Izgradnja strategije za širu radničku borbu

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), Centar za radničke studije (CRS), Feministički front (Fem-front) i Mlade antifašistkinje Zagreba (MAZ) vas pozivaju na tribinu Izgradnja strategije za širu radničku borbu – suradnje i savezi koja će se održati 23. lipnja u 19 sati u prostoru Mladih antifašistkinja Zagreba, Pavla Hatza 16.

Izgradnja saveza između različitih društvenih aktera u svrhu međusobne podrške ili borbe za zajedničke ciljeve od presudne je važnosti u djelovanju društvenih pokreta. Ključno je pitanje na koji način umrežiti samoorganizirane neformalne grupe sa formalnim organizacijama kao što su nevladine udruge, sindikati ili radničke partije a da pri tome ne dođe do dominacije jedne od grupacija. O potrebnoj infrastrukturi i preduvjetima koji moraju postojati da bi se suradnja dogodila i polučila željene ciljeve u svojim će nas izlaganjima informirati:

Branko Bembič – član novoosnovane slovenske stranke Iniciativa za demokratični socializem koji će dati pregled sindikalne scene u Sloveniji danas u odnosu na 1990-e, analizirati razloge slabljenja moći sindikata kao i ukazati na domete sindikalne borbe i buduće strategije djelovanja s naglaskom na mogućnosti umrežavanja s ostalim društvenim akterima kakav je i Iniciativa za demokratični socializem.

Bojan Nonković – član Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju dat će pregled sindikalne scene i sindikalne infrastrukture u Hrvatskoj s naglaskom na osnovne tipove sindikalnog organiziranja i mogućnosti suradnje na široj društvenoj sceni u cilju osnaživanja organizacijskog potencijala i unutarnje demokratizacije sindikata kao i mijenjanja percepcije radnika prema sindikatima. Objasnit će mogućnosti i važnost povezivanje s medijima (tekstovi o konkretnim primjerima borbi unutar proradničkog interpretativnog okvira) kao i važnost povezivanja s akademskom zajednicom u cilju proizvodnje znanja.

Antun Štivić – dopredsjednik Sindikata metalaca Hrvatske-Industrijskog sindikata te regionalni povjerenik za Slavoniju i Baranju će temeljem svog dvadesetogodišnjeg iskustva sindikalne borbe na terenu uputiti na metode i taktike industrijske akcije kroz primjere djelovanja u firmama u Slavoniji i Baranji (Đuro Đaković, OLT) s naglaskom na kolektivno pregovaranje, organizaciju prosvjeda i štrajkova, odnos baze sa središnjicom te organizacijske i financijske probleme ozbiljnog sinidkalnog rada. Objasnit će važnost i mogućnosti suradnje sindikata s drugim društvenim akterima.

Tribina se održava uz potporu Rosa Luxemburg Stiftung.

ZOR će biti usvojen do 15. srpnja?

Vlada, sindikati i poslodavci ni u ponedjeljak nisu postigli dogovor oko izmjena Zakona o radu. Otkazi bez objašnjenja i mogućnosti sudske tužbe kod malih poslodavaca, mogućnost poslodavca da odredi da radni tjedan traje 50 sati, zapošljavanje, odnosno unajmljivanje agencijskih radnika i radnica na tri godine, samo su neke odredbe oko kojih se tri strane nisu ni približile dogovoru, piše Novi list.

Tako je gotovo besmislen postao nastavaka pregovora, pa će sada Vlada, kao predlagatelj zakona, sindikatima i poslodavcima uputi svoj nacrt zakona za drugo čitanje, a oni će dobiti mogućnost da se očituju u roku od tjedan dana.

Kako je većina novosti sindikatima neprihvatljiva šanse da se i nakon toga postigne dogovor ravne su nuli, pa će Vlada, po svemu sudeći, ako želi da se izmjene ZOR-a izglasaju prije ljetne stanke, u Sabor uputi svoj prijedlog zakona bez suglasnosti sindikata.

“Nisu to bili pregovori jer su sve naše primjedbe bile neprihvatljive: tako pregovori gube smisao. Pa ne možemo pristati na to da zaposleni kod malog poslodavca (do pet radnika) mogu dobiti otkaz bez ikakvog objašnjenja i da još gube pravo na sudsku tužbu. Oni postaju zakinuti u tom pravu na sudsku zaštitu u odnosu na zaposlene kod velikih poslodavca. Agencijske radnike i radnice, bez prava koje imaju ostali zaposleni, primjerice regresa ili božićnice, poslodavci mogu zapošljavati na tri godine, što znači da postaju nelojalna konkurencija i zaposlenima na određeno vrijeme”, ističe Krešimir Sever predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dodaje da su ovaj put sindikati po pitanju izmjena ZOR-a složni i to sve središnjice koje sudjeluju u pregovorima, te da će nakon što dobiju Vladin prijedlog odlučiti i kakve će akcije poduzeti, ako Vlada ustraje na tome da se nastavi saborska rasprava o njezinu prijedlogu već početkom srpnja ove godine, odnosno da se zakon usvoji prije ljetne stanke. Između ostaloga sindikati su najvljivali i prikupljanje potpisa za peticiju za prijevremene izbore.

Apel novom ministru da odustane od konzultacija s klerom

Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku i Protagora – udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta poslali su otvoreno pismo novom ministru obrazovanja Vedranu Mornaru nakon što je on najavio je da će mu prvi potez na ministarskoj funkciji biti iniciranje razgovora s kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije Želimirom Puljićem o pitanjima zdravstvenog i građanskog odgoja.

“Poštovani gospodine Mornaru,

čestitamo Vam na izboru na odgovornu dužnost ministra znanosti i obrazovanja, ali, nažalost, već nakon Vašeg prvog javnog nastupa pred zastupnicima Hrvatskog sabora, moramo izraziti zaprepaštenost Vašim izjavama vezanim uz građanski i zdravstveni odgoj te vjeronauk, pri čemu izgleda ili da niste upoznati s temeljnim Ustavnim i ljudskopravaškim vrijednostima, odnosno da niste zainteresirani stati u obranu istih, ili da niste upoznati sa samim sadržajem katoličkog vjeronauka i s problemima vezanim uz njegovo provođenje. Nadamo se da je ipak riječ o neinformiranosti. 

U vrlo nepreciznoj izjavi problem vjeronauka nonšalantno dovodite u vezu s ‘pretežno katoličkim’ karakterom Hrvatske pri čemu nije najjasnije što bi trebala značiti sintagma ‘pretežno katolička zemlja’. Želimo Vas podsjetiti da je Hrvatska svojim Ustavom definirana kao sekularna republika u kojoj su sve vjerske zajednice jednake i odvojene od države , stoga privilegiranje i posebno vezivanje države uz jednu vjersku zajednicu predstavlja ozbiljno kršenje Ustava, diskriminaciju svih onih građana koji ne podržavaju privilegije Katoličke crkve, preciznije katoličke hijerarhije, kao i diskriminaciju onih skupina koje Katolička crkva tradicionalno diskriminira.

Učenici i učenice koji/e ne pohađaju vjeronauk su diskriminirani/e

Možda Vam nije poznato da istraživanja, poput onog koga je proveo Forum za slobodu odgoja, pokazuju da učenici/e koji/e ne pohađaju vjeronauk predstavljaju skupinu koja je najizloženija diskriminaciji stoga zbog takvog pritiska otpadaju sva eventualna opravdanja kako je vjeronauk tobože izborni predmet. Sam način provođenja vjeronauka u javnim školama predstavlja grubo kršenje suverenosti i sekularnog karaktera Republike Hrvatske – naime ovim predmetom se izuzetno važan sustav javnih škola stavlja u službu širenja jedne religijske ideologije što u jednoj sekularnoj državi nikako ne bi smio biti slučaj. Sam sadržaj nastavnog programa vjeronauka ne određuje Ministarstvo odgoja obrazovanja i sporta prema znanstvenim, metodološkim i ljudskopravaškim standardima koji vrijede za druge školske predmete, nego katolička hijerarhija prema vlastitim interesima. Iako je RH službeno poslodavac vjeroučiteljima, njihov mandat određuju biskupi pri čemu ne vrijede zakoni RH nego kanonsko pravo pa vjeroučitelji nisu zaštićeni pozitivnim pravnim propisima i pod direktnom su kontrolom katoličke hijerarhije što znači da neposlušnost prema istoj mogu platiti gubitkom radnog mjesta i mogućnosti zaposlenja u struci, a kao takvi mogu biti i razrednici i ravnatelji u javnim školama. Ovim se omogućuje veliki utjecaj katoličke hijerarhije na javno školstvo tobože sekularne republike pred kojom bismo svi trebali biti jednaki.

Uz sve to sam sadržaj nastavnog programa vjeronauka sadrži brojne diskriminacijske i protuznanstvene elemente – tumačenje povijesti je krajnje pristrano u korist katoličke hijerarhije, neke prirodnoznanstvene činjenice doživljavaju vrlo bizarna tumačenja, a sam program nerijetko je u sukobu s ljudskopravaškim načelima i promovira diskriminaciju određenih skupina. Stoga Vas molimo da snage upregnete u rješavanje problema diskriminacije djece koja ne pohađaju vjeronauk i u rješavanje samog diskriminacijskog, protuznanstvenog i ideološki tendencioznog programa vjeronauka. Najbolje rješenje bi bilo ukidanje konfesionalnog vjeronauka u javnim školama, a do ostvarenja tog cilja, svim učenicima biste trebali omogućiti alternativni predmet.

Stavljanje javnog sektora kojem ste načelu u službu interesa katoličkog klera

Iznenadila nas je i Vaša izjava kako će Vam prvi potez biti traženje prijema kod kardinala Bozanića i nadbiskupa Puljića kako biste razgovarali o zdravstvenom i građanskom odgoju.

Prvi potez jednog ministra ima stanovito simboličko značenje, a savjetovanje s vođama najjače religijske institucije, čiji tijesni odnosi s državom ičija prisutnost u javnim institucijama predstavlja trajnu prijetnju sekularnom karakteru Republike Hrvatske, ne izgleda optimistično, naprotiv, ono se može protumačiti kao stavljanje javnog sektora kojem ste načelu u službu interesa katoličkog klera što je već dobrim dijelom na snazi.

Budući očekujemo da navedeni predmeti budu usklađeni s temeljnim vrijednostima ljudskih i građanskih prava, nije nam jasno zašto biste o njima iza zatvorenih vrata pregovarali s predstavnicima jedne autokracije koja ni na elementarnoj načelnoj razini ta prava ne prihvaća – naime, Sveta Stolica i Vatikan nisu potpisnice većine međunarodnih povelja o ljudskim pravima, a svakim danom saznajemo nove informacije o grubom kršenju ljudskih prava, odnosno o zločinima počinjenim od strane pripadnika klera pod zaštitom samog vrha Katoličke crkve. Da stvar bude gora, sam nadbiskup Puljić, s kojim namjeravate razgovarati, prema vlastitom javnom priznanju informacije o zločinima pedofila Nedjeljka Ivanova nije proslijedio nadležnim pravosudnim organima RH nego samo Kongregaciji za nauk vjere.

Stoga od vas kao držanog službenika tražimo da odustanete od konzultacija s klerom, skrivenih od očiju javnosti, i da konzultacije o budućnosti obrazovanja RH obavljate putem javne rasprave u kojoj će pred očima javnosti sudjelovati svi/e sudionici/e demokratske i stručne javnosti”.

Kako konzumirati medije?

Ukoliko ste imalo nalik meni, sigurno provodite stotine sati gledajući najdraže televizijske serije, plešući na pjesme koje vas pokrenu i konzumirajući mnogo medijskog sadržaja.

To znači da je neizbježno da sadržaj na koji naiđete, kao i sadržaj koji volite, katkad bude problematičan. Na kraju krajeva, ne živimo u feminističkoj utopiji o kojoj sanjamo (barem ne zasad).

Dakle, što nam je činiti kada nasrnemo na nešto što volimo, a istovremeno je poprilično sadržajno problematično? Kad gotovo sve na što naiđemo prikazuje narative poput roda, rase i seksualnosti, i to na način koji nam ne odgovara iz naše aktivističke perspektive, što da uradimo?

Ne trebate se odmah otpisati ukoliko volite nešto što ne ulazi u vaš feministički obrazac, piše Everyday Feminism. Niste loša osoba ukoliko volite pjesmu mizoginih tekstova ili bjesomučno pratite posljednju sezonu Igre prijestolja.

Kao što portal Social Justice League piše u svom vodiču o preferiranju problematičnog sadržaja, od tekstova  možemo očekivati problematičnost jer su ih kreirali ljudi, a svi smo mi nesavršeni.

Unatoč tome, naša je odgovornost da kao feministi/kinje naučimo odgovorno konzumirati takav medij.

Jedna je stvar prepoznati zašto i na koji način je nešto što volimo problematično i ne ispričavati se zbog toga. Druga je stvar, i drugačija, ignorirati problematične elemente ili opravdavati svoju ulogu unutar toga bez imalo dodatnog razmišljanja.

Srećom, naučiti kako biti odgovorni konzumenti/-ice medija je mnogo lakše no što se čini.

Bez da ostavljate svoje feminističke naočale na stolu, pokušajte biti obožavatelji/ice medija sljedećim trikovima:

1)      Pristupite kritički

Ovaj je trik većini već postao automatiziran, pogotovo ako ste feminist/-kinja već neko vrijeme. No, pokušajte koristiti svoje naočale za promatranje društva (ili supkulture) koje vam generalno odgovora.

Svi znamo da je problematično kad političar ili političarka kažu nešto što podržava podređivanje  žene muškarcu, no razmišljate li o tome da vaš najdraži bend čini isto, no na nešto suptilniji način? Da se radnjom knjige koju volite razvija retorika podržavanja submisivnosti žene?

Možda to ne uviđate, no vrijeme je da p(r)ogledate ponovno.

Nije uvijek jednostavno prepoznati takav sadržaj. Zapravo, često volite takav ‘manjkav’ sadržaj upravo zato što je na površini neprepoznatljiv.

Prezentacija je bitna, a način na koji su (ili nisu) ljudi predstavljeni u medijima koje konzumirate je upravo ono o čemu je bitno razgovarati i promišljati.

Razmislite o svojoj razini iskustva s medijima koje volite i proučite koji i kakav je sadržaj privilegiran. Proučite boju kože, seksualnost, rod, oblike tijela, mogućnosti itd. Svaka od ovih točaka je bitna – svaka osoba, neovisno o tome kojoj “točki” pripada, zaslužuje prezentaciju.

Zadnja komponenta ove slagalice jest uzeti u obzir povijest i kontekst određenog medijskog sadržaja.

Sadržaj nije u vakuumu, kao što nismo niti mi, tako da je bitno gledati u okviru vremena kada je određeni medij objavljen. Kada ga gledamo unutar vakuuma, ne vidimo ništa sporno, no uz gledanje konteksta možemo doći do šireg problema unutar narativa koji podupire opresiju ili dodatno marginalizira  već podređene skupine ljudi.

2)      Ne opravdavajte sadržaj

Volite to, da. Znamo. Katkad je teško kritizirati ono do čega nam je stalo, pogotovo kad to emocionalno povezujemo s nečim drugim. S druge strane, samo zato što nešto ima pozitivan učinak na vaš život, ne znači da se ne treba kritizirati. Tekstovi, pjesme i filmovi ne utječu samo na individualnu osobu, utječu i na ostatak publike. Takav sadržaj prezentira sve one norme, očekivanja i vjerovanja koje su utkane u kulturu i društvo. Iz tog je razloga bitno promisliti kako to utječe na nekoga osim nas.

Primjerice, uzmite u obzir kako mlada djevojka razmišlja kada u modnim magazinima vidi samo određeni oblik tijela i boje kože.

Ne opravdavati medij koji volite također znači biti otvoren za raspravu s drugim ljudima.

Budite otvoreni za kritiku, to je dio procesa učenja. Nitko ne primijeti uvijek sve i stoga od takve situacije treba nešto naučiti.

Ne opravdavajte sadržaj kada dođe do rasprave. Slušajte drugu stranu.

Možete naletjeti i na dijelove koji vama nisu problematični, no drugima ipak jesu. To je također sasvim u redu.

Naše individualno iskustvo utječe na način kojim interpretiramo medij, tako da je potpuno normalno da se vaše mišljenje razilazi s nečijim. Bitno je biti otvoren za alternativnu interpretaciju, uvidjeti zašto stvari promatrate drugačije i promisliti je li možda na to utjecala činjenica da ste u privilegiranoj skupini.

3)      Znajte kada treba ne prelaziti granicu

Na kraju dana,neke stvari jednostavno nisu za kompromis. Nećete uvijek biti u mogućosti pomiriti svoju feminističku stranu s nečim što volite.

To može značiti da eliminirate takav sadržaj s obzirom na to da nanosi previše štete.

Ja vam ne mogu reći gdje da podvučete tu crtu, no znam da granica ipak mora postojati.

Razmislite o tome gdje su granice ukusa, raspravite o tome s ljudima čija mišljenja poštujete, kao i s ljudima kojima su određeni sadržaji iz nekog razloga problematičniji nego vama.

4)      Uvijek naglašavajte da može bolje

Po mom mišljenju, jedna od najvažnijih stvari pri konzumaciji medija jest to da ne pristajemo na njega kakav god da jest. Konačni cilj je promjena.

Trebamo više prezentacije ljudi koji su nevidljivi u medijima. Trebamo kompleksniji pristup takvim prezentacijama kada se dogode. Trebamo da često problematični narativ prestane postojati.

Ne možemo prestati ići prema tom cilju samo zato što nam je uistinu odličan novi film o superherojima. Ukoliko ne naglašavamo da može bolje i da se promjene moraju dogoditi, možda ih nikada nećemo doživjeti.

Iako je potpuno u redu voljeti nešto problematično ukoliko tome pristupate odgovorno, to ne znači da ne morate podržavati medij koji nije (ili je manje) problematičan.

S obzirom na to da je feministički diskurs često nevidljiv u mainstream medijima, podržati nešto takvog sadržaja, a kvalitetno, nije samo važno, već krucijalno. Podržavanjem takvog sadržaja osiguravate da se takav sadržaj nastavi proizvoditi.

Tako da, kada sljedeći put čujete odličnu feminističku pjesmu, podijelite je s prijateljima. Kada pogledate film koji ruši sve stereotipe, pričajte ljudima o njemu.

Srećom, postoji mnogo organizacija i osoba koje čine fenomenalan posao u medijskom svijetu.

The Representation Project je pokrenuo odličnu kampanju koja podupire ljude da šalju tvitove koji su odlični i osnažuju žene (#MediaWeLike), ili ih prezentiraju izuzetno loše (#NotBuyingIt).

SPARK je također izvrstan projekt koji radi na tome da se u medijima suzbije objektivizacija žena i djevojaka.

Promjene možeš učiniti i samostalno, svaki dan, razgovarajući o tome s ljudima. Koristi svoje društvene mreže i blogove, uključi se u svijet medija i budi primjer kvalitetnog medijskog sadržaja.

Ostavi tipkovnicu i aktivno raspravljaj o problematičnim aspektima medija kada na njih naiđeš. Iskoristi tu priliku da potakneš dijalog u kojem će se razgovarati i o problemima izvan određenog članka ili filma.

Na početku bi vam moglo biti teže provesti ove trikove u praksu svakodnevnog života, no zapamtite da je to sve treniranje vašeg mozga kako biste objektivno promišljali o silnom sadržaju na koji nailazite.

Ne dozvolite da vas bude strah potencijalnih napada jer ne razmišljate unutar društvenog konstrukta u kojem se trenutno nalazite, no osigurajte se da svom i tuđem stajalištu pristupate objektivno.

Na kraju krajeva, voljeti nešto problematično ne čini vas lošom osobom, no ako se potrudite odraditi dodatni posao, vaš feminizam postaje vaša praksa i tada počinjete mijenjati stvari nabolje.

Prevela i prilagodila Andreja Pančur

‘Obrazovni sustav ima niz gorućih problema koje ne mogu riješiti razgovori s Crkvom’

Novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar najavio je da će mu prvi potez na ministarskoj funkciji biti iniciranje razgovora s kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije Želimirom Puljićem o pitanjima zdravstvenog i građanskog odgoja. Mornar je pritom istaknuo kako je Hrvatska pretežito katolička zemlja i da vjeronauk u školama svakako ima svoje mjesto te da o svim pitanjima vezanim uz zdravstveni i građanski odgoj ima drugačiji stav od dosadašnjeg ministra. Zbog toga će mu kaže, prvi potez biti da zatraži prijem kardinala Bozanića i nadbiskupa Puljića.

Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja (SHU) ne slaže se s najavama novog ministra, ističući kako hrvatski obrazovni sustav ima niz gorućih problema koje ne mogu riješiti nikakvi razgovori s Crkvom.

“Sad ministar ima važnijih problema nego da ide tražiti savjete Crkve. Ako su njegovi svjetonazori vezani za Crkvu, to je privatna sfera njegova života, sad je teško vrijeme u sustavu obrazovanja i tu ima niz gorućih problema. Pravilnik o normi i zaduženjima učitelja bi trebao biti i ministrov najveći problem. Ako se pod hitno ne krene u njegovu izmjenu imat će itekako negativne učinke. Oko 1.000 učitelja i učiteljica, nastavnika i nastavnica moglo bi ostati već ove jeseni bez posla, a oko 4.000 njih će s punog radnog vremena spasti na nepuno čime im automatski i plaća drastično pada, a znamo da su plaće u obrazovanju ionako mizerne”, rekla je Sanja Šprem u razgovoru za Index.

Što se tiče konkretno zdravstvenog odgoja, Šprem ističe kako je svaki/a učitelj/ica svjestan/a na koji način treba prezentirati nastavno gradivo zdravstvenog odgoja (ZO) učenicima.

“Do sad su zdravstveni odgoj provodili/e učitelji/ce prirode i biologije te razrednici/e. Oni/e su ti/e koji/e objektivno prezentiraju sadržaj ZO. Bilo je mnogo odupiranja Crkve oko uvođenja ZO i jasno je da svatko ima pravo na svoj stav, međutim djeca moraju imati spoznaje što ih okružuje i moramo educirati učenike/ce da im svaki čovjek bude prihvatljiv”, rekla je Šprem.

Inače, kad se uvodi neki novitet u škole, kaže Šprem, prvo se trebaju kontaktirati svi/e stručnjaci/kinje na tom području, a to su veli prvenstveno učitelji/ce i pedagozi/kinje, no jednako je tako, dodaje, važan i stav roditelja tako da mogu biti integrirani u kvalitetniji razvoj, u ovom slučaju, zdravstvenog odgoja.

No, trenutno bi se, kaže, diskusija trebala voditi prvenstveno o građanskom odgoju (GO), a ne o ZO, budući da se GO već dvije godine priprema, a napominje kako su sad kontradiktorne informacije novog ministra da bi se sadržaj GO integrirao u ostale predmete.
“Škole su već dobile naputke da imenuju jednu osobu koja će predavati GO, a preporuka je da to budu povjesničari/ke. Već od jeseni bi se trebao uvesti građanski odgoj kao zaseban predmet. Učitelji/ce sad idu na edukacije kako bi ga mogli/e predavati pa se postavlja pitanje ako će oni završiti edukaciju za GO čemu onda integracija u ostale predmete? To se jedno s drugim kosi. Svi odgoji i zdravstveni i građanski su potrebni u školama jer je odgojna komponenta zanemarena u školama”, naglasila je Šprem.

Na kraju je dodala kako će u slučaju da GO ne bude samostalni predmet, njegova integracija u sve ostale predmete biti dodatni posao za učitelje/ice, koji će pak to raditi za istu plaću.

“Posao učitelja/ica se sve više zadužuje, a plaće su sve manje i manje. Treba napraviti kompletni koncept novog školstva u kojem se neće konstantno opterećivati i učenike/ce i djecu”, zaključila je Šprem.

‘Društvo cvate kada muškarci preuzmu ravnopravnu brigu o djeci’

Procjenjuje se da je u Hrvatskoj prije četiri godine pravo na roditeljski dopust koristilo svega stotinjak očeva, dok je prošle godine njihov broj narastao na više od devetsto. To znači da u Hrvatskoj, prema posljednjim podacima, od ukupnog broja parova pravo na roditeljski dopust koristi dva posto muškaraca. Taj nam postotak govori kako smo miljama daleko od rodne ravnopravnosti i u sferi podizanja i odgajanja djece. Upravo o potrebi i prednostima većeg sudjelovanja očeva u korištenju roditeljskog dopusta Libela je razgovarala s članicom udruge RODA – Roditelji u akciji Ivanom Zanze.

Zašto se očevi u Hrvatskoj tako teško odlučuju za roditeljski dopust?

Više je razloga zbog kojih se očevi teže odlučuju koristiti pravo na dio roditeljskog dopusta, ali osnovni i najčešći proizlaze iz činjenice da su žene u našem društvu još uvijek stereotipizirane i na neki način podređene – obitelji se nameće tradicionalna podjela uloga (na majku koja nosi najveći teret brige za obitelj i muškarca koji privređuje i zarađuje), a u ekonomskom smislu je prihvatljivije da majka koristi roditeljski dopust jer su u Hrvatskoj žene manje plaćene od muškaraca pa je i u obitelji situacija najčešće ista.

Kao dodatni razlozi, pojavljuju se očekivanja negativnih reakcija tradicionalne okoline i poslodavca, kao i strah od negativnih posljedica koje bi očevi mogli imati pri povratku na posao. Nažalost, najveći broj roditelja slabo je informiran o roditeljskim pravima i iznosu naknade za korištenje roditeljskog dopusta.

Općenito smo u komunikaciji s roditeljima primijetile i da postoji niska razina svijesti i znanja (i roditelja i šireg okruženja obitelji) o višestrukim pozitivnim utjecajima na dijete i obitelj u kojoj muškarac preuzima ravnopravnu brigu o djeci i sudjeluje u obiteljskim obavezama.

Portal MojPosao u suradnji s Udrugom Roda i Centrom edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) proveo je istraživanje na 400 ispitanika vezano uz očeve i roditeljske dopuste. Kakvi su rezultati tog istraživanja?

Prema mišljenju ispitanika, najveće mane korištenja roditeljskog dopusta za očeve su financijska neisplativost (53%) i degradacija pri povratku na posao (51%). Zastoj u karijeri navodi 37% ispitanika, dok ih 34% smatra da su negativne reakcije okoline najveća mana odlaska na roditeljski dopust.

Skoro polovica ispitanika (46%) smatra da bi poslodavac negativno reagirao na zahtjev oca za korištenje roditeljskog dopusta.

Zanimljivo je da se negativnih reakcija poslodavca najviše pribojavaju visokoobrazovani muškarci – čak 59% muškaraca s visokom stručnom spremom navodi da bi poslodavac negativno reagirao na roditeljski dopust za očeve. Također, muškarce u većoj mjeri ‘brine’ poslodavčeva reakcija, nego što je to slučaj kod žena.

Kao najveći motiv za odlazak na roditeljski dopust, većina muškaraca navodi želju za provođenjem vremena s djetetom (76%). Slijedi financijska isplativost (44%), zatim želja da izađu svojoj partnerici u susret jer se ona nalazi u nezgodnijem poslovnom položaju (39%) te odmor od posla (31%).

O samom odlasku partnera na roditeljski dopust razmišljalo je 73% žena, dok ih je 14% bilo protiv toga. O toj opciji nije razmišljalo 13% žena. S druge strane, 96% žena podržalo bi kolegu koji bi odlučio otići na roditeljski dopust.

Skoro polovica muškaraca (48%) prva je potaknula razgovor s partnericom o mogućnosti odlaska na roditeljski dopust, dok njih 27% nije ‘načelo’ tu temu. Četvrtina muškaraca (25%) nije razmišljala o roditeljskom dopustu.

Rezultati istraživanja pokazuju i da su partneri žena s visokom stručnom spremom skloniji mogućnosti odlaska na roditeljski dopust za očeve u odnosu na partnere žena nižeg stupnja obrazovanja.

{slika}

Ovo istraživanje je dio projekta ‘Budi tata’. O čemu je konkretno riječ?

Projekt ‘Budi tata’ osmišljen je sa svrhom da aktivnostima usmjerenima prema  roditeljima i posebno očevima te širem okruženju (poslodavcima, institucijama, društvu općenito) utječemo na stvaranje poticajnog okruženja koje će za posljedicu imati povećan broj očeva koji koriste rodiljni dopust, ali i potaknemo aktivnije sudjelovanje očeva u obiteljskom životu i ranom razvoju i odgoju djece općenito.

Kroz projekt ‘Budi tata’, koji je u svojim završnim fazama, željele smo i uspjele informirati i educirati roditelje, posebno očeve, o njihovim roditeljskim pravima, educirati i osnažiti očeve za preuzimanje aktivne i ravnopravne uloge u obitelji, dok smo istovremeno pokrenule raspravu (i aktivno je zagovaramo) o promjenama praksi i politika koje će dovesti do ravnopravnog sudjelovanja oba roditelja u odgoju djeteta.

Do danas smo, u partnerstvu s udrugom CESI, provele niz aktivnosti – od analize situacije na portalu Libela.org u formi tekstova koji donose pregled stanja u Hrvatskoj i pregled programa za poticanje većeg sudjelovanja očeva u svijetu, ali i kroz razgovore s ključnim dionicima, stručnjacima i roditeljima. U suradnji s portalom moj-posao.net provele smo internetsku anketu među očevima o korištenju roditeljskog dopusta, tj. o informacijama koje imaju, njihovim stavovima prema roditeljskom dopustu, stavovima njihovog poslodavca te o mjerama i aktivnostima koje bi pomogle njihovoj većoj uključenosti u obiteljski život, a ostvarile smo i prvi kontakt s očevima – korisnicima našeg foruma i posjetiteljima Facebook stranice kroz nagradni foto natječaj. Fotografije s natječaja koristimo dalje za promicanje važnosti preuzimanja aktivne uloge oca u životu djeteta i obitelji, a jednu od nagrađenih fotografija iskorisitle smo i za plakat ‘Budi Tata’ tiskan u 500 primjeraka, koji će tvrtka B1 plakati, s kojom Roda godinama uspješno surađuje, distribuirati na 500 lokacija diljem Hrvatske, na mjesta gdje dolazi ciljana populacija (domovi zdravlja, vrtići i sl.).

U završnoj fazi je kreiranje virtualnog mjesta podrške i informacija za očeve na portalu i forumu roda.hr na kojem će roditeljima/očevima biti dostupni savjeti o roditeljstvu: od priprema na očinstvo u trudnoći, do podrške u očinskoj brizi i odgoju u različitim fazama odrastanja, zatim prijedloga za zajedničke aktivnosti očeva i djece te zajedničke aktivnosti cijele obitelji. Vrlo skoro bit će tiskan i distribuiran letak o pravima roditelja s posebnim osvrtom na prava očeva i najnovije izmjene, kako bismo upoznali roditelje s mogućnostima i pravima iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te Zakona o radu. Roditelji će u letku dobiti i savjete kome se obratiti ako poslodavac osporava njihova prava ili im otežava njihovo korištenje.

Na kraju provedbe projekta, u lipnju, planiramo organizirati javnu raspravu u formi okruglog stola s nizom sudionica i sudionika: predstavnici/e nadležnog ministarstva, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za djecu, UNICEF, obiteljski centri, predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca i granskih udruga, sindikati, organizacije civilnoga društva, mediji. Tema okruglog stola bit će važnost veće uključenosti očeva u obiteljski život, a tada ćemo predstaviti i rezultate projekta i ankete provedene među očevima.

Žene su često žrtve rodne diskriminacije na radnom mjestu uslijed trudnoće. Prema vašim iskustvima, nakon povratka na radno mjesto, bivaju li očevi žrtvama rodne diskriminacije?

Naše je iskustvo da očevi koji koriste roditeljski dopust nisu pošteđeni diskriminiracije, kao ni majke. Naime, prijavljuju nam da nadređeni često ne odobravaju njihove odluke, onemogućavaju ih, suptilno ili manje suptilno, u korištenju prava na roditeljski dopust te su i oni u opasnosti gubljenja trenutne pozicije ili radnog mjesta. Nameće se zaključak da poslodavcima nisu problem žene ili muškarci na roditeljskom dopustu, nego da su najveći problem – djeca.

Poslodavci također mogu odigrati veliku ulogu u poticanju očeva na korištenje roditeljskog dopusta. Kako senzibilizirati poslodavce?

Ključ senzibiliziranja poslodavaca je u informiranju i educiranju o višestrukim društvenim i gospodarskim koristima koje, u društvu u kojem muškarci i žene ravnopravno dijele moć i utjecaj, ali i obiteljske obaveze i skrb o djeci, svi osjećamo.

Opsežna istraživanja u više su konteksta utvrdila kako gospodarstvo i društvo cvatu kada žene imaju jednake mogućnosti za aktivno sudjelovanje u društvu i politici kao i muškarci. To je moguće jedino onda kad se na žene prestane gledati kao na primarne skrbnice o obitelji, odnosno kada muškarci preuzmu ravnopravnu brigu o obitelji i djeci.

Iskustva poslodavaca iz drugih zemalja u kojima se već dulje vrijeme koristi roditeljski dopust i potiče ravnopravna raspodjela brige o djeci između muškaraca i žena (osobito u Švedskoj),  pokazuju kako se poticajnom atmosferom prema ravnopravnom korištenju roditeljskih dopusta  te normalizacijom očeva koji koriste svoj dio roditeljskog dopusta, ostvaruje bolja konkurentnost i viša stopa zadržavanja kvalitetnih zaposlenika/ca koji/e osjećaju da ih poslodavac podržava i pomaže raznim mjerama poslovanja u postizanju ravnoteže između poslovnih i obiteljskih obaveza. Takve informacije, ukoliko su dostupne poslodavcima, mogle bi biti motivirajuće u kreiranju okruženja poticajnog za očeve koji žele pronaći ravnotežu poslovnog i obiteljskog života i ravnopravno preuzeti dio brige o djeci i obitelji.

{slika}

Kako ih ‘potaknuti’ da više koriste ovaj institut? Kako potaknuti očeve na aktivnije sudjelovanje u obiteljskom životu i ranom razvoju i odgoju djece općenito?

Osim informiranja i educiranja roditelja o njihovim pravima i načinima na koje ih mogu ostvariti, vjerujemo kako su intenzivnija angažiranost očeva i povećanje broja očeva koji ravnopravno dijele brigu o djeci i obitelji ostvarivi kroz kontinuirane aktivnosti usmjerene na različite ciljane skupine.

Edukativnim aktivnostima i radionicama treba podržati muškarce u preuzimanju brige o djeci na sebe, podizati razinu svijesti oba roditelja o nužnosti kvalitetnog odnosa i s ocem i s majkom za optimalan razvoj djeteta, te razinu znanja i svijesti o usklađivanju obiteljskih i profesionalnih obveza oba roditelja.

Kroz medijske kampanje i aktivnosti potrebno je mijenjati svijest i stavove javnosti o ulozi muškaraca u obitelji, suzbijati spolne stereotipe o roditeljskoj skrbi, promovirati ulogu očeva u odgoju djece te jednaku raspodjelu kućanskih poslova.

Zakonodavci trebaju nizom poticajnih mjera i propisa potaknuti i olakšati ravnopravno sudjelovanje oba roditelja u obiteljskim obavezama.

Upoznavanjem s iskustvima stranih tvrtki iz zemalja čiji su roditeljski dopusti pozitivan primjer ravnopravnosti, potrebno je potaknuti poslodavce da podrže ravnopravno korištenje roditeljskog dopusta između majke i oca te da podrže i kreiraju fleksibilne oblike rada, kako bi se roditeljima omogućilo uspješnije usklađivanje obiteljskih i profesionalnih obaveza.

Kako senzibilizirati društvo koje praktički kažnjava roditeljstvo, a s druge strane licemjerno traži porast nataliteta?

Ako doista želimo da se situacija promijeni – da se parovi koji se odlučuju na roditeljstvo ne osjećaju na neki način kažnjeni zbog te odluke, da se ne boje hoće li uspjeti zadržati radno mjesto i ne nazadovati na njemu jer su zasnovali obitelj i žele joj se kvalitetno posvetiti, da na odluku o trajanju roditeljskog dopusta i tome hoće li ga koristiti ravnopravno i majka i otac ne utječu društveni stavovi, očekivanja poslodavaca i roditeljske naknade koji su jedva dostatne za preživljavanje – promjene zahtijevaju sveobuhvatan pristup kroz mjere obiteljske politike, poticajne novčane naknade za roditelje, svim roditeljima jednako dostupne i stvarnim potrebama prilagođene servise podrške, senzibilizaciju javnosti i mijenjanje stavova i predrasuda o rodnim ulogama u obitelji, ali i edukaciju poslodavaca kako bi u svojim kolektivima njegovali poticajnu atmosferu prema korištenju roditeljskih dopusta.