sdadmin

Rijetko koji/a aktivist/kinja koji/a se bavi ljudskim pravima u Hrvatskoj nije čula za Nadu Topić Peratović. Od 2012. godine, kada je sudjelovala u organizaciji Povorke ponosa, prosvjedovala uz članice različitih MPO udruga i otvorila put svojem aktivizmu do danas, učinila je velike stvari za promicanje prava Drugačijih u Hrvatskoj. Život na dvije adrese, onoj zagrebačkoj i švicarskoj, ne ometa je u provođenju aktivističkih nauma. 

Nada Topić Peratović autorica je knjige “Humanizam za djecu”.  Razgovarale smo s njom o počecima njezinog aktivizma, feminizmu, Centru za građansku hrabrost, ali i o ulozi u UN-ovom Vijeću za ljudska prava. Što za nju znači feminizam i na koje načine djeluje na širenju humanizma u Hrvatskoj i svijetu, te zašto se odlučila napisati knjigu takvog tipa u današnjem vremenu, pročitajte u nastavku.

Na koji način bi se ti definirala – aktivistkinja, feministkinja, humanistkinja?

Svim svojim bićem, prije svega ostalog – feministkinja.

Feministkinje s ovih prostora pružile su mi razumijevanje i potporu za moje feminističke stavove i, što je još bitnije, podučile me feminističkoj etici odgovornosti i brige.

Solidarnost nije samo sramežljivo promrmljane riječi čija je svrha smirivanje vlastite građanske savjesti. Solidarnost nije tiha ženska pomoć prošaputana ispod glasnog plašta patrijarhata. Feministička solidarnost započinje odlukom da saslušamo ispovijest Druge osobe, da čujem njezino iskustvo, njezine vrijednosti, stavove i odluke. Da riječima damo prostor i vrijeme kako bi bile izrečene njezinim glasom. Biti solidarna znači razumijeti priču Druge.

Moja želja da poslušam priče Drugih me potaknula da se 2012. godine pridružim Organizacijskom odboru Povorke ponosa u Zagrebu, da poslušam priče, iskustva, strahove, ali i nadanja LGBT osoba. Te godine sam se aktivirala i u borbi za pravedniji Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji i upoznala divne i hrabre žene koje su morale voditi životne borbe ne samo po bolnicama, nego i na prosvjedima – usprkos i državi i Crkvi i društvu. One su svoja tijela podvrgavale ne samo mnogobrojnim bolnim i nimalo bezazlenim medicinskim zahvatima, nego su morale u najbeznadnijim trenucima svog života sebe i svoja tijela izlagati u javnosti, u nezaštićen prostor, gdje su trpjele svakojake osude i uvrede – i za medicinski izbor na koje su se odlučile, i za aktivizam kojim su se neumorno bavile.

Ateistkinja sam. Jasno i glasno to govorim – jer mislim da je, posebice u našem društvu, jako bitno izreći svoj/e identitet/e. No, ateizam više govori o onome što nisam, nego što jesam. A to što nisam je samo jedna odrednica mog identiteta. Meni je to vremenom postalo nedovoljno. Stoga sam prihvatila racionalnu spoznaju, kritičku misao, i što je najbitnije – načelo humanosti. Jednom riječju, prigrlila sam humanističku misao koja se odlično nadopunjuje s mojom feminističkom biti.

Koliko je opsežno tvoje djelovanje i od kuda crpiš energiju – što te navelo da počneš s aktivističkim djelovanjem?

Spoznaja da patrijarhalne strukture moći na sličan način opresivno djeluju prema onima koji su na marginama moći, da se diskriminacija ponavlja i da se u biti radi o jednoj te istoj matrici – bilo da se radi o ženama, radnicama, LGBT osobama, neplodnim parovima, pa i životinjama – vodila me od jednog aktivizma prema drugome.

Zahvalna sam hrabrim i samouvjerenim feministkinjama Balkana što su me podučile feminističkoj solidarnosti – jer je ta nepatvorena solidarnost prema drugima dala i meni puno toga – ispunila me kao biće na jedan poseban način.

Biti solidarna znači ne zaustaviti se na razumijevanju i suosjećanju, nego aktivno i vidljivo svoje vlastito biće solidarizirati s osobom uz koju smo. Biti solidarna znači svjesno prihvatiti u kojem fašističkom svijetu moći živimo, spoznati našu ulogu podmazanog kotačića i, prije svega, sebi priznati da nepatvorena i nesebična solidarnost s drugima i različitima nije moguća ako ne postoji spremnost za dekonstrukciju diskriminacijskog sustava – sustava  koji je i doveo do potrebe za solidariziranjem – pa i po cijenu dekonstrukcije vlastitog identiteta izgrađenog na temeljima istog.

Feministički aktivizam je za mene značio hodati u Povorci ponosa u Zagrebu, ali i na drugoj Povorci u Splitu, znajući da moja vidljivost, moje tijelo – uz opasnost od napada grubih riječi i teških kamenica – znači jaču potporu obespravljenima nego tisuću pisama i izjava podrške.

Od kuda ideja za “Humanizam za djecu” i jesi li ikada posumnjala u ostvarenje projekta?

Što me kao autoricu ponukalo da napišem ovu knjigu?

Prije svega – vlastito roditeljstvo. Želja da svojoj kćeri ponudim svoje riječi, snagu i podršku i u trenucima kada ne mogu biti uz nju. Ionako joj stalno objašnjavamo društvenopolitičku zbilju u kojoj živi(mo), ali i vrijednosti koje njena obitelj cijeni i koje su često u raskoraku s tom zbiljom.  

Buđenje nacionalističkih osjećaja početkom devedesetih povezano je i s buđenjem religiozne svijesti. No, što je još bitnije, povezano je s uspostavljanjem normativa građanina u novonastalim zemljama bivše Jugoslavije koji zahtijeva identitet čovjeka određene (bijele) rase, određene (heteroseksualne) orijentacije, određene (čistokrvne) nacionalnosti te svakako određenog (najčešće konzervativnog, patrijarhalnog) religijskog svjetonazora, kao i određenog domoljubnog (desnog) pogleda na nedavna ratna događanja.

Sve osobe koje ne odgovaraju zadanom obrascu, tj. identitetu – bilo da su potomci drugačijih i/ili nacionalno miješanih obitelji, da na prošla ratna događanja ne gledaju nekritički, da su (i dalje) ireligioznog svjetonazora, da potječu iz LGBTIQ zajednice – i danas su nevidljive, neravnopravne te često napadane. Jednom riječju, svi mi “drugačiji” od “većine” smo i u društvu i u politici na marginama moći.

Ova knjiga služi upravo osnaživanju svih nas “drugačijih” – zbog čega, osim ateističko-agnostičkih, sekularnih i humanističkih vrijednosti, sadrži i taj “drugačiji”, ali ništa manje vrijedan, pogled na svijet te feminističke i ljudskopravaške vrijednosti, pa čak i pomalo otvara osjetljivo područje kulture odgovornosti i suočavanja s (nedavnom) prošlošću.

Je li to jedina knjiga u RH za koju je fundraising održan na platformi Kickstarter? Gdje ste je do sada predstavili i u koliko primjeraka će biti tiskana? Radi čega si odlučila da se knjigu treba odmah prevesti?

Ako se ne varam, to je jedina knjiga za koju je preko Kickstarter platforme uspješno skupljen novac. Od prikupljenog novca smo tiskali knjige na engleskom i njemačkom jeziku jer nam se ovog ljeta pružila prilika da ih predstavimo širokoj ateističko-humanističkoj publici. Na World Humanist Congressu, održanom početkom kolovoza u Oxfordu, tisuću delegata/kinja iz više od 40-tak zemalja su se tri dana družili, upoznavali i osnaživali u svom ireligioznom svjetopoimanju. Tako su se poznati ateisti/kinje i humanisti/kinje poput Richard Dawkinsa, A.C. Graylinga, PZ Myersa, Maryam Namazie i mnogih drugih posjetitelja/ica s velikim zanimanjem upoznali se s knjigom “Humanizam za djecu”. Na Denkfestu 2014 početkom rujna u Zurichu smo imali promociju knjige za njemačko govorno područje. Također smo dogovorili suradnju i prijevod knjige na druge jezike, pa možemo uskoro očekivati i srpsko, francusko, arapsko, talijansko i bangladeško izdanje knjige. A nedavno mi se javio prevoditelj knjige iz Myanmara.

Konačno i uz pomoć Udruženja Slobodnih mislitelja Švicarske uspjeli smo prikupiti novac i za tiskanje hrvatske (originalne) verzije knjige. Ona će se moći kupiti preko internet stranica udruge Zentrum für Zivilcourage iz Švicarske, koja je sunakladnica knjige ili na promocijama knjige koje ćemo imati ovih mjeseci po Hrvatskoj. Sve verzije knjige nude se u tvrdom uvezu ili kao e-book.

Kako je nastao Centar za građansku hrabrost?

Centar za građansku hrabrost je feministička i slobodnomisliteljska udruga. Predstavlja i glas ireligioznih osoba, humanističke i slobodne misli, ali i feministički glas aktivizma i borbe za ljudska prava (posebice prava žena i LGBT osoba), te rodnu ravnopravnost. Nastao je iz potrebe da u jednoj udruzi objedinimo identitete koji nam se svi čine podjednako bitni i usko povezani. Tako je prvi projekt, koji je prethodio nastanku Centra, Lilith Club, feministički i slobodnomisliteljski kružok koji služi osnaživanju ženskog otpora protiv opresivnih religija, tradicija i kulture. Slijedila je Slobodnomisliteljska Akademija u kojoj u okviru naših humanističkih radionica djeci školskog uzrasta na njima primjeren način  približavamo humanističku misao, feminističku solidarnost, znanstvenu i racionalnu spoznaju, sve nadahnuto djelima boraca i borkinja za ljudska prava.

Koja je tvoja funkcija u UN-u?

Atheist Alliance International, čiji/e smo dugogodišnji/e članovi/ce, su me zamolili da predstavljam njihovu organizaciju u UN-ovom Vijeću za ljudska prava u Genevi. Živim u Švicarskoj, dvije godine sam studirala u Genevi, dovoljno dobro poznajem grad i jezik , a itekako poznajem potrebe ireligioznih osoba te sam s oduševljenjem prihvatila ponuđeno mi mjesto.

Koji su tvoji (vaši) planovi za budućnost?

Naši budući projekti koncentriraju se oko knjige “Humanizam za djecu”. Javljaju nam se ireligiozne osobe iz raznih dijelova svijeta, koji bi rado preveli ili već prevode našu knjigu. Uz prijevod, dopušteno im je da knjigu prilagode svom kulturnom podneblju, da djeci približe aktivizam i borbu osoba koje su njima bitne. Sve će se knjige moći u e-book formatu nabaviti i preko interneta, neke besplatno, a neke uz malu naknadu.

Nastavljamo i s humanističkim radionicama u Zagrebu, ali također smo okupili tim koji bi te radionice održavao u Rijeci. Razmatramo i najnoviji projekt – obučavanje zainteresiranih i entuzijastičnih aktivista/kinja da budu predavači/ce naših humanističkih radionica u svojim mjestima stanovanja. Materijal i sadržaj bi im bio besplatno dostupan, starije predavačice bi ih podučavale i nadgledale, a vodili bi radionice na isti način kako ih vodimo mi u Zagrebu. Želja nam je da se humanistička misao širi i izvan velikih gradova.

Svi ti projekti zahtijevaju puno angažmana i mi se nadamo odazivu zainteresiranih osoba koje bi rado postali/e članovi/članice naše udruge. Pozivamo zainteresirane pojedince/pojedinke da nam se jave na mail clanstvo@civilcourage.hr i da s nama zajedno pridonose osnaživanju feminističke i humanističke misli.