Svjedočanstvima i ugovorima na neodređeno protiv nezaposlenosti mladih

Akcija ‘Nevidljive vijesti iz svijeta rada’, kojem se pokušavalo ukazati na položaj mladih na tržištu rada, održana je u subotu ujutro u centru Zagreba. Javnu akciju organizirale su aktivistkinje neformalne inicijative Za rad spremne, koje u svom primarnom fokusu imaju mlade radnice zbog dvostruke diskriminacije koju proživljavaju u svijetu rada.

Tijekom akcije aktivistkinje su na zvučniku reproducirale ‘nevidljive vijesti’, odnosno ispovijesti mladih koje su sakupile u nedavno provedenom istraživanju ‘Mladi na tržištu rada’.

Istraživanje ‘Mladi na tržištu rada’ pokazalo je kako čak 87 posto ispitanih mladih razmišlja o odlasku u inozemstvo, 35 posto je doživjelo vrijeđanje od strane nadređenog, više od 60 posto ispitanih zaposlenih mladih radi za plaću manju od 4.500 kuna, a čak iznad 65 posto priznaje kako ne mogu samostalno preživjeti od svojih primanja te im pomažu roditelji ili partneri/ce.

Osim toga, istraživanje je polučilo čitav niz svjedočanstava diskriminacije, zlostavljanja i nepravdi prema mladim na tržištu rada, posebice prema mladim ženama.

“Dok se o visokom broju nezaposlenih mladih još govori u javnom prostoru, o oblicima rada, njihovoj (ne)sigurnosti, potplaćenosti, negativnim iskustvima, svjedočanstvima i strahovima za budućnost priča se tek tihim glasom u privatnoj sferi. Upravo zbog toga smo odlučile javnosti prikazati i tamnu stranu svijeta rada”, poručile su aktivistkinje.

“Osim činjenice da se je u Lijepoj našoj teško zaposliti, čak i ukoliko ste visokoobrazovana osoba i/ili se prijavljujete za stanovito strašno atraktivno stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, primijetila sam i da se čak i takve tričarije od poslova najvjerojatnije namještaju. Javila sam se na nemali broj natječaja koji nisu imali nikakvu selekciju te su praktički na temelju gotovo identične dokumentacije birali osobe koje će zaposliti. Proces traženja posla je bio težak, dugotrajan i veoma demotivirajući. Nezaposlenost i većinom beznadno traženje posla ne utječu loše samo na financijsko stanje i profesionalni život, već i na psihičko zdravlje. Ovo beznadno stanje u državi i na tržištu rada me činilo mlitavom, pesimističnom i veoma depresivnom. Ni na poslu nije mnogo bolje, radni zadaci su većinom neusklađeni s mojom strukom te nerijetko imam dojam da me se degradira s obzirom na struku, iako sam se u posljednje vrijeme počela više baviti zadacima koji se tiču moje struke. Plaću (koja to ni nije, već se radi o naknadi) ne moram ni komentirati, samo ću reći da je smiješno da su osobe s visokom stručnom spremom i nakon zaposlenja prisiljene živjeti na roditeljskoj grbači. I dalje sam pesimistična u pogledu budućnosti, no ipak se nadam da neću biti prisiljena spakirati se i zbrisati na sjever ili preko bare”, posvjedočila je jedna mlada žena o svom iskustvu.

{slika}

“Moje negativno iskustvo je to da čim poslodavcu odgovorim da imam dvoje male djece mogu zaboraviti da će me ikada nazvati da sam dobila posao, iako svaki put naglasim da ih ima tko čuvat”, požalia se druga ponovno potvrđujući koliko je tržište rada okrutno prema majkama.

U prikupljenim svjedočanstvima ispitanici/e su se jako često žalili jer ‘posao se u Hrvatskoj može dobiti samo preko veze’, ‘na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa obavljali su i svoj posao i tuđi, dok su zaposleni/e kolege/ice čitali/e novine, surfali/e internetom i pili/e kave’, a u velikom broju slučajeva tužili/e su se i na diskriminaciju prilikom zapošljavanja, kao i na radnom mjestu.

Osim toga, budući da je posljednjih godina ugovor na neodređeno postao iznimka jer u više od 90 posto novozaposlenih radi na ugovor na određeno li u nesigurnim oblicima rada, što mlade ljude dovodi u situaciju permanentne nesigurnosti, aktivistkinje ZRS-a su tijekom akcije dijelile ugovore na neodređeno. 

{slika}

Tribina: Vrtići za sve

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) u suradnji sa Sindikatom obrazovanja, medija i kulture (SOMK) poziva vas na tribinu Vrtići za sve koja će se održati u srijedu 10. lipnja u 18 sati u Radničkom domu u Zagrebu (Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, dvorana 518).

Sustav predškolskog odgoja i obrazovanja obavlja jednu od ključnih socijalnih i odgojno obrazovnih uloga u društvu. Unatoč tome, nedovoljno i neadekvatno ulaganje te izostanak organiziranosti unutar tog sustava sa sobom donosi niz problema koji utječu na život i rad odgojno obrazovnih radnika i radnica, ali i roditelja, s naglaskom na žene na koje tradicionalno pada teret neplaćene brige o djeci te na život, odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi.

Ključni uzrok nedovoljne razvijenosti sustava čini manjak smještajnih kapaciteta, što dovodi do niza problema na nekoliko razina. Podkapacitiranost unutar sustava podrazumijeva velik broj djece u grupama, nepoštivanje pedagoških standarda i posljedično nepodnošljive uvjete rada što se u najvećoj mjeri prelama preko leđa odgojno obrazovnih radnika i radnica. Posljedice manjka vrtićkih kapaciteta osjete se i izvan sustava predškolskog odgoja i obrazovanja, a najviše pogađaju roditelje, žene, socijalno ugrožene skupine i djecu. 

Navedeni i mnogi drugi problemi vezani uz sustav predškolskog odgoja i obrazovanja djelomično se mogu objasniti prenošenjem ovlasti nad sektorom na lokalnu razinu bez definiranja jedinstvenih minimalnih zahtjeva koji bi trebali biti zadovoljeni, ali isto tako i trendom povlačenja socijalne države te prepuštanjem socijalnih i javnih servisa natjecateljskoj i profitnoj logici tržišta.

U svjetlu ovogodišnjih upisa u vrtiće, ali i iz nužnosti da se javno problematiziraju teme vezane uz odgoj, obrazovanje i skrb djece predškolske dobi na tribini će govoriti Dubravka Canjko (SOMK), Božica Žilić (SOMK), Marija Šinković Bečić (Udruga roditelja Vrtić za sve), Mirela Blažanović (Udruga RODA) i dr. sc. Teo Matković (Hrvatski zavod za zapošljavanje). Cilj nam je analizirati postojeće stanje i zajednički promišljati o mogućim rješenjima povezivanjem različitih društvenih skupina – sindikata, organizacija civilnog društva, znanstvenika/znanstvenica i šire zainteresirane javnosti.

‘Nedovršeni’ projekt Montažstoja

Montažstroj vas poziva na sudjelovanje u radionici u sklopu projekta “Nedovršeni“. Ako vas zanimaju problemi zdravstvenog sustava, urbanizma i borbe za javna dobra, priključite se petodnevnoj radionici koja će se održati od 15. do 19. lipnja u Pogonu Jedinstvo (Trnjanski nasip bb). Aktivnim sudjelovanjem u radionici doprinijet ćete “autopsiji” propalog projekta nikada izgrađene Sveučilišne bolnice.
 
Projekt “Nedovršeni” temelji se na jednogodišnjem multidisciplinarnom istraživanju slučaja nedovršenog kompleksa Kliničke bolnice Novi Zagreb poznatijeg kao Sveučilišna bolnica. Osamdesetih je godina prošlog stoljeća bolnica zamišljena kao najveća i najnaprednija zdravstvena institucija u ovom dijelu Europe. Umjesto da postane simbol napretka, ova bolnica je izgrađena do pola i prepuštena propadanju te je tako postala simbol propasti javnog dobra i javnog interesa. Ova monumentalna ruina u projektu “Nedovršeni” postaje okidač za zagovor javnog i svima jednako dostupnog zdravstva kao temeljnog ljudskog prava za koje se moramo boriti zajednički.
 
Na edukativno-izvedbenoj radionici dobit ćete jedinstvenu priliku za uvid u višedimenzionalne metode obnove javnog znanja o projektu Sveučilišne bolnice (uz prikaze audiovizualnih sadržaja, stručne građe, medijskih napisa). U drugom dijelu radionice ćete uz stručno umjetničko vodstvo pristupiti pokušaju rekonstrukcije projekta Sveučilišne bolnice kroz izvedbenu umjetnost. Posljednji dan radionice bit će rezerviran za posjet lokacije Sveučilišne bolnice te za zaključne razgovore o problematici javnog zdravstva i načina njegove umjetničke i medijske reprezentacije.
 
Za sudjelovanje u ovoj petodnevnoj radionici nisu važne vaše godine, nije važno jeste li studenti/ice ili istraživači/ice, liječnici/ice ili arhitekti/ice, urbanisti/kinje ili umjetnici/ice, zaposleni/e ili nezaposleni/e. Radionica je otvorena za sve koji prepoznaju važnost javnog zdravstvenog sustava kao i važnost borbe za njegovo očuvanje.

Ako želite sudjelovati, prijavite se slanjem kontaktnih informacija, životopisa i fotografije na e-mail masa.zamljacanec@montazstroj.hr do 10. lipnja 2015. godine.

Anketa o prvoj plaći: Više od 65 posto ispitanih ispod 4.000 kuna

Prema anketi koju je proveo MojPosao na 6.000 ispitanika, samo osam posto ispitanih radnika/ca može se pohvaliti svojom prvom plaćom većom od 6.001 kuna za puno radno vrijeme.

Većini ispitanika/ca (51 posto) prva plaća za puno radno vrijeme iznosila je između 2.001 i 4.000 kuna. U ovoj skupini ispitanici/e navode kako je bila riječ o sezonskim ili poslovima u državnoj službi.

“Radilo se i više od punog radnog vremena, kao i danas. Prekovremenih je bilo ‘na izvoz’ ali nisu bili plaćeni”, prisjeća se jedan od ispitanika.

Jedna ispitanica je dodala: “Radila sam bez dana odmora dva i pol mjeseca za 3.000 kuna”.

Prve plaće u iznosu od 4.001 do 6.000 kuna imalo je 26 posto ispitanika/ca. Ovdje je prije svega riječ o visokoobrazovanima i poslovima u struci. 

Međutim, za 15 posto ispitanih prva plaća za puno radno vrijeme iznosila je manje od 2.000 kuna. Među ovim ispitanicima nalaze se i oni/e koji/e su radili/e na mjerama stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Ukoliko su prva primanja ispod minimalca, koji je svakako mizeran, postavlja se pitanje kako će se ti mladi ljudi u budućnosti ekonomski osamostaliti, kao i kamo vodi takvo rezanje cijena rada. Naime, mjere zapošljavanja dovode do pada cijena rada, a time i do pada primanja, što vodi siromaštvu radnika/ca. Opseg posla ne smanjuje, a troškovi života rastu iz mjeseca u mjesec. Hrvatska jest formalno izišla iz recesije, ali i dalje prednjači po nezaposlenosti u Europskoj uniji. Ukoliko uzmemo u obzir nedavna mijenjanja radnog zakonodavstva na štetu radnika, svijet rada u Lijepoj našoj ne izgleda kao sretno i spokojno mjesto. 

Nadalje, prosječna neto isplaćena plaća na razini prošle godine iznosila je 5.507 kuna i u odnosu na godinu dana ranije porasla je za 38 kuna, pokazuju to podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) o prosječnim plaćama prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima. Nekvalificirani/a radnik/ca prosječno je zaradio/la 2,4 puta nižu plaću od radnika/ce s visokom stručnom spremom.

Prema podacima Porezne uprave iz listopada prošle godine, svaki/a sedamnaesti/a radnik/ca u Hrvatskoj radi za minimalnu plaću ili plaću koja je niža od 3.017,16 kuna bruto. Uz prosječni prirez od 12 posto radnik/ca na minimalcu na ruke primi nepunih 2.385 kuna. Takvu plaću u Hrvatskoj prošle godine imalo je oko 80.000 radnika. 

Radnik/ca na minimalnoj plaći dnevno na raspolaganju ima 79,5 kuna za sve troškove, od stanovanja, hrane, prijevoza, obrazovanja, zdravstva, kulture.

Argentina prosvjeduje protiv nasilja nad ženama

Tisuće su ljudi izašli na ulice u Argentini kako bi prosvjedovali/e protiv nasilja nad ženama koje u toj zemlji poprima zabrinjavajuće razmjere – statistike pokazuju da u Argentini žena umre svakih 31 sat. Povod prosvjedima bilo je ubojstvo 14-godišnje Chiare Paez, koja je u svibnju, u 8. tjednu trudnoće, prebijena i živa zakopana od strane svog 16-godišnjeg dečka. Prosvjedi su se održali u gradovima diljem Argentine povodom sve većeg broja femicida, a prosvjedovalo se i u susjednim državama, Čileu i Urugvaju.

Prosvjednici/ce su držali/e natpise s izjavama “Ni una menos” (Niti jedna više) i nosili/e majice s imenima i slikama žrtava kako su marširali prema zgradi Kongresa u Buenos Airesu, osuđujući rodno uvjetovano nasilje. Prosvjed se vrlo brzo proširio i svim društvenim mrežama.

Iako je statistike teško usporediti, grupa za ženska prava La Casa del Encuentro navodi da je od 2008. godine ubijeno više od 1800 žena.

Predsjednica organizacije, Fabiana Tunez, rekla je: “Vlada se prekasno javlja kako bi spriječila to nasilje. U Argentini, i dalje umire jedna žena svakih 31 sat”. Izvještaji pokazuju da je obiteljsko nasilje uzrok smrti više od pet žena dnevno u Meksiku i čak 15 žena u Brazilu.

Sada su se javili i pozivi da vlada prikupi službene podatke kako bi se znao puni broj femicida u zemlji. Mabel Bianco, predsjednica Foundation for the Study and Research on Woman, navodi da je “potrebno više statističkih podataka kako bi se razvile učinkovite politike i adekvatan budžet koji bi omogućio provođenje tih politika”.

Predsjednica Argentine, Cristina Fernandez de Kirchner, napisala je na Twitteru da se Argentina “suočava s kulturom koja uništava žene”.

{slika}

Nasilje nad ženama i dalje ostaje velik problem u Argentini, bez obzira na zakon iz 2012. godine kojim su određene strože kazne za obiteljsko nasilje.

U listopadu prošle godine, anketa za Thomson Reuters Foundation pokazala je da je Buenos Aires šesti grad u svijetu s najopasnijim sustavom prijevoza za žene. Ispred njega se kao najopasniji navode Bogota u Kolumbiji i Lima u Peruu.

Podaci UN-a iz prošle godine, navedeni u izvještaju za Međunarodni dan za prekidanje nasilja nad ženama, pokazuju da 35 posto žena i djevojaka diljem svijeta u nekom trenutku života postanu žrtve nekog oblika fizičkog i/ili seksualnog nasilja.

Prokurdska stranka ostvarila povijesni rezultat na turskim izborima

Parlamentarni izbori u Turskoj jučer povijesni su iz najmanje dva razloga. Prvo, stranka predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana izgubila je apsolutnu većinu u parlamentu prvi put nakon trinaest godina osvojivši 41 posto glasova i 258 od 550 zastupničkih mjesta. Iako je Stranka pravde i razvoja (AKP) i dalje pobjednica na izborima, prvi put će morati formirati manjinsku vladu.

Drugo, prokurdska Narodna demokratska stranka (HDP) prešla je nevjerojatno visok prag od 10 posto za ulazak u parlament pa će s osvojenih 13 posto glasova dobiti 80 zastupničkih mjesta. HDP je zapravo sastavljen od manjih ljevičarskih i kurdskih stranaka i ovo je prvi put da je jedna takva stranka, unatoč napadima pri kraju kampanje u kojim je bilo i mrtvih, uspjela prijeći prag.

Erdoganu je ovakav rasplet izbora omeo namjeru da promjenom Ustava u Tursku uvede predsjednički sustav i napravi korak dalje prema uspostavi auotkratske države. Naime, on je lani pobijedio na predsjedničkim izborima, na koje se kandidirao nakon što zakonski više nije mogao biti premijer i još od tada se nagađalo da će učiniti sve da si proširi ovlasti promjenom sustava iz parlamentarnog u predsjednički. Za takvu reformu Ustava, treba mu dvotrećinska većina u parlamentu, a nakon jučerašnjih izbora sigurno je neće imati.

HDP je po mnogo čemu posebna stranka na ovim izborima. Svoju platformu gradila je na zagovaranju ženskih prava, prava etničkih manjina te LGBT prava, a ima i dvojno, rodno uravnoteženo predsjedništvo; na čelu stranke su Figen Yukseldag i Selahattin Demirtas. Nakon prebrojavanja rezultata, glasači i glasačice HDP-a slavili su na ulicama turskih gradova, a među njima su bile i turske feministkinje, koje su se posljednjih dana aktivno uključile u kampanju HDP-a, pokušavajući na taj način umanjiti moć predsjednika Erdogana, koji je više puta napadao prava žena u Turskoj.