sdadmin, Author at Libela - Page 668 of 1806

Opet Ilčić:’ Muslimani su biološki jači od Europljana, velika je razlika između muslimana i Hrvata’

Posted on December 4, 2015 by sdadmin

Predsjednik i kandidat Hrasta na listi Domoljubne koalicije, koji je jedan od izabranih zastupnika u Hrvatskom saboru Ladislav Ilčić u proteklih nekoliko tjedana ima priliku biti više prisutan u medijima, a tako se i šira javnost ima mogućnost upoznati sa njegovim stavovima.

U Novom danu za N1 tako je Ladislav Ilčić izgovorio sljedeće:

“Sada smo upravo došli do toga da više nitko neće propuštati izbjeglice. Vlada je trebala jasno reći da neće propuštati ekonomske migrnate. Umjesto toga Milanović se posvađao sa svim okolnim državama. Mi imamo milijune ljudi u Africi i Aziji koji žele doći u Europu. Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece. Važna je i kulturna politika. Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista. Trebamo se zapitati želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana. Oni imaju drugačiji mentalitet, to će promijeniti kulturu.

Velika je razlika između muslimana i Hrvata. U radnim navikama, u odnosu na život, idealima, prema ženama. Mi smo različiti. Jednako smo vrijedni, ali smo različiti. Multikulturalnost je mrtva,to je rekla i Angela Merkel. Država moraju razmišljati o svom identitetu. Ja sam u svakom slučaju spreman da se onim ljudima kojima je život ugrožen da se njima pomogne. Kad se uspostave normalni uvjeti života onda će se oni tamo vratiti, ali da je to tako oni bi išli i u druge države”, zaključio je Ilčić.

Podsjećamo, prije nekoliko dana pisale smo o priopćenju koje je Vladi poslao Ladislav Ilčić u kojem je naglasio kako ‘Hrvatska treba paziti da što veći broj azilanata koji će ostati u Hrvatskoj budu kršćani, kako bi se tijekom svojeg privremenog boravka u Hrvatskoj što bolje uklopili u okolinu’. Više pročitajte u tekstu S nekim ljudima dijelite samo to da ste i vi nekada bili embrij.

Napominjemo kako je i ista osoba, sudjelovala u pregovorima s MOSTom kao predsjednik stranke koja je dio Domoljubne koalcije, a na temu obrazovanja.

Također, podjećamo i na tekst Sanje Kovačević objavljen na Libeli jučer koji tematizira obiteljsku politiku po viziji Ladislava Ilčića i sličnih, a kojom se dodatno krše stečena ljudska prava žena.

Sada znamo da je posredstvom ove desne koalicije predsjednik HRAST-a Ladislav Iličić dobio zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru, a time je njegova stranka postala parlamentarnom. Iličić nam je poznat kao jedan od najagilnijih pobornika “tradicionalnih i kršćanskih obiteljskih vrijednosti”, podupiratelj inicijative “U ime obitelji” te osnivač i predsjednik udruge Grozd – Glas roditelja za djecu, pa mu je, da tako kažem, “uža specijalnost” obiteljska politika u najširem smislu, a posebno u području odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, što ga čini “stručnjakom” kako za pitanja zdravstvenog i spolnog odgoja u sustavu obrazovanja, tako i za reproduktivna prava žena, žensko zdravlje i sva pitanja vezana uz obitelj, napisano je jučer. Više pročitajte ovdje.

U humanitarnoj krizi najugroženije su žene

Posted on December 4, 2015 by sdadmin

Žene i adolescentice ne dobivaju uvijek humanitarnu pomoć za vrijeme elementarnih nepogoda i sukoba u svijetu, a često nemaju ni pristup osnovnim uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja, navedeno je u najnovijem izvješću Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA).

Među 100 milijuna ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć u svijetu, gotovo 26 milijuna su žene i mlade djevojke reproduktivne dobi. Njihov život često ovisi o prisutnosti babice ili službe za otkrivanje AIDS-a, navodi se u izvješću.

“Zdravlje i prava žena i adolescentica ne smije se olako shvaćati u okviru humanitarnih” operacija, ocijenio je direktor UNFPA-e Babatunde Osotimehin.

“Za trudnicu koja treba roditi ili djevojku koja je žrtva silovanja te su službe važne koliko i voda, hrana i sklonište”, kaže Osotimehin.

On je dodao da su posjedovanje sredstava za prevenciju trudnoće i zaštićenost od seksualnog nasilja, osnovna ljudska prava.

“Prava ne prestaju automatizmom, niti se žene prestaju porađati kada izbiju sukobi i katastrofe”, istaknuo je Osotimehin.

Poziv je uputio u vrijeme kada Europa prolazi najtežu migracijsku krizu od Drugog svjetskog rata, a broj izbjeglica u svijetu iznosi gotovo 60 milijuna ljudi, navodi UNFPA.

Osotimehin također dodaje da petinu od tog broja čine Sirijci/e.

UN-ov fond ističe da je u Sijera Leoneu bilo 123.000 trudnica u jeku epidemije ebole koja je poharala tu zemlju, a 126.000 žena bilo je trudno u travnju kada je težak potres pogodio Nepal.

Feminističko utočište koje je redefiniralo pristup mentalnom zdravlju žena

Posted on December 3, 2015 by sdadmin

Još 1920-ih, kada je bio otvoren, sanatorij Rockhaven u Kaliforniji je imao radikalno drugačiji pristup od ostalih institucija svoga vremena.

Na sjenovitoj parceli u mirnoj naseljenoj enklavi u dolini La Crescenta, smješten je niz kuća u španjolskom kolonijalnom stilu. Ovih dana, jedini ljudi koji dolaze u Glendale u Kaliforniji su čuvari koji nadgledaju mirno prazno naselje te skupine posjetitelja koje dolaze u vođene obilaske. No, kroz velik dio 20. stoljeća, ovo mjesto je bilo dom sanatoriju Rockhaven – feminističkoj instituciji za žene s mentalnim oboljenjima, koje je osnovano kao protuteža zatvorskoj atmosferi kakva je vladala u sanatorijima toga doba.

1920-ih, kada je Rockhaven bio osnovan, vođenje sanatorija bilo je unosan posao. Većina sanatorija koji su nikli u dolini La Crescenta bili su modelirani u skladu s pokretom francuskih sanatorija; svaka kuća mogla je biti pretvorena u utočište za ljude s blažim mentalnim poremećajima, a kućevlasnici su ubirali novac od bogatih pacijenata/ica kojima su kao terapiju nudili sunce i svjež zrak.

No, u praksi su mnoge takve institucije tretirale pacijente/ice isto tako loše kao i ozloglašena javna “lječilišta” tog vremena – nisu postojali zakoni koji bi kontrolirali njihovo postupanje s pacijentima/cama, pa su stanari/ke ovih sanatorija imali nedostatnu pravnu zaštitu. Neki vlasnici su podigli nadsvođene šatore na svojim imanjima kako bi mogli natrpati što više pacijenata. U jednom od poznatijih slučajeva, u sanatoriju Kimbal u La Crescenti boravila je glumica Frances Farmer koja je tamo bila smještena protiv svoje volje. Nakon što se deklarirala kao komunistkinja i ateistkinja, bila joj je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija te su je “liječili” elektrošokovima i inzulinom.

Pacijentima/cama koji su boravili/e u državnim sanatorijima toga vremena stanje se samo pogoršavalo – a tadašnja fascinacija eugenikom značila je i to da su mnogi/e od njih bili/e prisilno sterilizirani/e.

{slika}Rockhaven je bio drugačiji. Godine 1923. osnovala ga je bivša bolničarka Agnes Richards, koja je većinu svoje karijere provela kao njegovateljica u kalifornijskim sanatorijima. Odlučna u tome da stvori humaniju, osjetljiviju alternativu nasilju kojemu je svjedočila, Richards je uložila ušteđenih 1000 dolara kako bi kupila malu kamenu kuću na zelenom pošumljenom zemljištu u području koje se tada zvalo Verdugo City. U godinu dana, Richards je imala 24 “gospođe” – nikada ih nije zvala “pacijenticama” – a njezino imanje i “posao” su se ubrzano širili.

Mjesto poput Rockhavena – koje je za žene vodila jedna žena – bilo je posebno značajno u to doba kada su se pojavile nove i opasne ideje vezane uz žensko mentalno zdravlje. Za vrijeme prohibicije, mnoge mlade žene privlačila je opasnost klubova u kojima se ilegalno konzumirao alkohol i među ženama je dramatično porastao problem s alkoholizmom. Nitko nije znao što učiniti s tim ženama, a mnoge od njih se nisu svojom voljom našle u takvoj situaciji. U isto vrijeme, s obzirom na netom osvojeno pravo glasa, žene su bile još opasnije, pa je State Lunacy Commission (Državna komisija za ludilo) ekstenzivno osuđivala žene, često i zbog nedokazanih ili izmišljenih razloga.

Čak i kada je nezadovoljni muž htio napustiti ženu bez neugodnog razvoda braka, mogao je predstaviti svoj slučaj kao ženino ludilo i pobijediti. Richards je vidjela kako su brojne prethodno zdrave žene bile dovedene do mentalnih oboljenja ponižavajućim tretmanom u samim sanatorijima.

Joanna Linkchorst, predsjednica povijesne udruge Friends of Rockhaven, kaže da su mnogi članovi obitelji koji su smjestili svoje majke ili sestre s mentalnim poteškoćama u Rockhaven bili toliko naviknuti na ponižavajući tretman da su ih šokirali rezultati koje su postizale metode Agnes Richards.

Linkchorst kaže: “Ima jedna priča o ženi koja je nazvala kako bi upitala za svoju majku koja je, kada ju je dovela, režala i grizla. ‘Kako je moja majka?, upitala je. ‘Odlično!’, odgovorili su joj. Na to je ona rekla: ‘Ne, ne, moja majka je ta i ta…”. A oni su rekli: ‘Znamo tko je vaša majka i ona je odlično!’. Dva tjedna nakon što je netko toj ženi uredio kosu, pomagao joj da ustane i obuče se, a lokalni školarci su dolazili da joj čitaju, ona je bila potpuno druga osoba”.

Stanarke Rockhavena često priređuju zabave i oblače svoje najbolje haljine. Organiziraju izlete u zajednici i izlaze na zajedničke večere. Neupućenom promatraču je gotovo nemoguće zaključiti da će te žene svoj izlazak završiti povratkom u dom u mentalnoj ustanovi. Richards je sa stanarkama postupala kao sa svojim prijateljicama, a čak je s jednom od njih otišla na putovanje svijetom s kojega su donijele tepihe i poklone i dekoracije za sobe.

Kći Agnes Richards je prodala Rockhaven novoj upravi 2001. godine, i Rockhaven je bio otvoren do 2006., kada je imanje prodano gradu Glendale (gradske vlasti trenutno razmatraju hoće li ga prodati ili pretvoriti u muzej). Danas, skupina posvećena očuvanju nasljeđa napredne povijesti Rockhavena se sastaje jednom mjesečno te nudi ograničeni obilazak imanja koje sada pripada gradu Glendaleu. Linkchorst i lokalni povjesničar i pisac Mike Lawler koji su zaduženi za posjetitelje, vode ih vijugavim popločenim puteljcima ukrašenim grmovima ruža, pored brojnih kipova žena koje se sunčaju, kroz sobe s ornamentalnim zidnim tapetama. Linkchorst kaže posjetitelji eventualno budu razočarani Rockhavenom jer su očekivali jezive priče o mučenju i proganjanju nemirnih duša.

“Naravno da imamo duhove”. kaže Lawler, koji često piše o Rockhavenu i njegovim vječnim stanarkama. “No to je prilično ugodno proganjanje”. Kaže kako se s vremena na vrijeme u sobama pojave stari špilovi karata ili molitvene krunice – što baš i nisu neke priče o duhovima kakve ljudi zamišljaju kada se radi o starom utočištu, no opet – to nije bio tipičan sanatorij.

Kada Linkchorst i Lawler vode svoje ture, ohrabruju posjetitelje da fotografiraju i dijele ono što su vidjeli. Ostavština Rockhavena je, kažu, ovo: U vrijeme kada su žene s mentalnim poteškoćama bile tretirana na potpuno pogrešne načine, ovo je mjesto činilo nešto dobro.

Joanna Linkchorst kaže: “Dostojanstvo je ono što je bitno i po čemu se ovo mjesto razlikuje”.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Reiner: ‘SDP na silu pokušava ostvariti svoje ciljeve’, Antičević Marinović odgovara: ‘Mi smo postupili nesebično’

Posted on December 3, 2015 by sdadmin

Danas je u Saboru upućen samo jedan prijedlog za imenovanje predsjednika Sabora – 55 zastupnika iz SDP-ove koalicije Hrvatska raste predložili su da se na tu funkciju imenuje zastupnika Mosta nezavisnih lista Roberta Podolnjaka, no protiv tog prijedloga izjasnili su se HDZ-ovi zastupnici i zastupnice baš kao i sam Podolnjak, koji je odbio kandidaturu.

Zašto je to učinio komentira sam Podolnjak, a prenosi Hina:

“Mi pokazujemo dosljednost. Pokazali smo konsenzus. Ja sam odustao od druge najvažnije funkcije u ovoj državi radi dosljednosti i principa”, rekao je Podolnjak novinarima napuštajući sabornicu.

Upitan je li spreman ponovo biti kandidat za predsjednika parlamenta, odgovorio je kako će to ovisiti o stavovima svih političkih stranaka koje će se o tome dogovarati, ali uz nužan uvjet da to bude rezultat konsenzusa. “Tu odluku nismo promijenili u Mostu”, poručio je.

Ne preklapa se njegovo viđenje sa onim što je rekao Silvano Hrelja za N1 na pitanje hoće li ponovno pokušati s Podolnjakom odgovorio je da ‘se takvi krediti troše’, a da je MOST ‘ako je zaista htio reforme, propustio veliku priliku’.

“U ovoj situaciji ne može se kompletna odgovornost prebacivati na 10 posto saborskih zastupnika. Možemo nastaviti pregovore (sa SDP-om i HDZ-om), ali jedino u slučaju kada su i jedna i druga strana u tome. U ovom trenutku volio bih da se konačno dogovore pa neka oni izglasaju svojeg predsjednika Sabora”, rekao je Božo Petrov novinarima napuštajući Sabor, prenosi Hina.

Za Libelu pokušaj konstituiranja Sabora komentirao je HDZ – ov zastupnik Željko Reiner za kojega je i Tomislav Karamarko rekao da će biti njihov kandidat za predsjednika Sabora.

“Današnja situacija u Saboru je, nažalost, pokazala još jednanput da je SDP pokušao izmanipulirati parlamentarnu demokraciju. Pokušao je na neki način poniziti cijeli MOST i profesora Podolnjaka i cijelim jednim nizom propusta koje je napravio gospodin Leko pokušali su zapravo izigrati sva moguća pravila i u tome nisu uspjeli. Žalosno je što se Sabor nije uspio konstituirati iz tih razloga.”, rekao nam je Reiner.

Tražili smo ga komentar i Karamarkove izjave da će on biti kandidat HDZ –a i njegove Domoljubne koalicije za predsjednika Sabora.

“Ovakav pokušaj, ovakav način da se silom i mimo uobičajene demokratske procedure ostvare ciljevi SDP –a koji je izgubio na ovim izborima, ali to ne želi priznati – taj način je kriv. Najprije su pokušali razbiti MOST, a danas su MOST i gospodina Podolnjaka pokušali poniziti.”, dodaje Reiner.

Na ponovljeno pitanje bi li on prihvatio poziciju predsjednika Sabora Reiner odgovara:

“Ne govorimo sada o meni i ne govorimo o pojedincima, to se treba vidjeti u kompletu što će se dogoditi. Mi u ovom času nemamo saborsku većinu, ne zna se tko je sada većina, a tko oporba.”, kaže Reiner.

Ingrid Antičević Marinović iz SDP –a za Libelu je, pak rekla:

“Mi smo postupili prema dogovoru, postupili smo nesebično u želji da se konstituira Sabor i da se uspostavi vlast. Željeli smo biti odgovorni prema građanima.”

Izjavu Željka Reinera da je SDP pokušao na silu ostvariti svoje ciljeve Antičević Marinović komentirala je riječima ‘pa vidjeli ste kako je to izgledalo’.

“Sve je bilo očito i sve je bilo vidljivo, MOST je također rekao da će imati svoga kandidata ako ga podrži i HDZ i SDP, mi smo na to pristali, a oni nisu. Sve je jasno.”, zaključuje Ingrid Antičević Marinović.

Goldie Blox nam pokazuje kako bi trebala izgledati nova akcijska heroina

Posted on December 3, 2015 by sdadmin

Goldie Blox, tvrtka građevinskih igračaka usmjerena prema djevojčicama poznata po svojoj viralnoj reklami za Rube Goldberg stroj, se vratila s novom akcijskom figuricom. Da, to je akcijska figurica – nemojte uopće pomišljati Ruby Rail nazvati lutkom. U novom videu, znanstveno sposobna superjunakinja (nazvana po programskom jeziku) zamjenjuje kanonizirane muške heroje, kao što su James Bond i Marty McFly, uz podlogu “I need a Hero”.

“Najlegendarniji akcijski junaci gotovo su uvijek muškarci”, kaže Debbie Sterling, pokretačica Goldie Bloxa. “Dječaci odrastaju sa superjunacima, a djevojke odrastaju uz dame u nevolji, koje spašavaju ti superheroji. A djeca uče kako se identificirati s vlastitim rodom putem tih stereotipa”. No tu nastupaju Ruby i Goldie noseći odijela i nijanse kao Žene u Crnom.

Sterling se nada da će prvi Ruby video doživjeti istu razinu uspjeha kao prošle Goldie Blox reklame, od kojih je prva osvojila Internet poput oluje 2013. i na kraju osvojila mjesto u Super Bowl 2014. bloku reklama. Ruby je opremljena laptopom (koji koristi za kodiranje) i padobranom koji djeca mogu izgraditi sljedeći osnovne principe inženjeringa. Sterling želi zainteresirati djevojčice za STEM područje (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), što je njezin glavni zadatak otkad je osmislila igračku, nakon što je diplomirala na Stanfordu kao inženjerka. Ali u ovoj novoj reklami je također htjela potaknuti djevojke da se zamisle kao protagonistice, a ne pomoćnice, vlastite priče.

Iako ženske protagonistice konačno počinju obarati rekorde prodaje ulaznica – zadnji film iz serijala Igre gladi u kojem glumi Jennifer Lawrence i novi Star Wars film u kojem žensku protagonisticu glumi Daisy Ridley vjerojatno će biti među najvećim blagdanskim blockbusterima – Hollywood još uvijek ima dug put za prijeći kada je u pitanju stvaranje uzora za mlade djevojke. Samo 12 posto protagonista u većim holivudskim filmovima prošle godine su bile žene, a muški govorni likovi su nadmašili ženske tri prema jedan, prema podacima San Diego State Universityja.

Možda još važnije za Goldie Blox je lansiranje njihovog afričko-američkog ženskog akcijskog lika, imajući u vidu da su samo u šest od 500 najboljih filmova svih vremena glumila obojene žene.

“Jako mi je važno pokazati različitost Goldie Blox likova jer želim da svako dijete može pogledati Goldie Blox i vidjeti sebe”, kaže Sterling. Doista, jedna od glavnih kritika ovom malom proizvođaču igračaka je bio izgled glavnog lika. Istina, Goldie Bloxova Kickstarter kampanja iz 2012. je sadržavala Goldine dvije najbolje prijateljice – Afroamerikanku Ruby Rails i Latinu Valentinu Voltz – ali Goldie je nominalna junakinja. I iako je Goldiena kosa zapetljanija nego Barbiena savršena frizura, ona je još uvijek plavuša.

“Napravila sam Goldie plavušom jer joj je ime bilo Goldie (Zlatna), i ona je dijelom inspirirana mojom mlađom sestrom koja je uvijek imala najbjeliju, najkovrčaviju, ludu plavu kosu”, rekla je Sterling. Kreatorica je u razgovoru za TIME 2013 također predložila da bi Goldiena boja kose trebala rušiti stereotipe o intelektu plavuša.

Ali Sterling je brzo shvatila važnost kreiranja još jednog lika i promicanja ideje da i ne-bijele djevojke mogu napredovati u STEM području. “Provele smo oko dvije godine stvarajući ovu akcijsku junakinju – mukotrpno prelazeći svaki detalj od oblika njezina lica do toga da joj kosa doista ima autentične afroameričke značajke. Nismo samo uzele bijelu lutku i promijenile joj ton kože”, kaže ona.

Kao i Goldie, Ruby prkosi modnom izgledu lutki popularnim među Monster High i Bratz lutkama. “Neke od povratnih informacija koje sam dobila od veterana industrije su bile da ako želim da se ova lutka prodaje, ona mora imati ravnu, sjajnu, crnu kosu. Mi to izričito nismo htjele jer smo htjele da male djevojke vide lutku koja stvarno izgleda poput njih “, kaže Sterling.

Ona se nada da će Ruby potaknuti razgovor o tome kako su manjine i dalje žalosno podzastupljene u STEM području. U 2012. godini, samo 4 posto doktorata iz znanosti i inženjerstva je dodijeljeno ne-bijelim ženama.

Istraživanja su pokazala da igračke s kojima se djeca igraju utječu na njihove interese i ambicije, te da je nedostatak STEM igrački za djevojčice uzeo svoj danak. Proizvođači igračaka poput Sterling se nadaju da će ove znanstvene i matematičke igračke pomoći djevojkama da razvijaju rani interes za STEM karijere: anketa Američkog društva za kvalitetu djece od 8 do 17 godina iz 2009. godine je utvrdila da je 24 posto dječaka bilo zainteresirano za karijeru inženjera u usporedbi sa samo 5 posto djevojaka.

Goldie Blox je već počela mijenjati način na koji društvo gleda na djevojke i znanost. U posljednje tri godine pomogla je potaknuti pobunu protiv “ružičastih odjela”, u trgovinama igračaka prostor posvećen djevojkama koji je uvijek ispunjen modnim dodatcima, ali rijetko sa STEM igračkama (osim povremenog seta iz kemije za stvaranje šminke). Lanci poput Target-a su se počeli odricati “rozih” i “plavih” odjeljaka u korist označavanje odjeljaka “igračke” u nadi da će se roditelji i djeca osjećati ugodnije pregledavajući lutke za dječake i građevinske igračke za djevojčice. U međuvremenu, ostale STEM povezane lutke, kao znanstveno orijentirani, ali modno-osviješteni MC2 projekt lutki, su procvali. Čak se i Barbie uključila u igru Silicijske doline prošle godine (i, budući da akcijski junaci/junakinje i znanstvenici/e općenito ne nose pete, cipela ravnih peta!).

Sada će možda industrija igračaka čuti najnoviji poziv iz GoldieBloxa: trebamo (žensku) junakinju.

Prevela i prilagodila Marina Bubalo

Kroz obiteljsku/populacijsku politiku do ukidanja stečenih ženskih prava

Posted on December 3, 2015 by sdadmin

U zapadnom dijelu svijeta, onom koji je pod jačim utjecajem kršćanstva (a isto vrijedi i za područja koja su pod utjecajem drugih vjerskih ideologija), političke opcije koje propagiraju “tradicionalne, obiteljske vrijednosti” redovito se obrušavaju na kroz povijest (teško) stečena ženska ljudska prava – pogotovo ona koja se tiču sfere seksualnosti, reprodukcije i reproduktivnog zdravlja općenito. Kao nositelji patrijarhata (manje ili više povezani s Crkvom) nastoje i kroz formalno i kroz neformalno političko djelovanje kontrolirati žene kao “nositeljice nacionalnog bića” što ukratko znači – kontrolirati reprodukciju nacije, a to je moguće jedino tako da žene svedu na nešto ispod razine ljudskog bića, kako bi one mogle uspješno obavljati važnu državotvornu ili nacionalnu funkciju – prokreaciju. Možda se taj stav najbolje očituje u stavu prema kontracepciji i pobačaju, jer prema konzervativnoj “viziji”, ženama nije dopušteno nikakvo pravo izbora po pitanju seksualnog života i rađanja, a ispred životnih i temeljnih prava žena redovito se stavlja “pravo na život” nerođenog ploda i opstanak nacije. Drugim riječima, žene su svedene na inkubatore Nacije.

Takav stav je jasno uočljiv u politikama i strategijama konzervativaca diljem svijeta, pa tako i kod nas. Nastojat ću predstavit domaću (neo)konzervativnu scenu, njene aktere i strategije koje se tiču dokidanja ženskih ljudskih prava u okviru ideja i programa konzervativnih obiteljskih politika. Koristim termin “obiteljska politika” budući da on točnije oslikava ideologiju koja stoji iza onoga što se obično (šire) naziva demografskom i populacijskom politikom – u slučaju Hrvatske to znači pronatalitetnu politiku. Termine obiteljska i pronatalitetna politika kao sinonime najčešće koriste i sâmi konzervativni akteri – samoproglašeni korisnici prava na definiranje obitelji, ljudskih, obiteljskih, a onda i nacionalnih/domovinskih “potreba i vrednota”. Obitelj i Domovina su oni pojmovi i koncepti kojima se ljudima oduvijek, nažalost, uspješno manipulira.

Kada su 2013. godine s pojavom Željke Markić i pokreta U ime obitelji te njihovog referenduma o braku mediji počeli više pisati o pojavi novih konzervativaca na hrvatskoj društvenoj i političkoj sceni, mnogi su primijetili kako HDZ pokazuje znatnu nelagodu oko gubitka monopola na desnici. No, HDZ je poučen prošlim neuspjehom, na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u svoju Domoljubnu koaliciju okupio uglavnom stare provjerene konzervativne stranke – neke koje su od samih početaka otvoreno desničarske (HSP-Ante Starčević, Hrvatsku demokršćansku stranku, pa i stranku znakovitog akronima ZDS – Zagorska demokratska stranka), zatim one koje se još uvijek deklariraju kao “centrističke” (HSLS, HSS), ali poseban “začin” ovoj mješavini zasigurno je dala stranka novijeg datuma (2012.) HRAST – koja u svom imenu i sama kaže da je pokret koji objedinjuje građanske udruge i pojedince, tradicionalno, konzervativno, nacionalno i demokršćanski usmjerene, a usko je povezan s Europskim kršćanskim političkim pokretom. Sada znamo da je posredstvom ove desne koalicije predsjednik HRAST-a Ladislav Iličić dobio zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru, a time je njegova stranka postala parlamentarnom. Iličić nam je poznat kao jedan od najagilnijih pobornika “tradicionalnih i kršćanskih obiteljskih vrijednosti”, podupiratelj inicijative “U ime obitelji” te osnivač i predsjednik udruge Grozd – Glas roditelja za djecu, pa mu je, da tako kažem, “uža specijalnost” obiteljska politika u najširem smislu, a posebno u području odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, što ga čini “stručnjakom” kako za pitanja zdravstvenog i spolnog odgoja u sustavu obrazovanja, tako i za reproduktivna prava žena, žensko zdravlje i sva pitanja vezana uz obitelj.

Također, znamo da će u Saboru pored zastupnika koje je tu dovela Domoljubna koalicija sjediti još nekoliko kandidata u čija desna i konzervativna stajališta ne sumnjamo – prije svega tu su dva zastupnika HDSSB-a (Glavaš i Šišljagić), zatim Milan Bandić i Miodrag Demo (Koalicija 365), te mladi Ivan Sinčić (Živi zid). Prema posljednjim informacijama, čini se da će u Saboru sjediti i Luka Podrug iz HČSP-a. Neke od relevantnijih konzervativnih stranki koje su (za sad) ostale izvan Sabora su Autohtona hrvatska stranka prava, ali i izrazito konzervativna, a povremeno i vrlo glasna družina: Hrvatska konzervativna stranka, Hrvatska stranka prava i Obiteljska stranka. Dakako, ne zaboravimo ni U ime obitelji – projekt Domovina.

{slika}

Što se tiče Mosta nezavisnih lista, nedavno je o tome za Libelu pisao I. T. u tekstu “Mostom udesno bez obzira na novog mandatara“, a izdvojit ću ovaj citat: “Ipak, što su već mnogi mediji prenijeli, ova prividna nezainteresiranost i neutralnost Mosta nije spriječila pojedine članove i članice stranke da se izjasne oko svojih vjerskih uvjerenja, domoljublja, pobačaja, LGBT prava, itd. Još im je teže bilo prikriti bogati desničarski pedigre i političko djelovanje svojih članova i članica, od koji mnoge/i sada sjede u Nacionalnom vijeću stranke”.

Premda su tijekom ove godine mediji često ukazivali na demografske “crne statistike” koje ukazuju na “izumiranje Hrvatske”, u predizbornoj kampanji nismo čuli niti jedno ozbiljnije promišljanje ove problematike. Na rubu poruka koje se standardno koriste za pridobivanje glasova, dvije vodeće koalicije su ponudile tek nekoliko “vatrogasnih mjera”. Očekivano, Domoljubna je koalicija na to stavila veći ili vidljiviji naglasak, pa je najviše odjeknula njihova “mjera” ‘1000 eura za novorođenčad’ kao i skandalozan način na koji namjeravaju osigurati ta sredstva iz proračuna. Kako se čini, vatrogasne mjere i floskule nisu kod glasača i glasačica naišle na dobar odjek, a možda je najbolji dokaz tomu neuspjeh “U ime obitelji – projekta domovina” koji su svoj program temeljili upravo na ovakvim mjerama i temama. Podsjećam da su neposredno pred izbore, 1. studenoga kada je na snagu stupio novi Obiteljski zakon, održali konferenciju za novinare i predali novi prijedlog za suspenziju Obiteljskog zakona koji po njima sadrži čak 50 protustavnih članaka.

Premda je Projekt domovina izgubio u parlamentarnoj utakmici, ima brojne zagovaratelje/ice i zastupnik/ce, kako na sceni tako i “iza scene”. Glavne zvijezde iz backstagea prvenstveno su oni koji su svojedobno proglašeni nositeljima i glavnim ideolozima neokonzervativizma u Hrvatskoj, a to su “povratnici” Vice John Batarelo i njegov Vigilare, te Stijepo Bartulica i njegov Centar za obnovu kulture – COK. No, tu su i predstavnici elitnih institucija koje u društvu predstavljaju one koji imaju moć da svoje konzervativne ideje i provode (tu mislim na crkvene i akademske, pravničke i liječničke, ali i poduzetničke i bankarske klike). Koje su sve snage i lobiji prisutni u tom udruženom djelovanju mogli smo evo već drugu godinu za redom vidjeti na njihovom Kulfestu.

Te 2013. godine, kada smo prvi put čuli/e za ovaj američko/australski dvojac (Bartulica/Batarelo), i kada su i organizirali svoj prvi Kulfest, mediji su bili prepuni intervjua u kojima su otvoreno najavljivali kako “neće stati na definiciji braka, nego će otvoriti i pitanje abortusa, ali i svih drugih zakona koji idu protiv ljudskog dostojanstva”. (Večernji list, 4. 12. 2013., “Tko su novi hrvatski konzervativci?) “Ne želim da se država petlja u to kako ćemo odgajati djecu!” – kategoričan je Batarelo. Ističe da žele djelovati na političke procese, a zapravo je manje važno hoće li to biti preko stranke ili tako što će njihove ideje preuzeti građani koji će onda tražiti od stranaka da to provedu u djelo. Posebno su zainteresirani za ideološka ministarstva, kao što su kultura i obrazovanje. Ne zaboravimo ni da su u Hrvatsku u dva navrata (2013. i 2014.) doveli Judith Reisman i tada smo imali/e priliku vidjeti kako su ju neke kulturne i akademske institucije srdačno primile.

No, vraćam se na obiteljske politike i našu recentnu političku scenu. Vigilare je pred ove parlamentarne izbore poslao vrijednosni upitnik nekim strankama i kolacijama po njihovom izboru, za koje su pretpostavili da dijele iste vrijednosti, te da će “po završetku izbora doći u poziciju s koje će moći donositi i/ili utjecati na donošenje odluka”. To su: sve stranke Domoljubne koalicije, Most nezavisnih lista, Živi zid, HDSSB, stranka Milan Bandić 365 – stranka rada i solidarnosti, stranke koalicije “Spremni” (HKS, OS, HSP), UIO–PD te stranka Pametno koja se “pametno ogradila” poslavši isti “univerzalni” odgovor na sva pitanja.* Most, Živi zid, Milan Bandić 365, kako odgovori pokazuju, nisu im odgovorili. Odgovorili su: ispred Domoljubne koalicije HDZ, zatim “U ime obitelji – projekt domovina”, te Hrast, Obiteljska stranka i Hrvatska demokršćanska stranka – ukratko, oni koji ne skrivaju konzervativnu ideologiju na kojoj temelje svoje politike i programe. Pitanja su zapravo formulacije njihovih vrijednosnih stavova i jasno ukazuju koje su to konzervativne političke vrijednosne odrednice – tiču se isključivo onoga što bi trebali biti slobodni osobni, pa i intimni izbori građanki i građana.

Iz ovih pitanja tako iščitavamo sljedeće stavove: znanstvena je činjenica da život počinje začećem, a čovjek ima pravo na život od začeća da naravne smrti, iz čega slijedi da je inducirani pobačaj kršenje čl. 21. Ustava Republike Hrvatske (“Svako ljudsko biće ima pravo na život”); medicinski potpomognuta oplodnja je grubo kršenje ljudske etike i spomenutog čl. 21; podupiru višestruko povoljnije, zdravije i etički potpuno prihvatljive prirodne metode planiranja obitelji koje poštuju ljudsko dostojanstvo (ne kažu koje i kako); “teorije o rodnim identitetima” (genderizam) štetne su za definiciju ljudske naravi, posebice zbog utjecaja na djecu, kao i za zakone i ostale sadržaje koji ih prihvaćaju i promiču (npr. Zakon o suzbijanju diskriminacije, program Zdravstvenog odgoja, Građanskog odgoja i obrazovanja; poštivanje ustavne i zakonske definicije institucije braka i onemogućavanje svih (aktualnih i budućih) zakonskih pokušaja kojima se pravne osobine bračne zajednice dodjeljuju nekim drugim životnim zajednicama); najbolje okruženje za djecu je ono s ocem i majkom te treba provoditi demografsku politiku s ciljem podupiranja obitelji s više djece (ne kažu kako); roditelji imaju primarno pravo i slobodu na odgoj svoje djece, sukladno članku 64. Ustava te se zalažu za pravo roditelja na izbor u odgoju i obrazovanju svoje djece, posebice u pogledu 4. modula Zdravstvenog odgoja.*

{slika}

Među ovim istomišljenicima, Hrast kao jedina stranka koja se ustoličila kao parlamentarna stranka a čiji je utjecaj kroz i na Most sve očitiji, ima u svom programu možda i najopširnije opisanu obiteljsku i pronatalitetnu politiku. Očekivano, populacijsku politiku smatraju jednom od ključnih razvojnih politika, pa kažu: “Hrast priznaje i štiti obitelj kao temeljnu zajednicu društva. Čovjek se rađa, raste i razvija u obitelji i o njoj, njenim potencijalima, vrijednosnoj orijentaciji i kvaliteti funkcioniranja ovisi rađanje, rast i razvoj svakog pojedinog čovjeka i cijeloga društva. Stoga Hrast drži da je ulaganje u obitelj ključna investicija u zdravu, snažnu i stabilnu Hrvatsku. Hrast u obiteljskoj politici polazi od sljedećih temeljnih načela: ljudski život je najveća vrijednost; skladan brak je temelj skladne obitelji; funkcionalna obitelj je prvorazredni društveni prioritet; djeca su jamac budućnosti”.

No, premda je obiteljska tj. pronatalitetna politika u njihovom programu zauzela istaknuto mjesto, te osim što podupiru mjere Nacionalne populacijske politike koju je Sabor donio 2006. godine i postavljaju pet ciljeva s ukupno 31 mjerom u smjeru pozitivnih promjena demografskih trendova u Hrvatskoj, kao što i obično biva s programima naših političkih aktera, ti ciljevi i mjere se svode na popis “želja” (lijepih ili ružnih), bez ikakve konkretne razrade i plana kako ih ostvariti. Kako ističu, “stvaranje društva koje je prijateljski naklonjeno obitelji, braku, djeci i rađanju, prvi je i najvažniji dio programa obiteljske i populacijske politike” kroz odgajanje “svijesti o odgovornosti cijelog društva za podizanje nataliteta u Republici Hrvatskoj”. I u nastavku: “Hrast će uspostaviti strogu, stručnu selekciju programa kako bi se obustavilo financiranje svih projekata i programa koji na bilo koji način napadaju i ugrožavaju brak i obitelj. Hrast će se na svim poljima suprotstaviti svim oblicima ugroze braka i obitelji kao temeljnih vrijednosti hrvatskog društva”.

Na kraju ću naglasiti da je feminizam bio i ostao snaga koja se odupire institucionaliziranju osobnog i društvenog života u svrhu održavanja patrijarhalnih, ali i kapitalističkih i svih drugih opresivnih sustava. Feministička krilatica “Osobno je političko” koja se pripisuje drugom valu feminizma je i nastala kao reakcija na konzervativne politike koje su zatirale i zatiru ženska i sva druga ljudska prava. Ako su feministkinje tog drugog vala bile svjesne političke manipulacije ženskim tijelima, danas živimo u društvu u kojemu je ta svijest možda još i potrebnija.

Nove stare konzervativne snage, koje pod okriljem neoliberalizma “cvatu”, očito imaju strategiju korištenja institucija tradicionalnog braka i obitelji kao instrumenta kontrole društva, što je moguće jedino opresijom žena i onemogućavanjem njihovih slobodnih odluka. Konkretno, u ovom trenutku za hrvatsko društvo to bi značilo, ukoliko konzervativci i službeno zavladaju, mogućnost zabrane pobačaja i umjetne oplodnje, različite porezne i financijske politike koje onemogućavaju život bez zasnivanja “tradicionalne” obitelji, daljnju odgojnu katoličku i konzervativnu indoktrinaciju kroz obrazovanje i medije, zatiranje slobodne misli nedopuštanjem uvođenja bilo kakvog kritičkog mišljenja u odgojno-obrazovnom sustavu, kao i nepropusnost informacija koje bi pomogle mladim, ali i odraslim ljudima u planiranju i kontroli svoga seksualnog, reproduktivnog života i zdravlja… Pogledajte samo još jednom pitanja-stavove iz spomenutog “vrijednosnog upitnika”. To su vrijednosti koje nam implementiraju politički akteri koji zauzimaju institucionalne pozicije moći i tako kroje daljnju politiku nepravde i ugnjetavanja, naoko podržavajući naše intimne potrebe za pripadanjem i smislom.

Osobno je političko.

* Odgovor stranke Pametno na sva pitanja Vrijednosnog upitnika koji im je uputio Vigilare: “Smatramo kako su osnovna ljudska prava kod nas uređena i zapisana u Ustavu i zakonima i kao takve ih poštujemo i prihvaćamo. Zalažemo se da svi u ovoj zemlji imaju ista prava i slobode, neovisno o vjeri, rasi ili seksualnoj orijentaciji. U svom programu podržavamo i iznosimo pametna rješenja okrenuta budućnosti što podrazumijeva i promjene određenih zakona, a sve s ciljem poboljšanja kvalitete svih građana. U fokusu našeg djelovanja je čovjek i Hrvatska u kakvoj bi željeli živjeti 2031. godine.”

* Ovdje možete vidjeti odgovore onih anketiranih stranki koje su bile voljne odgovoriti. Odgovori su isključivo potvrdni i unisoni, najviše entuzijazma pokazuje UIO – PD, a najviše truda i strasti u objašnjavanje svojih stavova dala je Obiteljska stranka.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.