Puno prije nego je Berlusconi postao premijerom 1990-ih godina, kao medijski mogul u svom je vlasništvu imao 45 posto talijanskog televizijskog tržišta. Čim je postao premijer ugrabio je i ostalih 50 posto. Sa svojih 95 posto udjela na TV tržištu stvorio je gotovo jedinstveni medijski sustav, koji je najlakše definirati kao seksistički, šovinistički i diskriminacijski. Jednako se ponaša i u privatnom životu i politici.
Dok ostale europske zemlje aktivno promoviraju jednakost spolova, Berlusconi ide u suprotnom smjeru, stvarajući svijet u kojem su žene prvenstveno prikazane kao seksualni objekti, piše Newsweek.
Svjetski ekonomski forum (WEF) je u listopadu 2010. godine izdao Globalno izvješće o razlikama među spolovima, prema kojem Italija u svakoj kategoriji, osim na polju edukacije, stoji loše. Po udjelu žena u radu Italija zauzima 87. mjesto, po visini plaća 121. mjesto, po broju žena na vodećim pozicijama 97. mjesto. A po svome odnosu prema ženama Italija zauzima 74. mjesto – daleko iza Kolumbije, Perua i Vijetnama, što je za osam mjesta niže u usporedbi sa 2008. godinom, kada je Berlusconi ponovno izabran za premijera.
Jedna cijela generacija odrasla je u društvu u kojem je plasiranje soft-core pornografije prihvatljivo za izdanje dnevnih vijesti. Zanimljiva je činjenica da se danas striptizete ne pojavljuju samo na TV kanalima, neke su čak i u samom vrhu vlade. Ankete, naime, pokazuju kako sve više mladih Talijanki žele postati dobro plaćene TV zabavljačice, a ne liječnice, pravnice ili poduzetnice. Berlusconijeva praksa samo pokazuje kako je zavođenje važnije od impresivnog životopisa. Jedini oblik protesta protiv takvog Berlusconijevog ‘hrama kulture’ je – promjena TV kanala.
Svaki dosadašnji pokušaj oko jednakosti spolova pojavio se isključivo kao rezultat pritiska međunarodne zajednice. No, jednako tako, sve je to u velikoj mjeri jednostavno ignorirano, jer nema dovoljno glasova koji će se pobuniti protiv diskriminacije.
Samo 45 posto talijanskih žena radi izvan svojih domova, što je najniža stopa u EU, a ona stagnira posljednjih pet godina. Usporedbe radi, 80 posto Norvežanki i 72 posto Britanki rade izvan svojih domova. Talijanke zarađuju 20 posto manje nego njihovi muškarci, a samo njih sedam posto nalazi se na rukovodećim pozicijama.
Kao prednost, navodi se da Talijanke imaju pravo na porodiljni dopust od šestog mjeseca trudnoće, uz što dobivaju i garanciju da će ih njihov posao čekati i godinu dana nakon poroda. No, slično kao i kod nas, premda zakon to zabranjuje, poslodavci ispituju kandidatkinje za posao da li imaju namjeru zasnovati vlastitu obitelj. Žene koje rade moraju izabrati – posao ili djeca. U kontekstu toga, važno je istaknuti kako je stopa rodnosti u Italiji najniža u Europi – 1,3 djeteta.
Gotovo je groteskno kada Berlusconi govori o obrazovanim ženama kao stupu radne snage. Pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da je bivšu striptizetu Maru Carfagnai imenovao ministricom. Ni njegova bivša supruga nije daleko od ovakvog ‘talijanskog ideala’. Da, i ona je nekadašnja striptizeta.
Po tko zna koji put Silvio Berlusconi našao se u novom seks skandalu, ovaj put s maloljetnicom Ruby (17), koja je uz sve još i nećakinja libijskog diktatora Gadafija. Opozicija ga optužuje da je ovakvim ponašanjem ozbiljno ugrozio imidž talijanske vlade. No je li i Berlusconijeva pozicija ugrožena, teško je odgovoriti. Italija se nalazi u stanju političke paralize. Nitko od potencijalnih vođa iz opozicije nije spreman za nove izbore. Neki najavljuju izbore najranije za proljeće. Možda tada budu spremni?!
