Noćni marš za 8. mart

Organizacijski odbor Noćnog marša – Osmi mart vas poziva da nam se priključite na prosvjednoj akciji NOĆNI MARŠ – 8. MART.

Okupljanje je u utorak, 8. ožujka, od 18 sati u Parku kralja Petra Krešimira IV., odakle se kreće prema Zrinjevcu.  

Ruta je: Ulica kneza Višeslava –> Džamija –> Ulica Franje Račkog –> Jurišićeva –> Zrinjevac.

“Borimo se svakog dana, cijele godine, a ne samo osmog marta. Borimo se da nam ne oduzmu stečena prava, borimo se da ostvarimo i ona prava koja nam pripadaju, a koja nam se svakodnevno uskraćuju. Borimo se za sebe, borimo se za sve one koje se želi zatočiti na marginama ovog društva. Feministička borba za prava žena ne dopušta predah, pogotovo ne sad kad su ponovno na meti sve otvorenijih napada seksualna i reproduktivna, radnička prava žena, a nasilje nad ženama i dalje je sveprisutno, prešutno odobravano te u porastu”, priopćile su organizatorice.

Više o ovoj akciji pročitajte OVDJE!

Prosvjednu akciju Noćni marš – 8. mart organizira cijeli niz inicijativa i organizacija civilnog društva: Inicijativa Preuzmite odgovornost za ubojstva žena, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, HollaBack! Hrvatska, Ženska soba – Centar za seksualna prava, a akciju podržavaju:  Centar za mirovne studije, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, MAZ – Mreža antifašistkinja Zagreba, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’, Centar za ženske studije, K-zona, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija, Trans Aid, SOIH – Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, B.a.B.e., Direktna demokracija u školi, Zagreb Pride, Udruga za zaštitu prava zrelih žena, GONG, Udruga žena Romkinja Hrvatske ‘Bolja budućnost’, Centar za građanske inicijative Poreč, Autonomni kulturni centar Attack, Inicijativa za podršku izbjeglicama “Dobrodošli”, Inicijativa Are You Syrious?

“Pozivamo vas sve – žene, radnice, sestre, majke, bake, lezbijke, aktivistkinje, vas koje ste preživjele nasilje, sve vas koji se protiv nasilja borite, sve koji prepoznajete da je ovo trenutak u kojemu se treba reći dosta prije nego bude prekasno – da se ove godine odazovete Osmomartovskom noćnom maršu”, apeliraju prganizatorice. 

Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015.

Najnoviji broj Biltena Srpskog narodnog vijeća bit će predstavljen u utorak, 8. marta 2016., s početkom u 11 sati, u prostorijama SNV-a (Ljudevita Gaja 7, Zagreb).

Dvije predizborne kampanje, obilježavanje 20. godišnjice Oluje vojnim mimohodom u Zagrebu i koncertom Marka Parkovića Thompsona u Kninu, ukidanje ćirilice u Vukovaru te brojni pokušaji rehabilitacije ustaškog režima samo su neki od događaja koji su obilježili godinu koja je iza nas. U 2015. svjedočili smo i sve češćem korištenju govora mržnje od strane javnih osoba i dijela medija, kao i porastu prijetnji i fizičkih napada na Srbe u Hrvatskoj. Zbog toga će, kako pokazuju podaci koje prikupljaju Srpsko narodno vijeće i Klub zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru, 2015. ostati upamćena kao godina u kojoj je nacionalistička, antimanjinska atmosfera dosegnula velike razmjere.

Konkretni primjeri napada, prijetnji, uništavanja privatne imovine ili imovine u vlasništvu srpskih institucija te izjava javnih osoba koje sadrže govor mržnje i pozivaju na netoleranciju prema Srbima objedinjeni su u najnovijem broju Biltena Srpskog narodnog vijeća. Javno predstavljanje Biltena “Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015” održat će se u utorak, 8. marta 2016., s početkom u 11 sati, u prostorijama SNV-a (Ljudevita Gaja 7, Zagreb). Prikupljene podatke, uzroke i posljedice sve prisutnije netolerancije u društvu predstavit će dr. Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, i Tamara Opačić, autorica Biltena.

 

Dan žena u Zadru

U utorak, 8. ožujka, od 17 sati s početkom na Morskim orguljama Zadranke i Zadrani će izraziti solidarnost s borbom za ženska prava danas. 

Iza ovog događanja ne stoji nijedna organizacija, već se radi o spontanoj reakciji građana i građanki povezanih socijalnim  mrežama.

Na tim internskim stranicama navodi se kako je povod okupljanja obilježavanje međunarodnog Dana žena, koje je  i danas važno zbog  potrebe za  aktualiziranjem svakodnevne borbe tisuća žena, koje i dalje  traže pravednije uvjete života i rada. To potvrđuju i službeni podaci  prema kojima je prosječna plaća hrvatskih žena  šest posto manja nego  muškaraca u Hrvatskoj. U aktualnom sazivu Hrvatskog sabora tako sjedi 25 posto žena,  u upravnim odborima hrvatskih tvrtki ih je samo 9,4  posto, dok je   na upravljačkim pozicijama hrvatskih tvrtki i organizacija  24,23 posto žena.

Turska policija ispalila gumene metke na prosvjednike/ice povodom Osmog marta

Turska je policija u nedjelju nakratko zadržala barem jednu ženu i ispalila gumene metke na skupinu od stotinjak ljudi kako bi ih rastjerala u pokušaju obilježavanja Međunarodnog dana žena u centru Istambula. Spomenuti su se ljudi sakupili dva dana prije službenog Međunarodnog dana žena kako bi privukli više podržavatelja/ica za komemoraciju u nedjelju, ignorirajući tako zabranu prosvjeda od strane istambulskog guvernera koji je nastojao ograničiti prosvjed zbog “sigurnosnih razloga”.

Time su željeli privući pozornost na probleme s kojima se žene suočavaju u Turskoj, koja se nalazi na 77. mjestu od ukupno 138 zemalja na indeksu rodne jednakosti UNDP-a. Vlada se nedavno suočila s oštrim kritikama na račun neuspjeha po pitanju ženskih prava, uključujući i propust da smanje visoke stope nasilja nad ženama i niske stope sudjelovanja žena u radnoj snazi.

Prema podacima UN-a, nasilje od strane obiteljskog partnera deset je puta vjerojatnije u Turskoj nego u ostalim europskim zemljama.

Stotine su žena okupirale trg u četvrti Kadikoy na azijskoj strani Istambula, izvikujući slogane i noseći ljubičaste transparente, obilježje pokreta fokusiranog na ženske socijalne i ekonomske probleme. Policija u civilu počela je odgurivati članice skupine, a mnoge su žene pobjegle nakon što je specijalna policija počela ispaljivati gumene metke u nastalu gužvu.

“Uvijek smo govorile da nećemo napustiti ulice za demonstracije povodom Osmog marta i zaista nikad nećemo. Ni policija ni vlada nas ne mogu spriječiti u tome”, rekla je aktivistkinja Guris Ozen, prenosi Reuters. “Ovdje vidite snagu žena. Ovdje smo bez obzira na sve prepreke i nastavit ćemo se boriti za svoje ciljeve”.

Sukobi su također izbili tijekom demonstracija u Ankari, kada su žene izašle na ulice.

Turska je oštro ograničila pravo na mirno okupljanje u posljednjih nekoliko godina, dajući tako policiji više ovlaštenja da zadržava prosvjednike/ice, a sudovima da ih procesuiraju.

Marširajmo za bolji i pravedniji svijet!

Ususret 8. martu, Međunarodnom danu žena, kada se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća žena, a istovremeno je taj dan simbol borbe protiv neravnopravnosti, seksizma i revizionizma, u Zagrebu se organizira Noćni marš. Iako mnogi i mnoge misle da su žene izborile sva prava, u današnje vrijeme borba nam je izuzetno potrebna. O nejednakostima s kojima se žene danas susreću i bore te koje će jasno izreći tijekom Noćnog marša na 8. mart razgovaralo se u petak u emisiji Širenje Područja Borbe na Radio Studentu sa Sanjom Kovačević iz inicijative Preuzmite odgovornost za ubojstva žena.

U utorak, na 8. mart, održat će se Noćni marš. Kako je došlo do te ideje?

Početkom godine oformile smo Inicijativu Preuzmite odgovornost za ubojstva žena. Bile smo motivirane potrebom da učinimo nešto protiv sveprisutnog nasilja nad ženama, a povod su bila sve učestalija ubojstva žena od strane bliskih osoba do kojih je evidentno došlo zbog propusta institucija. Kako nam je namjera bila da radimo kontinirani pritisak na institucije i budemo prisutne u javnosti radi osvještavanja medija i društva o razmjeru rodno uvjetovanog nasilja, a 8. mart se približavao, to je bio logičan datum za akciju. Razmišljale smo kako ga želimo proslaviti i što glasnije poslati poruke i zahtjeve vezane uz ono što nas tišti i opresira, odlučile smo se za noćni marš. Vrijeme ovog marša je važno jer se radi o akciji koja će se održati nakon radnog vremena pa će većina žena ima priliku marširati, primjereno slaviti i poslati svoje poruke i zahtjeve. Povijesno, 8. mart je dan borbe kako za ljudska prava žena tako i protiv svih oblika ugnjetavanja i društvenih nepravdi. S obzirom na društveni trenutak u kojemu se nalazimo – sada u Hrvatskoj, ali i globalno – želimo vratiti 8. mart na ulicu i kao ujedinjavajući oblik borbe. Marš u javnom prostoru je konkretan i simbolički, jer iza nas stoji dugotrajna borba kako bi žene uopće imale pravo pristupa javnom prostoru, a ispred nas je daljnja borba za javni prostor globalno i lokalno – sve do potpune ravnopravnosti. Isto tako ovim maršom želimo doprinijeti kreiranju društva u kojemu je odlazak s radnog mjesta za prosvjed za Osmi mart moguć, no vodimo se idejom solidariziranja s onima koje ovaj izrabljivački sustav dovodi na sam rub egzistencije i koji jednostavno nisu u poziciji ugrozit svoja radna mjesta.

Koje su sve organizacije i/ili inicijative uključene?

Poslale smo poziv brojnim udrugama koje se bore za ljudska prava žena, kao i onima koji se bore za ljudska prava općenito.  Razlog je, između ostalog i  to što su žene najčešće višestruko opresirane – najprije kao žene, a zatim i kao pripadnice drugih, također, sve više opresiranih skupina i zajednica u ovom društvu. Feministička borba se vodi na širokoj fronti, a naši zahtjevi uključuju i borbu protiv društva nasilja na svim razinama.

Ovaj marš organiziramo zajedno s udrugama CESI, HollaBack! i Ženska soba, a podržavaju nas i s nama će marširati članice i članovi brojnih civilnih udruga i organizacija. Želim ih sve nabrojiti, jer su nam sve važne i svima smo zahvalne: Centar za mirovne studije, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, MAZ – Mreža antifašistkinja Zagreba, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’, Centar za ženske studije, K-zona, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija, Trans Aid, SOIH – Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, B.a.B.e., Direktna demokracija u školi, Zagreb Pride, Udruga za zaštitu prava zrelih žena, GONG, Udruga žena Romkinja Hrvatske ‘Bolja budućnost’, Centar za građanske inicijative Poreč, Autonomni kulturni centar Attack, Inicijativa za podršku izbjeglicama ‘Dobrodošli’, Inicijativa Are You Syrious?

Koja će biti ruta marša i kako će on izgledati?

Okupit ćemo se u 18 sati u Parku PKIV nakon čega nastavljamo u smjeru: Ulica kneza Višeslava –> Džamija –> Ulica Franje Račkog –> Jurišićeva –> Zrinjevac.

Namjera marša je da budemo glasne i borbene, s bubnjevima, zviždaljkama i megafonima. Također, imamo brojne transparente na kojima ćemo poručiti što zahtjevamo i čega nam je dosta! Putem ćemo zastati kako bismo pročitale zahtjeve i ukazale na kršenja prava u svim područjima, a za kraj na Zrinjevcu čitamo proglas.

U zadnjih dvije, tri godine (posebice) žene su relativno tiho postale meta napada raznih konzervativnih udružena i institucija. Najugroženija su seksualna i reproduktivna prava. Na koje su sve načine ona ugrožena i kako je do toga došlo?

Konzervativni i vjerski sustavi koji su neizostavno vezani uz jačanje desnice u bilo kojem društvu, uvijek imaju za cilj još veće potlačivanje žena, kako bi im oduzeli moć, pretvarajući ih u obespravljene inkubatorice nacije. To se radi na sve moguće načine – a svi ti načini su neminovno nasilni – bilo da govorimo o ekonomskom nasilju ili o fizičkom i seksualnom nasilju nad ženama. To se možda i najočitije ogleda u napadu na reproduktivna i seksualna prava, posebno prava na pobačaj, kontracepciju, medicinski potpomognutu oplodnju i kao i na odgoj seksualno odgovornih mladih. Desne političke opcije ne “krasi” bez razloga epitet nazadnih – na reproduktivnim pravima žena jasno vidimo kako nas vraćaju nazad i u onome što smo kao društvo stekli i stekle. Vraćanje nazad uključuje i stopiranje svih progresivnih društvenih ideja koje žele mijenjati društvo, a to znači živote ljudi na bolje. Za to je npr. tipičan primjer pristup odgajanju kroz školski sustav, kojemu je nametnut vjeronauk i jedno viđenje, a svim silama se ne dopušta npr. uvođenje građanskog odgoja i odgoja sekusalno odgovornih mladih. Suprotstavljamo se upravo tom pokušaju instrumentaliziranja naših života i naših tijela.{slika}

Također, poznato je da su žene na tržištu rada diskriminirane. Umjesto da nas ‘rad oslobodi’, on nas je dvostruko podredio. O čemu se zapravo radi?

I ta diskriminacija je isto tako višeslojna. Žene čine većinu radne i proizvodne snage u industrijama koje se praktički nalaze pred potpunim nestankom, za to je naravno primjer tekstilna industrija u kojoj je uvijek i svugdje na svijetu zapošljavana (bolje reći iskorištava) ženska radna snaga.  S neoliberalizacijom društva koju je u ovoj našoj tranziciji pratila doslovno pljačka te radnice su doživjele sve vrste diskriminacije, kršenja i izigravanja njihovih ljudskih prava – od nehumanih radnih uvjeta, nesigurnih primanja do otkaza i gubitka radnih mjesta.

U kapitalističkom društvu žene rade u potplaćenim uslužnim i javnim djelatnostima ili u javnom sektoru koji se gasi, npr. u obrazovanju i zdravstvu.

Također, rade u nesigurnim i nestabilnim uvjetima rada u kojima je realno nemoguće zatražiti slobodan dan ili prilagođavanje radnog vremena. Mlade žene ne dobivaju priliku da rade za plaće s kojima bi mogle samostalno živjeti, u nekim sektorima se npr. žene sve više nakon svoje 40. godine suočavaju s otkazima te trudnice dobivaju otkaze. To je pokazatelj licemjerja društva – s jedne strane ženu se prisiljava na rađanje (onemogućujući joj samostalnu odluku nedostupnošću abortusa i kontracepcije),  s druge strane joj se onemogućuju održivi uvjeti za podizanje i odgoj djeteta. Uz to, na razgovoru za posao ju se pita namjerava li rađati i sl. Poruka je jasna: ostani kući, rađaj, rintaj, odgajaj, brini se za djecu, brini se za starije članove obitelji, budi ekonomski ovisna o muškom dijelu obitelji, nezaštićena sustavno od nasilja. Radi sve te poslove koji su iznimno zahtjevni jer to je rad koji ti ne namjeravamo platiti, koji je bezvrijedan jer si i ti bezvrijedna. To je rad koji je tvoja domovinska dužnost.

Nejednakost je posebno vidljiva kod marginaliziranih skupina žena. Možeš li nam više reći o tome?

Radi se o ženama koje su opresirane višestruko. Osim što su diskriminirane kao žene, pripadaju nekoj društveno marginaliziranoj skupini, ili više njih – bilo da se radi o diskriminiranoj etničkoj skupini, osobama s invaliditetom, bolesnim osobama, starijim osobama, siromašnima, osobama nenormativnog rodnog i seksualnog opredjeljenja.  Ako je bijela Hrvatica kao žena obespravljena i jedva da ima ikakav kanal za zauzimanje bitnih i moćnih pozicija, bilo političkih bilo poslovnih, zamislite koliko prilike ima Romkinja? Ili zamislite, kakvo tek nasilje u porodu doživljavaju one žene koje imaju najmanje moći? Koje su ugrožene kako od institucija (koje bi im trebale pomoći), tako najčešće i u svojim obiteljima. Kod nas se o tome i ne priča baš, ali istraživanja pokazuju da su npr. žene s invaliditetom značajno češće žrtve nasilja u obitelji, a one su istovremeno u najmanjoj mogućnosti da se zaštite, odu, osamostale. U nehumanom i nesolidarnom društvu u kakvom živimo nasilje koje doživljavamo samo se množi.

U ovom trenutku dolazi do pomicanja društva ‘udesno’. Takav trend ne zaobilazi ni žene pa dolazi do paradoksa u kojem umjesto da mlađe generacije žena ustraju u borbi za vlastita prava, feminizam i emancipacija sve češće poprimaju negativne konotacije. Kako doskočiti tom problemu? Treba li nam nova revolucija?

Revolucija je po meni, kao i ono što nazivamo valovima feminizma, spiralni projekt, malo se vrti u krug, malo ide naprijed-nazad, udari temelj na jednoj razini, pa krene dalje, ali ide prema gore i točki konačnog cilja.

Ne znam kako doskočiti tom problemu. Taj problem je oduvijek postojao, i to u svim društvima. Ali s neoliberalnim kapitalizmom se ‘podebljao’. Mislim da je to ponajprije zato što smo kao žene sve nesigurnije egzistencijalno, pa je razumljivo da se prilagođavamo okolnostima naprosto kako bismo preživjele, osigurale budućnost djeci. S druge strane, što je opresija veća, veća je i tzv. internalizirana opresija. Pogotovo u društvu koje je upregnulo sve mehanizme da nas ‘obesvijesti’ umjesto ‘osvijesti’. Ja mislim da je riječ feministkinja kao prvo još jedna riječ koja je nepoželjna samo zato što ugrožava dominantnu patrijarhalno-nacionalno-kršćansko-nasilnu matricu. Uz to, oduvijek je predstavljala iznimno snažan otpor i ugrozu, tako da nije čudo što je se pokušava diskreditirati na sve moguće načine.

Moja osobna idealistička vizija je da žene na primjeru nas feministkinja vide kako je moguće i u ovakvim okolnostima izabrati neku vrstu unutarnje slobode i da je moguće slobodnije i konstruktivnije živjeti ako kao žena napravimo taj izbor. Ali, želim naglasiti da u startu nemamo sve istu priliku za to,  neke od nas su privilegiranije od drugih, a naš je zadatak da radimo na brisanju tih privilegija i nepravdi te na jednakosti i ravnopravnosti i unutar naše zajednice žena.

via GIPHY (Ilustratorica: Zvonka Barbir)

Zašto je važno obilježavati 8. mart ovakvim akcijama, a ne poklanjanjem ruža bakama, majkama, sestrama, suprugama, djevojkama i prijateljicama?

Takav način obilježavanja, samo je još jedan oblik etabliranja svih dominantnih, a nerealnih društvenih matrica. Onih koje nam mažu oči kako postoji jedan heteropatrijarhalan, srednjoslojaški, konzumeristički svijet, u kojemu u obiteljima cvatu ruže, a ‘ruže’ svake obitelji su žene u svojim ‘utvrđenim’ ženskim ulogama. Velika je to travestija poznatog slogana ‘kruha i ruža’.

Do takvog simboličnog oblika ‘obilježavanja’ Dana žena je došlo, koliko mi je poznato, u SSSR-u i drugim zemljama Istočnog bloka u kojima su žene na jednoj razini postigle emancipaciju i ostvarile prava, njihov pokret je bio iznimno snažan i zapravo uvod u revoluciju. Ali onda kada su društveni uvjeti i ravnopravnost navodno ‘sjeli na svoje mjesto’, žene su se i dalje opravdano smatrale diskriminiranima, i trebalo im je nekako ograničiti prostor djelovanja. Nešto što je u svojoj osnovi bilo iznimna revolucionarna sila – ženski pokret – sveli su na simboličan dan u godini koji ženu opet svodi na objekt kojeg treba ušutkati, a oduzeti joj mogućnost da bude subjekt društvenih promjena.

Da ne ‘okrivim’ samo tzv. Istočni blok, ‘doprinos’ kapitalističkog zapadnog svijeta u svođenju žene na objekt je globalno ključan i najutjecajniji.

Zbog svega ovoga o čemu danas pričamo, već više od jednog stoljeća žene marširaju ulicama diljem svijeta. Zahtijevaju svoja prava, solidarno i borbeno marširaju protiv ratova, siromaštva i svih oblika društvenih nepravdi.  Zato ćemo marširat i ove 2016. godine u Hrvatskoj i biti dio globalne borbe za bolji i pravedniji svijet!

Feminizam i Ljubav na drugi pogled

Umjesto buketa cvijeća ili bombonijere (koju biste ionako proslijedili), Filmske večeri u Močvari za 8. mart vam poklanjaju stimulativnu raspravu o gorućim pitanjima filmskih praksi i teorija. Dođite na Feminizam i projekciju filma ‘Ljubav na drugi pogled’ u utorak od 20.30 sati. 

Što nam je i kako dalo pola stoljeća feminističkog teoretiziranja filma? Zašto (ni)je važno čitati film feministički? Kako feminizam kotira unutar akademskog i javnog govora o filmu i drugim umjetnostima? Kako se isprepliće s drugim teorijama, i kakve je filmske prakse iznjedrio? (Ako niste znali, i Laura Mulvey snima filmove!) Što je feminizam učinio za emancipaciju gledateljstva (muškog, ženskog, ili pak onog koje se odbija rodno i spolno definirati)? Sve to, pa i više i manje, dotaknut ćemo u razgovoru s tri furiozne gracije hrvatske teorijsko-praktične scene – Ankicom Čakardić, voditeljicom obrazovnog programa Centra za ženske studije i neprežaljenom moderatoricom Petog dana; Janicom Tomić, omiljenom profesoricom skandinavske književnosti i filma pri FFZG-u (što znači da nećemo moći izbjeći Roya Anderssona, imao-nemao veze s temom!), te jednom, jedinom i neponovljivom Jagodom Kaloper, plamenom zvijezdom ispred i iza kamere… Moderatorica eventa je Mima Simić. Zaboravite skupe restorane, blještave tijare i romantične šetnje shopping centrima – dovedite svoju bolju polovicu – pogotovo ako ste svoja bolja polovica vi sami – u Močvaru i sudjelujte u stvaranju još jedne mikrorevolucije, a sve gratis. 

Kao savršeno pripijenu ilustraciju teme, nakon razgovora slijedi projekcija iznimnog dokumentarca, autobiografskog i autorefleksivnog filmskog kolaža Jagode Kaloper Žena u ogledalu, u produkciji Factuma.