Mnogi zakonodavci ne razumiju da silovanje može rezultirati trudnoćom i to u značajnom postotku, stoji u Američkom časopisu za opstretriciju i ginekologiju. Američki državnik iz savezne države Ohio Pete Nielsen smatra kako: “silovanje ne može rezultirati trudnoćom zbog traume incidenta.” Bivši državnik te iste države,Todd Akin, 2012. godine izjavio je kako “žrtve pravog silovanja rijetko ostanu trudne zato jer tijelo ima svoje načine da zaustavi taj proces“, navodi američki blog Feministe. Kako bi podupro tu besmislenu izjavu, bivši državnik savezne američke države Georgije, Phil Gingrey, iskoristio je svoje iskustvo ginekologa kako bi usporedio silovanje sa primjerom parova koji imaju poteškoća oko začeća zbog ženske “napetosti i ukočenosti te navale adrenalina koji onemogućava ovulaciju.” Doktor John C. Willke, također ginekolog, zajedno je sa svojom ženom 1997. godine izdao knjigu Why can’t we love them both? u kojoj žrtvama silovanja objašnjava da su bile sposobne zaustaviti trudnoću tijekom traume, a ako su unatoč tome ostale trudne trebaju biti sretne jer se radi o daru od Boga. Te iste tvrdnje ponovio je 2012. godine kako bi podupro gore navedene izjave Todda Akina. Američko udruženje ginekologa demantiralo je njegove tvrdnje kao neznanstvene i suprotne biološkim činjenicama, a Medicinski fakultet Sveučilišta Harvard izdao je priopćenje u kojem stoji da “Willke govori totalne gluposti.” Republikanski zakonodavci u saveznoj američkoj državi New Mexico predložili su 2012. Godine zakon koji bi zakonski obvezao žrtve silovanja na održavanje i iznošenje trudnoće do kraja kako bi mogle fetusom dokazati proživljeno seksualno nasilje. Ukoliko bi žrtva pobacila mogla bi biti optužena za uništavanje dokaza. Zbog velikog broja kritika, prijedlog tog kontroverznog zakona na kraju je izmijenjen.
Nadalje,prema istraživanju objavljenom u Američkom časopisu za opstretriciju i ginekologiju iz 1996. godine: “Trudnoća vezana uz silovanje događa se u značajnom postotku. Ono uzrokuje mnoge neželjene trudnoće i često je rezultat partnerskog i obiteljskog nasilja. Budući da se trenutno suočavamo sa epidemijom neželjene trudnoće u SAD-u, veća pažnja i napori trebaju biti usmjereni na sprječavanje i identificiranje neželjene trudnoće koja proizlazi iz seksualne viktimizacije.”
{slika}
Prema jednom drugom istraživanju u Časopisu “Human nature” žrtve silovanja imaju veće šanse da ostanu trudne nego tijekom konsensualnoga seksualnog odnosa. “Od 405 žena koje su bile silovane, uključenih u uzorak, 6,4% ili 26 žena ostalo je u drugom stanju te iste godine. Odvojeno istraživanje na velikoj skali pokazalo je da prosječna vjerojatnost da će neka žena zatrudnjeti nakon jednog sporazumnog spolnog odnosa u bilo kojem nasumično odabranom danu u ciklusu iznosi tek 3,1%” Otprilike 60% maloljetničkih trudnoća uzrokovano je ili joj je prethodilo seksualno zlostavljanje, silovanje ili pokušaj silovanja, prenosi Everyday Feminism.
Utjecaj crkve poguban je za ženska reproduktivna prava
Američki državnici nisu jedini koji imaju problema sa ženskom biologijom i razumijevanjem procesa reprodukcije, prisjetimo se našeg Don Stojića koji je 2014. godine izjavio kako je “medicinski nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja.” Iako medicinska struka opovrgava takve neznanstvene gluposti, utjecaj crkve se pokazuje kao važniji od znanosti te je izrazito poguban za ženska reproduktivna prava. To nam pokazuju brojni primjeri iz država u kojima je pravo na abortus ograničeno, kao primjerice, u slučaju Irske 2014. godine kada je žena umrla od komplikacija zbog carskog reza nakon što su joj vlasti odbile izvršiti pobačaj, unatoč tome što je bila žrtva silovanja te suicidalna. Navodno su joj doktori/ice i medicinske sestre na upit o pobačaju odgovarale kako je Irska katolička zemlja. Jednako stravičan primjer je slučaj iz Paragvaja u kolovozu 2015. godine kada su vlasti prisilile 11-godišnju djevojčicu, koja je bila žrtva silovanja, da rodi. Djevojčicu je silovao i sustavno zlostavljao dečko njezine majke kada je imala 10 godina. Paragvaj, kao pretežno katolička zemlja, kao i Irska, ima regulirano pravo na abortus isključivo u slučaju kada trudnoća ugrožava život majke.
Stigmatizacija pobačaja u Hrvatskoj
Slični slučajevi na sreću nisu poznati u Hrvatskoj, što ne znači da ih nije bilo, odnosno, da ne postoje mehanizmi prisile koji možda nisu nužno zakonski utemeljeni ali i dalje utječu na dvostruku stigmatizaciju žena i djevojčica kao žrtva silovanja koje je rezultiralo neželjenom trudnoćom. Broj pobačaja na zahtjev žene u Hrvatskoj u konstantnom je padu u posljednjih dvadeset godina prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Zbog stigmatizacije pobačaja kao i otežane dostupnosti samog pobačaja zbog priziva savjesti pojedinih liječnika u državnim bolnicama određeni broj žena odlučuje se na pobačaj u privatnim ordinacijama što statistika HZJZ ne može registrirati. Prema podacima Ženske sobe na jedno prijavljeno silovanje u Hrvatskoj dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva, a kod obiteljskog nasilja na jedno prijavljeno dolazi 10 neprijavljenih slučajeva. Prema podacima MUP-a za 2015. godinu, prijavljena su 72 silovanja od kojih je pet ostalo nerazriješeno. Prijavljeno je 18 pokušaja silovanja (svi razriješeni), što je za 14,3 posto manje u usporedbi s prethodnom godinom.
Stav crkve i pojedinih organizacija i inicijativa u Hrvatskoj ne smiju zadirati u ljudska prava zaštićena zakonodavstvom odnosno u pravo žene da odlučuje o vlastitom tijelu. Ono što je posebno zanimljivo i nužno ovdje istaknuti da se u zakon o pobačaju nije zadiralo više od 30 godina i čak se Andrija Hebrang, HDZ-ovac koji je dva puta obnašao funkciju ministra zdravstva, protivio zabrani pobačaja navodeći kako “moramo misliti na zdravlje žene” te kako iskustva zemalja koje imaju zabranu pobačaja pokazuju povećanu smrtnost žena zbog ilegalnih prekida trudnoće.
Kada je riječ o trudnoći koja je produkt traume i nasilja, sve vjerske polemike i moraliziranja oko pobačaja, ako već i moraju postojati, trebaju se usredotočiti na prakticiranje onog što zagovaraju u teoriji – prava na život djevojčica i žena koje su već prisutne u ovom svijetu.
