Broj kandidatkinja na iranskim izborima mizeran

U Iranu su upravo održani parlamentarni izbori i izbori za Vijeće stručnjaka. Biralo se 290 zastupnika i zastupnica za parlament, te 88 članova i članica Vijeća stručnjaka.

Ovi izbori su prvi ispit javnog mnijenja nakon povijesnog dogovora sa Zapadom o zaustavljanju nuklearnog programa i ukidanja međunarodnih sankcija, a njihovi rezultati odlučit će o tome hoće li Iran nastaviti produbljivati svoje diplomatske odnose sa Zapadom.

No, ono što je također bitno za istaknuti, a vezano uz ove izbore, jest očajno malen broj kandidatkinja.  Međutim, tako malen broj kandidatkinja (manje od 10 posto) nije zbog nedostatka političke ambicije ili interesa, kako pokazuju ankete, nego zbog Vijeća stručnjaka koje provjerava sve kandidate i kandidatkinje.

Vijeće stručnjaka je tijelo koje kritički provjerava sve kandidate i kandidatkinje za izbore, te je odbilo stotine žena koje su se imale pravo kandidirati. Od nekih 1.400 žena koje su se kandidirale za parlament, Vijeće je odobrilo kandidaturu za samo njih 584. Također, od 801 žene koja se kandidirala za Vijeće stručnjaka samo je njih 16 prošlo kandidaturu.

Kritičari i kritičarke kažu da se zastupnice u parlamentu nisu dovoljno borile za ženska prava, pogotovo za mlade žene.

Jedna od aktivistkinja kaže kako većina zastupnica u sadašnjem parlamentu ne samo da nisu ništa postigle u području ženskih prava, nego su još i podržavale ideje koje su bile na štetu žena. Šutjele su o tome ili su ih odobravale.

Jedan od primjera je da niti jedna zastupnica nije podržala prijedlog zakona koji bi dozvolio ženi da se ponovo uda, odnosno da dobije suglasnost svog prvog supruga da se može ponovo udati.

Jedna pak od konzervativnih zastupnica je rekla kako ona ne ignorira prijedloge koji pridonose ženskom blagostanju, te ako bude ponovno izabrana, pritisnut će državne službenike da zaposlenim ženama dopuste 40 minuta ranije odlazak s posla, kako bi mogle brinuti o svojoj djeci.

Predsjednik Hasan Rohani, koji se predstavljao kao reformski predsjednik i govorio o osnaživanju žena u politici, u stvarnosti je vrlo malo učinio.

Hoće li ovi izbori išta promijeniti i hoće li promjene biti vidljive i na ulicama po kojima žene i dalje smiju šetati samo pokrivene glave, to ćemo vidjeti uskoro. 

Obilježavanje 143. godišnjice Zagorkina rođenja

Centar za ženske studije koji upravlja Memorijalnim stanom Marije Jurić Zagorke svake godine obilježava godišnjicu Zagorkina rođenja. Ove godine je Centar pripremio zanimljiv program namijenjen svim uzrastima.

Program uključuje dvije šetnje: podnevnu, u kojoj će biti predstavljeno drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje Vodiča Zagorkinim tragom kroz Zagreb, autorice Slavice Jakobović Fribec, te večernju kojom će se obilježiti 100. obljetnica praizvedbe dramskog prikaza Grička vještica u Hrvatskom narodnom kazalištu 1916. godine.

Za Šetnju Zagorkinim tragom okupljanje počinje u srijedu 2. ožujka u 12 sati kod spomenika banu Josipu Jelačiću, te je planiran obilazak lokacija koje su obilježile Zagorkin život.

Ana Zbiljski i Martina Findrik, po čijoj ideji je zamišljena večernja šetnja Zagorkina priča, vodit će vas Gornjim gradom i mjestima koja su obilježila događaje iz najčitanijeg Zagorkinog djela Grička vještica.

Sastanak za večernju šetnju predviđen je u 19 sati kod spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici. U 90 uzbudljivih minuta upoznat ćete sve tajne nastanka ovog Zagorkinog djela i likove koji ga obilježili.

Svoj dolazak možete potvrditi na e-mail zenstud@zenstud.hr  do 1. ožujka. Broj sudionika/ca je ograničen na 40 osoba.

Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke otvoren je za građanstvo, uz besplatno stručno vodstvo, od 11-16 sati, na Zagorkin rođendan 2.3., te u četvrtak 3.3. i nedjelju i 6.3. (uz prikazivanje dokumentarno-igranog filma Zagorka autorice Biljane Čakić Veselić u 14 sati).

U nedjelju 6. ožujka Centar je pripremio posebno iznenađenje. U suradnji s Udrugom za

razvoj ‘uradi sam’ kulture – Radiona/Zagreb Makerspace s ciljem uvođenja intermedijalnih praksi i maker kulture u muzej predstavit će DIY hologram s likom Zagorke. Promoviranje rada omiljene novinarke, spisateljice i feminističke aktivistkinje, uz upotrebu suvremenih

tehnologija poslužit će kao temelj za razgovor o uvođenju inovativnih praksi i digitalne kulture u muzejski/memorijalni prostor.

Najnovije informacije o Zagorkinom rođendanu možete pratiti na Facebook stranici Sretan rođendan Zagorka.

 

Reproduktivna prava žena: ljudsko pravo i kamen spoticanja konzervativnih politika

Prema demografskoj prognozi World Population Reviewa, Hrvatska je 14. zemlja među demografski najugroženijim zemljama svijeta, a predviđa se da će se hrvatska populacija do 2050. godine smanjiti na brojku od 3,1 milijuna stanovnika. Broj stanovnika u Hrvatskoj je, s druge strane, svoj vrhunac dosegnuo 1991. godine  – tada je iznosio 4,7 milijuna.

Kako bi se pozitiviziralo negativne demografske trendove među novoizabranim hrvatskim političkim prvacima, učestalo su u zadnje vrijeme prisutne ideje o osnivanju Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove (MOUDO) koje bi, tobože, trebalo doprinijeti populacijskom napretku Hrvatske. Osim toga, Ustavni sud pokrenuo je 25 godina star zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, koje je inicirala udruga Hrvatski pokret za život i obitelj još 1991. godine. Naivno bi bilo vjerovati da ovaj čin za cilj ima tek svekoliku obnovu i pronatalitetnu politiku već, kako bi to Ante Ćorušić – bivši pretendent na mjesto ministra zdravsta nove hrvatske Vlade rekao, razmatra ‘uljuđivanje’ zakona donesenoga za vrijeme totalitarnoga, komunističkoga režima. Kako, naime, uljuditi zakon koji već svojim osnovnim postavkama omogućuje ženama temeljna ljudska prava? Ili je ovdje ‘uljuđivanje’ sinonim za ograničavanje ženama prava na donošenje odluka o vlastitom tijelu? Jasno je da ovakve tendencije nose komponente isključivosti i dovode u pitanje davno stečena ljudska prava.

O ljudskim pravima, u borbi protiv prava na pobačaj, govore i konzervativne tendencije – no u ovom slučaju o ljudskim pravima embrija ili fetusa, o pravu na život, pravu na slobodu vjere i izbora. Prema njima, izvođenjem pobačaja, krši se čl. 21. Ustava Hrvatske koji glasi: “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne”.

O ocjeni ustavnosti ovoga Zakona razgovarale smo s Gorjanom Gjurić iz Inicijative liječnika/ica za reguliranje priziva savjesti. Gorjana objašnjava:

“Protivnici pobačaja guraju svoj stav da su oplođena jajna stanica (zigota) i svi ostali razvojni oblici embrija i fetusa u ženinoj maternici ‘ljudsko biće’ istovjetno čovjeku nakon rođenja, pa im stoga pripisuju pravo na život istovjetno čovjeku koji je rođen. Međutim, a to treba posebno naglasiti, to je jedan partikularni, religijski stav, koji je daleko od toga da bude općeprihvaćen. O tome postoji mnoštvo različitih gledišta u biologiji, medicini, filozofiji, etici, pravu, u raznim religijama i među raznim vjernicima. Treba pošteno priznati da konsenzus oko statusa ljudskog embrija u suvremenom, dobrano sekulariziranom svijetu, jednostavno ne postoji”.

Što se tiče temeljnih ljudskih prava Gorjana ističe da do danas nema niti jednog međunarodnog pravnog instrumenta Ujedinjenih naroda ili EU koji ih proteže na embrij ili fetus, nego se svi odnose na čovjeka nakon rođenja. Tako se i ustavni parametri Republike Hrvatske o pravu na život odnose na ljudsko biće koje je rođeno. Očito je to i iz st.2. čl.21. koji zabranjuje smrtnu kaznu, ali ne i pobačaj. Smrtnu kaznu, kako objašnjava Gorjana, zabranjuje i čl.2. – Pravo na život Povelje o temeljnim pravima Europske unije koja je stupila na snagu 2009. godine, ali ni njime nije zabranjen pobačaj. Publikacija Vijeća Europe pod naslovom Pravo na život: vodič za implementaciju čl.2. Europske konvencije o ljudskim pravima (1950) iz 2006. godine također konstatira da ne postoji znanstveni niti legalni konsenzus oko početka života, te da se pravo na život odnosi na čovjeka koji je rođen.

Za razliku od gore rečenog, legalni međunarodni pravni instrumenti su definirali temeljno ljudsko pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Kao što mu ime kaže, aktualni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece utemeljen je upravo na tom temeljnom ljudskom pravu. To je ljudsko pravo naznačeno još Teheranskom proklamacijom iz 1968. godine, a sastavnicom međunarodnog humanitarnog prava postalo je donošenjem Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena Ujedinjenih naroda 1979. godine i njezinim stupanjem na snagu 1981. godine. Članak 16. (1) e) ženama  daje “jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između djece, te pristup informacijama, edukaciji i sredstvima koja im omogućuju korištenje ovim pravom”, objasnila je Gorjana.

Iako su spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena u ingerenciji država članica EU, kako nam objašnjava Gorjana, parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela je 2008. godine Rezoluciju 1607: Pristup sigurnom i legalnom pobačaju u Europi. Tamo se, uz ostalo, pozivaju države članice Vijeća Europe da jamče ženama stvarno korištenje njihovoga prava na siguran i legalan pobačaj, da dekriminaliziraju pobačaj ako to već nisu učinile i da dokinu prepreke dostupnosti pobačaju koje u nekim državama postoje. Još ranije, 2005. godine, isti organ EU donio je Rezoluciju 1464: Žene i religija, u kojoj se zalaže za oslobađanje europskog društva od religijski fundiranih stereotipa o ženama i za punu realizaciju ženskih prava u europskim državama.

I Hrvatska je prošle godine dobila Zaključno mišljenje UN Odbora za praćenje provedbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor) u kojem je pozvana da regulira priziv savjesti liječnika na način da on ne opstruira dostupnost sigurnog i legalnog pobačaja ženama, te da troškove pobačaja i kontracepcije uključi u zdravstveno osiguranje.

Gorjana Gjurić poručuje protivnicima/cama pobačaja da se suzdrže, “jer pravo na pobačaj nikoga ne prisiljava da čini pobačaj. Ja imam pravo preseliti se, primjerice, u Bugarsku, ali to pravo neću koristiti. Ja imam pravo glasa, ali mogu ne izaći na izbore. Isto tako, žena ima pravo koristiti ili ne koristiti svoje pravo na pobačaj. Tu nema nikakve prisile, nema nikakvog ograničavanja ničije slobode, nema diskriminacije. Kratko i jasno: protivnici pobačaja imaju slobodu da ne čine pobačaj, apsolutno nitko ih ne ugrožava. A oni koji misle drugačije, imaju zakonsko pravo da čine pobačaj. I treba biti tako da ih u tome nitko ne priječi ili ih zbog toga stigmatizira. Za očekivati je da će se naš Ustavni sud voditi ovakvom common sense logikom kao i domaćom i međunarodnom legislativom i sudskom praksom koje ženama daju pravo na siguran i legalan pobačaj. Sve drugo, zabrana pobačaja ili uvođenje procedura koje bi otežale njegovu dostupnost, bio bi nečuven presedan u Europi i težak udarac pravima žena u Hrvatskoj”.

Ukidanje gore spomenutoga Zakona jer se radi o jugoslavenskom i komunističkom zakonu, razlog je koji Gorjana smatra irelevantnim, te upućuje da je njegova primjena pokazala sjajne razultate od kojih je najbolji višestruko smanjenje ukupnog broja pobačaja u Hrvatskoj. “Odricanje od kvalitetnog zakona zato što je donesen u bivšoj državi, SFR Jugoslaviji, tj. u SR Hrvatskoj kao njezinoj sastavnici, nije nikakav racionalan razlog nego svojevrsni ideološki stav, koji neosnovano odriče bilo što dobro u vremenu socijalizma. Mogli bismo tako ukinuti i pravo glasa ženama, jer su i to pravo žene stekle 1945. godine, u bivšoj državi”, istaknula je.

Dakle, umjesto strukturne i sustavne analize koja bi upozorila na slabe točke ekonomsko-gospodarske situacije, koja posredno utječe i na migraciju (iseljavanje) stanovništva u druge zemlje u potrazi za boljim standardom življenja – politička vlast u Hrvatskoj mantra o ukidanju starih kvalitetnih zakona, te o pokretanju novih ministarstava koja će se baviti demografijom i poticanjem useljeništva. Da nova vlada ne razmišlja vodeći se logikom i uvidom u loše gospodarsko stanje zemlje, već ideološkim težnjama, govori činjenica da se političari trenutno ne bave unaprijeđivanjem stambene politike, porezne, zdravstvene, obrazovne, socijalne itd., već se bave politikom zabrane i ograničavanja već postignutih ljudskih prava i civilizacijskih stečevina koje svakom pojedincu i pojedinki daju slobodu odluke, slobodu upravljanja i brige nad vlastitim tijelom. Novoj vladi nije jasno da se demografskom politikom trebaju baviti sva ministarstva, da se pronatalitetna politika temelji na podizanju standarda življenja i otvaranju novih radnih mjesta, a ne na svjetonazorskim i ideološkim tendencijama.

Ovakvo političko ozračje pogodno je za razvoj sve konzervativnijih društvenih strujanja, poput inicijative 40 dana za život koja okuplja građane i građanke koji dežurajući ispred bolnica diljem Hrvatske mašući transparentima pokušavaju utjecati na moralnu savjest pacijentica i liječnika/ica, a Nataša Bijelić (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, CESI) smatra da kroz usvajanje ljudsko-pravaškog diskursa lijevo-liberalnih civilnih organizacija ove konzervativne stranke vrše napade (u obrani ‘tradicionalnih’, odnosno kršćanskih vrijednosti) na zdravstveni odgoj, građanski odgoj i općenito ograničavanje seksualnih i reproduktivnih prava te LGBTIQ prava, dok pripremljenost i konsolidacija ovih organizacija dosežu visoku razinu – kao rezultat ‘mentorstva’ sličnih organizacija iz SAD-a.

 “Gledajući iz današnje pozicije, sasvim je izvjesno da ćemo u dogledno vrijeme imati jaču  konsolidaciju u ovoj pravnoj sferi te organiziranje za obranu vrijednosti kao što su  obitelj, hetero-brak, život od začeća do prirodne smrti i vjerske slobode, odnosno preslikan model onoga što radi Alliance Defending Freedom (SAD)”, zaključila je Nataša.

Vratimo li se na pitanje ženina prava na pobačaj, našu sugovornicu Gorjanu upitale smo i za komentar o činjenici da je pobačaj u Hrvatskoj, iako legalan, teško dostupan. Naime, kako smo već pisale, “naša iluzija da nam je dozvoljeno nešto što nije mora nestati.” Naša sugovornica ističe da o dostupnosti legalnog pobačaja u Hrvatskoj nema egzaktnih podataka, to je tema o kojoj se uopće ne raspravlja na racionalan i profesionalan način. Prisutan je zapravo samo kao meta za odstrel osporavatelja s desnice i iz katoličkih krugova. “Medicinska profesija, koja bi trebala brinuti o spolnom i reproduktivnom zdravlju žena, pa tako i o pobačaju, glasno šuti, a hrabre iznimke se mogu nabrojati na prste jedne ruke, među cca  900 ginekologa u Hrvatskoj”, kaže Gorjana te upozorava da službena statistika ne djeluje točno, ali je nitko ne želi analizirati niti provjeriti, dok medicinska administracija također ne čini ništa.

“Reakcija na ekscesno stanje nastalo prekidom obavljanja pobačaja u čak 5 od 28 ovlaštenih zdravstvenih ustanova 2014. godine bila je mlaka i neučinkovita. Epidemiju priziva savjesti liječnika nitko ne kontrolira, a mnogi je pozdravljaju, posebno crkvena hijerarhija”. Gorjana u ovoj situaciji ističe zaslugu nevladinih udruga koje se bave pravima žena i ljudskim pravima općenito, iako su njihovi ljudski i financijski kapaciteti oskudni za neke značajnije pomake. Žene koje trpe zbog otežanog ili onemogućenog pristupa pobačaju i dalje se ne usuđuju izaći na svjetlo dana, pa tako sve ostaje ispod tepiha.

Neizostavno pitanje u razgovoru o pravu žena na pobačaj i u dostupnosti istoga jest svakako korištenje institucionalnoga priziva savjesti u ustanovama koje obavljaju zdravstvenu djelatnost. Pitale smo Gorjanu kakve to posljedice ima za žene i na koji način regulirati priziv savjesti s obzirom da je ta instanca uzela maha diljem bolnica u Hrvatskoj. Gorjana je istaknula da se odbijanje vršenja pobačaja pozivom na priziv savjesti danas pokazuje kao najučinkovitija barijera ostvarivanju prava na legalan i siguran pobačaj s obzirom da ga njegovi protivnici brane kao pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religije liječnika, zanemarujući to isto pravo ženama-pacijenticama, kao i sva ostala njihova temeljna ljudska prava koja se time krše.

Kroz Inicijativu liječnika/ca za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini Gorjana se, s kolegicom Jasenkom Grujić Koračin i kolegom Dubravkom Lepušićem, zalaže da se pravo na priziv savjesti liječnika regulira tako da se uravnoteženo zaštite i prava liječnika i prava žena. Ova inicijativa sastavila je detaljne prijedloge kako regulirati priziv savjesti u cjelokupnoj medicini i dostavila ih relevantnim tijelima. “Za sada nema nikakvih rezultata, ali ne posustajemo, naročito nakon što je i CEDAW odbor Ujedinjenih naroda 2015. upozorio Hrvatsku da riješi probleme vezane uz prakticiranje priziva savjesti glede pobačaja”, zaključila je Gorjana.

Konačno, s obzirom na cjelokupnu sliku i priliku možemo zaključiti da nam predstoji duga i teška borba za očuvanje temeljnih ljudskih prava – za neka od njih smo se već odavno izborile. Unatoč povijesnom odmaku i svojevrsnom napretku u postizanju reproduktivnih prava žena kao tek jednog spektra ravnopravnosti žena, jasno je – kako je istaknula i dr. Vlasta Ilišin iz Instituta za društvena istraživanja – da su, produbljenjem demokratskih deficita, “zakazali svi agensi socijalizacije koji su mogli zakazati – škola, obitelj, mediji i političke elite i organizacije”.

Tribina ‘Zašto smo potpisali’

Inicijativa Kulturnjaci 2016 poziva na protestnu tribinu “Zašto smo potpisali” koja će se održati u utorak 1. ožujka u 18 sati u Novinarskom domu (Perkovčeva 2, Zagreb).

Na tribini će se okupiti potpisnici/e apela i zainteresirani građani/ke, a uvodno će o razlozima za smjenu ministra Zlatka Hasanbegovića govoriti: Ivica Buljan, Zoran Ferić, Zvonimir Jurić, Tihomir Milovac, Goran Sergej Pristaš, Nika Radić i Ivana Simić Bodrožić.

“Javni apel Vladi RH za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića do sada je potpisalo 3000 kulturnjaka i preko 1200 građana i podržavatelja iz inozemstva. Predstavnici inicijative predali su 5. veljače apel Predsjedniku Vlade RH, a nakon javnih reakcija ministra kulture, 17. veljače poslan je i zahtjev za sastanak na koji se Predsjednik Vlade do trenutka sastavljanja ovog poziva nije oglasio. 

Pored niza neistina o svojoj političkoj prošlosti, dokazano opovrgnutih tvrdnji da nije pripadao Hrvatskom oslobodilačkom pokretu i da su inkriminirajuće fotografije montaža, ministar Hasanbegović u svom se očitovanju nije nedvosmisleno ogradio od ustaškog režima niti je javnosti dokazao da je “uvjereni antifašist”. Niz njegovih istupa proteklih godina, među kojima je i onaj iz 2012. godine gdje pad ustaškog režima 1945. proglašava “najvećom nacionalnom tragedijom i porazom”, svjedoče da nije riječ o mladalačkom posrtanju, već o dvadesetogodišnjem kontinuitetu ekstremističkih političkih stavova i djelovanja. Stoga je njegovo imenovanje na visoku državnu funkciju nepomirljivo s temeljnim ustavnim vrednotama Republike Hrvatske. Osim toga, vrijeđanjem onih koji misle drugačije i neosnovanim diskreditiranjem velikog dijela hrvatskih umjetnika i kulturnih djelatnika, potvrđuje da ne bi smio biti na čelu Ministarstva koje treba poticati dijalog, slobodu i pluralizam kulturnog i umjetničkog stvaralaštva te omogućiti razvoj cjelokupnog kulturnog polja”, stoji u pozivu na tribinu

Izbjeglička kriza na ZagrebDoxu: Europa je pala

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu u sklopu posebnog programa “Djeca mijenjaju svijet” prikazane su projekcije kratkih filmova nastalih na filmskim radionicama u izbjegličkim kampovima u Jordanu i Austriji.

Tijekom prošle godine u izbjegličkim kampovima na sjeveru Jordana u više navrata odvile su se filmske radionice. Djevojke i djevojčice koje su zbog rata napustile svoje domove u Siriji na radionicama su učile kako različitim medijima zabilježiti svakodnevicu života u kampu. U isto vrijeme u Austriji, nalazi se velik broj djece izbjeglica koji su tamo daleko od roditelja.

U Jordanu su snimljeni filmovi Snovi bez granica”, “Tišina prirode”, “Duga Cesta”, “Drugačija djevojka” te “Djevojka s mjesečevom sjenom”. U Austriji su, pak, nastali “Dečki iz Dublina”, “Mostafa”, “Pa-pa  Traiskirchen” i “Transfer”. Svi oni donose emotivne priče djece koja su prisiljena naglo odrasti, napustiti škole i svoj rodni kraj. Djevojčice i dječaci iz filmova pokušavaju naći smisao za sebe u izbjegličkim kampovima. Traže način kako da se razvijaju, kako da se nose sa svakodnevicom. Njihove su filmove producirali nezavisni filmaši uz potpore neprofitnog Instituta Sundance te putem javne kampanje skupljanja sredstava. Predstavljeni su na brojnim festivalima, a filmovi poput “Drukčije djevojke” i “Djevojke s mjesečevom sjenom” su i nagrađeni.

Nakon projekcije uslijedila je panel diskusija o humanitarnoj izbjegličkoj krizi u Hrvatskoj. Na njoj su sudjelovali Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova, Tea Vidović iz Centra za mirovne studije i Luka Juranić, utemeljitelj udruge Are You Syrious? koja pomaže izbjeglicama na Balkanskoj ruti. Voditeljica panela bila je Milena Zajović.

Na pitanje o izbjegličkoj krizi Ostojić je rekao da nitko nema odgovor. “Europska unija se nalazi između poštivanja međunarodnih konvencija i zahtjeva koji se pravdaju sigurnošću i Schengenom”, kazao je Ostojić. Smatra da je sve to rezultat činjenice da nitko ne želi priznati da Europa ne želi toliki broj ljudi na svom teritoriju jer na njih treba potrošiti novac. Također, naglasio je da je Europska unija koja se dičila poštivanjem najvećih standarda na ovom pitanju pala.

“Prije ovog priča o azilu mi je bila nešto sa sastanaka u Bruxellesu. 16.9. ona je i za Hrvatsku postala stvarna”, kazao je Ostojić. Dodao je i da je kriza počela puno prije tog datuma u zemljama oko nas, no nismo je doživljavali. Uz to je ukazao na ironiju povijesti imena Europa koje dolazi od feničke princeze koja je upravo iz Sirije.

Tea Vidović rekla je da su se kriteriji znatno postrožili zadnjih dana i da ne postoji uvid u broj ljudi koji su vraćeni u Hrvatsku. To je potvrdio i Luka Juranić te je dodao da je Afganistancima, primjerice, nemoguće prijeći granice. “U Grčkoj se nalazi 12 tisuća izbjeglica. Jednostavno je neprihvatljivo da ih se samo ostavi u jednoj zemlji”, kazao je Juranić. Također, dodao je da to pogoduje krijumčarima, što je potvrdio i Ostojić.

Vidović je naglasila da Hrvatska nema iskustva s izbjeglicama izuzev Domovinskog rata te da će biti jako teško raditi na integraciji izbjeglica u društvo.

“Do sad je u Hrvatskoj bilo oko 5000 zahtjeva za azil, a odobreno je 177”, rekla je Vidović. Ranko Ostojić je naglasio da je od odobrenih zahtjeva više od 85 posto osoba finalno odredište našlo izvan Hrvatske. “Nema puno ljudi zainteresiranih za život u Hrvatskoj, nemojmo se zavaravati. Ja bih volio da se to promijeni” , dodao je Ostojić.

Vidović je kazala da izbjeglice ne žele ostati u Hrvatskoj zato što u drugim zemljama imaju prijatelje i obitelj. U Hrvatskoj nema migrantskih grupa, teško je naći posao, a donedavno nije postojao ni tečaj hrvatskog jezika. “Postoje pomaci u integracijskom procesu, no kako bi sustav funkcionirao potrebno je riješiti još mnoge nedostatke”, dodala je Vidović.

Svi su se složili da je u Europi atmosfera i klima po pitanju izbjeglica sve lošija. Ostojić je dodao da je to produkt politike koja zbog svojih sebičnih interesa pokazuje zube u odnosu ka migrantskom valu. Na pitanje o posebnom sektoru u kojem se nalaze ljudi koji su vraćeni u Hrvatsku, Ostojić je rekao: “Ovo što se sad tamo događa je rezultat politike koju sam odbacio, memoranduma koji sam odbio potpisati. Taj je sektor svuda, možda ga ne vidimo, ali to je svaka osoba vraćena sa svake ograde. A vjerujte, uz sve žice nema zaustavljanja. Uostalom, i mađarske žice su dokaz tomu”.

Na pitanje o pokretanju udruge Are You Syrious? Luka Juranić je rekao da su on i njegova supruga Lejla željeli da se čuje glas običnog čovjeka te da je inicijativa nastala iz potrebe. Također, dodao je da su inzistirali na direktnoj pomoći izbjeglicama na terenu. “Ipak, s obzirom na trenutne događaje nemam osjećaj da smo napravili veliku razliku”, rekao je Juranić. Stoga, udruga je započela aktivnosti na samom ishodištu u Siriji, gdje su i donirali stotinjak šatora.

Zaključno, o važnosti volontera/ki u nošenju s ovom humanitarnom krizom svi su se složili da je njihova uloga nezamjenjiva. “Koliko je važna zbog pomoći izbjeglicama, toliko je važna i zbog razmjene informacija. Uostalom, cijelo civilno društvo je proizašlo iz volonterizma”, rekla je Vidović.

Tribina je završila bez optimizma, ali uz zaključak da se kriza i dalje događa te da je važno djelovati.

Besmislen i deprimirajući način opisivanja ženskih likova u filmskim scenarijima

U Hollywoodu se žene suočavaju s brojnim problemima. Moraju se boriti protiv ageizma i seksizma na crvenom tepihu i na filmskim setovima; i to na svim razinama, sve do načina na koji ih opisuju u scenarijima.

Filmskom producentu Rossu Putmanu čitanje scenarija je posao. Susreće se s bezbojnim ženskim likovima koji su opisani na pretjerane i apsurdne načine, obično fokusirane na to kako su ti ženski likovi građeni, koliko im je godina i do koje su mjere seksualno privlačne.

Stoga je Putman odlučio putem Twittera @femscriptintros bilježiti opise ženskih likova s kojima se susreće. Svaki tweet ističe apsurdne (a ponekad i vrlo deprimirajuće) načine na koje su u filmskim scenarijima opisane žene.

U tweetovima su sva imena likova zamijenjena s imenom ‘Jane’ djelomično zbog toga da prozvani autori ostanu anonimni, a Putman se ispričava ako je citirao tekst bilo kojeg određenog autora.

Nešto nam govori da Putman neće producirati niti jedan od tih scenarija.

<tweet 1>

JANE, 28, atletski građena ali seksi. Prirodna ljepotica. Većinom nosi traperice koje na njoj izgledaju odlično.

<tweet2>

JANE uvlači svoju prekrasnu figuru u usku haljinu, obuva jebi-me cipele visokih i tankih potpetica i odmjerava se u zrcalu toaletnog stolića.

<tweet3>

Iako beskrajno lijepa kao, JANE (40) izgleda kao osoba kojoj je poljuljano samopouzdanje. Ona je utjelovljenje zatomljene sirove, seksualne energije.

{slika}

DOPUNA, srijeda, 10.2.2016.: Mashable je kontaktirao Putmana koji nas je putem e-maila obavijestio da je kao producent pročitao između 4.000-5.000 scenarija. Kroz cijelu svoju karijeru primijetio je da se u scenarijima ponavljaju mnoge sličnosti i klišeji – osobito kad je riječ o ženskim likovima.

“Žene su prvenstveno opisivane kao ‘lijepe’, ‘privlačne’, ili – moj osobni da-pošiziš favorit – ‘očaravajuće’. Uvijek su ‘očaravajuće’ u nekoj haljini, ili ‘očaravajuće’ unatoč činjenici da su prekrivene blatom jer su paleontologinje – ili već nešto u tom stilu”, napisao je Putman u e-mailu upućenom Mashableu. Nakon gomile scenarija koje je pročitao (a možda se s vremena na vrijeme i požalio na Facebooku), odlučio ih je bilježiti na Twitteru.

“Plan je napisati tweet o svakom koji pročitam i ima ih dosta koji nisu uvredljivi, ali, iskreno, većina njih ima barem neki – suptilan ili očit – element koji se uklapa u okvire latentne objektivizacije”, napisao je Putman.

Objasnio je i to da korištenje imena ‘Jane’ nije samo zbog anonimnosti autora. “Nisam htio da itko može odrediti o kojem se točno scenariju ili scenaristu radi, jer je poanta u tome da se ovdje ne radi o individualnom, nego o sustavnom problemu; nije mi cilj osramotiti pojedine scenariste zbog nekog njihovog konkretnog teksta”, napisao je Putman i dodao da njemu “promjena imena u JANE služi kao demonstracija činjenice da se o ženskim likovima često razmišlja kao o generičkim, simplificiranim likovima i često ih se ponižava. Nadam se da je to naglašeno činjenicom da sve imaju isto ime”.

Putman se nada da će ovi tweetovi potaknuti sve – i muškarce i žene – koji se bave pisanjem u filmskoj industriji, da na drugačiji način razmišljaju o tome kako pristupaju svojim ženskim likovima od samog početka pisanja scenarija. Istaknuo je da je to “nešto o čemu se definitivno treba govoriti”.

<tweet4>

JANE (kasne 20-e) pogrbljeno sjedi nad mikroskopom. Privlačna je, ali je prevelika profesionalka da bi marila za svoj izgled.

<tweet5>

Njegova supruga JANE priprema večeru i gleda CNN na malom televizoru. Nekad je bila lijepa poput manekenke, ali stvaran život uzeo je svoj danak.

<tweet6>

Ovo je JANE. Vitka je, dugonoga, energična i otvorena, ne boji se reći što misli i ima smisao za humor suh poput pustinje Sonora.

{slika}

<tweet7>

JANE je u srednjim 30-ima i privlačna je čak i s tim tamnim podočnjacima koji joj uokviruju zaklopljene oči.

<tweet8>

Sve se oči okreću prema JANE (28) koja stoji u dovratku: izgleda očaravajuće i daje sve od sebe da to sakrije.

<tweet9>

Prekrasna žena, JANE, 23, malo je pripita i plešući gola na svom ogromnom krevetu, neodoljiva je koliko je i seksi. BONUS BODOVI ZA ČINJENICU DA JE TO PRVA REČENICA.

<tweet10>

JANE stoji sa strane (30-e) obučena u uniformu hitne medicinske pomoći – vitka plavuša, zgodna do bola.

<tweet11>

Poput Miloske Venere obučene u jutenu haljinu, Janeina senzacionalna prirodna ljepota probija se kroz njen običan plavi Ann Tailor outfit.

{slika}

Prevela i prilagodila Petra Kos