Trumpova administracija protiv upotrebe fetalnih stanica u istraživanjima

Trumpova administracija u srijedu je priopćila kako će okončati znanstvena istraživanja na Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH) koja se oslanjaju na fetalna tkiva iz elektivnih pobačaja, što je naišlo na osude znanstvenika i organizacija za ljudska prava.

Američko ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (HHS) također je u srijedu priopćilo da je s američkim Sveučilištem u San Franciscu (UCSF) prekinulo ugovor vrijedan 2 milijuna dolara godišnje, koji uključuje korištenje fetalnog tkiva. U rujnu je agencija okončala ugovor između Advanced Bioscience Resources Inc. i Uprave za hranu i lijekove, koji su koristili fetalno tkivo za razvoj protokola testiranja.

Iz HHS-a su priopćili kako su prekinuli ugovor s UCSF-om iz etičkih razloga, ali nisu precizirali što to podrazumijeva. NIH je odbio komentirati, prosljeđujući sva pitanja HHS-u.

“Tajnik HHS-a Alex Azar riskira milijune dolara u istraživanjima za spašavanje života kako bi zadovoljio malu skupinu ekstremista protiv pobačaja”, rekla je Mary Alice Carter, viša savjetnica u Equity Forward, skupine koja se bavi zaštitom zdravlja.

Protivnici abortusa koji su pritisnuli Trumpovu upravu da zaustavi istraživanja koja uključuju tkiva fetusa, pozdravili su navedene odluke o prestanku istraživanja.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa zagovarala je nekoliko politika za ograničavanje pobačaja u Sjedinjenim Državama i inozemstvu.

Reuters je prošlog tjedna naveo kako je potpredsjednik Mike Pence, čija je politička karijera potaknuta njegovim evanđeoskim kršćanskim uvjerenjima da ograniči pobačaj, odigrao tihu zakulisnu ulogu u anti-choice politici.

U posljednjih nekoliko tjedana, devet saveznih država, uključujući Alabamu, Gruziju i Missouri, donijelo je restriktivne zakone po pitanju zabrane pobačaja. S vremena na vrijeme očigledno neustavni način pisanja zakona ima za cilj potaknuti sudske sporove koji bi došli do Vrhovnog suda u kojem dominiraju konzervativci, s nadom da će poništiti odluku Roe v. Wade kojom se ženama jamči pravo na pobačaj.

Izvješće koje je u srijedu objavila Međunarodna koalicija za zdravlje žena (IWHC) kritiziralo je “razorni učinak” Trumpove politike na pobačaj: “nakon dvije godine provedbe, učinak je jasanSmanjen je pristup kontracepcijskim sredstvima i adekvatnim uvjetima za pobačaj, dovodeći tako do neželjenih trudnoća, nesigurnih pobačaja i smrti koje su se mogle spriječiti.”

Partycipacija 2019.

Organizatori_ice ovogodišnje XVIII. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pride i cijeli TIM ZA PRAJD 2019 pozivaju te na veliku završnicu Povorke ponosa – Partycipaciju, službeni After Pride party!

[IZVOĐAČICE]
Družimo se na dva floora – na main flooru će se po prvi puta u povijesti Partycipacije održati 🎆*drag king*🎆 performans! Iako drag queen scena uživa veliku popularnost, naročito unutar queer kulture, manje su poznate drag king izvođačice koje se kroz nastup igraju s rodnim stereotipima i idealima muškosti. Eclipse Dragking “rođen” je u Briselu prije nekoliko godina i otada je osvojio više nagrada na drag natjecanjima i nastupao diljem Europe, a na main flooru će u subotu izvesti svojih pet točki! 🎇

Nakon Eclipsea, iz Beograda nam na main floor dolaze Crushhh party! CRUShhh nije samo žurka, iako im je jedna od glavnih namjera okupljanje ljudi u cilju dobre zabave. CRUShhh je koncept koji ujedinjuje otvorene stavove, pozitivan način razmišljanja i težnju ka ostvarenju novih, kreativnih ideja. Tvorci ovog pokreta su mlade osobe odrasle u Beogradu – gradu čiji je prepoznatljiv simbol, prije svega, dobar provod.

Main floor punoljetne Partycipacije otvorit će Babilonska, a zatvoriti Miss Iconic!

Drugi floor je od milja nazvan floorom “za one koji_e partije pohode” za rejvere i simpatizere 🙂 Na putovanje kroz elektronske zvukove vas vode poznata imena elektronske scene u Zagrebu, ali i šire – DJ Labud (ekstrakt), Marin Biocic (Seriously Twisted), Sanjin Kastelan 👯

[ULAZNICE]
Cijena karte* je 30 kn u pretprodaji, a 40 kn na ulazu. Za studentice i studente, uz predočenje x-ice,cijena karte je 25 kuna! 👩‍🎓Do karata možete već od ponedjeljka u našem uredu na Trešnjevci (Andrije Žaje 43a), u Boogaloo Zagreb ili na Ribnjaku nakon Povorke.

[VAŽNO] *Ulaznicama za Partycipaciju pokrivaju se troškovi Povorke ponosa, poput zastava koje se vijore na gradskim trgovima, struje, vode, razglasa, pozornice, osiguranja, ali i materijala potrebnih za transparente, ukrase i ostale detalje koji čine Povorku našim najvećim praznikom! Podržavaš održavanje Mjesec ponosa 2019. i XVIII. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji? Onda nakon Povorke, partycipiraš u Boogaloo!

Partycipacija je klupski program koji se tradicionalno održava svake godine kao produžetak, točnije službeni after party Povorke ponosa, a nastala je još 2009. godine kao odgovor na nepostojanje konkretnih mjesta za izlaske za LGBTIQ populaciju. Na tim su partyima osobe različitih identiteta moglie zajedno plesati, ljubiti se i slobodno izražavati svoje identitete, a Partycipacija se ubrzo nametnula kao jedan od sadržajno najbogatijih i najšarenijih programa u metropoli.

Jedva čekamo se prepustiti euforiji i razuzdanosti pod blještavim zrakama reflektora! Zlatno pravilo: Što je bilo na Partycipaciji, ostaje na Partycipaciji.

Vrata otvaramo u 22:00 sata, 08.06. u Boogaloo Zagreb.

Partycipiraš?

Tko se tuče taj se voli, zar ne?

Prošli tjedan sam išla kod prijateljice na kućni party, na kojem sam upoznala jednu njezinu stariju prijateljicu. U razgovoru s njom, nazovimo ju Mira, otkrila sam da je trudna i da će joj to biti četvrto dijete. Mira je pričala o jutarnjim mučninama, manjku želje za brijanjem cijelog tijela i posebnim uređivanjem, o tretmanima protiv hiperpigmentacije i novoj boji za kosu. Kako to obično biva, Mira i jedna prijateljica su se počele žaliti na loše ponašanje njihovih partnera. Mira je otkrila da je već rastavljena, a raspoloženje se promijenilo kada je rekla razlog rastave – obiteljsko nasilje. Bivši suprug ju je tukao. Na sudu su joj rekli da mu nakon rastave ne govori nikada svoju adresu, u slučaju da poželi od Mire opet napraviti boksačku vreću. Također je znao davati siromašnijim kriminalcima nešto novca da Miri prave probleme. Kao pravi hrvatski kriminalac, on je plaćao drugima da čine njegov prljavi posao.
Mira s tim čovjekom ima troje djece, ostala je u braku s njim zbog sto i jednog razloga, sve dok dosta nije uistinu postalo dosta, nakon čega je otišla. To je bila odlična odluka i drago mi je što je Mira bila tako hrabra za sebe i za svoju djecu.
Njezin novi partner ju ne tuče i ne prijeti joj, međutim vara ju i priređuje joj druge vrste problema.
Mira se čini kao draga žena koja nije zaslužila takvo ponašanje, ali niti osuđivanje drugih. Mnogi muškarci i žene će okrivljavati žrtvu što je ostala toliko koliko je ostala sa svojim nasilnim partnerom. Zašto se nije odselila, zašto nije otišla roditeljima, prijateljicama, zašto nije zvala policiju ranije, zašto jedan dan nije jednostavno pobjegla, zašto se nije spakirala s djecom i otišla dok je on bio na poslu ili vani, zašto se nije obranila, zašto ona njega nije napala, kako očekuje da se bilo tko sažali nad njom ako je svojevoljno toliko dugo trpila, pa nitko ju nije tjerao da ostane s njime, kako se nije uspjela snaći, “ja bih se snašla/snašao u njezinoj poziciji”, u današnje vrijeme interneta i povezanosti i medija kako nije mogla nazvati Žensku kuću ili možda Plavi telefon ako je on bio agresivan i prema djeci, zašto nije ovo, zašto nije ono, “ja bih u toj situaciji drugačije i bolje napravila/o“.


Sama je kriva

To su otprilike pitanja, komentari i zaključci do kojih se dolazi na dnevnoj bazi slušajući ili čitajući priče poput Mirine. U situaciji gdje je nju netko tukao jer je pala kiša ili mu je večera bila hladna ili mu telefon nije radio ili nije bio dobro raspoložen, Mira je ta koja je kriva. On nije kriv! Možda je imao lošu godinu, možda je dobio otkaz jer je šef bio nepošten prema njemu, možda je i njega netko tukao kao malog i tek sada se to loše ponašanje ispoljava – ljudi naglo postanu psiholozi i psihologinje kada treba opravdati muškarca zlostavljača. Kako god da bilo, u Lijepoj našoj obiteljsko nasilje nije problem niti novost. Šamarčina se ne smatra obiteljskim nasiljem, psihološko maltretiranje i stalkanje se ne smatra nasiljem, vrijeđanje i omalovažavanje nam je praktički u krvi, obzirom da je većini najdraža uvreda ona s majkom i psom. Ne mislim da obiteljskog nasilja nema u ostatku svijeta i da smo mi jedini koji se s time bore, ali smatram da se balkanska regija nema čime hvaliti po pitanju postizanja i aktivnog rada na ravnopravnosti i jednakosti rodova i spolova i suzbijanja obiteljskog i partnerskog nasilja.

Od malena nas se uči nasilnim oblicima ponašanja – roditelji, ljudi i društvo u kojem živimo ne zna (ili ne želi) bolje, negativni oblici interakcije se ne korigiraju, dječake se od malena uči da curičino ‘ne’ ne znači ‘ne’, nego da mora biti samo malo uporniji ako želi da se ona igra s njime. Njih se od malena sustavno i aktivno potiče da su oni, njihovi osjećaji i potrebe, njihove ideje i nivo samoaktualiziranosti važniji od curice i curičinih. Curica i njezini osjećaji se rijetko validiraju. Ona je ionako ‘preosjetljiva’. Ako ju gurne, on je dečkić, oni su TAKVI! Ako ju povuče grubo za kosu, to je zato što mu se ona sviđa! Tko se tuče, taj se voli, pa što ne? “Joj pa djeca su takva, dečkići su oduvijek bili mali hahari, curice su nježnije, s njima treba malo grublje, ništa im neće biti, nisu od šećera”.

Muškarce se od najranijih dana socijalizira da budu agresivni i dominantni, dok se sa ženama radi upravo obrnuto. Nedavno sam pročitala članak o istraživanju koje je provedeno nad djecom, u kojem većina djevojčica od šeste godine počinje misliti da nisu jednako sposobne i pametne kao dječaci. U Republici Hrvatskoj je provedeno istraživanje o odnosima mladih, čiji rezultati pokazuju da je 71% mladih u vezi ili su imali iskustvo veze. Njih 58% izjavljuje da su doživjele/i neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama. 70% mladih izjavljuje da su doživljavali takva ponašanja kroz duži vremenski period.  Najčešće se radi o psihičkom nasilju koje uključuje kontrolirajuće i posesivno ponašanje, izrazitu  ljubomoru i ucjene.

Činjenica da toliko ljudi već od mladosti doživljava određeni oblik nasilja u vezama je alarmantna. Međutim, kada se javnost pokuša obrazovati o temeljnim pojmovima feminizma i jednakosti među spolovima i rodovima, kada se pokušaju otvoriti oči, naši ljudi to odbijaju, ne žele slušati, čitati niti surađivati, govore kako je feminizam glupost koja više nije potrebna jer “žene imaju pravo glasa i mogu se zaposliti gdje žele“.

Baratajući svim ovim poražavajućim činjenicama – od najranije krive socijalizacije dječaka, učenja ne poštivanja curica, preko gledanja mainstream filmova i serija u kojima je glavni lik obično veliki hrabri muškarac, jedini poseban ili jedini talentiran te time bolji i vredniji od drugih, pa do odrastanja u sredinama i školama, gdje im je najnormalnija stvar ošamariti nekoga jer ih ne sluša, nije teško shvatiti zašto ima neizmjerno više slučajeva fizičkog i seksualnog napada muškarca na ženu, nego obrnuto. Muškarce se patrijarhalnim obrascima ponašanja kondicionira da je prihvatljivo ponašanje napadati, dok se žene tim istim obrascima ponašanja uči da je prihvatljivo biti napadana. ZATO se Mira nije maknula od njezinog bivšeg supruga nakon prve šamarčine, zato nije otišla nakon prvog udarca, zato nije zvala pomoć ili otišla zauvijek – Miru, kao i ostale žene, uči se da je to ponašanje normalno i prihvatljivo.


‘Moderno’ doba

Iako živimo u  vremenu koje se voli nazivati modernim i ravnopravnim za sve, ljudsko ponašanje i običaji se jako sporo mijenjaju. Žene se diljem svijeta (i Hrvatske) i dalje bore za prava na izbor i autonomiju vlastitog tijela, za jednake plaće, za ukidanje diskriminacijskih mjera pri zapošljavanju, za postroživanje kazni silovateljima i nasilnicima, koji previše puta čak niti ne dođu do suda i kazne.
Naš svijet i društvo su u potpunom kaosu već stoljećima. Optimisti (iliti ljudi dovoljno privilegirani da mogu uvijek gledati na sunčaniju stranu stvari) veselo će zacvrkutati da, iako sporo, stvari se ipak mijenjaju na bolje i da bismo se kolektivno trebali na to skoncentrirati, da ljubav pobjeđuje mržnju i mizoginiju te da “će biti bolje”.
Ne sumnjam da bi teoretski moglo biti bolje, no ne bez borbe. Za doslovno svaki pomak na bolje, krv je bila prolivena. Svaka borba na bolje je uzela svoje mnogobrojne žrtve. Borba za bolje danas i sutra ne znači spuštati glavu i šutiti kada se u društvu priča o bitnim stvarima ili dok netko ‘iz fore’ baca seksističke ‘šale’, ta borba ne znači razvodnjivanje feminističkih stavova samo da se neki ne bi osjećali napadnuto (“pazi, ako budeš histerična oko feminizma, dečkima se nećeš svidjeti!”). Ta borba znači suprotstavljanje uvrijeđenim i duboko usađenim normama života na ovim (ali i onim) prostorima. 

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Alabama: Gradonačelnik pozvao na ‘istrebljenje’ LGBTIQ osoba

Mark Chambers pozvao je otvoreno u objavi na Facebooku na nasilje prema “homoseksualcima”, “transvestitima”, “socijalistima” i “ubojicama djece”, navodi TV stanica WBRC.

Prema navodima, gradonačelnik Carbon Hilla drži da su njegove riječi izvučene iz konteksta te se nedugo nakon objave spornog teksta i službeno ispričao rekavši da je objava slučajna te da se zapravo radilo o privatnoj poruci koju je namjeravao poslati prijatelju.

Prema WBRC-u, Chambers je u sada već uklonjenoj objavi na Facebooku ustvrdio: “Živimo u društvu u kojem nas homoseksualci uče moralu, transvestiti nas uče ljudskoj biologiji, ubojice djece govore o ljudskim pravima i socijalisti predaju o ekonomiji!”

Chambers je potom i komentirao vlastitu navedenu objavu: “Jedini način da se to promijeni jest da istrijebimo problem. Znam da loše zvuči, ali bez da ih poubijamo, nema načina da se išta popravi.”

U ‘isprici’ koja je uslijedila nakon burnih reakcija na prvotnu objavu Chambers je izjavio da: “nikada nije ništa rekao o ubijanju homoseksualaca, ali da ako dođe do revolucije u [SAD-u], ti ljudi će biti ubijeni”.

Organizacije za prava LGBTIQ osoba na temelju navedene objave i navodne ‘isprike’ traže njegovu ostavku na mjestu gradonačelnika.

Ogranak organizacije Human Rights Campaign u Alabami ovaj je Chambersov potez prokomentirao kao nešto “užasavajuće, nesavjesno i neprihvatljivo”.

LGBTQ osobe suočavaju se s nerazmjernom razinom nasilja i uznemiravanja u svakodnevnom životu – činjenica je to koja je posebno istinita u Alabami. Gradonačelnici moraju biti odgovorni.”

Mark Chambers dosad nije dao naslutiti da bi mogao odstupiti s pozicije gradonačelnika Carbon Hilla.

Jemenska redateljica bori se kamerom za ženska prava

U dobi od dvije godine, jemenska redateljica Khadija Al-Salami svjedočila je kako je njezin otac tako jako pretukao njenu majku da su je hitno odveli u bolnicu.

Nakon što njezin otac za to nije bio kažnjen, a nju su prisilno udali u dobi od 11 godina, pobunila se i počela koristiti kameru kako bi prikazala patnje djevojčica u Jemenu, gdje se svaka treća udaje prije navršene 18. godine, pokazuju podaci organizacije Girls Not Brides.

“Koristim kameru kao sredstvo borbe”, poručila je Al-Salami, sada 48-godišnjakinja, Thomson Reuters Foundationu iz Pariza, gdje se sada nalazi, prije nastupa na međunarodnom summitu Fortune Most Powerful Women. “Kada odrastete u vrlo konzervativnom društvu, gdje tradicija marginalizira ljudska prava, a osobna sloboda žena ne postoji … ostaje vam samo jedan izbor: pobuna”.

Jedna od gotovo 50 žena koje su govorile na londonskom događaju, Al-Salami je poznata kao jedna od prvih redateljica u Jemenu, sa svojim pričama o djevojkama koje su odbile nositi veo, suočile se s optužbama za ubojstvo i marširale na ulicama.

U Jemenu, jednoj od najsiromašnijih zemalja na Bliskom istoku, 32 posto djevojčica postaju supruge prije 18. rođendana, a gotovo 10 posto djevojčica u braku je kad napune 15 godina, navode u organizaciji Girls Not Brides.

“Žene su, nažalost, svugdje zlostavljane na drugačiji način. Potrebna nam je svačija pomoć, okupljanje i borba protiv tih loših tradicija”, rekla je nagrađivana Al-Salami. “Ja sam uspjela prijeći preko tih poteškoća. To mi je dalo snagu da napravim nešto za druge koje je strah pobuniti se”.

Al-Salami je dobila dopuštenje za razvod braka nakon pokušaja samoubojstva, obitelj ju je odbacila zbog toga što ih je osramotila, nakon čega se preselila se u Sjedinjene Države kada je imala 16 godina kako bi studirala. No, na redovitoj se bazi vraća kući kako bi snimala filmove – uglavnom u tajnosti – kako bi stavila u središte pozornosti prava žena.

Al-Salami je dijelila pozornicu na summitu s Helle Thorning-Schmidt, direktoricom dobrotvorne organizacije Save the Children, koja je pozvala na okončanje stalnog sukoba u Jemenu, koji je započeo krajem 2014. između pokreta Houthi i koalicijskih snaga pod vodstvom Saudijske Arabije.

“Jemen je trenutno vjerojatno najgore mjesto za biti dijete”, rekla je Thorning-Schmidt, koja je bila prva danska premijerka. “Djeca u Jemenu umiru od gladi. Sjedila sam s jednom od te djece u naručju, imala je osam mjeseci, ali težinu novorođenčeta”.

Više od 12 milijuna djece u Jemenu treba pomoć, a 360.000 onih mlađih od pet godina teško je pothranjeno, navodi UNICEF.

“Ono što se događa s Jemenom i ratom posljednjih pet godina slama mi srce. Cijelo stanovništvo je pod bombama i samo pokušavaju pronaći zaklon kako bi preživjeli”, rekla je Al –Salami.

Unatoč nasilju, Thorning-Schmidt navodi kako su djeca s kojima se susrela u Jemenu prošle godine svejedno sanjala o promjeni. “Djevojčice uvijek kažu: ‘Želim ići u školu, ne želim se vjenčati’. Što god da su prošli, još uvijek postoji tračak nade u njihovim očima”, rekla je.

U srpskim medijima se sve manje priča o LGBT temama

Domaći mediji se sve manje bave LGBT temama, pokazuje monitoring i analiza LGBT sadržaja u srpskim medijima za 2018. godinu koji je sproveo Gej lezbejski info centar.

U periodu od 1. juna do 31. decembra 2018. godine kada je vršen monitoring objavljeno je 566 tekstova, što je značajan pad u odnosu na iste periode prethodnih godina. Najviše tekstova je objavljeno u dnevnim novinama ALO (85), te u Kuriru (82) i Danasu (80), dok je najmanje objavljeno u Politici (27). Pad broja tekstova u Politici sa 87 u 2016. godini na 27 u 2018. godini možemo objasniti promenom uredništva, ali i uređivačke politike.

Najveći broj tekstova je neutralnog karaktera, dok je 12 posto bilo negativnih, što je rast u odnosu na 4 posto koliko ih je bilo 2016. godine. Najveći broj negativnih tekstova objavljen je u dnevnom listu ALO (24), a prate ga Srpski telegraf (15) i Kurir (13).

Najveći broj tekstova je objavljeno u rubrici društvo, te u zabavi, hronici, kulturi i najmanje u sportu, ali rubrika sport beleži rast objavljenih tekstova u odnosu na prethodne godine. Većina tekstova tekstova se bavi domaćim temama što je za svaku pohvalu, a najviše pažnje su dobili Parada ponosa Beograda, Ponos Srbije i Merlinka festival.

Ogroman pad u broju tekstova o LGBT temama beleže nedeljnici. Upola manje tekstova je objavljeno u 2018. godini u odnosu na 2016, svega 58. Najviše je objavljeno u Aferi (16), a najmanje u Vremenu (3).

Kada su televizije u pitanju, najviše priloga o LGBT populaciji bilo je na televiziji N1 (41), te na RTS (27) i TV Prva (26).

Kada su internet mediji u pitanju najviše tekstova je objavljeno je na sajtu Blica (124), te Kurira (106), Telegraf.rs (103), b92.net (101) i xxzmagazine.com (83).

Savet za štampu je u 2018. godini primio deset žalbi koje se odnose na izveštavanje o LGBT populaciji, što je upola manji broj nego prethodnih godina. Od tih deset žalbi samo u tri je prekršen Kodeks novinara po mišljenju Komisije za žalbe.

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je primio 26 pritužbi u 2018. godini na osnovu seksualne orijentacije zbog diskriminacije u oblasti javnog informisanja. Po četiri pritužbe protiv medija utvrđena je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, po jednoj pritužbi je utvrđena diskriminacija na osnovu rodnog identiteta i po jednoj na osnovu seksualne orijentacije zbog komentara na tviter nalogu.

Monitoring i analiza LGBT sadržaja u medijima je sprovedena uz podršku Ministarstva kulture i informisanja.