi o jednoj u nizu zdravstvenih ustanova ispred koje katolički fundamentalisti u borbi za oduzimanje prava ženama na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i životu dva puta godišnje provode ovu akciju.

Ne treba posebno naglašavati da je molitva ispred bolnica kao sredstvo psihološkog rata protiv žena teror, no sada se otišlo korak dalje. Javni zdravstveni djelatnik jedne javnozdravstvene ustanove na zapanjujući i nedopustiv način stvorio je uvjete za dodatno psihičko nasilje i zlostavljanje žena. Učinjeno je to unutar samog odjela ginekologije.

Radi se o još jednoj zloupotrebi svjetonazora u javnoj bolnici, u obavljanju državne, a ne crkvene službe. To je u potpunoj suprotnosti sa sekularnim karakterom države koji je ustavna kategorija i isto predstavlja promociju kršenja temeljnih prava žena  Bolnice pripadaju svim građankama i građanima. Ginekologija je odjel čija je primarna funkcija zaštita seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena. Pristup zaštiti zdravlja žena ne smije biti ograničen religijskim niti bilo kojim drugim ekonomsko-socijalnim uvjetima.

U javnoj ustanovi koja je u svojoj osnovi humanitarna ne smiju biti stvoreni uvjeti koji predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje žena. Postavljanjem propagandnih materijalna ovakvog sadržaja vrši se otvoreno nasilje nad ženama. Zahtijevamo zato hitno i trajno uklanjanje ovog i svih sličnih sadržaja iz javnozdravstvenih ustanova, kao i iz svih drugih javnih tijela i institucija!

Svjesne smo da kampanja za donošenje novog zakona kojim bi se zabranilo pravo na siguran i dostupan pobačaj prelazi na novu, agresivniju razinu. U trenutku kad biskupi u Poljskoj traže da se apsolutno zabrani pravo na abortus, a žene koje budu uhvaćene da isti čine, pošalju u zatvor radi ubojstva ploda, poručujemo još jednom: NEĆE PROĆI! NAŠOM MATERNICOM I JAJNICIMA NEĆE GOSPODARITI NI, CRKVA NITI DRŽAVA. Svoja prava nikome ne damo!

Pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović

Poštovana gospođo Grabar Kitarović,

s uvažavanjem sam pročitala Vašu izjavu kako ste “zabrinuti zbog jačanja ideoloških podjela u društvu posebno oko dana sjećanja na nevine žrtve Jasenovca”.

U vrijeme svoje službe u organizacijama civilnog društva koje se bave promocijom ljudskih prava LGBT osoba, a posebno u vrijeme koje sam provela radeći u neprofitnom mediju, sudjelovala sam u nastojanjima izgradnje hrvatskog društva na temeljima pravednosti, solidarnosti i inkluzivnosti, odnosno poštivanja ljudskog dostojanstva, čemu, da budem blaga, Vi i niste doprinijeli. Bila sam tada, baš kao i danas, uključena u zajedničke napore organizacija civilnog društva da manjinama u hrvatskom društvu osiguramo i promičemo najviša ustavna jamstva njihovih prava. Izražavam zadovoljstvo što smo time, unatoč protivljenju brojnih političkih stranaka, institucija i ne manje važno, inicijativa okupljenih oko blagajne Katoličke crkve, Republiku Hrvatsku učinili barem malo primjerenijom državom u zaštiti (nekih) manjinskih prava na europskoj i svjetskoj razini. Uvjerena sam i danas da je to dobar put kako bismo hrvatsko društvu učinili prostorom suživota kao aktivnog dioništva svih u nastojanju za promicanjem ljudskih prava, općega dobra i, kako navodite, “antifašizma koji je u temeljima Ustava”.

Uvelike sam suglasna s Vama u tvrdnji da je došlo do “jačanja ideoloških podjela u društvu”. Posebno snažno osjetila sam to odmah nakon što je Željka Markić najavila prikupljanje potpisa za antigej referendum i odredbu kojom bi se u Ustav, kao što u konačnici i jest, uvela heteronormativna odredba koja brak definira kao zajednicu žene i muškarca. Ipak, osjetila sam ogromno razočaranje i kada je Tomislav Karamarko još u svibnju prošle godine rekao da će građani moći samo doma misliti i govoriti što žele, ali ne i javno (u medijima) jer je bilo očito da Hrvatska nezaustavljivo ide unatrag kada je riječ o međusobnom uvažavanju i poštovanju. Bila sam vrlo neugodno iznenađena sveopćim pesimizmom i vrlo niskom razinom političke komunikacije, kao i neprimjerenim i nadasve neodgovornim etiketiranjem.

Imala sam potrebu i tada to javno isticati. Nažalost, takvo ozračje nesnošljivosti drastično sam doživjela upravo u izbornoj noći i u brojnim noćima tijekom kojih se sastavljala nova Vlada, poglavito kada je prokazano da ministar kulture misli da je “antifažizam foskula”, da je pisao da su ustaše “heroji, mučenici i šehidi”, a da mu demokratske procedure ne znače ništa. Nije bilo puno lakše ni čuti kako će nam mandatar prvom klasom doletjeti i biti postavljen na mjesto premijera ili kada je predsjednik Hrvatskog sabora u prvome govoru najavio preimenovanje u Hrvatski državni sabor – ime koje je imao u “kratkom vremenskom odsječku” za NDH.

Moj program bio je, i danas je, uključivost, pa je moje zaprepaštenje bilo tim veće što sam od onih koji formalno prisežu na očuvanje temeljnih vrijednosti propisanih Ustavom doživjela isključivost i poziv na radikalizaciju političkih razlika, sve do poziva na neku vrstu društvene eliminacije. Želimo li, dakle, govoriti o uzrocima koji su potaknuli “jačanje ideoloških podjela u društvu”, ne možemo mimoići takve radikalizirajuće poruke i ne upitati se koliko su one ohrabrivale istomišljenike, kao i neistomišljenike, na slične postupke. Samim time, poštovana gospođo Grabar Kitarović, u suglasju s Vama da je u Hrvatskoj došlo do “jačanja ideoloških podjela u društvu”, ipak moram jasno kazati kako taj proces nije započeo odbijanjem Koordinacije Židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća na dolazak na komemoraciju u Jasenovac, nego mnogo prije. Nažalost, u toj retorici se ustrajava, pa potpredsjednik Hrvatskog sabora sudjeluje u prosvjedu gomile koja uzvikuje ustaške pozdrave i podržava ga. Pobornik vaše kampanje Mirjani Rakić dariva šajkaču koja je “pala sa četnika” dok je “silovao ženu koja mu ju je poklonila”, a ministar Hasanbegović ukida sve što stigne kako bi onemogućio financijsku potporu neprofitnim medijima, dok vrhuška Vlade radi čistke po HRT – u. Stoga je neizbježno upitati se nisu li naposljetku i Vaša osobna negativna iskustva barem djelomice posljedica takvog višegodišnjeg, namjernog ili nenamjernog, stvaranja ideoloških i svjetonazorskih napetosti? Dakako, isto tako želim istaknuti neprihvatljivost bilo kojeg zaoštravanja javnog diskursa od drugih aktera na političkoj sceni. U tome smislu posebice smatram potpuno neprihvatljivim izvikivanje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, koji šteti poštivnju ljudskih prava svih osoba koje sačivanjavaju naše društvo, a koje vi, kako ste rekli, niste čuli za vrijeme nogometne utakmice Hrvatska – Izrael ili koje niste osudili neporedno nakon prosvjeda pred AEM – om ili, evo, prije dva dana u Splitu.

U svojoj izjavi spomenuli ste kako je “ustaški režim bio zločinački”, a NDH “najmanje nezavisna”. Slažem se s Vama u takvoj ocjeni. Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje Vas podržavaju i koje Vi podržavate, ako ne eksplicitno, onda prešućivanjem njihovih postupaka, ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju veliki dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak se izruguju za žrtvama “ustaškog zločinačkog režima”, i u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju temeljnih vrijednosti Ustava RH, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i mržnje. To nikako ne navodim kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama, što držim nedopustivim. Smatram, međutim, kako u prosudbi neželjenih pojava, uzimajući posebice u obzir i činjenicu da proteklih godina državne vlasti malokada reagiraju na takova izrugivanja i provokacije, treba ne samo razumjeti, već i podržati one koji smatraju da su to dovoljni razlozi za smjene ili ostavke tih i takvih osoba. Treba biti objektivan.

Kao građanka Republike Hrvatske, dužna sam štititi svoje, ali i dostojanstvo svih građana i građanki (no i onih koji to nisu, a žive u našem društvu), i vrednote koje su zapisane u Ustavu RH. Utoliko, kada već, premda izvan potrebnog kritičkog konteksta, navodite spomenute “ideološke podjele” kao one koje Vas zabrinjavaju, što, ponavljam razumijem i sa čime se slažem, bilo bi jednako potrebno navesti barem neke osobe ili institucije koje takvo ponašanje, takve izjave produciraju i/ili podržavaju. Kako, primjerice, okvalificirati porast nasilja koje doživljavaju pripadnici i pripadnice drugih manjina u RH?  Kako, primjerice, okvalificirati ono što sam nedavno (ponovno) doživjela na ulici, usred Zagreba, kada su za mnom i djevojkom vikali da nas treba “pobiti jer smo odvratne lezbače”? Vjerujem kako ćete se složiti sa mnom kako takav gest nije izraz snošljivosti. Netko je počinitelje tog akta negativno radikalizirao. Skriva li se taj netko možda iza riječi “zajedništvo” i “stručnost”? Ali to nije jedini vidik nesnošljivosti. Osobno imam, nažalost, gotovo svakodnevno iskustva da me se izjavama i komentarima diskriminira i diskreditira zbog toga što sam žena, a onda i zato što sam lezbijka.

Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Republici Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju građane i građanke, a dolaze s pozicija političke moći. Uvažavanje različitosti pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje dostojanstva građana i građanki i svih onih koji vole slobodu, život i koji naprosto vole, a ne mrze ne može svoditi na obrtanje teza i proglašavanje govora mrženje slobodom govora. U potpunosti podržavam slobodu govora i umjetničke slobode, uključujući i satiru. Isto tako, međutim, držim da sloboda izražavanja predstavlja odgovornost i da nikada ne smijemo prijeći granicu nakon koje javna riječ postaje sredstvom uvrede ili relativiziranja nasilja prema drugima, kao što to čine političari i političarke u ovoj zemlji. Kada brojni hrvatski tjednici i portali (a najčešće u svojemu nazivu i imaju riječ ‘hrvatski’) prosipaju mržnju, rade popise nepodobnih ili manipuliraju informacijima – nisu li to događaji koji itekako stvaraju kontekst u kojem bujaju “ideološke podjele” na koje opravdano upozoravate? Koliko mi je poznato, takvi postupci, uporno se osuđuju od brojnih pojedinaca i organizacija, kao i od brojnih drugih organizacija ili pojedinaca i pojedinki koje se zasluženo zovu čuvaricama demokracije i uvažavanja različitosti.

U svojoj izjavi rekli ste da je “ustaški režim zločinački”, ali dužna sam upitati gdje ste bili do sada? Zašto stalno inzistiramo na izjednačavanju “dvaju totalitarizama” pretvarajući se da pri tom, oni koji to čine, zapravo ne pokušavaju umanjiti zločinački karakter ustaškog režima temeljenog na rasnim zakonima i mržnji? Zašto ne obnavljamo spomenike antifašističkim borcima, ne gradimo ih za antifašističke borkinje, već samo na sve strane niču spomenici u koje je upisano ‘Za dom spremni’? Nažalost, upravo se to razdoblje hrvatske prošlosti, relativizira, na različite (ne pretjerano) maštovite načine opravdava, a takvo ponašanje ne nailazi na osudu. Najlakše je lijepiti etikete i diskreditirati i diskvalificirati ljude, ali to nije prihvatljivo i tome ću se uvijek usprotiviti.

Kako sam spomenula, moja politička platforma, na kojoj se ne dobivaju izbori, jest stvarno uvažavanje i prihvaćanje različitosti, a ne floskula s kojom se poput kakve loptice nabacujete posljednjih mjeseci, a stane u sadržajno ispraznu riječ “zajedništvo”. Svejedno mi je hoće i svi Republiku Hrvatsku (ili bilo koju drugu državu) osjećati kao svoju domovinu ili državu, važno mi je da u njoj mogu ostvariti svoje životne težnje kao ravnopravni i jednakopravni građani i građanke, u ozračju solidarnost i poštovanja prema njihovu ljudskom dostojanstvu. Stoga, očekujem da u tom ozračju institucije koje postoje da bi provodile zakone i štitile temeljne vrijednosti Ustava to i čine, pri čemu posebice smatram odgovornim ljude na čelnim političkim pozicijama, među koje ubrajam i Vas. Suglasna sam, ponavljam, s Vama da je “ustaški režim zločinački”, ali i podsjećam Vas da vaše nečinjenje, kao i činjenje onih koji Vas podržavaju, doprinosi relativizaciji tog režima i posljedica koje su za njih ostale.

Želim da ovo društvo bude temeljeno na istinskom uvažavanju i otvorenosti, a da istinito tumačenje povijesnih okolnosti koje su nas do ovdje dovele bude prisutno u svim sustavima ove države, od obrazovnog do političkog. Vjerujem, stoga, da bi preuzimanje vlastite odgovornosti i u Vašem slučaju o tim pitanjima i prijeporima, pridonijelo, ako ne slaganju, onda barem težini Vaše riječi. Osobno, rado ću sudjelovati u osvještavanju ove problematike i u buduće. Nadam se da u takvom nastojanju doprinijeti i kreiranju nekog drugačijeg svijeta gdje na čelu institucija neće stajati oni kojima će usta biti puna zajedništva većine koje bi ostvarivali preko leđa manjina jer će biti ujedinjeni u mržnji. Ne vjerujem da ste Vi i oni koji Vas podržavaju, a ni oni koji nas u ovome trenutku politički predstavljaju, ti. Šteta će i ovako i onako biti velika, a onda se barem nadam da će trajati kratko.

S poštovanjem,

Ana Brakus

 

 

*Svaka sličnost sa pismom koje je Kolinda Grabar Kitarović uputila Miloradu Pupovcu sredinom veljače namjerna je.

Teta Mirica ili kako samo nezaposlena majka može biti dobra majka

Dječji časopis Prvi izbor namijenjen je učenicima/ama od 1. do 4. razreda osnovne škole, učiteljima/cama, roditeljima i knjižničarima/kama, kažu na web stranici u Mozaik knjizi. Nadalje pobrojavaju mnoge ciljeve časopisa koji nemaju ništa sporno. Barem dok Časopis ne uzmete u ruke, odnosno ne bacite pogled na jednu njegovu priču koja kao da je vremeplovom dolutala iz ranih pedesetih godina prošlog stoljeća.

Naime, pripovijedajući iz pozicije djevojčice autor/ica priče “Teta Mirica” sukobljava dva svijeta gotovo kao da sukobljava zlo i dobro, ozbiljno i neozbiljno, nervozu i sreću, majku koja radi i majku koja ne radi. Pri čemu je majka koja radi utjelovljenje onog lošeg, užurbanog, ozbiljnog zbog čega njezino dijete pati i sve što želi jest da njezina mama bude kao Teta Mirica, utjelovljena kao dječji ideal Majke bez briga s vječnim osmijehom na licu; a sve zaključuje kroz P.S. u kojem djevojčica zaključuje da će kad odraste završiti školu i fakultet i biti samo Majka.

{slika}

Teško je uopće pobrojati sve pogrešno u ovoj “priči” namijenjenoj posramljivanju roditelja, a ne djeci. Jer da je autoru/ici stalo do djece, možda bi pojasnili zašto zaposlena majka radi u dva ureda, zašto je ponekad nervozna i ozbiljna i zašto mora na sebi imati ozbiljnu odjeću. Možda bi nekome kome je stalo do dječjih osjećaja (jer vjerojatno nema djeteta koje nije poželjelo biti kod kuće s roditeljima koji će im uvijek biti na raspolaganju za igru i zabavu – barem dok ne dođu u dob u kojem vrijeme s roditeljima preuzima vrijeme s prijateljima) bilo važno staviti sve to u neki socijalni i društveni kontekst. Kontekst u kojem, da bi se s jedne strane obitelji osigurala financijska sigurnost, roditelji često moraju raditi više poslova i/ili prekovremene sate, a istovremeno radni svijet nerijetko nameće stroga pravila ponašanja, uključivo i odijevanja.

{slika}

Umjesto toga, priča posramljuje majke koje odudaraju od ideala bezbrižne gotovo hippy majke koja ima svo vrijeme i energiju ovog svijeta za bezbrižnu igru sa svojom djecom (Usput, uistinu bih voljela upoznati majke koje ne rade, a koje iole sliče Teti Mirici i na taj način provode dan. Majka koja ne gleda na sat?!? Nemojte me zezati). Vjerojatno bi bilo puno previše očekivati u jednoj priči o zaposlenoj majci ispričati da mnoge majke vole svoj posao, uživaju u njemu i da je on važan dio njihova života, kao što su i djeca važna.

Istovremeno ova priča šalje jasnu poruku djeci. Žene koje su samo majke su sretne, vesele i bezbrižne, dok su one sa zaposlenjem mrgudne, nervozne i ozbiljne. I za slučaj da djeca nisu već i sama zaključila što je bolji odabir, tu je za svaki slučaj famozni P.S. da poruka kakvu budućnost djevojčice trebaju za sebe odabrati bude u potpunosti jasna i nedvosmislena.