Moja priča o ljetu, ‘savršenom’ trbuhu, bedrima i ostalim jednorozima

Ležim na plaži i razmišljam o tome koliko sam (opet) bila nedovoljno motivirana za vježbanje tokom godine. Pritom nesvjesno uvlačim trbuh u već ustaljenom pokušaju da izgledam mršavije.

Prije nekoliko tjedana napisala sam članak o #BellyButtonChallenge, no nekako mi se čini da sam tim člankom samo zagrebla u temu globalne opterećenosti fizičkim izgledom i pitanje što smo sve spremne poduzeti kako bismo izgledale bolje, a time se i osjećale vrijednije. Vrednovanje sebe kao osobe kroz fizički izgled epska je boljka muškog i ženskog roda. Ipak, istraživanja pokazuju da iako su i muškarci opterećeni izgledom, žene ipak prednjače. Uzmemo li u obzir da su žene generalno podzastupljene u medijima i da su prije svega predstavljene preko svoga tijela takvi nas rezultati ne bi trebali čuditi. Žena je lijepa, njeno tijelo je savršeno, ona je majka, ona je fatalna, njene obline zaludile su javnost. To su samo neke od uloga u kojima nas mediji prikazuju.   

Kako je ljeto godišnje doba u kojem se najviše priča o tijelu žene, upitala sam nekoliko poznanica jesu li generalno opterećene izgledom svoga tijela i pojačava li se ta opsesija tijekom ljetnih mjeseci.

“Često zbog usporedbe svog tijela s drugim tijelima imamo nerealnu sliku vlastitog. Uspoređujući se s mršavijim tijelima, mislimo da smo debele pa posežemo za raznim “ljetnim” dijetama koje donose brza rješenja. Nažalost, često nezdrava. S godinama shvatiš da te tvoja težina ne definira te da drugi ne promatraju te kritično kako što sami sebe promatramo.” , rekla je Tihana.

“Kako se bliži ljeto obraćam više pažnje na izgled jer se prikazuje više kože. To znači da će me ljudi gledati ako nisam obrijana ispod pazuha ili mi noge nisu obrijane. To nije socijalno prihvatljivo. Za razliku od ostalih godišnjih doba kad se to ne vidi. Kad sam na plaži onda sam osjetljivija jer su cure oko mene ravnih trbuha, tankih nogu i sl.” , rekla je Vanja.

“Tijekom cijele godine sam jednako opsjednuta izgledom svoga tijela. Uvijek me smetaju iste stvari, naročito nakon poroda ono glupo salo oko struka. Al’ kad odem kod tate u Kraljevicu na plažu, osjećam se odlično. Tamo su svi stariji od mene tako da se ja osjećam bolje. Ipak, rodila sam dva puta i znam da za to koliko se trudim, izgledam super“, rekla nam je Marija

“Kad sam bila tinejdžerka bila sam opterećena glupostima kao što je izgled. Bilo mi je važno kako me drugi vide i kako sama sebe vidim iako sam tad bila 10 kila lakša nego li sada. U ovom trenutku mi je to smiješno, valjda ipak s godinama shvatiš da su ti bitnije neke druge stvari. Danas me fizički izgled ne dira previše. Pomislim da sam se možda trebala malo dovesti u red, ali Bože moj, volim hranu i volim jesti. Ipak kad se treba skinuti na plaži, to mi više nije problem. “, rekla je Helena.

Iako se radi o ženama koje su mnogo postigle u svom obrazovanju, poslu i/ili privatnom životu jasno je da je izgled nešto o čemu razmišljaju ili su provele neki dio života intenzivno razmišljajući o njemu. Odakle dolazi ideja da bi se trebale dovesti u red? Da su nam bedra prevelika? Trbusi nedovoljno ravni? Da bi na plaži trebale izgledati sjajno?

Rad na vlastitu tijelu mnogo je više od fizičkog izgleda

Rijetko je proces brige za vlastito tijelo nešto što uključuje mentalno, emotivno i tjelesno zdravlje ili zdravu prehranu i kontinuirano vježbanje. Svodi se na posezanje za jednostavnim stvarima koje donose brze rezultate, kao što su pretjerano vježbanje ili “ljetne brze dijete”. Kao i svi, svjesna sam da su teretane i fitness centri prepuni ususret ljetnim mjesecima. Tad moramo izgledati savršeno! Priupitala sam jednu trenericu kad se, prema njenom iskustvu, veći broj ljudi upisuje na vježbanje i kakva su im očekivanja.

“Većina osoba na vježbanje dolazi zbog izgleda pa veći broj djevojaka upisuje centre u četvrtom mjesecu i do šestog/sedmog očekuju značajne rezultate. Ipak, ne mogu reći da su to sve polaznice. Mnogo toga ovisi i o tome što fitness centar ima u ponudi. Ukoliko osobe koje ne vježbaju redovito dolaze zbog insanity programa ili crossfita vjerojatnije je da se radi o osobi koja želi instant rezultate, a ne o osobi koja želi vježbati zbog zdravlja, generalne brige za tijelo i sl.”, rekla je Iva

Posezanje za brzim rezultatima ne čudi uzmemo li u obzir da je prije 20 godina prosječna težina modela bila je osam posto manja od težine prosječne žene, a danas se ta brojka podigla na 23 posto. I dok se konfekcijski brojevi idealne žene smanjuju, stvarne žene su sve više sklone pretilosti. Taj nerazmjer stvarnosti i ideala dovodi do nezadovoljstva svojim tijelom i nezdravih težnji djevojaka i žena čija je posljedica poremećaj prehrane.

Više od 80 posto osoba koje se bore s poremećajem prehrane su žene

Procjenjuje se da barem 50.000 osoba u Hrvatskoj boluje od anoreksije, bulimije i kompulzivnog prejedanja, no službenih podataka nema. Većina osoba je u dobi od 15 do 40 godina. Iako poremećaj hranjenja imaju i muškarci, više od 80 posto oboljelih čine žene. Prema svjetskim statistikama jedna od 100 djevojaka pati od anoreksije.

Često mislimo da osobe koje imaju poremećaj prehrane možemo lako prepoznati promatrajući njihovu odnos spram hrane, fizički izgled i ponašanje. Ipak, to nije u potpunosti točno. Mnoge osobe osjećaju krivnju nakon obroka, uzimaju laksative, pretjerano vježbaju, a mnoge osobe koje pate od bulimije čak ni ne povraćaju. Neki jednostavno nakon povećanog unosa hrane u organizam drastično smanje unos hrane idući dan.

Centar BEA, neprofitna je organizacija koja radi na edukaciji stručnjaka o ranom prepoznavanju poremećaja hranjenja. Također, Centar pruža individualnu psihološku podršku i grupnu podršku osobama koje se bore s poremećajima u prehrani. Na pitanje gdje i kome se oboljeli mogu obratiti za cjelokupnu pomoć, rekli su: “Sustav za pomoć oboljelima od poremećaja hranjenja u Hrvatskoj je tek u izgradnji, no možemo biti zadovoljni napretkom -u posljednje tri godine otvorile su se 3 specijalističke ustanove za pomoć oboljelima od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja. Riječ je o Specijalističkom zavodu za personologiju i poremećaje hranjenja pri KBC Zagreb za oboljele starije od 18 godina, o stacionarnom odjelu Specijalističkog zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri KBC Zagreb za mlađe od 18 godina, te o Dnevnoj bolnici za poremećaje prehrane pri PB Sv. Ivan ( stariji od 18 godina). Uz Odjel pedijatrije na KBC Sestre milosrdnice koji već godinama uspješno sanira somatsko stanje životno ugroženih oboljelih do 18 godina, na ovaj način su se stvorili temelji za sve uspješnije liječenje ovog ozbiljnog mentalnog poremećaja. Naravno da bismo željeli imati i rezidencijalni centar koji bi objedinio sve vrste liječenja za sve dobne skupine, što je cilj kojim težimo u budućnosti. Nažalost, sve specijalističke ustanove su smještene u Zagrebu, tako da ostatak Hrvatske oboljelima pomaže kroz smještaj na odjele pedijatrije i psihijatrije, ili upućivanjem na liječenje u Zagreb. Osim usluge centralizirane u Zagrebu, istaknuli bismo i problem premalog broja stručnjaka kojima se u sustavu daje prilika da rade s oboljelima – svakako bismo voljeli da je više psihoterapeuta i psihijatara usmjerenih radu oboljelih od poremećaja hranjenja”, rekla nam je Lejla Talić iz Centra BEA.

Velik broj inozemnih istraživanja tvrdi da se od anoreksije potpuno izliječi 40ak posto osoba, a od bulimije 50ak posto. Između 20 i 30 posto osoba se ne izliječi od anoreksije, a od bulimije je taj postotak nešto manji i iznosi 20 posto. Po pitanju kompulzivnog prejedanja još uvijek nema dovoljno studija.

U jednom članku pod nazivom “Mrzim svoje tijelo”  može se pročitati iskrena priča o osobi koja se bori s poremećajem. Autorica govori:  “Mogla bih kronološkim redoslijedom nabrojati svaku pojedinu namirnicu koju sam pojela u protekla 72 sata. Također bih vam mogla reći (i to s popriličnom točnošću) koliko je kalorija svaki od tih obroka sadržavao te kako sam se osjećala konzumirajući ga.”

Mislim da se i sama isto tako veoma često osjećam. Iako sam neko kraće vrijeme zaista povraćala nakon obroka, više to ne činim. No, i dalje se svakodnevno borim s vlastitim odnosom prema hrani. Svaki stres i emocionalnije razdoblje nova su bitka. Iako sam racionalno svjesna da su prikazi idealne žene nerealni te sam svjesna koje vrijednosti trebam njegovati, jednostavno sam uvučena u vrtlog neprestanog razmišljanja o vlastitu tijelu. Vrijednosti koje se kroz odgoj i odrastanje usađuju djevojkama krivo su posložene već desetljećima, u nas je programirana briga o tijelu na potpuno nezdrav način. Prezentirano nam je da su lijepe i skladne žene sretnije, uspješnije, voljenije i vrjednije. Stoga, borba protiv tih stereotipa nije samo nešto što trebamo svakodnevno osvještavati u medijima ili u razgovoru s prijateljicama. To je borba koju svakodnevno većina od nas prolazi u svojoj glavi.

Kada bi se umjesto uniformiranog i jednostranog prikaza ljepote slavila raznolikost žene u fizičkom izgledu, načinu razmišljanja i odabiru profesije možda bi mlade djevojke bile uspješnije i sretnije. Tada ne bi smatrale da će im savršen izgled priskrbiti uspješnost, sreću i društveno prihvaćanje već bi shvaćale da im to donosi  njihova različitost, osobnost i težnja za napretkom.

Ipak, koliko god to zvučalo kao klišej i jednostavna parola do spoznaje o vrijednosti sebe kao osobe neovisno o fizičkom izgledu, svaka od nas prolazi dug put. Neke prevladaju prepreke sporo, neke brže, a neke ostaju robinje. Moderne robinje idealnog fizičkog izgleda.

Ipak, neću vas lagati, živimo u svijetu u kojem je ogledalo robovlasnik, a mi smo robovi i robinje. Barem zasad. 

Nova istraživanja pokazuju da kontracepcijske pilule smanjuju rizik od raka vrata maternice

Uzimanjem kontracepcijskih pilula u razdoblju između 10 i 15 godina, vjerojatnost je da se prepolovi rizik od razvoja raka vrata maternice, pokazuju najnovija istraživanja.

Međunarodni tim stručnjaka kaže da raširena upotreba pilula u razvijenim zemljama spašava stotine tisuća života od 1960-ih godina, a žene se trebaju osjećati sigurnima koristeći pilule, kada je u pitanju rak.

Studija na više od 27.000 žena je utvrdila da za svakih pet godina koje je žena bila na piluli, njezin rizik od raka endometrija, koji ovija maternicu, smanjen je za oko 25 posto.

Korist se povećava što žena duže uzima pilulu, neovisno o nizu drugih rizičnih faktora, poput težine, korištenja hormonske terapije u menopauzi, pušenja, te ima li djecu ili ne.

Izvanredna profesorica Karen Canfell, direktorica Centra za istraživanje raka (Cancer Council NSW) i članica međunarodne suradničke skupine koja je provela istraživanje, rekla je kako se posebno ohrabrujuća pokazala prednost i nakon što je žena prestala uzimati pilule.

“To znači da žene koje uzimaju pilulu u svojim 20-im i 30-im godinama su zaštićene sve do dobi kada su u najvećem riziku od razvoja raka maternice, a to je do 55. godine i kasnije”, rekla je Canfell.

“Ovi rezultati ukazuju na to da su u zemljama s visokim dohotkom, oralni kontraceptivi u proteklih 50 godina, već spriječili ukupno oko 400.000 karcinoma endometrija, odnosno oko 200.000 u posljednjih 10 godina”, napisali su znanstvenici u članku objavljenom jučer u stručnom časopisu The Lancet Oncology

Na prosvjedu u Rijeci viče se: ‘Ubij Srbina!’ te ‘pjevaju’ uvrede Frljiću, prisutni policijski službenici ne reagiraju!

Kako je ranije najavljeno organizirani prosvjed protiv održavanja performansa ‘Drugi rat’ u riječkom HNK upravo se odvija u Rijeci.

Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata predvođena predsjednikom udruge Milom Biondićem bila je jedna od najglasnijih protiv održavanja razgovora s pet različitih žena o njihovim doživljajima rata. 

U svojim istupima, Biondić se poglavito usmjerio na intendanta riječkog HNK nazivajući cijeli događaj ‘Frljićevim velikosrpskim viđenjem Oluje’, kako piše Novi list.

Na prosvjedu sudjeluje stotinjak osoba od kojih se brojni žale na lošu organizaciju samog prosvjeda, kako javlja naša novinarka.

Dok koračaju prosvjedinici i prosvjednice ‘pjevaju’  “Frljiću, Frljiću, govno jedno smrdljivo, pičko četnička mi te mrzimo, majmune, pederčino”, isprekidano sa ‘Zovi, samo zovi…’ i ‘Ubij, Srbina!’

Na sve navedeno prisutni policijski službenici ne reagiraju, javlja naša novinarka.

Sudeći prema fotografijama neki od prosvjednika i prosvjednica nisu pretjerano upoznati s izgledom hrvatske zastave pa mnogi prisutni mašu zastavama s prvim bijelim poljem.

Na uvrede nailaze i osobe koja ulaze u riječki HNK.

Prenosimo dio govora Mile Biondića  koji se odnosi na današnji događaj u riječkom HNK:

“Organiziraju ga oni koji se slažu s ocjenama iz Beograda da je “Oluja” bila etničko čišćenje i genocidni zločin. Stoga umjesto sudjelovanja u službenoj proslavi hrvatskih vlasti, novcem hrvatskih građana, oni organiziraju protuhrvatski permormans. Naime, perfidno instrumentalizirajući žrtve bezumne velikosrpske politike, njihov je cilj, jednostavno bio i ostao prikazati Oluju i s tim u svezi ostvarenu nacionalnu Hrvatsku državu kao udruženi zločinački pothvat. U tome na žalost imaju punu potporu našeg g. gradonačelnika, koji intendanta Frljića kojega je osobno postavio, citiram: “podržava čak kada se i ne slaže osobno, s (njegovim) pojedinim projektima”. Međutim, što je Frljićevo “partijsko kazalište”, najbolje je ocijenio vrhunski riječki i Hrvatski intelektualac Igor Žic, kada kaže: ” ono je spoj fašističkog propagandnog kazališta, s tabloidnim novinarstvom i od takvoga kazališta ništa neće ostati jer je jednostavno besmisleno. Nabacivanje blatom koje može funkcionirati u politici, u umjetnosti je neuspješan pokušaj kupovanja budućnosti bezvrijednim novcem.”

Možda je to razlog što se takozvani performans na današnji Dan pobjede održava u zgradi HNK, dok gradsko poglavarstvo na čelu s gospodinom gradonačelnikom, nije uopće predvidjelo službeni program obilježavanja ove sjajne obljetnice Dana pobjede, koji bi se odvijao u nekom od reprezentativnih prostora u našemu gradu, gdje bi se upravo gradonačelnik Obersnel, kao i župan Komadina, obratili našim sugrađanima s nekoliko prigodnih riječi, kako to i pristoji na današnji blagdan. Da su takvo što organizirali, svakako bi ih bezrezervno podržali, iako ne dijelimo iste svjetonazore, jer smatramo da su nacionalni interesi ispred bilo kakvih ideoloških- političkih nesuglasica. Gradska vlast i g. gradonačelnik to na žalost nisu učinili, stoga im mi s ovoga mjesta ispred Gradske vijećnice poručujemo, za događanja u HNK Ivana pl. Zajca odgovorni ste – Vi!”

{slika}

{slika}

{slika}

{slika}

{slika}

{slika}

Stotine blogova pod paskom ruske medijske nadzorne službe

Ukupno 640 ruskih blogova i online zajednica prijavljeno je ruskoj medijskoj nadzornoj službi. Roskomnadzor je klasificirao ove stranice kao ravnopravne medije, što znači da njihov sadržaj podliježe određenim ograničenjima.

Prema zakonu, koji je donesen prošle godine, blogeri/ce i korisnici/e interneta s javnim web stranicama koje posjećuje više od 3.000 ljudi dnevno trebaju se prijaviti Roskomnadzoru. Website vlasnici mogu se prijaviti dobrovoljno ili će ih pak Roskomnadzor sam staviti na popis.

Blogeri/ce moraju otkriti svoj pravi identitet i slijediti propise koji se primjenjuju u medijima, a koji uključuju obveznu provjeru činjenica, izbjegavati korištenje psovki, ne objavljivati ekstremističke materijale te ne otkrivati privatne informacije. Kršenje propisa kažnjava se s 30.000 rubalja (476 dolara) novčane kazne. Ako je blog u vlasništvu pravne osobe, kazna se diže na 300.000 rubalja (4.760 dolara).

Prema priopćenju iz Roskomnadzora u ožujku ove godine, 60 posto svih kršenja uključuje uporabu psovki, 24 posto odnosi se na dezinformacije u vezi droga, dok se šest posto odnosi na ‘vrijeđanje osjećaja vjernika’.

Ravnatelj Roskomnadzora je Dmitrij Kiseljev poznat po svojim anti-zapadnim pogledima, a služba je u vlasništvu državnog medijskog diva Rusija Segodnja (Rusija danas)  koji je sastavljen uglavnom od bivših novinara novinske agencije RIA Novosti te radio stanice Glas Rusije.

 

Komičarka Amy Schumer zauzela se za veću kontrolu oružja u SAD-u

Komičarka Amy Schumer sa svojim je rođakom, senatorom Chuckom Schumerom (New York), u ponedjeljak iz njegova ureda poslala strastven poziv za izglasavanjem zakona o kontroli oružja.

Amy, koja je rekla da je ova tema za nju postala “ekstremno osobna” kad je dvoje ljudi prošlog mjeseca ubijeno tijekom prikazivanja njenog hit filmaTrainwreck, ističe kako se ne boji suočiti s oštrim otporom.

“Očekujem oštar otpor i suočit ću se s njim onako kako sam se suočavala i posljednjih deset godina”, rekla je Schumer. “Primala sam prijetnje smrću i prema meni je bilo usmjereno puno mržnje, ali ja sam takva – želim biti ponosna na to kako živim i za što se borim”, rekla je Amy. 

Kao i mnogo njezina komičarskog rada, “Trainwreck” je široko shvaćen kao feminističko djelo. Osoba koja je pucala, a koju je Amy odbila imenovati, imala je mnoge mizogine poglede na svijet i prije nego je zapucala u kinu.

Amy su iz Business Insidera upitali jesu li je pucnjava i kritike koje je primila za svoj rad nagnale da pomisli kako je meta napada zapravo feminizam u SAD-u. Amy je odgovorila da bi bilo koji napad na feminizam nju i druge žene samo potaknuo da se još jače bore za jednakost.

“Dobila sam oko milijun e-mailova od prijatelja/ica koji/e mi govore da se to moglo dogoditi na prikazivanju bilo kojeg filma i pokušavam u to vjerovati, ali nisam sigurna”, rekla je Amy o pucnjavi u Louisiani. “Mislim da nikad neću razumjeti kako nekoga može uzrujavati ideja o ravnopravnosti spolova. Mislim da se žene, statistički gledano, uvijek nalaze u velikoj opasnosti od nasilja, ali znam – a i ljudi koji su mi bliski znaju – da kad se pojave događaji ovakve vrste, mi tugujemo, a onda se razljutimo. I to će nas samo potaknuti da se borimo još jače, da ustanemo i da se skupimo zajedno kako bi se borile protiv ovog, ali i bilo kakvog drugog, oblika agresije koji će se pojaviti pred nama”.

Chuck Schumer je opisao zakon i druge prijedloge koje su on i njegova rođakinja predstavili u ponedjeljak kao “trokraki plan” za “razumna ograničenja Drugog amandmana”. Njihovi prijedlozi uključuju zakonodavstvo koje bi nagradilo države koje predaju sve potrebne zapise federalnom sustavu koji provjerava pozadinu kupaca oružja, a kaznilo one koje to ne učine. Također, javno pozivaju Kongres da u potpunosti financira programe za mentalno zdravlje i programe za odvikavanja te traže Ministarstvo pravosuđa da razmotri standarde za nedobrovoljnu predaju oružja u svakoj državi.

Amy je najavila da ova konferencija neće biti kraj njene borbe za kontrolu nad oružjem. “Sad je vrijeme da se Amerikanci/ke izbore za ove promjene” rekla je. “Ovo su moji prvi javni komentari na temu oružanog nasilja, ali obećavam vam da neće biti i zadnji”.

Preveo i prilagodio Tomislav Mikulin

U Čileu napravljen prvi korak prema ukidanju potpune zabrane pobačaja

Čile je poduzeo korak naprijed prema ublažavanju stroge zabrane pobačaja nakon što su zastupnici u nižem domu Kongresa glasovali za unapređivanje zakona i ukinuće potpune zabrane pobačaja.

Galerijom se prolomio pljesak nakon što je zdravstveno povjerenstvo čileanskog Zastupničkog doma glasalo s osam glasova za i pet protiv da se odobri rasprava o zakonu koji je Kongresu predložila predsjednica Čilea Michelle Bachelet u siječnju.

Ovaj bi zakon u zemlji u kojoj je na snazi potpuna zabrana pobačaja i u kojoj se prema važećim zakonima za pobačaj može dobiti i do pet godina zatvora, ženama dozvolio pobačaj u slučaju silovanja, ako je ženin život ugrožen ili u slučaju smrtonosnih urođenih mana fetusa.

“Ovo nije mjera za promicanje pobačaja: ono što ovdje radimo je pretvaranje izbora države u izbor za žene”, rekao je zastupnik Gabriel Silber iz Kršćanske demokratske stranke, koja je podijeljena po pitanju ove reforme. “Podaci su pokazali da kompletna zabrana pobačaja i njegova nezakonitost nisu zaustavili praksu”, poručila je predsjednica Bachelet.

Čile je jedna od šest zemalja u svijetu s potpunom zabranom pobačaja zahvaljujući zakonima uvedenim 1989. godine u doba diktature generala Augusta Pinocheta. Da bi prijedlog zakona, koji je poslan na raspravu, postao zakon, potrebna je obična većina u oba doma Kongresa. Ocjenjuje se da će to biti težak poduhvat jer se projekt suočava sa značajnim otporom i u Zastupničkom domu i u Senatu.