Omalovažio ratna silovanja. I nasmijao se.

U emisiji na banjalučkoj televiziji “Veče sa Ivanom Ivanovićem” istoimeni voditelj izjavio je kako je “od 1995. godine porastao broj Bosanki koje rađaju djecu prije 15. godine i poslije kažu da Plavi šljemovi tamo nisu ništa radili”, aludirajući na prisustvo snaga UN-a u BiH tokom agresije na BiH, piše bh. novinska agencija Patria.

Sramotnu izjavu pogledajte ovdje.

Ivanović je ovom rečenicom uvrijedio više od 20 tisuća žena koje su brutalno silovane tijekom agresije na BiH.

Ivanoviću vrijeđanja nije bilo dosta pa je nastavio. Albance je nazvao ‘šiptarska govna’.

U posljednjoj emisiji kazao je i da “roditelji gole albanske pjevačice ne žele od sramote izaći na ulicu, navodeći i da jest sramota kad ti je dijete Albanka”. Za albanske nogometaše je kazao da im je u autobusu pronađeno 20 kilograma heroina.

“Pa neće valjda živjeti od nogometa”, zaključio je Ivanović.

Nepoznate: povijest ne pamti borkinje

ARTEMISIA I CARIA

Nazvana po božici lova, Artemidi, ova hrabra žena bila je kraljica Halikarnasa – pokrajine koja je u sastavu današnje Turske. U povijesti je ostala zapamćena kao zapovjednica pomorske flote kralja Kserksa (Perzija) i kao njegova saveznica u napadima na grčke gradove. U bitci kod Salamine pokazala je svoje sposobnosti vojevanja kada je njena flota u sukobu s Grcima proglašena najboljom, o čemu je pisao i grčki povjesničar Herodot. Iako je stradala ratujući, njena smrt zapamćena je u puno seksističkijoj legendi. Priča govori kako je Artemida, slijepa od neuzvraćene ljubavi, prvo oslijepila čovjeka čija joj ljubav nije bila uzvraćena – nakon čega se bacila sa stijena koje, prema predaji, liječe ljubavne boli te da je pokopana nedaleko mjesta gdje je počinila samoubojstvo.

IVANA ORLEANSKA

Možda najpoznatiji sinonim za hrabrost u ženskoj povijesti, Ivana Orleanska, ostala je zapamćena kao legendarna ratnica i rimokatolička svetica. Nakon što je osjetila poziv upućen od Arhanđela Mihaela da bi se trebala pridružiti vojsci francuskog kralja Charlesa, ponudila je pomoć u bitci koja će se kasnije pretvoriti u Stogodišnji rat. Iako su njenu inicijativu u početku dočekali s podsmijehom – s obzirom da je bila žena i da se pozivala na vizije u kojima razgovara s Arhanđelom Mihaelom, već s navršenih 17 godina odigrala je ključnu ulogu u zapovijedanju francuskom vojskom. Iako je postigla puno, završila je neslavno, optužena za herezu i podvrgnuta brojnim ispitivanjima nakon čega je osuđena na smrt i spaljena na lomači. Katolička je crkva Ivani Orleanskoj ipak iskazala poštovanje, godinama i stoljećima nakon, tako što ju je proglasila sveticom (Papa Benedikt XV).

TRIỆU THỊ TRINH

Za nju se često može čuti kako je nazivaju vijetnamskom Ivanom Orleanskom, iako je vremenska razlika između ovih dviju ratnica 1.200 godina. U dobi od 20 godina organizirala je pobunu u kojoj je sudjelovalo 1.000 ljudi. Iako nije imala podršku niti vlastite obitelji, hrabrost je pokazala kako u naumu tako u provedbi – “Želim voziti vjetar i hodati na valovima, očistiti granice i spasiti ljude od utapanja. Zašto bih trebala oponašati druge, nakloniti glavu, pognuti se i biti rob?”, bio je njen moto. Rat je, nažalost, na koncu izgubila nakon čega je, prema legendi, počinila samoubojstvo u 23. godini. Ostala je zapamćena i po glasu kojeg su usporedili sa zvonkošću hramskog zvona.

NAKANO TAKEK

Ratnica koja je ostala upamćena kao žena-samuraj u japanskoj povijesti koja je ujedno bila i školovana u književnim i borilačkim vještinama, prije nego li je sudjelovala u japanskom građanskom ratu koji je trajao od 1868. do 1869. godine. Iako skupa sa svojim kolegicama ratnicama tada nije bila priznata kao službeni dio Aizu vojske, nazvale su se Ženska vojska i odlučno su se uključile u sukob koji je, nažalost, imao smrtne posljedice za Nakano. Posljednja želja bila je odrubljivanje glave, za što je zamolila sestru, kako bi izbjegla potencijalnu opasnost da joj neprijatelji odrube glavu kao ratni trofej čime bi bila osramoćena. Sestra joj je želju ispunila te glavu pokopala ispod bora u Hokai-ji hramu u blizini čega se sada nalazi i spomenik Nakano Takek.

TOMOE GOZEN

Iako su samurajkinje bile rijetkost, nisu bile iznimka. Tomoe Gozen najpoznatija je onna-bugeisha ratnica koja je Gozen dobila kao iskaz poštovanja od svog gospodara. Borila se rame uz rame sa samurajima u ratu koji je trajao od 1180. do 1185. godine.  Stavom i svojim borilačkim vještinama ostavila je postrance predrasude s kojima se kao ratnica suočavala u toj dominantno muškoj profesiji. Opisivana je kao iznimno sposobna ratnica čije su vještine mačevanja vrijedile kao vještine tisuću vojnika.

KRALJICA BOUDICCA

Kao supruga kralja keltskog plemena Iceni, Boudicca je bila kraljica, a ratnica je postala tek nakon suprugove  smrti.  Njezin suprug Prasutagus zahtijevao je da nakon njegove smrti kraljevstvo pripadne isključivo njegovim kćerima i savezničkom Rimskom carstvu. Rim je to malo drugačije protumačio te je nakon vladareve smrti Boudiccu mučio, kćeri silovao, a posjed preuzeo.  Kako bi se osvetila, okupila je vojsku od 100.000 ljudi koju je povela na rušilački pohod kojim je planirala izgurati Rim s vlastitih posjeda. To je natjeralo Nerona na povlačenje svoje vojske.

Iako je njen pohod uzrokovao i određena veća razaranja, London joj je ipak odao počast 1902. godine postavljanjem kipa kraljice Boudicce i njezinih kćeri na zapadnoj strani Westminsterskog mosta (zahvaljujući legendi koja je oživjela u viktorijansko doba).

GRACE O’MALLEY

Irska ratnica i gusarica, Gráinne Mhaol, koja je nadimak dobila iz tinejdžerske pobune, od oca je naslijedila brodovlje koje je koristila za piratstvo. Naplaćivala je porez za prolazak brodovima koji su plovili njenim područjem, a svaki potencijalni otpor mogao je rezultirati smrću onih koji bi odbili poslušnost. Najveći problem ipak je predstavljala kraljica Elizabeta -prva koja je dala zatvoriti dio obitelji Grace O’Malley, smatrajući da je njeno ponašanje nedopustivo. Nakon što su se sastale oči u oči, uspjele su na kraju sklopiti dogovor po kojem je Grace slobodna nastaviti svoju borbu sve dok se bori protiv neprijatelja Engleske.  

LOZEN

Ova ratnica iz plemena Apache u povijesti je ostala zapisana nakon što je bila prisiljena s bratom preseliti u rezervat San Carlos (Arizona) koji je kasnije opisala kao pakao od četrdeset hektara.  Oko 1877. napustila je rezervat i počela sijati strah po Novom Meksiku među onima koji su oteli posjede koji su izvorno pripadali Apachima. U jednom od napada sažalila se na žene i djecu koje je onamo zatekla, te ih je povela na sigurno preko Rio Grandea. “Mogla je jahati, pucati i boriti se kao muškarac”, izjava je jednog od svjedoka.  Sudjelovala je u borbama koje je predvodio Geronimo, nakon čije je smrti bila zarobljena. Umrla je od tuberkuloze u svojstvu ratnog zarobljenika i tijelo joj je na kraju zakopano na počasno mjesto u skladu s tradicijom plemena kojem je pripadala.

ZENOBIA

Nakon atentata na njezina muža i posinka 267. godine Zenobija je postala vladarica prostora koji danas pripadaju Siriji. Šireći granice svoga kraljevstva, pokrenula je invaziju na Egipat i Anadoliju, pri tome ostavljajući dojam kraljice i ratnice koja se kretala ukorak s vlastitom vojskom. Vladala je kratko, ali žestoko – postoje dvije verzije o njezinoj smrti. Jedna tvrdi kako je umrla u Rimu od bolesti, štrajka glađu ili odrubljivanja glave, dok drugi povjesničari tvrde kako se nakon pomilovanja od strane cara Aurelijana udala za rimskog političara s kojim je živjela u luksuznom domu.

Prevela i prilagodila Ana Marija Filipović Grčić 

 

‘Nema u Europu bez žena’

Europska komisija je prije nešto više od mjesec dana objavila Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine na putu prema europskim integracijama za 2014. godinu. Izvještaj su mnogi ocijenili kao najgori do sada, i on sasvim očekivano naglašava nedostatak kolektivne političke volje lidera/ica u Bosni i Hercegovini u provođenju reformi koje su nužne na putu prema Europskoj uniji. Ekonomska pitanja, nezaposlenost i kršenje ljudskih prava su široko rasprostranjeni i nema vidljivih pokazatelja u smislu unaprjeđenja primjene međunarodnih standarda u ovim područjima.

Kao i institucije vlasti i upravljanja na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, Europska komisija nastavlja marginalizirati pitanja zaštite ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, ograničavajući ih na poopćene konstatacije u okviru dijela izvještaja koji se bavi ljudskim pravima, dok u dijelu koji se odnosi na poštovanje i zaštitu prava manjina, kulturna prava, javnu administraciju, socijalne politike i zaštitu javnog zdravlja, medije, nezaposlenost, trgovinu ljudima, regionalna pitanja i međunarodne obaveze, kao i druga važna pitanja nema žena. Izvještaj nadalje konstatira postojanje mehanizama za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i napredak u njihovoj koordinaciji na državnom i entitetskim nivoima u području nasilja u obitelji. Ova tvrdnja nije potkrepljena nikakvim jasnim pokazateljima koji bi ukazali da je ovaj navodni napredak i utjecao na omogućavanje pristupa i ostvarivanje efikasne i senzibilizirane podrške i pomoći ženama širom Bosne i Hercegovine, koje svakodnevno nastavljaju biti izložene različitim vidovima nasilja, u obitelji i izvan nje.

Taj navodni napredak ne ukazuje na činjenicu da žene nisu zaštićene kroz sudsko procesuiranje djela nasilja, te da je kaznena politika prema počiniteljima nasilja nad ženama ekstremno blaga i u potpunosti neefikasna.

To što žene nemaju pristupa pravdi i mogućnost da zaštite svoja osnovna ljudska prava na život slobodan od nasilja i diskriminacije dio je mnogobrojnih problema.

Početkom studenog, grupa aktivistkinja iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Albanije je imala priliku otići u Brisel, uz podršku Fondacije Kvinna till Kvinna iz Švedske, koja već gotovo dva desetljeća podržava ženske organizacije u regiji Zapadnog Balkana. Poruke koje su jasno prenijele ženama i muškarcima u institucijama Europske unije jesu da solidarne akcije aktivistkinja ukazuju da je napredak moguć i da Europska unija mora uspostaviti jasne kriterije i zahtijevati od vlada u regiji realizaciju formalno zajamčenih prava žena u praksi, ukoliko žele napredovati u procesu europskih integracija. 

Političari/ke trebaju znati da im aktivistkinje ženskih organizacija neće dozvoliti da ignoriranje, i da će i one nastaviti “razgovarati s Bruxellesom” i ukazivati na sve ono što oni godinama nastoje držati pod tepihom. Zemlje regije, uključujući i Bosnu i Hercegovinu neće unutra bez žena, poručile su

Presijeci nasilje!

Transkulturna psihosocijalna obrazovna Fondacija (TPO) u suradnji s glumicama i glumicama Akademije dramskih umjetnosti organizirala je u subotu ulični performans Presijeci u Sarajevu.

Riječ je o akciji kojoj je cilj osvijestiti nasilje nad ženama i djevojkama, a provodi se u okvirz globalne kampanje 16 dana aktivizma.

Performansom je predstavljen proces nastajanja nasilja kroz emocionalno stanje žrtava i prenošenje poruke prolaznicima i medijima o oblicima nasilja kroz govor tijela.

Nakon učične akcije, programske aktivnosti su nastavljene panelom Zanemari razlike u suradnji s Vijećem mladih Općine Novo Sarajevo.

Panel diskusija je obuhvatila teme o kaznenim djelima počinjenim iz mržnje. Poanta diskusije je bila potaknuti mlade na aktiviranje, kreiranje osjećaja odgovornosti te njihovo aktivno sudjelovanje u preveniranju incidenata motiviranih predrasudama.

Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Svake godine 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a.

Da se obilježava već 21 godinu s ciljem usmjeravanja pažnje svih stanovnica/ka Zemlje prema AIDS-u kao vodećoj globalnoj prijetnji. Od tada pa do danas ovom kampanjom obuhvaćene su različite teme i ciljne skupine ljudi, a Svjetski dan borbe protiv AIDS-a se obilježava u gotovo svim državama svijeta.

Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10-ak godina.
Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu živi 35 milijuna ljudi zaraženih HIV-om, od toga 3,2 milijuna djece i adolescenata/ica. U 2013. godini zabilježeno je oko 2 milijuna novozaraženih, a 1,5 milijuna je umrlo od AIDS-a.

Naglasak ovogodišnje kampanje je na poboljšanju svih mjera prevencije i liječenja HIV/AIDS-a, a sloganom ‘Popunite prazninu’ poziva se na unaprjeđenje mjera zaštite u raznim područjima ljudskog djelovanja – znanju, edukaciji, liječenju, istraživanju i zaštiti ljudskih prava. Uz obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, u Zagrebu će se u ponedjeljak u sklopu Centra za promicanje zdravlja “Živjeti zdravo” HZJZ-a (Rockefellerova 12) otvoriti Centar za promicanje spolnog zdravlja te obilježiti 10 godina rada mreže centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV.

Pokrenuti vlastiti posao?

CESI je u studenom u Zagrebu provodio jednodnevne radionice, u okviru programa Socijalna pravda i jednake mogućnosti, namijenjene ženama koje žele pokrenuti posao ili su ga tek pokrenule a nedostaje im podrška i savjet.

Teme prve dvije radionice bile su:  Pokrenuti vlastiti posao i raditi od kuće i  Kako povećati samopouzdanje za pokretanje posla

Do sada se na radionice odazvao veliki broj žena što govori o potrebi za ovakav način rada. 

Radionice su osmišljene od strane Inova Consultancy iz Velike Britanije a čije treninge su prošle CESI trenerice  te sada provode radionice u Hrvatskoj kroz partnerski projekt BADGE

 

O projektu:

BADGE projekt (Trening i edukacija žena poduzetnica) namijenjen je ženama, i to poduzetnicama – početnicama. One su često višestruko diskriminirane: i zbog spola, i zbog porijekla. Neke su iz ruralnih područja, neke su osobe s invaliditetom, neke su samohrane majke; neke su pripadnice manjina; neke smatraju premladima, ili prestarima, u usporedbi s tipičnim poduzetnikom. Kroz projekt će se postojeći inovativni program podrške, koji je razvijen kao alat za poslovne savjetnike/ce, prilagoditi za rad s višestruko diskriminiranim ženama koje pokreću svoj posao, i time ćemo dobiti niz novih alata na ovom području.

Cilj projekta je osnažiti žene suočene sa višestrukim teškoćama u svijetu rada a koje su zainteresirane za pokretanje vlastitog posla. 

Projekt se provodi u partnerstvu sa Danmar Computers, Poljska, kao nositeljem projekta te ostalim partnerskim organizacijamaFamily and Childcare Centre – Grčka, Inova Consultancy Ltd – Velika Britanija, EXODUS – Grčka,Centre for the Advancement of Research and Development in Educational Technology – Cipar, Association Business Information and Consulting Centre – Sandaski, Bugarska, NATIONAL COUNCIL OF PRIVATE SMALL AND MEDIUM ENTERPRISES IN ROMANIA – ARAD BRANCH, Rumunjska, Social Innovation Fund – Litva, UNIVERUNIVERSITATEA DE VEST “VASILE GOLDIS ” ARADSITATEA DE VEST “VASILE GOLDIS” ARAD – Rumunjska, Association Local Self- Government and Regional Development – Sandanski – Bugarska, The Office of Equal Opportunities Ombudsperson – Litva.