Žrtve silovanja prepuštene same sebi

I dva desetljeća nakon rata u BiH, žrtve silovanja su prepuštene same sebi. Pravosudni procesi su spori, a vlast, kako sada stvari stoje, nema namjeru ozbiljnije  se pozabaviti potragom za sistemskim rješenjem.

U nedavnom izvještaju Ujedinjenih naroda, ponovo se upozorava kako BiH nije poduzela adekvatne mjere u rješavanju ovog problema, jer više od 50.000 silovanja u BiH, koliko govore procjene da ih je sveukupno ‘na svim stranama’ bilo, svega nekoliko ih je dobilo sudski epilog.

Predsjednica Udruženja Žene-žrtve rata iz Sarajeva Bakira Hasečić, koja je i sama žrtva silovanja, kaže da je nažalost samo u jednom djelu BiH, u Federaciji, priznat status žena žrtava rata. Ona naglašava da ne postoji strategija na nivou države kojom bi se sistemski riješio ovaj problem: “Država na poboljšanju statusa žena žrtava rata u BiH nije ništa učinila niti na tome da bi se mi mogle rehabilitacijama vratiti u nekakav normalan život. Mi ćemo uvijek biti žrtve i potrebna nam je pomoć da bi se mogle uključiti u društvo i osnažiti”.

 

Opstrukcije vlasti

Savjet ministara BiH, kaže Hasečić, ne samo da nije ništa učinio već i opstruira donošenje strategije i programa kojim bi se radila socijalna anamneza žrtava: “Da su njihove majke ili kćerke to preživjele, vjerojatno bi bilo drugačije i u Savjetu ministara”.

Strategija procesuiranja odgovornih za ratne zločine u BiH je veoma loša, slažu se mnogi, a dokaz tome je mali broj procesuiranih kada je riječ o silovanjima. Zaštitnica ljudskih prava u BiH, Jasminka Džumhur kaže da je ovo veoma bitno pitanje u procesu pomirenja, ali i da mu se malo pažnje posvećuje. Potrebno je, kaže Džumhur, žrtve uključiti u sve društvene tokove, odnosno vratiti im status života koji su imali prije, a to se ne može učiniti dok se ne izgradi sistem na državnom nivou kojim bi se, pod istim uvjetima, osiguralo priznanje žrtvama: “Osoba koja je preživjela traumu ona će s njom uvijek živjeti s tim da sistem mora izgraditi mjere koje će ublažiti taj njen život s traumom. Ali ako sistem toj osobi i dalje komplicira život, kao što recimo Tužilaštvo BiH spusti predmet na kantonalni nivo, da ona svjedoči u sredini gdje je bila silovana, da je u istom hodniku s okrivljenim, obrazlažući da to nije dovoljno senzitivan slučaj da bi ga procesuiralo državno tužilaštvo, onda se postavlja pitanje kako vratiti žrtve u normalne životne tokove”.

 

Različit status u dva entiteta

Dok je civilnim žrtvama u Federaciji priznato to pravo, u Republici Srpskoj (RS) Zakon o socijalnoj zaštiti iz 1993. godine ima odredbu koja ne dozvoljava podnošenje zahtjeva za priznavanje statusa civilne žrtve rata. Nedavno je u RS osnovano i udruženje koje okuplja žene žrtve rata, čija predsjednica Božica Živković Railić kaže da veliki broj žena nažalost ni svojoj porodici nije priznao ono što im se dogodilo tijekom rata, a kamoli da to kažu u javnosti, što je veliki problem. Pored toga, od resornog ministarstva su tražili da se prava ove kategorije i zakonski reguliraju, ali je za sada ostalo samo na obećanjima.

Ja imam prijedlog da se ovo pitanje riješi po uzoru na ono u Federaciji tako da se na osnovu svjedoka, bez liječničkog pregleda žrtve jave udruženju koje ima komisiju, nakon čega, ako ima osnova, to udruženje daje preporuku nadležnom ministarstvu za stjecanje statusa civilne žrtve rata. Znači, ne trebaju nakon 20 godina medicinski nalazi kao što to treba u RS. Ja garantiram da u RS ima nekoliko tisuća silovanih žena tijekom rata, ali nemaju priliku dobiti taj status i da im se to prizna”.

 

Potreban terapijski rad sa žrtvama

Ono što svi ponavljaju jest sistematsko rješenje ovog pitanja, a ne samo kratkotrajne mjere koje nemaju efekta. Doktor medicinskih znanosti, psiholog Aleksandar Milić kaže da posttraumatski stresni poremećaji (PTSP), među kojima su teške traume, traju dugo i imaju intenzivni emocionalni doživljaj. Zbog toga je potrebno ozbiljno pristupiti ovom pitanju i raditi sa ženama koje su žrtve silovanja: “I nakon dužeg perioda, 20 i više godina, te traume prelaze u kronični PTSP i ovdje ima osnova da se to tumači, procjenjuje i stavlja u proces oporavka. Tim osobama se može pomoći, ali se psihoterapijski mora raditi s njima”.

Međutim, problem je i neodgovornost predstavnika vlasti, koji donose zakonska rješenja, odnosno njihovog neznanja, što u stvari treba tretirati u ovoj kategoriji i na kraju da li država ima novca za sve to. Da li samo površinski i kozmetički definirati ova pitanja ili sa stručne strane uz podršku vlasti početi ozbiljno rješavati sudbine ljudi, za što je potreban novac.

“Mnogi će reći da je to pitanje novca, jer zakon o žrtvama torture je donesen, ali se međutim nije usuglasilo koji bi novčani iznos dao koji entitet. U BiH ovoga trenutka nije napravljena procjena o kojem broju žrtava mi uopće govorimo, o kojoj kategoriji žrtava i koja su to potrebna financijska sredstva. Da bi se uopće donijelo kvalitetno rješenje, žrtvama je potrebno omogućiti da budu registrirane u tom statusu”, zaključuje zaštitnica građanskih prava u BiH Jasminka Džumhur.

(Ne)zadovoljni radnim uvjetima

Istraživanje Eurobarometra o radnim uvjetima provedeno je od 3. do 5. travnja ove godine u svih 28 zemalja članica,  a njime je ukupno obuhvaćen 26 571 ispitanik. Pod pojmom radni uvjeti obuhvaćeni su radno vrijeme, organizacija posla, zdravlje i sigurnost na poslu, zastupanje zaposlenika i njihovi odnosi s poslodavcima. Ispitanici su podijeljeni u dvije velike skupine – na one koji imaju posao i na one koji su nedavno imali radno iskustvo, ali su trenutačno bez posla.

Prosječno, na razini EU-a, 53 posto ispitanika zadovoljno je radnim uvjetima u svojoj zemlji, od kojih 8 posto ih smatra da su radni uvjeti ‘jako dobri’, a 45 posto da su ‘prilično dobri’. Onih koji smatraju da su radni uvjeti ukupno loši je 43 posto. U Hrvatskoj je 79 posto izjavilo da radne uvjete smatra lošim, a 18 posto dobrim.

U Danskoj je čak 87 posto ispitanika zadovoljno radnim uvjetima, slijede Austrijanci i Belgijanci, dok je Grčka na drugom kraju ljestvice, sa samo 16 posto zadovoljnih radnika. Više od polovice, 57 posto ispitanika u EU-u, smatra da su se radni uvjeti u posljednjih pet godina pogoršali, dok se u Hrvatskoj s tom tvrdnjom slaže 75 posto ispitanika.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Važnost uključivanja žena s invaliditetom u javni i politički život

Ususret izborima za Europski parlament polaznice obrazovnog programa NVO klinika za sprječavanje diskriminacije žena s invaliditetom,članice Mreže žena Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) posjetile su Europski parlament/Ured za informiranje u RH u Zagrebu, u okviru projekta NVO klinika za sprječavanje diskriminacije žena s invaliditetom koji zajednički provode Centar za ženske studije i Mreža žena Zajednice saveza osoba s invaliditetom (SOIH).

Ovom aktivnošću završio je jednogodišnji projekt financiran sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske u 2013. godini.

“U prošlogodišnjim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj je sudjelovalo samo 21 posto građana, za ovogodišnje izbore Ured za informiranje se priprema već mjesecima nastojeći istaknuti prave vrijednosti Europske unije: slobodu mišljenja i govora, slobodno kretanje roba i ljudi, solidarnost, ravnopravnost spolova, ukratko vladavinu prava. Hrvatska je mlada članica EU i javnost i mediji nisu u dovoljnoj mjeri svjesni da se čak 80 posto odluka važnih za funkcioniranje zakonodavstva donosi u Europskom parlamentu i da je sudjelovanje u izborima od presudne važnosti. Kako bismo privukli pažnju građana/ki za izbore za Europski parlament početkom svibnja organiziramo predstavljanje Ane Burice, mlade poduzetnice koja je u suradnji s Josipom Marić pobijedila na Startup Open-u 2013. tijekom Globalnog tjedna poduzetništva s projektom Teddy the Guardian, filozofa i pisca Bernard-Henri Lévyja, zagovornika etike i društvene pravde “, istaknula je Violeta Simeonova Staničić, voditeljica Ureda za informiranje Europskog parlamenta.

S obzirom na ciljeve projekta kojima se željelo potaknuti žene s invaliditetom da se uključe u javni i politički život, posjet Odjelu za informiranje bila je idealna prilika da članice SOIH-a u direktnom kontaktu komentiraju aktivnosti i politike Europskog parlamenta i dobiju informacije na koji način prilagoditi praksu zagovaranja prava žena s invaliditetom kako bi se što više žena s invaliditetom uključilo u javni i politički život.

“U praksi je Europskog parlamenta uključivati osobe s invaliditetom u prakse stažiranja koje su vrlo dobro plaćene i nakon završene prakse omogućavaju stalno zapošljavanje. Govorim i iz osobnog iskustva, obzirom da sam u dosadašnjem radu imala četvero stažista koji su bili osobe s invaliditetom i bila sam jako zadovoljna suradnjom”, rekla je Simeonova Staničić. Ovom prilikom istaknula je i kako očekuje, prema kandidacijskim listama, da će Hrvatsku u Europskom parlamentu predstavljati barem 30 posto žena.

Članice SOIH-Mreže žena s invaliditetom upozorile su na nužnost jasnijeg provođenja politika za suzbijanje diskriminacije spram osoba s invaliditetom jednako kao i Zakona o ravnopravnosti spolova, s obzirom da su žene s invaliditetom višestruko diskriminirana manjina.

“Izbori za Europski parlament važni su za osobe s invaliditetom s obzirom da svi europski građani/ke imaju pravo podnošenja predstavke zastupnicima Europskog parlamenta i zato nas osobito veseli mogućnost preferencijalnog glasovanja jer tako možemo direktno dati glas zastupniku/ici koja će zagovarati prava osoba s invaliditetom, osobito žena, čiji glas se još slabije čuje. U namjeri da se potakne stvaranje inkluzivne, održive i demokratske Europe, European Disability Forum (EDF), europska krovna organizacija za osobe s invaliditetom povjerila nam je ulogu domaćina konferencije koja će se održati 17. i 18. svibnja, kao najmlađoj članici EU. Ovim skupom  želimo ukazati na značaj zapošljavanja osoba s invaliditetom i prikazati primjere dobre prakse EU te važnost primjene Fakultativnog protokola uz UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i osnivanja mehanizama unutar institucija EU koji će Konvenciju i provoditi. Ovo je prilika da se naglasi značaj usvajanja plana rodne ravnopravnosti EDF-a, a predstavit ćemo i manifest EDF-a o izborima za Europski parlament kojim se kod kandidata za parlamentarce u programe političkih stranaka potiče uključivanje šest prioriteta za osobe s invaliditetom”, zaključila je Marica Mirić, koordinatorica SOIH- Mreže žena s invaliditetom.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

NASTA ROJC – BUNTOVNICA S RAZLOGOM

U Zagrebu se događaju velike stvari ovog proljeća, možda ni ne slutite koliko velike. Jedna od njih je da u Umjetničkom paviljonu od 15.04.2014 do 01.06.2014. možete pogledati kritičku retrospektivu Naste Rojc.  Retrospektiva je kritička zato što je slikarstvo Naste Rojc u mnogočemu bilo daleko ispred svog vremena. Organu vida (i svim drugim osjetilima i organima) na raspolaganju stoji 125 vrhunskih djela slikarice, posuđenih iz prestižnih hrvatskih likovnih institucija poput Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja grada Zagreba, Gradskog muzeja Bjelovar, kao i Zbirke Hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću u vlasništvu Grada Zagreba te mnogobrojna djela iz privatnih zbirki među kojima i iz Zbirke dr. sc. Josipa Kovačića.

 Kako je to više nego lijep događaj, prije koji dan sam se prošetala do Tomislavca i uletjela u buntovni svemir Naste Rojc. Nasta Rojc (1883.-1964.) bila je pripadnica “ženskog slikarskog kruga”, ali je brzo (i među prvima) izborila ravnopravan položaj s kolegama-slikarima te ostvarila djela presudna za razvoj moderne hrvatske umjetnosti. Njen Autoportret s puškom nabavio je za galeriju Društva umjetnosti 1911. Iso Kršnjavi, koji je smatrao da se slikaricu nepravedno zanemaruje. Nasta je doživjela svoju prvu retrospektivnu izložbu u pedeset i petoj godini, također u Umjetničkom paviljonu, 1938. godine.

 Rođena u Bjelovaru, u bogatoj obitelji austrougarskog predstojnika Odjela za bogoslovlje i nastavu, Milana Rojca, Nasta se već u mladim danima borila – s vlastitim željama i očekivanjima drugih od nje. Ocu se nije sviđala ideja kćerke umjetnice, pokušao ju je čak i poslati u samostan u Grazu, ali sav trud bio je bezuspješan. Nasta je znala što želi. Studij slikarstva počela je privatno u Zagrebu kod Otona Ivekovića, te nastavila u Beču na Kunstschule für Frauen und Mädchen. Potom odlazi u München, ali studij završava u Beču. Nakon povratka u Zagreb, ponovno radi u Ivekovićevu atelijeru. Zagrebačka Šarena škola promijenila je njezinu tamnu münchensku paletu. Od 1918. u njenom slikarstvu prevladavaju portreti. Njeni izvrsni portreti brzo su bili primjećeni i brojne su ugledne obitelji i osobe iz javnog života tražile da upravo Nasta slika njihove portrete.

{slika}

  Njeni su pejzaži pak puni emocija, ushićenosti pred prirodom, puni lutanja duha krajolikom, naganjanja sebe na oblacima i puteljcima. Nasta nije slikala tek ono što vidi, već sebe u onome što vidi, sve što se u njoj rađa i dodiruje s prirodom, sve što taži spas, više ili manje uspješno. Divan je primjer njena slika Putnik, koja prikazuje malog čovjeka koji se penje velikim brdom, sam u beskraju, u naletu vjetra i nadolazeće (i već prisutne) oluje. Naslikala je to izmučena bolešću, usamljena, boreći se sa zdravstvenim, financijskim, ljubavnim nedaćama. Baš je taj Putnik lijepa ilustracija Nastinog života. U tom pustom krajoliku, neshvaćen je možda, izmučen svakako – ali nije stajao, on je Putnik, on putuje, ide dalje.

Nasta je bila taj putnik, ta putnica, čitav život. Nije se htjela identificirati s ustaljenim predodžbama građanske ženstvenosti – slikala se u odijelima, s puškama, u svoje predivne bakropise ucrtavala svu tminu svijeta – sotone koje plešu sa djevama u bijelom, mačke koje ju žderu nagu, kosturske glave i žene koje svijetle crno. U sjajnoj slici Naše doba na sve strane izviru izbezumljena lica, vlada potpuni kaos, sve oči kao da je izrodila šizofrenija, u svemir su lansirane krvave, crvene komete. Provokativno, ali iskreno – nikad isključivo provokativnosti radi. Nasta je znala lupnuti šakom o stol, ne muški, ne ženski – već ljudski. Bila je inovativna, bila je subverzivna, bila je iskrena i hrabra u vremenu nesklonu ženama koje žive izvan stereotipa.

Voljela je puno, a voljela je i žene. Ljubavna veza nje i britanske časnice Alexandrine Marije Onslow započela je 1918., a od 1923. otvoreno su živjele kao ljubavnice, sve do Alexandrinine smrti 1946. godine. Ne bi to inače uopće bilo bitno spominjati kada se piše o Nastinoj umjetnosti, ali ipak je bitno – jer joj ta činjenica, u vremenu u kojem je živjela – nije išla u prilog i potpomogla je marginaliziranju, ignoriranju i manjku valoriziranja Nastine umjetnosti. Priča se da je umrla u neimaštini, ali Nasta je do kraja imala sebe, u potpunosti, a to je puno više od onoga što mnogima ostaje u posljednjim satima.

Odajte joj počast i udahnite malo njene hrabrosti – do 1.6. u Umjetničkom paviljonu.

Usvojen Plan implementacije Garancije za mlade

Vlada je danas usvojila Plan implementacije Garancije za mlade, izrađen prema uputi Europske komisije, koji sadrži strukturne reforme i mjere koje će Hrvatska provoditi u razdoblju od 2014. do 2020. godine kako bi smanjila dugotrajnu nezaposlenost i neaktivnost mladih osoba od 15 do navršenih 30 godina.

Plan implementacije Europskoj komisiji predaje se uz Nacionalni program reformi koji je Vlada danas također usvojila.

Ovdje valja napomenuti da su oba dokumenta usvojena bez prethodne javne rasprave što je obzirom na važnost tih dokumenta izrazito problematično s aspekta transparentnog donošenja odluka.

Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić  rekao je kako Plan predviđa tri smjera.

Prvi smjer je vezan uz aktivne mjere zapošljavanja koje se i sada provode, a još će se uspješnije provoditi uz pomoć sredstava EU.

Drugi je pravac usmjeren na promjene u obrazovnom sustavu, posebice strukovnom obrazovanju.

Treći smjer namijenjen je osobama koje su izvan sustava Zavoda za zapošljavanja, ali i osposobljavanja i obrazovanja.

“Cilj je te mlade osobe odvući natrag u obrazovni sustav i dati im obrazovanje koje će im omogućiti da dobiju dostojno radno mjesto i na taj način se izvuku iz siromaštva”, kazao je Mrsić, objasnivši kako je uglavnom riječ o osobama ‘koje su ispod granice siromaštva’.

Iz fonda Inicijative za zapošljavanje mladih (YEI)  za razdoblje od 2014. do 2015. godine Hrvatskoj je osigurano 66,35 milijuna eura u obliku bespovratnih sredstava bez obveze nacionalnog sufinanciranja, a izravno su usmjerena na podršku zapošljavanju i aktivaciji mladih koji nisu u sustavu obrazovanja, nisu zaposleni ili nisu u osposobljavanju.

 {slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Četiri kandidacijske liste za Europski parlament dale podršku LGBT osobama

Ususret izborima za Europski parlament, Lezbijska grupa Kontra provodi kampanju u kojoj poziva kandidate i kandidatkinje da potpišu ‘Come out‘ izjavu i tako prisegnu da će se zalagati za ljudska prava i jednakost lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba, javlja dalje.com.

Povodom toga organizirali su okrugli stol pod nazivom “Izbori za Europski parlament – stavovi kandidata i kandidatkinja o pitanjima zaštite prava LGBT osoba” koji je održan u srijedu 23. travnja u zagrebačkom LGBT centru.

Jozo Radoš (SDP, HNS, IDS, HSU), Mirela Holy (ORAH), Damir Hršak (HL-SR) i Nazif Memedi (Snaga Roma Hrvatske), prvi su među predstavnicima kandidacijskih lista za Europski parlament koji su potpisali ‘Come out’ izjavu.

Ocjenjuju kako postoje značajne razlike u pravima LGBT osoba između starih i novih članica Europske unije, pri čemu su u novim zemljama članicama još uvijek prisutni diskriminacija i predrasude, koji karakteriziraju i odnos prema LGBT zajednici u Hrvatskoj.

Jozo Radoš najavio je da će potpisati ‘Come out’ izjavu jer su prava LGBT osoba jedno od područja kojima se bavi i EU parlament. Drži da je nužan slobodan razgovor o pravima LGBT osoba i razumijevanje njihove pozicije, kao i stvaranje pozitivnog okružja i tolerancije u EU i Hrvatskoj.

“Izuzetno je važno raditi na promicanju svih ljudskih prava, a posebice prava seksualnih manjina koje su jedna od najdiskriminiranijih manjina u Hrvatskoj”, izjavila je predsjednica ORaH-a Mirela Holy i podsjetila kako kod nas postoji niz različitih predrasuda prema seksualnim manjinama.

Damir Hršak iz Hrvatskih laburista za Europski parlament natječe se drugi put. Taj deklarirani homoseksualac, ali prije svega lijevi intelektualac, smatra da LGBT zajednica u Hrvatskoj još uvijek nema tretman kakav bi trebala imati u modernoj i razvijenoj europskoj zemlji.

Nazif Memedi pravima LGBT zajednice pak pristupa kao pravima manjine čija su prava ugrožena, a za to Romi, kao još jedna ranjiva skupina u društvu, imaju razumijevanja.

Predsjednica Kontre Sanja Juras pozvala je sve kandidate koji se natječu za Europski parlament da potpišu ‘Come out’ izjavu, a građane da, izlazeći na izbore, uzmu u obzir koliko se pojedina lista zalaže za ljudska prava i prava LGBT osoba.

 ‘Come out’ izjava sadrži deset ključnih pitanja vezanih uz prava LGBT osoba na razini EU, koje je međunarodna mreža organizacija IGLA Europe iz Bruxellesa uputila na potpisivanje kandidatima u svim državama članicama EU.