Od danas na odgovornost poziva i Faktograf.hr

Medijski prostor u Republici Hrvatskoj od danas je definitivno bogatiji za neprofitni medij čija je idejna važnost neosporna, a za kojim je potreba, nažalost, i prečesto prevelika. Portal koji svojom temeljnom svrhom doživaljva provjeravanje istinitosti izgovorenog onih koji su građanima i građankama, ali i svima ostalima u Republici Hrvatskoj, dužni govoriti istinu, sasvim će sigurno imati posla. Iskrivljavanje činjenica, govorenje neistina ili pak bezočno laganje itekako je prisutno u političkom i društvenom životu, a Faktograf.hr za svoj je zadatak uzeo upravo njihovo razotkrivanje.

Faktograf.hr je zajednički projekt Hrvatskog novinarskog društva i GONG-a, čija je svrha metodom provjere činjenica, koristeći pouzdane izvore, (pr)ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava kojima nas svakodnevno zasipaju naši političari i političarke, a kako bismo spriječili da dovoljno puta izrečen neutemeljeni stav u javnom diskursu postane neprikosnovena činjenica, navodi se na stranicama portala.

“Također, Faktograf.hr stremi postati relevantan neprofitni medijski prostor na kojem će se politički život u Hrvatskoj obrađivati  u maniri profesionalnog i etičnog novinarstva, lišenog utjecaja raznih partikularnih interesa. No, to nikako ne znači da će on biti lišen vrijednosnog određenja. Dapače, imat će snažno utemeljenje u vrijednostima slobode, antifašizma, ljudskih prava i ravnopravnosti te socijalne pravde.”, dodaju na svojim stranicama.

Glavnog urednika Faktografa, Petra Vidova pitale smo zašto je pokrenut upravo ovakav tip portala.

“Fact-checking kao usko specijalizirani tip novinarstva u svijetu, pa čak ni u regiji, nije nikakav novitet. Hrvatskoj medijskoj sceni takav je projekt nedostajao, što su GONG i HND prepoznali te zajedničkim snagama odlučili pokrenuti medij koji će se prvenstveno baviti odjeljivanjem činjenica od spinova u javnom diskursu.”, kaže nam Petar Vidov.

Priupitale smo i što je glavna namjera Faktografa.

“Namjera nam je fokusirati se na izjave koje daju naši političari i političarke te podatke kojima barataju podvrgavati provjeri kako bi utvrdili jesu li točni, i u kojoj mjeri. S obzirom da smo krenuli u predizbornom razdoblju, odlučili smo se pozabaviti i analizama izbornih programa političkih stranaka, kako bi naši čitatelji dobili potpunu listu obećanja koja im se nude, ali i informaciju o tome koliko su ta obećanja konkretna, što bi trebao biti dobar indikator realnosti njihovog provođenja nakon formiranja nove vlasti.”, objašnjava Vidov.

A što nakon izbora?

“Nakon izbora pratit ćemo rad buduće Vlade i pratiti ispunjavaju li svoja obećanja. Također, donosit ćemo analize i kolumne u kojima ćemo se baviti aktualnim društveno-političkim fenomenima.”, kaže Vidov.

“Faktograf je osnovan s ciljem da u javni prostor uvede koncept odgovornosti za javno izrečene tvrdnje. U razvijenijim demokracijama tako nešto možda se podrazumijeva, ali iz izjava hrvatskih političara koje smo do sada obrađivali jasno je da se mnogi olako razmeću tvrdnjama koje ne mogu potkrijepiti činjenicama.”, zaključuje glavni urednik Faktografa.

{slika}

Vlada Velike Britanije nastavlja s naporima za zatvaranjem rodnog jaza u plaćama

U nedjelju su vlasti u Velikoj Britaniji poručile kako će nastaviti s naporima u borbi protiv rodnog jaza u plaćama tako što će velike kompanije prisiliti da objave detalje o bonusima koje daju ženama i muškarcima. U sedmom je mjesecu premijer David Cameron rekao kako će velike kompanije morati podijeliti informacije o tome koliko plaćaju muškarce u usporedbi sa ženama te je započeo konzultacije o dizajnu novih regulacija, koje su završile ovog mjeseca.

U nedjelju, vlada je poručila kako će najveće kompanije morati otkriti informacije i o bonusima na plaće, te da će javni sektor također morati dati informacije o plaćama muškog i ženskog osoblja.

Prosječno, Britanke zarađuju 0,8 funti na svaku funtu koju zarade muškarci, govore nedavni službeni podaci. “Sve bi nas trebala zgroziti činjenica da i dalje nemamo rodnu jednakost u svim aspektima društva”, rekla je ministrica za ženska pitanja i ravnopravnost, Nicky Morgan.

Još samo danas i sutra možeš ‘prebaciti’ svoje biračko pravo ako se na dan izbora nalazite izvan mjesta prebivališta

Izbori se bliže, retorika zaoštrava, a građanima i građankama ostalo je još samo dva dana da pošalju zahtjev za privremeni upis izvan mjeste prebivališta.

Ukoliko studirate, radite ili se slučajno na izborni dan nalazite vam mjesta prebivališta, do 28. listopada morate podnijeti zahtjev nadležnom uredu za opću upravu.

Procedura je jednostavna i bit ćete gotovi/e za nekoliko minuta:

Zahtjev za privremeni upis izvan mjesta prebivališta  birač i/ili biračica može podnijeti bilo kojem nadležnom uredu državne uprave u županiji u Republici Hrvatskoj bez obzira na mjesto prebivališta ili mjesto gdje će se zateći na dan izbora ili trećem uredu.

Zahtjev za prethodnu registraciju birač/ica može podnijeti bilo kojem diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu ili nadležnom uredu prema mjestu prebivališta u Republici Hrvatskoj (podatak naveden na osobnoj iskaznici).

Nadležni uredi u Republici Hrvatskoj će na dan 28. listopada 2015. godine zaprimati zahtjeve do 16 sati.

Više informacija pronađite OVDJE!

LGBT studenti/ice o momačkoj kulturi:

Prošlog mjeseca, britanska je vlada naredila istragu o momačkoj kulturi (lad culture), uznemiravanju i nasilju nad ženama na kampusima. Ali nisu samo studentice te koje se boje za svoju sigurnost – studenti/ice koji se ne identificiraju kao heteroseksualni/e također su pogođeni/e.

Jedan/na od pet LGBT studenata/ica kaže da su doživjeli nasilje ili maltretiranje na sveučilištu. Broj je još veći – jedan od tri – za transrodne studente/ice, prema istraživanju Nacionalnog udruženja studenata (NUS) (National Union of Students).

Tri četvrtine trans studenata/ica kaže da se ne osjećaju potpuno sigurni/e na svom kampusu, a pola ih je razmišljalo o odustajanju od fakulteta u potpunosti.

Kada je Pace, dobrotvorna udruga za mentalno zdravlje lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, provela anketu krajem prošle godine, utvrdila je da je gotovo polovica mladih trans ispitanika/ica pokušala počiniti samoubojstvo.

Razgovarali smo sa studentima/icama koji/e se identificiraju kao LGBT kako bismo saznali više o njihovim iskustvima i kako se transfobija i homofobija manifestiraju u momačkoj kulturi.

Čuo sam dečke kako govore da trans osobe samo žele privući pozornost i da imaju problema s mentalnim zdravljem, tako da zaslužuju umrijeti”.

Mat Wilkie, 24, identificira se kao transrodna osoba. Kaže:

Čuo sam studente kako samouvjereno govore da transrodne osobe imaju problema s mentalnim zdravljem i ne bi smijeli napustiti kuću. Ili da bi trans osobe trebale imati manje potpore, jer oni/e su samo željni pozornosti.

Čuo sam kako ljudi koriste “gay” kao uvredu i smiju se muškarcu u haljini. Nazivali su me lezbačom i govorili mi da nikada neću biti pravi muškarac. Nakon što bi popili par bića, ljudi bi mi rekli: “Misliš da si jedan od nas, ali nisi”.

Čuo sam studente kako kažu da trans osobe ne zaslužuju pomoć, te da zaslužuju umrijeti. “Oni samo žele skrenuti pozornost na sebe. Ako se žele ubiti, nek’ to učine u tišini”, rekao je jedan.

Ljudi su mi također fizički prijetili. Skupine dečki su mi rekle da nisam muškarac, skupili se oko mene i naguravali me. Udarali su me zato što sam transrodan. Zbog toga nekad ne želim ići na faks. Izbjegavam određene tipove na svojim predmetima, a za neke kolegije se samo ušuljam kroz stražnja vrata. Ponekad uopće nemam volje ići van.

Homofobija i transfobija na sveučilištu često se doživljavaju kao zasebna stvar od momačke kulture, ali momačku kulturu zapravo čine privilegirani ljudi koji ne razmišljaju kako je drugima. To je seksistički, a u seksizmu su sadržane i homofobija, transfobija i bifobija, koje su sve intrinzične za momačku kulturu.

“Nikad nisam bila u studentskom zboru sa svojom djevojkom, a da nismo seksualno uznemiravane”

Eleanor Alice Prsten, 21, je bezrodna i panseksualna. Oni kažu:

Nikad nismo bili u studentskom zboru sa svojom djevojkom, a da nismo seksualno uznemiravani na neki način. Jedanput je lik pokušao prisilno pribižiti naše glave još bliže zajedno dok smo se ljubile, što je stvarno neugodno. Ili će se dečki pokušati pridružiti. Jedan od problema je da puno straight djevojaka zna da se to dečkima sviđa i ljubit će se pred njima, pogotovo ako su pijane.

Odustala sam od toga da govorim dečkima da sam bezrodna, posebno više muškastima na svojim kolegijima. Stalno me nazivaju curom i očito im nije dovoljno stalo da me poštuju. Molim ljude da mi se obraćaju sa oni, njih ili njihovo/a, ali čak i nakon što sam im rekla, dečki i dalje koristiti ona i njezin.

Među mojim trans prijateljima/icama je bilo puno seksualnog zlostavljanja, silovanja, anksioznosti i depresije, kod kuće i na kampusu. Transfobija je dio svakodnevnog života. Nedavno sam zatražila svoje sveučilište da promijeniti moj spol sa žena na bezrodno, ali ne postoji kategorija za to – jedina osim muško i žensko je drugo, u vezi čega se nisam osjećala dobro.

LGBT svijest trebala bi biti ukorijenjena u djecu od samog početka. Škole ne bi trebale učiti da je rod binaran. Puno ljudi su muškarci, žene i cisrodni, ali će također biti djece koja će propitivati svoj rod u nekom trenutku. Učenje da postoje samo muškarci i žene, te da je rod povezan s vašim biološkim spolom ne pomaže nikome.

“Postoje jutra kada se pitam: hoćemo li biti sigurni na kampusu danas?”

Travis, 20, identificira se kao queer i nebinarna osoba. Oni kažu:

Mnogi kampusi nemaju rodno neutralne toalete, pa se queer i LGBT studenti nalaze u neugodnim situacijama ako se ne identificiraju kao muško ili žensko ili ako ne izgledaju tradicionalno muško ili žensko. Samo prošli tjedan, netko je doveo u pitanje moju odluku da iskoristim određeni wc i smijali  se mom izgledu.

Uznemiravanje dolazi i u suptilnijim oblicima, kad uđem na predavanje i svi dečki bulje u mene. Prošle godine smo bili u studentskom baru i nosili šminku, a skupina dečkiju se smijala i pokazivala na mene, govoreći: “Što je to?”. Kad LGBT zajednica ima grupne događaje, ili zauzima prostor kampusa, ljudi govorkaju, a tu je i puno upiranja prstom i ismijavanja.

Većinu vremena, umjesto da prijavim putem službenih kanala, otići ću do svojih LGBT prijatelja po ljubav i podršku.

Imam razgovor sam sa sobom svako jutro o tome kako bih se trebali oblači taj dan – da li da se predstavimo kao svoje autentično jastvo ili sigurnije. Neke dane ćemo nositi trenirku, ali puno vremena ćemo nositi svijetlo plavu šminku, kratke hlače i tajice ili haljinu i platforme. No, postoje jutra kada se pitamo ako ćemo biti sigurni na kampusu ako se predstavimo na takav način.

“Biti u društvu samo sa dečkima je bilo zastrašujuće”

Lily Robinson, 22, identificira se kao transrodna osoba i kaže:

Kad sam krenula na fakultet tek sam počela uzimati hormone, izgrađivati povjerenja i stvarati prijatelje, tako da je biti u okruženju sa samo dečkima bilo zastrašujuće. Sprijateljila sam se s nekoliko, ali oni su bili stereotipični momci, koji su se natjecali u stvarima poput tko ima veći kurac. Osjećala sam se kao da se ne uklapam.

Iako sam LGBT, ljudi su mi govorili stvari poput:  “Ne smetaju mi gejeve, ali ako mi netko od njih priđe, neću biti prijatelj s njima, jer ja nisam takav”.  Osjećala sam se previše uplašeno da se suočim s takvim komentarima jer sam bila sretna što sam stvorila neke prijatelje i nisam ih htjela izgubiti.

Definitivno sam osjećala da je to kultura u kojoj morate biti stereotipno muško da biste se uklopili.  Jedan obred inicijacije za muški ragbi tim je uključivao golo hrvanje u blatu. Gubitnik je morao držati pobjednikova jaja u ruci dok jede luk. Želi se poniziti gubitnika jer izgleda manje muževno, držeći jaja i plačući zbog luka.

To postaje očekivanje da to morate ignorirati. Ali LGBT zajdnica ne može učiniti sve sama. Sveučilišta moraju poduzeti nešto kako bi pomogla ljudima da razumiju da muškost nije kruta stvar.

“Ljudi su govorili: Zašto si gej? Zašto to želiš raditi?”

Dan, 18, kaže:

Kad su neki ljudi pijani, mogu pretjerati sa vrijeđanjem i kada ljudi pitaju osobna pitanja poput: “Zašto si gay? Zašto to želiš raditi?”

Treba postojati bolji seksualni odgoj i ljudima se treba reći što LGBT znači. Neki to ne razumiju u potpunosti – škola mora reći ljudima da postoji niz seksualnosti.

Također bi trebalo biti više smjernica za sveučilišta kako bi implementirala politike protiv homofobnog uznemiravanja, kako bi mogli stvoriti širu mrežu podrške za LGBT studente.

‘Sveučilišta trebaju učiniti više za ispucati dolje na ovom ponašanje’

Khyam Sajid, 20, je gej. Kaže:

Dečko se zabio u mene u Studentskom zboru i eskaliralo je od tamo. Koristio je homofobni jezik protiv mene, ali nisam ga prijavio sveučilištu. To je problem koji traje, tako da sam mislio da nije opravdano ići toliko daleko protiv jedne osobe.

Sveučilišta trebaju učiniti više kako bi suzbila takvo ponašanje. Na mom sveučilištu, feminističke i LGBT udruge rade s drugim udrugama i društvima, kao što je ragbi društvo,  educirajući ih kroz seminare i radionice.

To je otvorena rasprava, pa ako žele mogu postavljati pitanja, bez ismijavanja ili šibanja. Može biti teško shvatiti poziciju onog drugog. Obrazovanje je najveći dio toga.

Prevela i prilagodila Marina Bubalo

Inga Copeland i SZCH u KSET-u!

Inga Copeland, copeland ili Lolina projekti su i identiteti iza kojih se krije glazbenica i producentica Alina Astrova.  Estonska  Britanka ruskog porijekla mnogima će biti poznata i kao nekadašnja članica podjednako misterioznog eksperimentalnog dua Hype Williams.

Poput likova iz špijunskog trilera, Inga Copeland i kolega Dean Blunt kao Hype Williams dosljedno su radili na obmanjivanju javnosti. Lažni  identiteti, neistinite  izjave, posuđivanje imena od mnogo poznatijeg redatelja kao i zamagljeni live nastupi samo su neki od alata kojima su se služili, a taj ironični antimarketinški pristup priskrbio im je kultni status. Šaroliko glazbeno i kulturološko citiranje referenci od MTV realityja do Snoop Dogga te antikapitalističko parodiranje ideje zvijezde i slave karakteristično je i za samostalni  rad  Inge  Copeland. Nakon  posljednje  suradnje s Bluntom,  odličnog  albuma “Black  Is Beautiful” izdanog za Hyperdub, posljednjih nekoliko godina niže izvrsne EP-eve i mixtapeove. Njen prvi “dugometražni” solo album “Because I’m Worth it“, nazvan po poznatom L’orealovom sloganu, 2014. se našao na mnogim relevantnim listama najboljih izdanja godine (npr. Dummy, Tiny Mixtapes). Na albumu se nalazi zapažena suradnja s producentomActress, jednim u nizu eminentnih elektroničkih glazbenika današnjice s kojima je Copeland surađivala, među koje se broje još The Bug, Martyn, Kode9 i drugi.

Tema suvremenog življenja u velikoj urbanoj sredini središnja je njenom radu, naglašena atmosferičnim loopovima, repetitivnim sintesajzerima i često spoken word vokalom. Izdanja Inge Copeland dijelovi su umjetničkog procesa u trajanju i rezultati mahom uspješnih glazbenih eksperimenata, a nemogućnost pretpostavke što očekivati sljedeće potpuno je očaravajuća.

Poslušati je možete ovdje: https://soundcloud.com/experimedia/copeland-because-im-worth-it

{slika}

Rovinjanin sa zagrebačkom adresom, Filip Šćekić a.k.a. SZCH je producent, DJ i radijski voditelj. Izdavao je na etiketama Raw Paper Records i Always Human Tapes; puštao na Illectricity festivalu i raznim partyjima u Zagrebu, iza njega je već nekoliko regionalnih nastupa, a redovno ga možete čuti u emisiji Filip’s Session na Radiju 808. Rado unosi nemir na plesni podij zvukom koji karakterizira prljava lo-fi elektronika prožeta različitim utjecajima. SZCH voli neobične slotove za nastup jer pružaju priliku za puštanje glazbe kakva inače ne pronalazi mjesto na partyjima, stoga za ovu priliku očekujemo posebno zeznut DJ set. U slobodno vrijeme proučava gradski prijevoz.

Poslušajte ga ovdje: https://soundcloud.com/filipscekic

Dođite 29. listopada u KSETjer vi to zaslužujete!

Cijene karata: 45/60 kn.

LEGO Store Hrvatska zabranio djevojčici ulaz u Star Wars igraonicu zato što je – djevojčica

Da se rodne podjele među djecom stvaraju od najranije dobi, vidljivo je na različitim primjerima, od igračaka do knjiga koje su namijenjene isključivo djevojčicama ili dječacima, što se kasnije nastavlja s cijelim nizom bespotrebno rodno obojenih predmeta, poput paste za zube, napitaka i prehrambenih proizvoda. Takve su podjele u potpunosti promašene i besmislene, budući da rod djeteta nema niti bi trebao imati ikakve veze s njegovim/njenim interesima. U posljednje su vrijeme sve češće kritike proizvođačima knjiga i igračaka za djecu koji koriste rodne oznake, što je počelo dovoditi do pozitivnih promjena, no, kao što je i inače slučaj s rodnom ravnopravnosti, čini se da svaki korak unaprijed slijede dva koraka unazad.

Istim je putem krenuo i LEGO Store Hrvatska, koji očigledno smatra da se djevojčice ne bi trebale igrati istim igračkama kao i dječaci. Naime, jedan je tata želio odvesti svoju kćer u igraonicu Lego Star Wars, no na ulazu ga je dočekalo neugodno iznenađenje. Rečeno mu je kako njegova kćer ne može ući u igraonicu jer je ista namijenjena dječacima te je upućen na prizemlje u Lego Friends, gdje je djevojčicama dopušten ulaz. Ovakve su stereotipne podjele iznimno štetne i jedino čemu služe jest perpetuiranje patrijarhalnih obrazaca kojih u našem društvu i bez toga ne nedostaje.

{slika}

Međutim, na odgovor nije trebalo dugo čekati. Uskoro se ispod posta objavljenog od strane LEGO Store Hrvatska u kojem pozivaju na igru u Star Wars igraonici pojavio niz komentara sadržaja “Ne mogu, žensko sam”. Hoće li to upravi LEGO Store Hrvatska išta značiti, ostaje nam vidjeti, no preporučamo da ozbiljno shvate promašenost ovog pravila, budući da se u samim igračkama koje Lego proizvodi nalazi letak u kojemu naglašavaju da njihove igračke nisu namijenjene isključivo jednom rodu, što je uslijedilo kao rezultat kritika upućenih Legu još 2012. godine

{slika}