‘Najvažnije je da osobe s invaliditetom otvoreno progovore što mogu i trebaju!’

U Kinu Europa održana je prva inkluzivna filmska projekcija ” Koko 3: Ljubav ili smrt” namijenjena djeci i odraslima s oštećenjem vida i sluha. Radi se o zajedničkom projektu Kina Europe, Zagreb Film Festivala, Udruge “Zamisli”, Udruge slijepih Zagreb te Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba.

Ideja da se Kino Europa uključi u ovu inicijativu došla je od direktora ZFF – a, Borisa T. Matića. Želja je senzibilizirati javnost za pitanje prilagodbe audiovizualnih sadržaja osobama s oštećenjima vida i sluha te tako obilježiti Međunarodni dan osoba s invaliditetom.
Punoj dvorani uoči projekcije obratili su se Jelena Pašić, iz Kina Europa, Goran Denis Tomašković iz Udruge slijepih Zagreb, Petra Herak iz Saveza gluhih i nagluhih, redatelj filma Daniel Kušan, Svjetlana Marijon iz Udruge zamisli, Maja Weber iz Hrvatskog telekoma, koji je sponzor projekcije te Branimir Šutalo, viši stručni savjetnik gradonačelnika za osobe s invaliditetom koji je poručio okupljenima da se nada da će uživati u projekciji te da je Koko “Harry Potter njegove mladosti”. Projekciju je pratila naracija, titlovi prilagođeni gluhim i nagluhim osobama te prevoditeljica znakovnog jezika.

S jednom od govornica, Svjetlanom Marijon predsjednicom Udruge Zamisli razgovarale smo uoči projekcije. Ispričala nam je o radu i motivaciji udruge, problemima s kojima su osobe s invaliditetom suočene, napretku u radu na unaprjeđenju njihova života, prilagodbi filmova slabovidnim osobama, značajnim projektima te budućoj suradnji s Kinom Europa.

Kada je osnovana Udruga Zamisli? Koja je motivacija za osnivanje udruge?

Udruga Zamisli osnovana je u travnju 2005. godine s ciljem promicanja kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom. Naša vizija su mladi s invaliditetom uključeni u sustav obrazovanja sa svom potrebnom tehničkom i materijalnom podrškom.
Kroz svoj rad razvijamo dva centra: Centar podrške koji se temelji na programima tehničke pomoći studentima s invaliditetom te Centar za informiranje mladih koji se temelji na aktivnosti info centra za mlade Zagreb i Savjetovališta za mlade s invaliditetom.

Jedan od Vaših glavnih ciljeva je poticanje mladih s invaliditetom na uključivanje u sustav obrazovanja i generalno uključivanje osoba s invaliditetom u aktivnosti života u zajednici. Kako procjenjujete trenutnu uključenost osoba s invaliditetom u društvo? Postoje li odgovarajući uvjeti?
Na ovo pitanje je teško odgovoriti jer postoji obostrana odgovornost, a trenutno je više izraženo međusobno optuživanje i prozivanje u smislu da netko nije nešto napravio. Svi se dignu na noge kad se nešto uskrati, a premalo je aktera koji ukazuju što je potrebno i na koji način to pružiti. Društvo čini mnogo ukoliko se ukaže što i kako je potrebno. Najvažnije je da se osobe s invaliditetom pokrenu i počnu otvoreno govoriti što imaju, što mogu i što im je potrebno. Samo na taj način mogu postići put izgradnje jednakih mogućnosti, odnosno zaživjet u zajednici na ravnopravnoj osnovi.

Je li naše društvo dovoljno senzibilizirano za osobe s invaliditetom? Što smatrate da treba učiniti kako bi se stanje popravilo / unaprijedilo?

Naša zajednica vapi za većim brojem afirmativnih priča osoba s invaliditetom, ne priča kojima se divimo jer su izborene. Trebamo priča koje su svakodnevne, ali na drugačiji način. Samo i jedino osobe s invaliditetom mogu senzibilizirat okolinu, a da bi u tom uspjeli svaki pojedinac treba osvijestiti svoju ulogu u tome i biti ohrabren da govori o različitosti.

U svom dosadašnjem djelovanju koje ste projekte pokrenuli? Kakve ste rezultate ostvarili?

Trenutno mi je teško govoriti o rezultatima jer smo upravo dobili obavijest da nam Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva neće financirat institucionalnu potporu. Točan razlog ne znamo, a u pregledu ocjena kod suradnje i utjecaja u zajednici nam stoje najniža ocjena što je u ovom trenutku jako frustrirajuće dok gledam našu refleksiju u zajednici okružena silom suradnika iz različitih struktura. Imam osjećaj da se nalazimo u situaciji da smo sami sebi presudili jer bit će da se očito gleda utjecaj sudjelovanjem u javnim akcijama. Naš pristup da radom pokazujemo što je potrebno i kako društvo u kojem aktivno živimo učiniti boljim očito nije na cijeni.
Ipak, smatramo da su naši rezultati dovoljno vidljivi. Na području informiranja mladih surađujemo s različitim institucijama u Gradu Zagrebu kao što su Centar za socijalnu skrb, Zavod za zapošljavanje te Policijske uprave odjela za prevenciju. Osim s Gradom Zagrebom, imamo partnerstvo s Koprivničko – križevačkom županijom i Nezavisnom udrugom mladih iz Lepoglave.
Na području pružanja socijalnih usluga surađujemo sa srednjim školama, fakultetima te pojedincima i pojedinkama s invaliditetom. Potpisano partnerstvo imamo s Filozofskim fakultetom u Zagrebu te imamo Protokol o suradnji s Centrom za socijalnu skrb Trnje.

Niz godina se bavite prilagodbom filmova osobama s oštećenjima vida. Možete li nam više reći o tom projektu, njegovim počecima i uspjehu?

Obilježavanjem Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom 3. prosinca 2005. organizirali smo kino projekciju pristupačnu slijepim osobama, čime započinjemo program prilagodbe dramskih umjetnosti slijepim osobama pod nazivom “Slušam, dakle vidim”. U listopadu ove godine 3. program Hrvatske televizije počeo je s prikazivanjem ciklusa filmova prilagođenih slijepim i slabovidnim gledateljima zahvaljujući našim naracijama. Od ideje do televizije protekao je dug put započet 2005. godine projekcijom gdje smo pokazali kako je moguće film učiniti gledljivim slijepim osobama. Danas mislim da to uspješno radimo.
Koliko se filmova do sada prilagodilo slijepim i slabovidnim osobama?
Nakon desetog prestala sam brojati. Udruga Zamisli do sada je slijepoj i slabovidnoj publici prilagodila 16 filmova i postavila standarde za naraciju kroz svoje module edukacije urednika. Prikazivanje prilagođenih filmova na HRT-u plod su uspješne suradnje udruge s nacionalnom televizijom koja se razvila kroz poticaj L’Occitane.

U ponedjeljak je po prvi put prikazana inkluzivna filmska projekcija “Koko 3: Ljubav ili smrt” u kinu Europa. Kako ste došli na ideju da ostvarite suradnju i što od nje očekujete?

Ideja je došla od ekipe Zagreb film festivala, s tim da mislim da je tu velik utjecaj imao naš stručni suradnik, Branimir Šutalo jedan od zaljubljenika u dvoranu i platno kina Europa. S obzirom da je sam slijepa osoba sigurna sam da je jako pridonijeo ovom događaju. Njegova želja koju svesrdno podržavamo u Udruzi Zamisli je da se što veći broj projekcija prilagodi, odnosno da se za njih osiguraju naracije. Vjerujem da će kino Europa tu ideju podržati i biti prvo kino koje nudi u programu i slijepoj publici mogućnost samostalnog praćenje filma. U Udruzi Zamisli stojimo na usluzi i vjerujemo da će suradnja imati svoj nastavak i nakon što se projektor nakon ovog filma ugasi.

#Prekinimošutnju o nasilju pri porodu!

Udruga Roda od svog osnutka, prije 13 godina, radi na podizanju svijesti o potrebi poboljšanja uvjeta u rodilištima, ponajprije da se svakoj rodilji osigura dostojanstvena skrb u trudnoći i porodu. Nažalost, od korisnica se vrlo često čuju priče koje svjedoče o fizičkom i psihičkom maltretiranju, o emocionalnim ucjenama i, nadasve, o korištenju opasnih intervencija pri porodu, davno napuštenih u drugim zemljama EU (tu ponajprije govorimo o epiziotomijama i Kristellerovom hvatu).

Diskurs u području prava korisnica zdravstvenih usluga u trudnoći i porodu se diljem svijeta sve više okreće na prava u trudnoći i porodu kao o pitanju ljudskih prava što je i Europski sud za ljudska prava u nekoliko sudskih presuda potvrdio. Formirana je i aktivistička mreža Human Rights in Childbirth (Ljudska prava u porodu).

Potaknute inicijativom koja je pokrenuta u Španjolskoj i Britaniji, 2012. sudjelovale smo u akciji ‘Revolucija Ruža’ gdje smo i u Hrvatskoj započele razgovor o nasilju u trudnoći i porodu. Te iste godine smo prvi put, povodom 16 dana aktivizma pokrenule aktivnosti pri osvješćivanju hrvatskih institucija i javnosti o tom vrlo važnom i raširenom problemu. Tim povodom održale smo okrugli stol u Hrvatskom Saboru. Krajem iste godine, provele smo anketu o postupcima u rodilištima i njihovim statistikama, koje smo postavile na stranici http://rodilista.roda.hr. Na toj internetskoj stranici otvorile smo prvu hrvatsku bazu za prijavljivanje kršenja ljudskih prava u trudnoći i porodu.

Nakon sudjelovanja na skupu aktivista i aktivistkinja iz područja trudnoće i poroda iz cijele EU, ali posebice istočnog dijela kontinenta, dogovorili smo se da svaka zemlja pokrene akciju na društvenim medijima s namjerom da se podigne razina svijesti o problemu nasilja u trudnoći i porodu. Tako smo u Rodi, za Hrvatsku odlučile pokrenuti akciju #PrekinimoSutnju, kroz koju pozivamo žene da ukratko napišu svoju priču, slikaju sebe kako drže taj tekst i pošalju nam sliku mailom na porod@roda.hr.

Iako nismo bile sigurne kako će akcija proći  jer se mnoge žene srame tog iskustva i ne žele podijeliti svoje priče, naišle smo na ogroman odaziv i pristizanje tužnih i strašnih priča.

Svaki dan stižu nove slike, barem desetak, a u komentarima ispod njih žene također dijele svoje priče iz hrvatskih rodilišta. Za ekipu koja administrira  Rodinu FB stranicu ovi su dani iznimno teški, kako zbog priča koje primamo, kako zbog neprimjerenih i zlobnih komentara koje ljudi ostavljaju ispod objava priča. Taj nedostatak suosjećanja vrlo je sličan onome koje doživljavaju žene nakon silovanja ili obiteljskog nasilja, i ukazuje na velike probleme u našem društvu u kojemu je nasilje nad ženama  normalizirano i prihvaćeno, posebice kada se dogodi unutar zdravstvene ustanove.

Problem nasilja u trudnoći i porodu je raširen i postoji u rodilištima diljem Hrvatske. Nažalost, nema rodilišta u kojemu se to ne događa. Nema garancije da će žena doživjeti dostojanstvenu trudnoću i porod. Ako dignemo svoj glas i ukažemo na ovaj problem možda će se stvari početi mijenjati. Zato pozivamo žene da s nama podijele svoje priče koje ćemo objavljivati do 10. prosinca 2014. na našim Facebook stranicama. #PrekinimoSutnju poziva žene da podijele svoje loše iskustvo poroda, kao dio procesa izlječenja od traume i kao čin bunta protiv tradicionalno ukorijenjenog stava da se o iskustvu poroda (lošem) ne priča i da je jedino važno da je porod rezultirao zdravim djetetom.

Za Libelu.org o nasilju u trudnoći i pri porodu te o Rodinoj akciji #PrekinimoSutnju u sklopu 16 dana aktivizma piše Daniela Drandić. Pozivamo vas da se priključite akciji i podijelite svoju priču. Album s pričama možete vidjeti na službenim Facebook stranicama Roda, a svoju priču pošaljite na porod@roda.hr.

Razmjena znanja i iskustva obrtnika/ica i lokalnog stanovništva u Projektu Ilica

Inicijativa Projekt Ilica predstavljena je sinoć u HDD-u. Cilj inicijative je poticati razmjenu znanja i iskustva između obrtnica/ka i lokalnog stanovništva. U ulici Ilica od broja 50 do broja 150 nalazi se nezanemariv broj tradicionalnih i specijaliziranih trgovina koje polako odumiru uslijed brojnih uvoznih proizvoda.

“Proces reanimacije nekolicine detektiranih obrta odvija se kroz povećanje njihove vidljivosti isticanjem kvalitete trenutne obrade proizvoda” navode autorice te dodaju da će se u sklopu projekta obrtnice/ici moći informirati o mogućnostima osuvremenjivanja njihovih proizvoda.

U sklopu projekta do sada se provelo nekoliko testnih akcija i radionica s ciljem profesionalnog umrežavanja. Projekt ima i dugoročnu ambiciju – nastaviti s umrežavanjem i nastaviti s proizvodnjom većeg broja proizvoda kroz modele Made in Ilica i Old School Ilica.

Više o inicijativi možete saznati ako posjetite HDD galeriju do 12. prosinca.

Ženski antifašistički Zagreb

Kako danas govoriti o antifašizmu? O antifašistkinjama i ženskom nasljeđu?

Projekt Centra za ženske studije  Ženski antifašistički Zagreb želi predstaviti razdoblje II. svjetskog rata (1939-1945) iz antifašističkog diskursa, prateći povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu. Radi se o prvoj generaciji žena na ovim prostorima koja je masovno sudjelovala u javnom i političkom životu, što je ključno i neizbrisivo oblikovalo društvo i generacije nakon njih, sve do danas.

Pozivamo vas  da nam se pridružite na  otvaranju Otvorenog ureda i izložbe te  tribinu  Žensko pitanje i antifašizam uoči II. svjetskog rata, koji će se u okviru projekta Ženski antifašistički Zagreb održati 6. prosinca u 18 sati (početak tribine u 19 sati).

OTVARANJE / Otvoreni ured i izložba / 6. 12. 2014. / 18h

TRIBINA / 6. 12. 2014. / 19h

Ženski pokreti i antiratni aktivizam između dva rata
GORDANA STOJAKOVIĆ

Uključivanje žena u sindikalni pokret
JAGODA MILIDRAG ŠMID

Studenti(ce) i antifašizam 30-tih
VJERAN PAVLAKOVIĆ

Tribinu će voditi autori projekta 
BARBARA BLASIN & IGOR MARKOVIĆ

IZLOŽBA I URED SU OTVORENI:
subota i nedjelja
od 11 – 14h, ponedjeljak i utorak od 16 – 20h

Projekt vodi Centar za ženske studije

Pjenimo se!

Ako ste se u posljednje vrijeme kretale/i pothodnikom i tamošnjim ocvalim trgovačkim centrom, teško vam je mogla promaknuti reklama za Anamarija kavu. Pa čak ako to do tada niste znale/i, sada je jasno: Anamarija kava namijenjena je ženama koje se ne pjene. Prenosimo nekoliko reakcija građana i građanki.

Vladimir Lulić pita se kakve su to žene koje se ne pjene?

“One koje više rađaju, a manje pričaju. One koje je Bog stvorio za madraca a ne za mudraca. One koje u Novu godinu trebaju ući onako kako žele da ulaze u njih: beskompromisno i žestoko! One koje ne zamaraju svoje glavice ekonomskim temama jer ima tko brinuti o tome”, napisao je na Facebooku.

Sergej Bulić poslao je upit Anamarija kompaniji u kojem između ostalom navodi kako živimo ‘u duboko podijeljenom društvu s neafirmiranim vrijednosnim sustavom i neizgrađenim vrijednosnim stavovima i još uvijek prihvatljivom stereotipnom degradirajućom razlikom žene i muškarca’ iz čega proizlazi da još uvijek ovakve poruke nailaze na plodno tlo.

“Dakako, rodno diskriminacijsko i seksističko tlo”, zaključuje Sergej.

Nakon što su očito zaprimili određen broj optužbi i upita za povlačenjem priglupe i seksističke reklame, administratorice/i Facebook stranice počeli su brisati objave čitateljica i čitatelja.

Vjerujemo da se ne da to tako lako utišati, pa slobodno pišite, ima tih virtualnih zidova. 

Mreža antifašistkinja Zagreba predstavlja ‘Radio Borba’

Mreža antifašistkinja Zagreba predstavlja Radio Borbu, u četvrtak, 4. prosinca u 20 sati u Škveru, Zvonimirova 31.

Radio Borbu, 45-minutnu radijsku emisiju koja se svakog utorka u 12 sati emitira na Radio studentu, predstavit će članovi/ica redakcije – Dijana Ćurković, Luka Čuljak i Vladimir Tatomir.

D.J. Dovla pušta muziku! 

Povodom početka nove sezone emisija “Radio Borbe”, kao i ostalih aktivnosti, MAZ će ovom prilikom sakupljati donacije za opremu ureda MAZ-a i redakcije Radio Borbe,

Radio Borba nastala je kao rezultat dugogodišnje suradnje Radija Student i Udruge Mreža antifašista Zagreb MAZ.

Slijedom recentnih pozitivnih transformacija u MAZ-u programski je proširen dijapazon djelovanja, u ovom slučaju usmjerenog na propagiranje demokratskih, građanskih i vrijednosti antifašističkog naslijeđa, pri čemu je Radio Student odigrao ključnu ulogu podržavši na konceptulanoj i tehničkoj razini.

Facebook event ovdje