EXTRA+TERRESTIRAL – ponovno prisvajanje figura Drugotnosti

U prostorijama Galerije Miroslav Kraljević 10.9. u 20 h otvara se izložba EXTRA+TERRESTIRAL kustoskog kolektiva COVEN BERLIN, koja se bavi ponovnim prisvajanjem popularnih reprezentacija Drugotnosti. Izložba će biti otvorena od 10.9. do 27.9.2019.

Izložba EXTRA+TERRESTIRAL bavi se temama marginalizacije baziranim na pozicijama roda u razdoblju u kojem su ove teme aktualne radi pokušaja ponovne demonizacije ovih skupina, dok one ujedno još nisu do kraja ni oslobođene od iste.

COVEN BERLIN je kustoski umjetnički seks-pozitivni transdisciplinarni “genderbender” kolektiv iz Berlina, koji se bavi temama feminizma, ljubavi, roda, seksualnosti i umjetnosti. Čine ga Harley Aussoleil, Frances Breden, Lorena Juan, Judy Landkammer, Kiona Hagen Niehaus i Louise Trueheart.

Izložba se bavi preispitvanjem i ponovnim prisvajanjem vizualnih i tekstualnih figura Drugotnosti. Konkretno, ove se pozicije tematiziraju putem figura vještice, vanzemaljaca, čudovišta i kiborga, kao alegorija osjećaja alienacije i separacije od heteronormativnog društva i društva u kojem prevladava bijela rasa. “Čudovište”, “nakaze”, “čudaci” ili “perverznjaci”, samo su neke od nasilnih uvreda koje društvo upućuje osobama LGBTIQ* orijentacije. Upravo je iskustvo bivanja Drugotnim ili drukčijim od prevladavajućih heteroseksualnih normi roda i seksualnosti ono što ujedinjuje inače razjedinjena iskustva unutar LGBTIQ zajednica. Ženama ovu poziciju dodatno otežava njihova rodno uvjetovana pozicija Drugotnosti, radi koje su često isključene iz društvenog sudjelovanja.

Ponovnim prisvajanjem i rekonfiguracijom umornih klišeja koje društvo nameće ovim skupinama, izložba ponovno preuzima prostor reprezentacije, stvarajući time prostor za samo-određenje i otpor društvenim normama u neprijateljski nastrojenom društvu.

Ove teme preispituju umjetnici .BYTE Zine, Lo-fi Cherry, Lotic + Matt Lambert, Sadie Lune, Rurru Mipanochia, Kiona Hagen Niehaus, Luiza Prado i Moran Sanderovich.

Ovo je druga postava izložbe EXTRA + TERRESTRIAL. U Galeriju Miroslav Kraljević dolazi iz Schwules Museum u Berlinu, gdje je premijerno bila postavljena od studenog 2018. do veljače 2019. godine.

Kustosice: COVEN BERLIN, Ana Kovačić i Iva Paska

Više informacija o izložbi dostupno je na: http://www.g-mk.hr

Masovni prosvjedi zbog ogromne stope femicida i porasta nasilja nad ženama u Južnoafričkoj Republici

Otpor žena u Južnoafričkoj Republici nasilju i nesposobnosti vlasti da se suoči i bori protiv epidemije nasilja nad ženama sve je snažniji i masovniji. Jučer (5. 9.) na ulice Cape Towna su izašle tisuće žena koje su pristigle iz cijele države i marširale do Parlamenta, obučene u crno i noseći lance kao simbol ropstva i svog položaja u zemlji. u kojoj se dnevno dogodi najmanje 137 seksualnih napada/silovanja, a u kolovozu je u slučajevima obiteljskog nasilja ubijeno više od 30 žena.  Južnoafrička Republika je zemlja koja ima ogromnu stopu femicida – prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u 2018. godini je ubijeno više od 3000 žena – što je više od pet puta više globalnog prosjeka.

Prosvjednicama, predsjedniku države Cyrilu Ramaphosi, ministrima_cama i članovima_cama Parlamenta se između ostalih obratila aktivistkinja Linda Evans rekavši na kraju svog govora: “Ako nas ova vlada ne može zaštiti, mi, žene Južnoafričke Republike odvest ćemo njih na Ustavni sud”.

Na društvenim mrežama je pokrenuta kampanja za reformu kaznenog pravosuđa zbog brutalnog i sve većeg nasilja nad ženama i velikog porasta femicida (#NotInMyName #AmINext i #SAShutDown).

Organizatorice i učesnice protesta su najavile za danas (6. 9.) potpunu blokadu zemlje i pozvale vlasti da proglase izvanredno stanje.

Predsjednik Ramaphosa je obećao poduzeti korake ovih dana i najavio reforme (između ostalog, povećanje minimalne kazne za nasilnike, pokretanje javnog državnog registra počinitelja seksualnog nasilja),  no odbio je proglasiti izvanredno stanje u zemlji.

U međuvremenu, prosvjedi su se danas proširili diljem zemlje i održavaju se u svim provincijama, kako javlja  The South African.

‘Dan tradicionalne porodice’ potiče mržnju i huškačku retoriku spram LGBTIQ osoba

Feministički antimilitaristički kolektiv (FAK) izražava zabrinutost spram iznesene podrške Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH – Kantonalni odbor Kantona Sarajevo (SSOOiO FBiH – KO KS) manifestaciji “Dan tradicionalne porodice”. Također smo zabrinute zbog činjenice da javne institucije ne problematiziraju ovu manifestaciju koja je najavljena za 7. septembar 2019. godine, a koju, kako je navedeno, organizuje U.G. Svjetlo, a podržavaju: UKC Gradačac, OU Tempo Vogošća, OU Veritas, OU Šeher (Sarajevo), OU Zora, OU Savjet, OU Sehara, OU Amber, OU Palma, Udruženje Svjetlost Maglaj, Oaza Zavidovići, U.G. Ponos, Udruženje Emanet, O.U. Sebilj.

Iako smatramo da postoje jasni elementi za osporavanje navedenog skupa prema članu 5. Zakona o javnom okupljanju (“Sl. novine Kantona Sarajevo”, br. 32/2009 i 11/2011) i to po tačkama 1 i 2 , namjera ovog pisma nije da inicira zabranu događaja. Medutim, osjećamo potrebu da istaknemo našu zabrinutost zbog nadolazećih posljedica koje će bosanskohercegovačko društvo imati zbog nedostatka reakcija struktura čiji bi se smisao djelovanja trebao očitovati u zagovaranju i promoviranju nediskriminatornih politika, a nipošto u jeziku mržnje i nasilja.

Posmatrajući i analizirajući nastalu situaciju i reakcije, poput podrške koju upućuje SSOOiO FBiH – KO KS, pitanje koje ovim pismom postavljamo jeste: ko zapravo stoji iza najavljenog skupa? Da li su to navedene nevladine organizacije neo-selefijskog profila, ili vladajuće strukture koje za sprovođenje svojih diskriminatornih i klerofašističkih agendi koriste predstavnike i sljedbenike religijsko-fundamentalističkih udruga, a zauzvrat obezbjeđuju promociju istih?

Zašto smatramo da je skup pod nazivom “Dan tradicionalne porodice” problematičan i njegovo neosporavanje još problematičnije?

Zato što ovaj skup, kao i prateća huškačka retorika, neosporivo poziva i podstiče na mržnju spram LGBTIQ osoba, kao i drugih koji podržavaju osnovne slobode, a koje bi trebale biti zagarantovane Ustavom BiH. S obzirom na osjetljivost prava LGBTIQ osoba u BiH, smatramo da iniciranje ili promocija ovakvog skupa ne ide u pravcu tolerancije već promocije nasilja, mizoginije, homofobije i ksenofobije, te narušava sigurnost LGBTIQ osoba, kao i svih drugih koji ne dijele servirano mišljenje i razumijevanje tzv. tradicionalne bosanskohercegovačke porodice.

Također, zato što skup “Dan tradicionalne porodice”, kako je navedeno u najavi, predvode udruženja građana neo-selefijskog profila. Ova udruženja nerijetko promovišu radikalne fundamentalističke ideje, koje nemaju mnogo dodirnih tačaka sa bosanskohercegovačkom historijom, kulturom, niti tradicijom. Iste organizacije su osnovali predstavnici tzv. ‘Selefijske zajednice u BiH’, okupljeni oko portala Minber.ba. koji svoju ideologiju šire putem mnogobrojnih javnih predavanja, često u vidu ‘life coaching’ seansi (seansi tzv. ‘životnog treninga’), dok je logistika osigurana radom udruženja. Svoj kontinuitet nalaze u promoviranju jednoumlja, nekritičkog razmišljanja, mizoginije, šovinizma i ksenofobije.

Nadalje, zato sto smatramo da definisanje porodice navedenih grupa nije primjereno bh. stvarnosti. Naime, kako se navodi: “Porodica obuhvata emocionalni sistem od najmanje tri generacije živih srodnika povezanih krvnim, zakonskim i historijskim vezama. U porodicu se ulazi rođenjem, a izlazi smrću. U nekim porodicama čak ni tada, jer učešće u psihodinamici porodičnog života nastavlja se i poslije smrti nekih članova, i zato se kaže da je porodica članstvo bez izbora i izlaza. Porodica ima strukturu, hijerarhijsku organiziranost, uloge i podsisteme – roditeljski subsistem i podsistem siblinga (djece). Značaj porodice ogleda se u njenoj nezamjenjivosti za razvoj pojedinca zato što nijedan drugi sistem nije u mogućnosti obezbijediti potrebnu ljubav i toplinu koju može pružiti biološka porodica.” Bez ulaženja u pojedinačna značenja navedenih ideja, želimo podsjetiti da su u ratu ugašene po tri generacije nekih porodica; želimo pitati šta je sa “krvnom” porodicom djece rođene iz silovanja; šta je sa domovima u kojima je praksa da se srodnici odvajaju prilikom usvajanja; šta je sa djecom žrtvama porodičnog nasilja i da li je i djeci, koju su do smrti pretukli članovi njihove biološke porodice, ta porodica obezbijedila “ljubav i toplinu kakvu samo može pružiti biološka porodica?”

Zato što tvrdnja da udruženja ovog profila i ideoloških postulata predstavljaju tradicionalne vrijednosti bh. društva nije istinita jer isključuje tradicionalne bh. LGBTQ, heteronormativne, samohrane i druge porodice (jer i bosanske LGBTQ, kao i druge porodice, pripadaju bosanskohercegovačkoj tradiciji). Tvrdnju o zastupanju tradicionalne bh. porodice problematizujemo i spram činjenica da neo-selefijska idelogija zagovara mnogoženstvo, osporava zakonom zagarantovana, historijski i društveno utemeljena ženska prava, kao i porodična prava, osporava zvanične i naučno utemeljene metode liječenja, pristup osnovnom obrazovanju (npr. muzički i tjelesni odgoj), animozira poštivanje drugih ili drugačijih vjera i vjerovanja, te promovira retrogradne, radikalne i ekstremno konzervativne ideje i ideologije koje su suprotne tradicionalnim vrijednostima bh. društva.

Zapravo, na djelu je manipulacija pojmovima tradicije ili tradicionalnosti, kako bi se pridobile simpatije bh. javnosti, ali i kako bi se u isto vrijeme značenje tradicije redukovalo i dovelo u simbiotički odnos sa fundamentalizmom i klerofašizmom. Time se ove retrogradne ideje žele nametnuti kao vodeće ili normativne, a bez ikakvog realnog utemeljenja. Slične pojave smo primijetile u susjednim zemljama – Hrvatskoj i Srbiji, ali i globalno, gdje predstavnici ekstremne desnice koriste religije i tradicije kako bi ograničili prava prvenstveno žena, ali i muškaraca i ostalih, a u korist neoliberalnih i neokonzervativnih elita. Podrška, čini se prve masivnije manifestacije neo-selefijske zajednice, zajedno sa već ustaljenim nacionalističkim i radikalno desničarskim i militarističkim skupovima, ovaj put pod okriljem bh. tradicionalnih porodičnih vrijednosti, a čiji motiv jeste u osporavanju osnovnih sloboda i prava, je izuzetno zabrinjavajuća pojava u našem društvu.

Spram iznesenog smatramo da je poruka koju je iznio Saudin Sivro, ispred Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH, u vidu podrške skupu “Dan tradicionalne porodice”, te poziva upućenom članstvu SSOOiO FBiH – KO KS, a koju sačinjavaju prvenstveno uposlenici obrazovnih institucija, skandalozna i neprihvatljiva, i da predstavlja despotsku zloupotrebu položaja. Ovakve diskriminatorne, retrogradne, radikalne i ekstremne ideologije koje promovira i zastupa predsjedavajući SSOOiO FBiH – KO KS bi morale naići na čvrst otpor i biti apsolutno neprihvatljive kako članstvu Sindikata, tako i široj bh. javnosti. Ovim putem pozivamo Sindikat da sa svog portala izbriše tekst podrške i uputi javno izvinjenje zbog navedenog istupa, a Saudina Sivru pozivamo da podnese ostavku sa pozicije predstavnika SSOOiO FBiH – KO KS.

Čvrstog smo stava da je bh. društvo otvoreno društvo koje baštini i poštuje osnovna ljudska prava za koja su se građanke i građani borili i borile kroz historiju, da se zasniva na toleranciji i međusobnom uvažavanju, i da zna da samo te vrijednosti mogu dovesti do prosperiteta svih nas.

Uredništvo časopisa Treća raspisuje poziv za 21. broj na temu ŽENE I RAD

Genealogija ženskog rada povijesno je drugačija od genealogije muškog rada. Feministkinje poput Silvije Federici, Marie Mies i Leopoldine Fortunati, ili recentnije, teoretičarke socijalne reprodukcije kao što su Tithi Bhattacharya i Cinzia Arruzza, s različitim naglascima i ulaznim točkama u temu, ukazuju da analiza opresije žena u kapitalizmu mora uključiti rodno-spolnu podjelu rada, kontrolu nad ženskim tijelima, pitanje neplaćenog kućanskog i šireg reproduktivnog rada te transformaciju heteronormativnog obiteljskog nukleusa, historizirajući navedeno kao važan element akumulacije kapitala, i na globalnom Sjeveru i na globalnom Jugu. Istovremeno, ostvarivanje radničkih prava postaje sve otežanije za sve veći broj ljudi diljem Europe i svijeta, dok je o potencijalima za značajnije intervencije u raspodjelu moći između kapitala i rada još teže govoriti, čak i uz povremene aktivacije prosvjednih inicijativa protiv mjera štednje te proboje tzv. demokratsko socijalističkih kandidata_kinja u polje predstavničke politike.

Odnos roda i rada potrebno je sagledati imajući u vidu različite geopolitičke kontekste te premreženost imperijalističkih i neokolonijalnih silnica. Europska unija i njezino tržište rada pokazalo se duboko raslojeno, ne samo u rodnom, već i rasnom te klasnom ključu. Dok EU zaoštrava legislativu protiv migranata, “ljudi bez dokumenata”, osporavajući im građanska i radnička prava, učinci krize u Europi, pod utjecajem konzervativnih i ultradesnih tendencija te prateće retradicionalizacije društva, a slijedom porasta potražnje u području kućanskog rada i rada brige, pojačavaju feminizaciju migracija.

U 21. stoljeću industrijska proizvodnja robe s globalnog Sjevera dobrim je dijelom outsourcana na kapitalističku periferiju s jeftinijom radnom snagom, uz fleksibilizaciju u svim domenama rada. Fleksibilizacija je varljiv pojam jer je idejom većeg manevarskog prostora u organizaciji radnog vremena maskirala novo derogiranje tržišta rada i urušavanje radnih prava. Ona ne znači da je tržište postalo “tolerantnije”, nego da su se radno vrijeme i tehnologija poslovne komunikacije prelili u privatno vrijeme globalnih radnica i radnika, dovodeći do pojave koju feministička teoretičarka Mariarosa Dalla Costa naziva “feminizacijom” ili “globalnom kućanizacijom” rada. Time želi sugerirati da cijelo tržište rada danas generira potplaćenost, nezaposlenost, socijalnu nesigurnost i prekarne radne uvjete kakve su stoljećima trpjele politički i ekonomski marginalizirane žene, izuzete od imovinskog i obrazovnog cenzusa, minimalno ili nikako društveno vrednovane, neplaćene ili potplaćene.

Dvadeset i prvi broj časopisa Treća kritički će se baviti načinima na koje novi oblici neoliberalne i neokolonijalne eksploatacije radništva, odnosno ekonomska kriza i financijalizacija posebno pogađaju žene, te kako u kontekstu kapitalističkih ekonomskih odnosa razmatrati eksploataciju i opresiju žena, biološko-reproduktivni rad, rad u domeni šire socijalne reprodukcije, afektivni rad, rad brige i njege, ženski aktivistički rad, volonterski rad, rad u kulturi i umjetnosti, te još uvijek dominantno ženski rad na “održavanju domaćinstva i obitelji”.

Neki od ključnih marksističkih pojmova, kao što su produktivnost, klasa, višak vrijednosti, akumulacija kapitala itd. moraju biti preispitani u svjetlu tretmana roda u specifičnim povijesnim kontekstima i  unutar feminističkih teorijskih okvira. Treba staviti naglasak na njihovu novu političku artikulaciju, koja će biti u stanju prepoznati i prevrednovati kontinuiranu društvenu, političku i ekonomsku instrumentalizaciju ženskog rada, kojom često bivaju zahvaćene i druge seksualne te rodne manjine.

Također, na tragu feminističke teoretičarke Kathi Weeks i njezine kritike suvremenih konceptualizacija rada, želimo dovesti u pitanje sustavnu depolitizaciju rada s jedne strane, kao i njegovu društvenu hipernormativnost, koja često ima moralizatorske (progoniteljske) dimenzije. Produktivistička paradigma zanemaruje činjenicu globalnog porasta iscrpljenosti i depresije kao posljedice intenzifikacije prisilnog rada, odnosno primoranosti na prodaju radne snage neovisno o uvjetima rada.

Kako promišljati rad izvan eksploatacijskih i kompetitivnih okvira tržišta rada? Koja je uloga reproduktivnog rada u proizvodnji viška vrijednosti? Kako se politički nosimo s rastom radikalnog siromaštva koje prati vladavinu financijske elite? Koje alternativne organizacije rada i vrednovanja ljudskog angažmana poznajemo? Što nam donosi sve sustavnija digitalizacija, birokratizacija i automatizacija rada? Kako se u kapitalizmu uspostavlja i vrednuje rad u kulturi, umjetnički rad, znanstveni rad ili bilo koji istraživački rad, te kako odgovoriti na komodifikaciju istih? Kakve kritičke pozicije i strategije otvaraju suvremene feminističke teoretičarke po pitanju iscrpljivanja ljudskih i planetarnih resursa te potencijala radikalne transformacije institucije rada?

 

Analitičke tekstove, eseje i oglede na temu ŽENE I RAD primamo do 1. listopada 2019., na adresu: treca@zenstud.hr

UN: Životi žena i djece u Jemenu ugroženi zbog nedostatka reproduktivne i zdravstvene skrbi

Ujedinjeni narodi upozorili su u četvrtak da će se više od polovice zdravstvenih ustanova za reproduktivno zdravlje u ratom pogođenom Jemenu zatvoriti do kraja ovog mjeseca, što će dovesti u opasnost živote žena i beba, ukoliko ne dobiju više sredstava.

Populacijski fond UN-a (UNFPA) priopćio je da je krajem kolovoza zatvorio 100 objekata i da će ovaj mjesec morati zatvoriti još 75, zbog čega 650 tisuća žena i djevojaka ostaje bez osnovnih usluga. Ove ustanove imaju ključnu ulogu u liječenju trudnica i dojilja zbog akutne pothranjenosti u zemlji koja je zbog sukoba gurnuta na ivicu gladi. UNFPA procjenjuje da je milijun trudnica u Jemenu pothranjeno.

“Sada pokušavamo doći do što većeg broja žena s minimalnim paketom usluga reproduktivnog zdravlja kako nijedna žena ne bi umrla dajući život”, rekao je Nestor Owomuhangi, zamjenik predstavnika UNFPA-e u Jemenu. “Zatvaranje ovih zdravstvenih ustanova značilo bi da 100 tisuća žena koje bi mogle razviti komplikacije u trudnoći opasne po život ne bi mogle pristupiti uslugama koje su im potrebne”.

UNFPA, koja podržava 268 klinika u Jemenu, priopćila je da je prikupila samo 33 milijuna od 110 milijuna dolara potrebnih za 2019. Nedostatak financijskih sredstava već je prisilio agenciju da prestane kupovati medicinsku opremu i zalihe. “Neposredni utjecaj toga jest ugrožena kvaliteta usluga koju pružamo”, rekao je Owomuhangi.

“Jasno je da biste zbog gubitka kvalitete mogli izgubiti brojne žene i bebe”, dodao je, navodeći rizik od prijevremenog umiranja djece zbog nedostatka inkubatora. U Jemenu žene umiru od komplikacija trudnoće i porođaja svaka dva sata, navodi se u podacima UNFPA-e.

Zbog sukoba, samo polovica jemenskih zdravstvenih ustanova funkcionira i mnoge žene već moraju otputovati daleko da bi došle do klinike, riskirajući da budu zaustavljene na kontrolnim točkama.

Još prije sukoba, Jemen je bio najsiromašnija zemlja na Bliskom Istoku, a sada se suočava s najgorom humanitarnom krizom na svijetu, izvijestili su Ujedinjeni narodi.

Koalicija pod vodstvom Saudijaca bori se protiv grupe Houthi u Jemenu od ožujka 2015. Koaliciju podržavaju zapadne zemlje, uključujući Sjedinjene Države i Britaniju.

Vox Feminae Fesival: ‘Žene s videokamerama: Početna filmska radionica’

U Zagrebu će se u sklopu Vox Feminae Festivala od 23. rujna do 1. listopada u prostoru Društveno kulturnog centra Šesnaestica (Ozaljska 16) održati radionica ‘Žene s videokamerama: Početna filmska radionica’ koju vode Renata Lučić i Filip Filković Philatz. Cilj radionice je upoznati svakog polaznika/cu s fazama stvaranja filma – od ideje do realizacije. Sudjelovanje na radionicama je besplatno, a prijave se zaprimaju do 20. rujna 2019. godine.

U sklopu radionice polaznici/e će uz podršku voditelja snimiti svoj dokumentarni film, a projekcija filma bit će održana u sklopu projekcija filmova na Vox Feminae Festivalu, u subotu u 16 sati u Dokukinu KIC (Preradovićeva 5, Zagreb).

Radionica se od ponedjeljka 23. rujna do petka 27. rujna održava od 18 do 20 sati, tijekom vikenda 28. i 29. rujna predviđeno je snimanje (po dogovoru s voditeljima radionice), dok će se finalizacija filma u montaži održati u ponedjeljak i utorak, 30. rujna i 1. listopada od 18 do 21 sat.

Sudjelovanje na radionici uključuje stvaranje ideje, pisanje scenarija i knjige snimanja, snimanje, režiju i montažu. Kroz kombinaciju mentorskih predavanja uz analize filmova, praktičnog rada u obliku zadataka te samostalnih snimanja, polaznici/e će ideju razraditi u filmsku formu te snimiti vlastiti film. Pridjev “početna” iz naslova sugerira da se rade kratki filmovi. Iako će predavanja biti usmjerena na igrani i dokumentarni film, snimanje će se bazirati na stvaranju jednog zajedničkog dokumentarnog filma koji u sebi može sadržavati određene igrane ili eksperimentalne dijelove. Tema filma bit će predložena od strane voditelja na dan početka radionice. Prema ideji grupno će se raditi film u kojem će svatko od polaznika/ca sudjelovati u fazi pisanja, snimanja, režije i montaže. Voditelji radionice daju određenu slobodu svim polaznicima/ama ali su uz njih u cijelom procesu snimanja, a posebice u procesu montaže gdje će zajedno montirati i finalizirati projekt.

U fokusu programa su tolerancija, predrasude, LGBTQ+ teme, transrodnost, feminizam i ljudska prava; s ciljem poticanja mladih ljudi na aktivno djelovanje u smjeru relevantnih društvenih tematika, ali i na korištenje audiovizualnog medija općenito u svrhu kreativnog komuniciranja fenomena i problema iz vlastite okoline te aktivno i odgovorno građanstvo. Svrha programa jest kroz teoretska predavanja i praktičan rad potaknuti sadašnje i buduće vlasnike/ce video opreme na kreativan i zanatski relevantan pristup oblikovanju ambicioznih audiovizualnih projekata. Ovladavši temeljnim znanjima video i filmskog rukopisa svaki će pojedini/a autor/ica amater biti inspiriran/a za kreativni pristup stvaranju filmova.

Kroz intenzivan program polaznici/e će se upoznati s osnovama dokumentarnih i igranih formi, filmske naracije, snimanja slike i zvuka te montaže.

VODITELJI RADIONICE

More-Magnets (Renata Lučić i Filip Filković Philatz) su eksperimentalni produkcijski studio redatelja koji imaju strast za kreiranje višedimenzionalnih priča koje imaju osjećaj intrige i kreativnosti.

More-Magnets je kreativna kolektivna grupa audio-vizualnih umjetnika koji teže radovima koji imaju inovativnu strukturu. Njihovi radovi često istražuju ljudsku prirodu te vezane ekspresije i osjećaje. Kao studio i produkcija, vole raditi s pojedincima/kama, umjetnicima/ama te institucijama i svima onima koji dijele njihovu kreativnu strast. Kažu im da su strastveni pripovjedači koji vole prihvatiti kreativni izazov kao priliku kroz koju mogu pokazati drugačije vizije. Kažu im da razmišljaju drugačije. Pojedinačno su redatelji, montažerke i snimatelji, ljubiteljice prirode, filma, života koji vjeruju u ljubav i žive život pun osjećaja. U kombinaciji toga svega produciraju kreativnu energiju koja živi i diše motivirajući sadržaj.

Prijave za sudjelovanje na radionici zaprimaju se do 20. rujna na e-mail adresu: renalucic@gmail.com. U prijavi je potrebno poslati kratko motivacijsko pismo. Zbog lakšeg i konstruktivnijeg rada broj prijava je ograničen (10 polaznika/ca).

*Radionica ‘Žene s videokamerama: Početna filmska radionica’ namijenjena je svim osobama koje se žele okušati u filmskom stvaralaštvu, bez obzira na njihov rodni identitet, pod uvjetom da njeguju feminističke vrijednosti.

Projekt je financiran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.

Više informacija o rasporedu aktivnosti i voditeljima radionice možete pronaći ovdje: https://voxfeminae.net/kalendar-dogadanja/najave/zene-s-videokamerama-pocetna-filmska-radionica/