Samo četvrtina radnika i radnica u svijetu ima stalan posao

Samo četvrtina svjetskih radnika i radnica ima stalan posao, pokazalo je izvješće Međunarodne organizacije za rad (ILO). Ostale tri četvrtine radnika i radnica zaposlene su preko kratkotrajnih ugovora ili rade poslove bez ikakvog ugovora, prenose mediji. Studija ILO-a otkrila je da mnogi radnici i radnice koji/e nisu u stalnom radnom odnosu nemaju mirovinsko osiguranje niti im se uplaćuju doprinosi. 

UN-ova agencija je objavila kako je ovo istraživanje provedeno na 84 posto svjetske radne snage.

Gdje nas je dovelo zagovaranje netipičnih oblika rada?

Zaposlenici/e koji/e rade samo polovicu radnog vremena pretekli su po brojnosti one s punim radnim vremenom između 2009. i 2013. godine. Iz ILO-a poručuju da fleksibilnost pri zaposlenju nosi rizik da će radnici/e biti iskorištavani/e.

Žene su veliki dio rastućeg trenda zapošljavanja na pola radnog vremena. Izračunato je da od 24 posto ljudi koji rade manje od 30 sati tjedno, žene premašuju muškarce za dvostruko.

U isto vrijeme produbio se i jaz u plaćama između ljudi koji rade puno radno vrijeme i onih koji rade samo djelomično. Benefiti poput mirovinskog osiguranja su još uvijek uglavnom dostupni samo stalno zaposlenim osobama, pokazala je studija.

“Svjedočimo pomaku s tradicionalnog oblika zapošljavanja na sve izraženije nestandardne oblike zapošljavanja, što je u mnogim slučajevima povezano s produbljivanjem nejednakosti i sa sve većim siromaštvom u mnogim zemljama”, istaknuo je glavni tajnik ILO-a Guy Ryder.

I u Hrvatskoj se produbljuje nejednakost

Prema raspoloživim podacima ILO-a iz 2012. godine, u Hrvatskoj udio ‘bez stalnog ugovora’ bilo je 33,5 posto radnika. Međutim, promjenom radnog zakonodavstva, rezanjem radnih i socijalnih prava, rastom nezaposlenosti – ta brojka je danas zasigurno mnogo veća. Tome u prilog ide i činjenica što se zadnjih nekoliko godina novozaposleni radnici/e zapošljavaju u više od 90 posto slučajeva na ugovore na određeno ili ostale nesigurne oblike rada. 

Podrška prosvjedima u Makedoniji

Hrvatska inicijativa za podršku prosvjedima u Makedoniji organizira prosvjed ispred Veleposlanstva Republike Makedonije u Zvonimirovoj ulici, u subotu, 23. svibnja, s početkom u 12 sati. 

“U znak podrške borbi prosvjednika za bolju i pravedniju zemlju, i mi kao grupa građana podrijetlom iz Makedonije odlučili smo se organizirati i podržati prosvjede za ostavku vlade Nikole Gruevskog i vodećih osoba na čelu državnog aparata, kao preduvjet za fer i demokratske izbore te pravosudni rasplet skandaloznih telefonskih razgovora”, poručuju organizatori/ce.

Podsjećaju kako je 5. svibnja u glavnom gradu Makedonije, Skopju, započeo ‘široki građanski prosvjed protiv nedemokratskog, korumpiranog i kriminalnog režima premijera Nikole Gruevskog’. Kap koja je prelila čašu bila je snimka prisluškivanih razgovora koje je objavila opozicija, u kojoj se čuje kako Gruevski sa svojim bliskim suradnicima dogovara prikrivanje ubojstva 22-godišnjeg mladića Martina Neškovskog. Ubojstvo se dogodilo 2011. na proslavi izborne pobjede VMRO-DPMNE-a, stranke koja, kako pokazuju snimke što ih opozicija objavljuje posljednja tri mjeseca, već godinama tretira državu i njezine institucije kao obiteljski kriminalni biznis s fasadom od stiropora.

“U jeku prosvjeda, koji su se proširili na 8 makedonskih gradova, dogodio se ulični rat na ulicama trećeg najvećeg grada u zemlji, Kumanova. Vlast tvrdi da je u sukobu policije i terorista poginulo 18 osoba. Izravna posljedica ovih događaja bila je ostavka troje bliskih suradnika premijera Gruevskog: ministrice unutrašnjih poslova Gordane Jankulovske, ministra transporta Mileta Janakievskog i šefa protuobavještajne uprave Saše Mijalkova”, pojašnjavaju organizatori/ce na Facebooku.

Protest od 5. svibnja razbijen je policijskom intervencijom, a na građanskim okupljanjima do sada je privedeno više od 50 osoba.

“Riječ je o miroljubivim i nenasilnim prosvjednicima. Oni se, uz policiju koja upada i u sveučilišne čitaonice, moraju nositi i sa infiltriranim huliganima. U nedjelju, 17. svibnja na dosad najvećem protestnom okupljanju ispred zgrade makedonske vlade okupilo se više desetina tisuća ljudi. Nekoliko stotina njih ostaje kampirati sve do ispunjenja glavnog zahtjeva – odlaska Nikole Gruevskog s vlasti”, naglašavaju. 

“Posebno osuđujemo ponašanje makedonske veleposlanice u Hrvatskoj, Nj.E. Daniele Karađozoske, koja se i prije krize u državi, a osobito nakon uličnog rata u Kumanovu, ponaša kao aparatčik vladajuće stranke, a ne diplomatski predstavnik naše domovine. Nakon smjene okrutne ministrice policije Jankulovske, javno je žalila za odlaskom ‘najsposobnije žene koju je ikad upoznala’, potom je pozvala na zatvaranje prosvjednika u Makedoniji, da bi se na kraju i sama igrala prvog pendreka i naručila 24-satno policijsko osiguranje zgrade u središtu Zagreba u kojoj je smješteno veleposlanstvo. Time ne samo da je proširila neutemeljenu paranoju od ‘terorističkog napada’ među građanima Hrvatske, već je poslala i poruku da je makedonska vlast, pa tako i ona sama, u strahu od skorog odlaska sa scene”, piše zaključno u pozivu na subotnji prosvjed. 

Frustrira vas kada čujete: Ja nisam feministkinja jer ne mrzim muškarce?

Upozoravajuće velik broj žena i dalje tretira feminizam (ili “F” riječ) kao ‘grimizno slovo’, što je stav koji podupire sve veći broj javnih osoba.

Slavne osobe često daju zbunjujuće odgovore zašto nisu feministi/kinje, no još više zabrinjava to što se čini da milenijci/ke izražavaju odbojnost prema feminizmu. Od glumice Shailene Woodley (koja je iz nekog neobjašnjivog razloga imala potrebu da to dvostruko potvrdi) do pjevačice Meghan Trainor (koju neki/e veličaju kao predvodnicu pozitivnog odnosa prema tijelu), mlade žene jasno izražavaju da njima feminizam jednostavno nije potreban.

Čak i Illana Glazer i Abby Jacobson, autorice popularnog showa Broad City, slavljene zbog toga što progovaraju o svemu – od aktivne ženske seksualnosti do destigmatizacije konzumiranja marihuane – u intervjuu nespretno oklijevaju kada je u pitanju “F” riječ – što je dokaz da čak i kada se nečiji feministički rad cijeni, te osobe još uvijek očajnički izbjegavaju etiketu feminista/kinja.

Ostavimo poznate face po strani, no očito se radi o obeshrabrujućem trendu. Čini se da žene, posebno mlade žene, feminizam doživljavaju u najgorem slučaju otrovnim, a u najboljem slučaju zastarjelim.

No, htjela bih ukazati i na to da se neke nebjelkinje kao i trans žene odmiču od feminizma zato što često nije dovoljno intersekcionalan i ne uključuje njihove zajednice, a ponekad ih i aktivno odbacuje. To je vrlo valjan razlog i zaslužuje diskusiju kao zasebna tema.

Međutim, ovdje želim govoriti o vrlo specifičnoj (premda frustrirajuće uobičajenoj) varijanti antifeminističkog osjećaja – “brijem noge, ne mrzim muškarce, znači nisam feministkinja” – tipu argumentacije. Oni/e koji  imaju takva uvjerenja ne shvaćaju da distanciranjem od feminizma dopuštaju seksizmu da cvate, i da upravo to dokazuje nužnost feminizma.

Pa, pogledajmo kako izbjegavanje feminizma podržava seksizam.

1. Perpetuira ideju da su sve feministkinje kučke

Tako je. Ako si preoprezan/na s “F” riječi, odmah izvlačim na svjetlo dana “K” riječ.

Dakle, izbjegavaš feminizam zato što ne želiš da te zovu kučkom! Postoji prastara pogrešna koncepcija feministkinja kao neprestano bijesnih žena, koje kroz život idu vrebajući, žudno očekujući svaku priliku da ubiju svaku radost. Feministkinja je partibrejkerica spremna da te zaskoči i pokvari ti veselje – uzdah – prozivajući te zbog onoga što govoriš ili činiš. Kakva kučka.

{slika}

Moraš dokazati da si ti baš suprotno od toga. Ti si zabavna! Ljudi moraju znati da si pristupačna! Najbolji način da to postigneš je da se distanciraš od bilo kakve ružne teme kao što je feminizam, zar ne?

Ali postoji jedan mali problem: jesi li ikada razmišljala o tome zašto ne želiš da te zovu kučkom? Kučka je mizoginična uvreda. Muškarci koriste tu riječ kako bi ponizili žene, a žene internaliziraju takav način razmišljanja i koriste ga da kontroliraju druge žene.

Tvoje odbijanje riječi kučka proizlazi iz istih onih silnica koje se kriju iza tvog odbijanja feminizma – iz patrijarhata koji govori ženama da su i jedno i drugo nepoželjni identiteti. Ideja da su feministkinje kučke, a kučke nisu vrijedne poštovanja, samo je još jedna taktika koja se koristi kako bi podijelila žene. Vrijeme je da započmemo s procesom ‘odučavanja’ takvog obrasca.

To što si feministkinja ne znači da si kučka. Nisi kučka zato što se boriš za svoja prava i zahtijevaš da ljudi obrate pozornost. A čak i da jesi kučka, to nije važno, jer feminizam nas uči da ne prosuđujemo svoju vrijednost prema patrijarhalnim standardima ili da im doputimo da diktiraju naše ponašanje.

2. Obeshrabruje žene da se zauzmu za sebe

Gore opisani stav ima svoje nepoželjne višestruke posljedice.

Feministkinje su stereotipizirane kao lutajući čopor divljih, dlakavih muškomrziteljica. Neke feministkinje upadaju u tu kategoriju, druge ne. Gomila ljudi s različitim stavovima i rodnim izražavanjima identificiraju se kao feministi/kinje.

Prijeteće, dlakave muškomrziteljice zasigurno postoje među feministkinjama, ali to nije razlog zašto su feministkinje. Niti bi trebale biti odbačene zato što se uklapaju u predviđeni stereotip. Distanciranje od neke grupe žena samo zato što ne “projiciraju pravi imidž” prilično je kontradiktorno glavnim feminističkim vrijednostima. Naravno, možemo to opisati kao karikiranje, ali dio toga zasigurno se odražava na ženama. Da nije tako, feminizam ne bi izazivao tako instinktivno ustuknuće uvijek kada se pojavi u razgovoru.

Djevojke i žene uče da će se sviđati drugima ako se uklope i izbjegavaju imati snažna mišljenja. Kao što sam već rekla, feminizam se na sve moguće načine suprotstavlja ovom impulsu. Ako se zbog samog spominjanja ove riječi zgrčite, nikada vam neće biti ugodno govoriti o rodnim problemima.

Vjerojatno kažete, “No, pa što onda? Koliko je često debatiranje o feminizmu uvod u ugodno čavrljanje?” Ali u feminizmu se ne radi uvijek o svađanju oko vrućih političkih pitanja kao što su pobačaj ili kontracepcija. Feminizam se tiče mnogih aspekata vašeg svakodnevnog života.

Sjetite se situacije kada su vam dobacivali na ulici. Je li vam to ugodno? Možda osjećate pritisak da ne kažete ništa zato što cool cure to shvaćaju kao kompliment. Nakon nekog vremena, naučile ste da to prihvatite kao dio svakodnevice. A to je problem. Ženski osjećaji su važni. Naše ljutnje i frustracije su vrijedne. Moramo se nositi s mnogim sranjima u društvu. Zaslužujemo otvoriti dijalog i početi popravljati stvari.

Pa ipak, čim otvorimo usta, čini se da smo kažnjene što zahtijevamo pravo na sviđanje i poštovanje. Ne čudi što žene oklijevaju da uopće naglas izraze svoja mišljenja, a kamoli da uđu u minsko polje feminizma. Žene bi se trebale slobodno izražavati bez straha da će biti izopćene.

3. Lažno izjednačava mizandriju i mizoginiju

Kako se feminizam razvijao, tako su proporcionalno rasle optužbe za mizandriju. Mizandrija, ili mržnja prema muškarcima, postala je “razlog” za poziv u boj antifeminističkih skupina. Feministkinje su navodno namjerile izokrenuti rodnu strukturu moći, postaviti žene “za kormilo” i učiniti sve da muškarci pate kako bi im se osvetile. To je mainstream pokušaj univerzalizma s kojim se suočava svaki pokret za manjinska prava.

Ljudi često pokušavaju prebaciti fokus na većinu, tvrdeći da je diskriminacija s kojom se suočava većina jednako opresivna kao i ona s kojom se suočava manjina, čak i kada iza diskriminacije manjine obično stoje stotine godina povijesti koje je podupiru.

Oni koji inzistiraju da je humanizam inkluzivniji od feminizma tvrde da je mrziti bilo koga zbog njegovog roda loše, a feministkinje navodno mrze muškarce, što samo perpetuira diskriminaciju u drugom obliku. Osim što ogromna većina feministkinja ne mrzi muškarce! U feminizmu se ne radi o mržnji prema muškarcima i uroti protiv njih! Feministi/kinje samo pokušavaju omogućiti da žene imaju isto onoliko mogućnosti kao i svi drugi, što uključuje rad na probijanju kroz stoljeća opresije. Tu priča o lažnoj izjednačenosti pada u vodu. Mizandrija i mizoginija nisu isto.

{slika}

Da, misliti da rod bilo koga čini inferiornim je pogrešno, ali mizandrija nije poduprta društvenim, političkim i kulturalnim strukturama moći tijekom čitave povijesti, dok mizoginija jeste.

Osim toga, vjerujem da je svođenje kritiziranja muške privilegije na mržnju prema muškarcima samo još jedan oblik ušutkivanja ženskog iskustva. Ne mrzim muškarce, ali mrzim muškarce koji misle da se u feminizmu radi o mržnji prema muškarcima. Mizoginija je generacijama duboko ukorijenjena u našem društvu, pa prema tome nemojte omalovažavati žensku borbu stavljajući je na istu razinu sa zamornom obranom povrijeđenih momaka.

4. Šalje poruku da žene ne mogu biti feministkinje ako žele odobravanje muškaraca

Kada upitate žene jesu li feministkinje, uobičajeni odgovor glasi: “Ne, ja volim muškarce!”

Postoji razlog zašto ljudi pretpostavljaju da su feministkinje lezbijke. Očito, ako obznaniš da si feministkinja, efikasno ćeš zauvijek odbaciti svoju seksualnu privlačnost muškarcima. Ne iznenađuje što heteroseksualne žene od feminizma odbija upravo ovakav scenarij.

Posljedica je da ćete dobiti mnoštvo “umjerenih” odgovora kada žene upitate da jasno definiraju svoje mišljenje o feminizmu, budući da su zabrinute da će ukoliko prigrle feministički identitet to odbiti muškarce od njih. U stvarnosti, feminizam nema nikakve veze s tim sviđaju li vam se muškarci ili ne. I opet, tu se ne radi o muškarcima! U tome je stvar!

Podržavanje feminizma ne ugrožava – i ne bi trebalo ugroziti vašu heteroseksualnost.

Svaki muškarac koji odbacuje vaš vrijednosti sustav ili umanjuje probleme u vašoj zajednici nije dobar materijal za partnera. A ako ide toliko daleko da mu je feminizam odbojan, on je obični seronja koji, prije svega, ne zaslužuje vašu pažnju. Nikada ne biste trebale kompromitirati vaše vrijednosti da biste bile s nekim u vezi, na što pristaje manje-više 50% ljudi.

5. Osuđuje žene koje se ne konformiraju na određeni status quo manje vrijednosti

Priznajmo: u dubini duše mnogi ljudi žele izbjeći feministkinje zato što pretpostavljaju da one preziru konvencionalne standarde ženske ljepote – odnosno da su “namjerno ružne”.

Feministkinje se redovno maskulinizira i ismijava zbog njihovog otpora rodnim očekivanjima, kao što je naprimjer uklanjanje dlaka. Dlake na ženi smatraju se nehigijenskim, prema tome feministkinje se smatra prljavima. Zanimljivost: Žene se nisu zamarale uklanjanjem dlaka sve do reklame iz 1915. koja je prikazivala obrijane pazuhe kao poželjnu modu. S brijanjem nogu se započelo tek koje desetljeće kasnije. 

Uklanjanje dlaka sa ženskog tijela u osnovi je bio gigantski marketinški plan kojim su naravno upravljale kompanije za proizvodnju žileta. Prije toga, dlake na tijelu nikada nisu bile problem.

{slika}

Osim toga, kada kažete “Ja nisam poput žena koje [rade ili ne rade X, Y, Z]” time povređujete sve žene, uključujući i same sebe, insinuirajući da su samo određene žene vrijedne poštovanja. To svima ograničava samoizražavanje i rodno izražavanje. Žene su i bez dodatnog međusobnog kritiziranja već dovoljno povrgnute kontroli od strane muškaraca.

6. Ignorira iskustva drugih žena

Kao što ste primijetili, slavne osobe koje spominjem u uvodu su dominantno bijele žene koje apsolutno plivaju u lovi. One su primjer specifične vrste antifeminizma koji se pretvara u lavinu među bjelkinjama srednje i više klase. Došli smo do točke u kojoj su feminizam i priznavanje roda percipirani kao problematični. Ne treba vam poseban tretman ako ste već postigle uspjeh. Izvlačenje rodnih problema na površinu implicira da ste preosjetljivi.

Uglavnom, ne možeš obezvrijediti globalni pokret onoga trenutka kada on postane irelevantan za tvoj osobni život ili ne nudi mogućnost za osobno postignuće. To jednostavno škodi svima drugima kojima je taj pokret potreban.

Nećete jesti cheeseburger pa se okrenuti prema beskućniku i reći, “Ne vidim više smisao u postojanju javnih kuhinja. Ja nisam gladan!”. Samo zato što ste vi financijski stabilni, to ne znači da milijuni žena ne sastavljaju jedva kraj s krajem. Samo zato što vi imate kontrolu nad svojim seksualnim životom, to ne znači da milijuni žena nisu silovane.

Prestanite prosuđivati feminizam samo na osnovi vlastitih okolnosti. Probajte naučiti o okolnostima drugih i iskoristiti svoju privilegiju kako bi bili saveznici onima koji su imali manje sreće.

7. Pokazuje ogromno nerazumijevanje onoga što feminizam uistinu jeste

Po milijunti put, feminizam nije urota izgradnje matrijarhata ili izazivanje rata protiv muškaraca. Mnogi ljudi su uložili toliko mnogo truda uvjeravajući svakoga da oni/e nisu feministi/kinje, tako da te tvrdokorne iskrivljene slike o feminizmu i dalje cirkuliraju.

Također, ulazimo u eru u kojoj je poželjnije nazivati se humanistom/kinjom nego feministom/kinjom kako biste pokazali da ste za rodnu jednakopravnost – osim što feminizam od samog svog početka na prvo mjesto stavlja taj cilj.

Feminizam zahtijeva da svi rodovi budu na istoj razini kao i muški rod, sa istim pravima i mogućnostima. Posljednji put kad sam “provjeravala”, to je jako sličilo onome što nazivamo rodnom ravnopravnosti.

Feminizam je povijesno demoniziran s namjerom da žene i druge rodne manjine ostanu dolje, no vrijeme je da prepoznamo i priznamo feministički pokret zbog onoga što on uistinu jest – ideja da svi ljudi zaslužuju istu priliku. Trebamo se ujediniti umjesto da se oprezno i u strahu povinujemo statusu quo.

                                                                   ***

Feminizam nije četveroslovna “F” riječ i ne bismo je tako trebali/e tretirati.

Feminizam sadrži veliku količinu potencijala za vlastitu budućnost, kao i za budućnost generacija koje će doći nakon nas. Sami/e sebi činimo veliku štetu što duže smatramo feminizam tabu-temom.

Stoga, samo hrabro, prigrlite tu “F” riječ.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Zagreb Pride pozvao na feminističku, antifašističku i radničku Povorku ponosa

Udruga Zagreb Pride najavila je ovogodišnju zagrebačku Povorku ponosa za 13. lipnja i pritom u proglasu pozvala prajdovce i prajdovke da svim snagama i beskompromisno ustanu protiv daljnje fašizacije društva.

“Danas skidamo ružičaste naočale i krećemo u borbu, izlazimo van i marširamo ulicama. Danas se ne autamo samo kao LGBTIQ – danas se autamo kao građanke i građani koji neće mirno stajati i šutke gledati kako se kotač povijesti okreće unazad. Autamo se kao feministkinje, autamo se kao antifašisti, autamo se kao protivnici klerikalne desnice, autamo se kao borkinje za radnička prava“, stoji u proglasu.

Povorka ponosa, pod sloganom “Glasnije i hrabrije: Antifašizam bez kompromisa!” ove godine mijenja rutu. Počet će okupljanjem u 15.00h na Trgu Marka Marulića te će proći središnjim zagrebačkim ulicama – Ulicom Farkaša Vukotinovića (“zeleni val”), Rooseveltovim trgom, Trgom maršala Tita, Frankopanskom ulicom, Ilicom, Trgom bana Josipa Jelačića, Ulicom Nikole Jurišića, Draškovićevom ulicom, Šoštarićevom ulicom i Ribnjak ulicom – i završiti javnim skupom i koncertom grupe Nipplepeople u parku Ribnjak.

Zagreb Pride u proglasu poziva na politički skup, što Povorka ponosa jest, kako bismo zajedno mijenjali stvarnost koju ne želimo, a koja uključuje dugove, kredite, deložacije, napade na reproduktivna prava i šovinizam, razbijanje ćiriličnih ploča, vojne rokove, kvazi-patriotizam i naposljetku šator. “Mi smo lezbe, mi smo pederi, mi smo bi, mi smo trans, mi smo queer, mi smo sto drugih stvari uz to i mi nismo zadovoljni ovim stanjem u državi!”, poručuju iz Pridea.

{slika}

“Ne smijemo se prepustiti osjećaju apatije i cinizma. Pasivnost i skretanje pogleda luksuz su koji si više ne možemo priuštiti jer sve nas tlače iste strukture moći. Moramo ih zaustaviti u daljnjem političkom, ekonomskom i moralnom razaranju našega društva. Naša ljudska prava moraju biti neotuđiva. Na njima više nitko neće raditi kompromise radi vlastitih, sebičnih interesa!”, stoji u proglasu.

Za kraj poručuju da je nužno osnažiti široku frontu unutar koje djelujemo. “Ali ako želimo pravu borbu, a ne onu s vjetrenjačama, morat ćemo se više povezati. Morat ćemo biti glasnije, hrabrije i vidljivije! Odgovor radikalizaciji i mržnji mora biti zajednički glas široke i ujedinjene progresivne fronte!”.

“Pokrenimo se i djelujmo!  

Za solidarnost i demokraciju, za sestrinstvo i jedinstvo, za lezbijstvo i kvirstvo!

Za antifašizam – bez kompromisa!”, pozivaju u proglasu.

Poziv: Edukacija za građansku pismenost

GONG poziva zainteresirane učitelje i učiteljice, nastavnike i nastavnice te stručne suradnike i suradnice da se do 22. svibnja prijave na program stručnog usavršavanja “Edukacija za građansku pismenost”. Za sva tri modula: politička pismenost, EU pismenost  i medijska pismenost zaduženi su renomirani stručnjaci iz GONG-a i sa Sveučilišta u Zagrebu, edukacija traje 50 sati, a svi sudionici dobivaju GONG-ovu potvrdu o sudjelovanju.

Aktivno građansko sudjelovanje u demokratskim društvima pretpostavlja da su građani usvojili i razvili potrebne kompetencije, odnosno znanja, sposobnosti (vještine) i stavove. Kompetencije se razvijaju  tijekom cjelokupnog socijalizacijskog procesa, no posebno važnu ulogu u poticanju njihovog razvoja ima obrazovanje. Primjerice, velik broj demokratskih država ugradio je u svoje kurikulume primarnog i sekundarnog obrazovanja programe građanskoga, političkog ljudsko-pravaškog i globalnog obrazovanja čiji je glavni cilj poticanje razvoja građanskih kompetencija kod mladih ljudi. 

Zanemarivanje ovih tema u obrazovanju dovodi do negativnih posljedica u razvoju demokratske političke kulture o čemu svjedoče i rezultati GONG-ova istraživanja “Odgaja li škola dobre građane” o političkim znanjima i stavovima hrvatskih srednjoškolaca, koji pokazuju nedovoljno znanje i velika odstupanja od normi demokratske političke kulture.  Slične rezultate pokazuju i rezultati istraživanja Vedrane Spajić-Vrkaš unutar projekta “Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama” te nedavno predstavljeno istraživanje o demokratskom deficitu kod mladih,koje je proveo Institut za društvena istraživanja  u suradnji s GOOD inicijativom

Politička pismenost, EU pismenost  i medijska pismenost

Uvažavajući postojanje potrebe za neformalnim programima stručnog usavršavanja nastavnika i nastavnica, a istodobno koristeći dosadašnja GONG-ova iskustva i ekspertizu u tom području, okupljeni su stručnjaci koji su zajednički osmislili i provode treću godinu za redom program stručnog usavršavanja nastavnika pod nazivom Edukacija za građansku pismenost. S obzirom na složenost i kompleksnost suvremenih političkih procesa program je podijeljen u tri glavna dijela tzv. modula: politička pismenost, EU pismenost  i medijska pismenost, a program financijski podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kroz program Centri znanja za društveni razvoj.

Tako koncipiran program, uz poučavanja o najvažnijim političkim pojmovima i procesima, uvažava činjenicu da su masovni mediji vrlo važan akter suvremenih političkih procesa te da obučenost za njihovo kritičko razumijevanje zahtijeva pripremu i edukaciju. Dodatno, s obzirom na to da je Hrvatska članica Europske unije, poznavanje institucija i procesa europskih integracija važan je dio građanske pismenosti, pa je u programu posebna pozornost posvećena i tom segmentu. Uz razvijanje kompetencija nastavnika za poučavanje o pojedinim temama dodatna pažnja se tijekom edukacije posvećuje metodičko-didaktičkom pristupu i prilagodbi za poučavanje o tim temama tijekom nastave.

Gdje potražiti dodatne informacije?

Za svaki modul zaduženi su renomirani stručnjaci iz GONG-a te sa Sveučilišta u Zagrebu (Berto Šalaj, Iris Goldner Lang, Viktorija Car). Ukupno trajanje edukacije je 50 sati, a svi sudionici dobivaju potvrdu o sudjelovanju GONG-a. Prvi modul edukacije bit će održan početkom srpnja 2015. u Zadru.

Za dodatne informacije možete se javiti voditeljici GONG-ova Edukacijskog centra Martini Horvat na T: +385 (0) 1 4825 444. Prijaviti se možete tako da popunjenu prijavnicu (koju možete naći ovdje) dostavite do 22. svibnja 2015 putem faksa: +385 (0) 1 4825 445 ili na e-mail adresu: martina@gong.hr

Parlament BiH: Specijalni izvještaj o stanju LGBT osoba u BiH

Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH) održala je jučer tematsku sjednicu povodom 17. svibnja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije. Ovo je prvi put da neko zakonodavno tijelo u Bosni i Hercegovini raspravlja o stanju ljudskih prava LGBT osoba, te predstavlja povijesni trenutak u borbi LGBT pokreta u BiH.

Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije od 2005. godine obilježava se u više od 70 zemalja svijeta i službeno je priznat od Europskog parlamenta. Na ovaj dan, 17. svibnja 1990. godine, homoseksualnost je skinuta sa liste mentalnih bolesti Svjetske zdravstvene organizacije i od tada se ovaj dan obilježava kao podsjećanje na važnost poštivanja ljudskih prava LGBT (lezbijki, gej, biseksualnih i transrodnih) osoba širom svijeta.

Tematsku sjednicu je otvorio predsjedavajući Zajedničke komisije, Borislav Bojić, koji je naglasio: “LGBT građani i građanke zbog straha od nasilja i diskriminacije ostaju potpuno nevidljivi u bosanskohercegovačkom društvu”, nakon čega je predstavljena situacija u kojoj se nalaze LGBT osobe u BiH u kontekstu kršenja njihovih ljudskih prava kroz govore šefice Ureda Vijeća Europe u BiH, Mary Ann Hennessey, predstavnika Sarajevskog otvorenog centra, Saše Gavrića, i ombudsmanke za ljudska prava Jasminke Džumhur.

Saša Gavrić je tijekom tematske sjednice podsjetio na činjenicu da LGBT osobe čine 5 do 12 posto stanovništva svakog društva, pa tako i BiH. “LGBT građani i građanke doživljavaju nasilje i diskriminaciju, čiji veliki dio ostaje u potpunosti nevidljiv u bh. društvu jer postojeći službeni mehanizmi prijavljivanja, procesuiranja i dokumentiranja diskriminacije i nasilja jednostavno nisu dostupni većini LGBT osoba, koje zbog straha od reakcije okoline, ali i predstavnika institucija, prijavljuju manje od 10 posto slučajeva.” Stoga je, kako je naglašeno, zaštita LGBT osoba i njihovih prava, obaveza Bosne i Hercegovine kao civilizirane države i mora biti dio njene kulture i društvene tradicije. 

Tijekom sjednice rečeno je i to da su zaštita ljudskih prava i poboljšanje položaja LGBT osoba izrazito važna pitanja za države Zapadnog Balkana koje su na putu da jednog dana postanu punopravne članice Europske unije. Shodno tome, svake godine u izvještajima Vijeća EU i Europskog parlamenta o napretku određene države na putu europskih integracija, Europska komisija značajnu pažnju posvećuje poštivanju ljudskih prava i prava manjina, uključujući i prava LGBT osoba.

Predstavnici/e Parlamentarne skupštine BiH i Parlamenta FBiH, te aktivisti i aktivistkinje iz organizacija civilnog društva aktivno su sudjelovali/e u diskusiji nakon predstavljanja stanja prava LGBT osoba u BiH. Nakon što je konstatirano da se poduzima niz aktivnosti s ciljem poboljšanja prava LGBT osoba, zaključeno je kako je potrebno da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH pristupi izradi izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije BiH s ciljem poboljšanja njihovog položaja u bh. društvu. Također, zaključeno je da Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH treba izraditi specijalni izvještaj o zaštiti prava LGBT osoba i dostaviti ga nadležnim tijelima, među kojima i PSBiH. 

Na sjednici su, pored članova/ica Zajedničke komisije, sudjelovali i zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Predrag Jović, ombudsmani za ljudska prava BiH, predstavnici/e entitetskih parlamenata, predstavnici/e ambasada Norveške i Nizozemske u BiH, predstavnici/e Sarajevskog otvorenog centra, kao i predstavnici/e drugih domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija u BiH.