Dobrodošli_e u klub, sjednite, udobno se smjestite. Razočaranih, prevarenih i umornih ima svud. Zar to nisu dobre vijesti?
Parafraziranje Severinine pjesme učinilo nam se prigodno za ispraćaj godine iza nas. Libela je kroz svoje djelovanje njegovala praksu da godišnji ciklus završimo s pregledom ključnih događanja i tema u godini koju napuštamo. Ideja je bila da i 2025. godinu zaključimo jednim takvim pregledom, no gripa nas je u tome spriječila.
Stoga je uredništvo odlučilo da ćemo 2026. otvoriti kratkim podsjetnikom što, nadamo se, ostavljamo iza sebe. A uz nadu da može svanuti novi i bolji dan, odlučile smo istaknuti i pomalo neočekivane pobjede u godini koju bismo voljele da smo mogle prespavati ili barem dio nje usnuti u zimski san.
Hajka na rod (u Americi)
Da nas ne čeka puno pozitivnog u 2025. godini mogle smo zaključiti već kad je godina započela dolaskom Donalda Trumpa na čelo Sjedinjenih Američkih Država – drugi put. Prvu godinu prvog mandata obilježili su potezi koji su bitno utjecali na dostupnost pobačaja kako u SAD-u, tako i diljem svijeta (o čemu smo pisale u pregledu 2017. godine), a nije bilo ništa bolje ni u prvoj godini drugog mandata. Štoviše, ovog puta je – uz pobačaj – bio i u obračunu s „rodnom ideologijom“ pa se tako rod brisao iz svega. Ukinula su se savezna sredstva svim aktivnostima kojima se „promiče rodna ideologija“, a sve u skladu s novim definicijama spola, rodnog identiteta, muškaraca, žene, muškog i ženskog. Posebice su na udaru bile transrodne osobe pa se s web stranice Nacionalnog spomenika Stonewall uklanjalo spominjanje transrodnih osoba, izbacivalo ih se iz vojske, transrodnim ženama i/ili djevojkama se zabranjivalo sudjelovanje u sportu i štošta još.
A problem su bili i oni_e koji_e „koji_e su uključeni_e u cenzuru slobode govora“. To uključuje osobe koje rade na aktivnostima poput dezinformacija, moderiranja sadržaja, provjere činjenica i online sigurnost. Lista svega što je postalo nepodobno kad bi se Trump ujutro probudio je zaista dugačka pa ćemo se ovdje zaustaviti. Dodat ćemo samo da su njegovi potezi ohrabrili konzervativne struje diljem svijeta, pa su tako i naši političari i političarke vodili bitke s „rodnom ideologijom“ kroz izborne kampanje u ovoj godini (1,2).
Rekordan broj gradova ove je godine „Hodao za život“
Manifestacija „Hod za život“ se ove godine održavala/organizirala u čak 17 gradova. To su Imotski, Karlovac, Knin, Metković, Opuzen, Osijek, Ploče, Rijeka, Sinj, Zagreb, Sisak, Slavonski Brod, Split, Šibenik, Varaždin, Vinkovci i Zadar. Iza slogana koji slave život te definiraju manifestaciju kao „hod građana u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji“ krije se opasna retorika koja ograničava reproduktivna prava žena o kojoj smo na Libeli pisale.
Rastući fašizam i zabrane svega „protuhrvatskog“
Popularno nazvano „zabraniteljsko ljeto“ počelo je nakon ogromnog koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu 5. srpnja ove godine. Tog se dana centrom glavnog grada nesmetano i nekažnjeno hodalo s prvim bijelim poljem na šahovnici, a pjevale su se i ustaške budnice. Sve to bilo je plodno tlo za ono što je uslijedilo. Prvo je otkazan Festival Nosi se u Benkovcu pod pritiskom „braniteljskih“ udruga, a Fališ u Šibeniku (koji se unatoč svemu održao) dočekan je prosvjedima i prijetnjama. No, tu se nije stalo. Dočekala nas je i „zabraniteljska jesen“ u kojoj je otkazan Oglede festival u Velikoj Gorici. Obrazac je svagdje bio isti – dio branitelja, navijačke skupine i ini akteri su se pobunili jer se radi o „protuhrvatskim“ događanjima i vrijeđaju se osjećaji onih koji su ginuli za ovu zemlju. Posljedica je to da se organizatori_ice događanja suočavaju s objektivnim brigama vezanim uz sigurnost svih uključenih u festivale. Umjesto osuda napada, doživjele smo da jedan ministar poziva na dijalog i poštovanje emocija i doprinosa branitelja.
„Da kulturi, ne zabrani. Ali nemojmo kroz programe vrijeđati osjećaje branitelja i njihovih obitelji“, kazao je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
A gdje su osjećaji branitelja, tu su i Srbi. Tako su se dani srpske kulture „provokativno i neprimjereno“ održavali u studenom, u mjesecu kada se prisjećamo žrtava Domovinskog rata i stradanja u Vukovaru i Škabrnji. S obzirom na „loš tajming“ bilo je (valjda) očekivano da se skupina od pedesetak muškaraca u crnom okupi ispred prostorija Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i pjeva „O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država“. A (valjda) je i razumljivo kad se prekida ista manifestacija u Splitu nasilnim upadom na kojem se uglavnom prijeti starcima i djeci.
Da ne bi bilo da se sve to mirno gledalo, organizirano je nekoliko prosvjednih marševa “Ujedinjeni protiv fašizma” – u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli. Na maršu u Zagrebu okupilo se više od 10.000 građana i građanki koji su poručili da im je dosta nasilja, mržnje i straha. No, za razliku od zabraniteljskih aktivnosti u kojima je izostala cjelokupna osuda, premijer nije propustio reći da su ovi marševi manifestacija ideoloških podjela.
Napadi na novinarke
Usko povezano sa zabranama su i napadi na novinarke koji su se odvijali ovo ljeto. Melita Vrsaljko, novinarka Faktografa napadnuta je upravo tijekom pokušaja da snimi skupinu koja je prosvjedovala protiv predstave koja se trebala održati u sklopu Nosi se Festivala u Benkovcu. Unatoč tomu što je doživjela verbalno vrijeđanje velike skupine muškaraca, policija – koja je bila prisutna – nije napravila ništa. Danka Derifaj je pak ovo ljeto saznala da je protiv nje podignuta optužnica zbog narušavanja nepovredivosti doma. Radi se o situaciji iz kolovoza 2021. godine u kojoj su se Danka i njena ekipa popeli na terasu koju je navodno Thompson prisvojio, za potrebe snimanja emisije Potraga. Optužnica je prigodno, dignuta nakon četiri godine od strane državnog odvjetništva, baš u vrijeme kada je utjecaj spomenutog pjevača vrlo snažan u našoj zemlji. Zanimljivo je i da je policija u ranijem postupanju zaključila da novinarska ekipa nije napravila prekršaj i/ili kazneno djelo.
Femicid svuda oko nas
Unatoč neprestanom ponavljanju stručnjaka i stručnjakinja, kao i aktivista i aktivistkinja da je femicid moguće prevenirati te da je potrebna reforma cjelokupnog sustava borbe protiv rodno utemeljenog nasilja koja uključuje ranu prevenciju, obrazovanje i edukaciju – čini se da se po tom pitanju ništa ne događa. Ova godina bi tako mogla biti rekordna po broju ubijenih žena. Neslužbena brojka ove godine je 19 ubijenih žena, od čega je značajna većina ubijena od strane intimnih partnera. U sklopu posljednje Tihe mise, Arijana Lekić Fridrih je postavila 38 ruža na Trgu bana Jelačića, u spomen na 38 žena žrtava femicida u posljednje tri godine (u tom trenutku). Taj čin naišao je na šokantno gaženje istih tih ruža od strane jednog od muškaraca koji svaku prvu subotu u mjesecu mole na gradskom trgu. Tako je pokrenuta i peticija kojom se traži micanje klečavaca s glavnih trgova gradova u Hrvatskoj. Potpisalo ju je gotovo 85.000 ljudi.
Gaza na savjesti svijeta
Dok svijet više od dvije godine promatra genocid u Gazi u kojem je prema nekim procjenama više od 70.000 osoba poginulo, a ranjeno ih je više od 170.000, aktivistkinje Inicijative za slobodnu Palestinu, Nepokorene Palestine te Studentice za Palestinu odbijaju šutjeti. Kroz cijelu godinu organizirale su protestne skupove, benefite, panele, skupljale donacije. A bile su i uhićene tijekom mirnog prosvjeda ispred zgrade Ministarstva vanjskih i europskih poslova te je dio njih zadržan u pritvoru tijekom noći. Najnovija reakcija tiče se sramotne nagrade povjesničaru Ivi Goldsteinu. Naime, Srpsko narodno vijeće uručilo mu je nagradu za antifašizam unatoč njegovom negiranju genocida u Gazi.
Srbija može i mora bolje
Borba za društvenu pravdu u Srbiji je trajala kroz cijelu proteklu godinu. Vlast još nije pala, no otpor je i dalje prisutan unatoč pokušajima delegitimiranja studentskog pokreta, uhićenjima, sukobima, zaletanju autima na demonstrante, kao i različitim prijetnjama. Organizirali su se građanski zborovi kao model političke participacije građanki i građana, a žene su stajale u prvim redovima borbe. Zbog toga su pretrpjele i brojne brutalne napade, no nisu šutjele.
Marija Vasić štrajkala je glađu nakon što je pritvorena sa šestero novosadskih aktivistkinja i aktivista, a isto je činila i Dijana Hrka, majka studenta poginulog u padu nadstrešnice koja nije odustala od traženja istine i odgovornosti za pad nadstrešnice kao i od zahtjeva da se na slobodu puste svi studenti_ice uhićeni tijekom jednogodišnjih prosvjeda. Nikolina Sinđelić, također, nije šutjela nakon što je izložena policijskoj brutalnosti i nasilju te prijetnjama silovanjem. To je „platila“ objavom privatnih fotografija kojom je se željelo posramiti, ušutkati, delegitimirati. Iako nešto tiša, borba i dalje traje. Trenutno studentice i studenti provode akciju „Raspiši pobedu“ kojom pozivaju građane i građanke da potpišu odluku kojom se zahtjeva od Vlade da uputi prijedlog predsjedniku Srbije za raspuštanje parlamenta i raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora.
Ipak, ove smo godine zabilježile i neke pozitivne stvari.
Dalibor Matanić: od sramotnog intervjua do izbacivanja iz Društva hrvatskih filmskih redatelja
Krajem godine Dalibor Matanić dao je prvi intervju za Gloriju nakon godinu dana šutnje. Naime, ako ste zaboravile, 2024. godine, nakon desetljeća navodne javne tajne – u medije su izašle priče žena koje je Matanić seksualno uznemiravao. Nakon traljavih isprika, otišao je na liječenje. Šutnju je prekinuo dugo očekivani intervju koji nas je šokirao, kao i većinu javnosti, pa smo o njemu i pisale. Dado je prikazan kao žrtva ovisnosti koje su rezultirale autodestruktivnim ponašanjem kojim je nanio bol bližnjima, malo se toga sjeća, a o žrtvama u intervju je bilo najmanje govora, čak je izostala i iskrena isprika kao i shvaćanje svojih djela. I zašto je ovo pozitivno? Ovaj put ta priča nije prošla. Takvo vođenje intervjua je razljutilo javnost pa je isti i izbrisan sa stranica medija, uslijedila je traljava javna isprika glavne urednice, a i brojne osobe su Gloriji otkazale suradnju. A krajem godine je i Dalibor Matanić izbačen iz Društva hrvatskih filmskih redatelja.
My Voice, My Choice: pobjeda za reproduktivna prava žena diljem EU
Ono što nas je svakako najviše razveselilo ove godine je prihvaćanje europske građanske inicijative „My Voice, My Choice“ na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Sa 385 glasova za, 202 protiv i 79 sadržanih zastupnice i zastupnici su podržali inicijativu koja želi osigurati siguran, legalan i dostupan pobačaj za sve žene u Europskoj unije neovisno o tome gdje žive i kolika su im primanja. Više od 1,2 milijuna potpisnika_ica traži uspostavu financijskog mehanizma na razini cijele EU kojim bi se ženama kojima pobačaj nije dostupan u njihovoj zemlji omogućilo putovanje u države koje tu zdravstvenu skrb osiguravaju, dok bi trošak zahvata u potpunosti pokrivala Europska komisija.
Glasanje u Parlamentu bila je završna faza nakon koje zahtjev ide Komisiji. Ona se do 2. ožujka ove godine mora oglasiti službenim odgovorom, odnosno kazati namjerava li poduzeti korake ka ispunjenju zahtjeva inicijative. Ova pobjeda dolazi u ozračju već spomenutih udara na reproduktivna prava žena diljem svijeta što je čini još značajnijom, a ostavlja prostor i za malo optimizma za nadolazeću godinu.
Hvala na svakoj borbi, glasu i snazi
Ovo, svakako, nije potpuna lista svega što se događalo. Ponešto smo i izostavile, no morale smo nekako sumirati listu. Tako da slobodno nadopišite u komentarima što smatrate još važnim spomenuti vezano za godinu koju ostavljamo iza nas.
Kako bismo završile u pozitivnom tonu, podsjećamo na nagrade koje su dodijeljene krajem prošle godine. Udruga Pariter je dodijelila nagrade za novinarku godine kojom se odaje priznanje novinarkama koje su se istaknule pišući o rodno osjetljivim temama. Na nacionalnoj razini nagrada je dodijeljena Meliti Vrsaljko, a na lokalnoj Borki Petrović i Sari Ivelji Ćiković. Zbeletron je, 12. godinu zaredom, dodijelio nagradu Lez Of The Year (LOTY). Dobitnice prve nagrade su Drum ‘n’ bijes, na drugom mjestu su LORI, a na trećem je Espi Tomičić. Nagradu Šunčana Lezba dobila je Danijela Almesberger, osnivačica i dugogodišnja voditeljica LORI.
Zahvaljujemo svim osobama koje su se u ovoj teškoj godini iza nas neumorno borile, glasno progovarale i reagirale na nepravdu, diskriminaciju i kršenje prava. Sve i svi vi ste zaista činile našu okolinu boljom i nešto lakšom u ovoj teškoj godini iza nas. Ne preostaje nam drugo nego da se solidarno, glasno i ustrajno nastavimo boriti i u godini pred nama. Uredništvo Libele vam/nam želi da u 2026. godini ipak budemo dobrodošli_e u neki bolji klub.
