Gradove diljem Slovenije posljednjih nekoliko tjedana potresaju prosvjedi. Revoltirani građani i građanke ustali su protiv tragičnog stanja u kojem se Slovenija nalazi i zahtijevaju ostavku cjelokupne političke elite.
Prije samo četiri godine Slovenija je bila najnaprednija nova članica Europske Unije. Prva je nova članica koja je presjedala Unijom, BDP je iz mjeseca u mjesec rastao, građani su živjeli dobro. Dolaskom krize u samo nekoliko mjeseci propale su velike tvornice, BDP pada iz mjeseca u mjesec a broj nezaposlenih rapidno raste. Vlada je na krizu odgovorila mjerama štednje koje su najviše pogodile srednju klasu koja ionako polako izumire i one koji su na korak do “socijale”. Snizili su mirovine, napravili radikalne rezove u javnom sektoru, smanjili dječje dohotke i sl. Te mjere nisu izbavile Sloveniju od krize koja potresa čitavu Europu. Štoviše, samo su pogoršale situaciju u kojoj se prosječni Slovenac i prosječna Slovenka nalaze. Osim korumpirane političke elite malo tko još dobro živi. U tom beznađu građani i građanke su oformili grupu na Facebooku i počeli su organizirati prosvjede u gradovima diljem zemlje s ciljem rušenja cjelokupne elite – i tajkuna i gradonačelnika i Vlade i oporbe.
Demonstranti : “Ova vlada je dugo okretala leđa narodu. Sad je narod okrenuo leđa vladi.”
Prvi veći prosvjed zbio se 26. 11. u Mariboru. Okupilo se između 5 i 8 tisuća nezadovoljnih građana koji su tražili ostavku gradonačelnika Franca Kanglera protiv kojeg se vodi desetak sudskih postupaka u kojima je optužen za korupciju. Prosvjed je započeo mirno, no nezadovoljstvo je raslo te je kulminiralo bacanjem petarda i baklji na zgradu vijećnice na što je policija odgovorila suzavcem. U sukobu je ozlijeđeno nekoliko prosvjednika i prosvjednica, ali i policajaca i policajki. Dan kasnije građani i građanke Ljubljane su također izašli na ulice i zatražili ostavku gradonačelnika Zorana Jankovića kojeg se isto često optužuje za korupciju.
Do kraja tjedna prosvjedi su se proširili po čitavoj zemlji. U znak solidarnosti građani i građanke su okupirali trgove u Novom Mestu, Kopru, Velenju, Trbovlju, Novoj Gorici i drugim gradovima. Zahtijevali su ostavku elite te su transparentima odali počast “zemlji koja je umrla”. U Ljubljani je došlo do većih demonstracija u kojima je tridesetak osoba završilo u bolnici.
U jeku prosvjeda održani su predsjednički izbori koje je obilježilo rekordno malen postotak birača i biračica koji su izašli na izbore. Uvjerljivo je pobijedio nekadašnji premijer Borut Pahor, no kako je svega četrdesetak posto birača izašlo na izbore, moglo bi se reći da ga je izabralo manje od trećine stanovnika i stanovnica Slovenije. Prije izbora političari su upozoravali da su prosvjedi politički motivirani i da su usmjereni ka destabilizaciji vladajuće koalicije i sprječavanja Pahorove pobjede na izborima. No, samo dan nakon izbora izbili su novi prosvjedi. Time su građani poručili eliti da im nije važno jesu li na vlasti desni ili lijevi jer su za njih svi jednaki – korumpirana elita koja mora otići! U Mariboru i Ljubljani došlo je do sukoba s policijom, uhićeno je stotinjak prosvjednika i prosvjednica te je nekoliko desetaka ljudi ozlijeđeno.
Prvi rezultati demonstracija pokazali su se 6. 12. kada mariborski gradonačelnik Kangler daje ostavku. I dalje uvjeren u politički motiv prosvjeda rekao je da je odlučio otići jer ‘previše voli Maribor i njegove građane i građanke te ne želi da oni trpe zbog rastućeg nasilja na ulicama’. Samo dan nakon njegove ostavke novi je prosvjed buknuo u Ljubljani, ovoga puta bez sukoba policije i demonstranata.
{slika}
“Četvrti mariborski ustanak” najavljen je za petak te je njegov cilj raspuštanje općinskog vijeća izabranog prije dvije godine. Demonstratori i demonstratorice poručuju da će i narednih dana zemlju potresati povremeni manji prosvjedi čija se kulminacija očekuje 21. prosinca kada bi se trebao dogoditi najmasovniji prosvjedi do sada na koje će izaći nekoliko desetaka tisuća građana i građanki diljem Slovenije.
Prosvjedujemo jer nam je stalo!
Činjenica je da je Slovenija opljačkana od strane onih koji su trebali raditi za dobrobit svoga naroda. Također, ona nije jedina zemlja u regiji u kojoj korupcija sustavno vlada već desetljećima pa se postavlja pitanje zašto su počeli prosvjedovati tek sada. Sve demonstracije trebaju okidač. Slovenci su se nadali da će se nešto promijeniti sve dok nakon niza mutnih koncesija i privatizacija u Mariboru, gradonačelnik Kangler nije postavio radare na sva veća raskrižja u gradu. U samo nekoliko dana kaznu zbog prebrze vožnje platilo je preko 70 tisuća osoba. No, taj novac neće završiti u blagajni grada već u džepu privatne tvrtke koja se obvezala od tog novca obnoviti semafore. To je za građane i građanke bio korak previše.
Godinama su trpjeli elitu koja je pod istragama i usprkos tome ne želi napustiti ‘zlatne fotelje’. Umjesto ostavke, građanima i građankama nude sulude izgovore kao što je to činio mariborski gradonačelnik kada su pronašli na računu njegove žene 150.000 eura. Kazao je da ih je zaradio prodajom sjena s malenog pašnjaka. Prosvjedi možda nisu politički motivirani, ali imaju uvelike veze s politikom. Slovenci i Slovenke se nalaze u situaciji u kojoj ne vide svjetlo na kraju tunela. Ne očekuju da će sutra biti bolje i nemaju ni trunke povjerenja ni u kojeg političara. Prosvjede je započeo narod koji je umoran od glasovanja za ‘manje od dva zla’ i biti će ih teško zaustaviti.
U Hrvatskoj se također živi na rubu socijale, nezaposlenost bilježi rekordan rast, svako ministarstvo radi samo za sebe i izmišlja zakone kojima je cilj osvojiti nagradu za ‘najmanje smislenu strategiju izlaska iz krize’. Vodi se rat protiv korupcije u kojem se osudom jednog Ive Sanadera nastoji sakriti onih stotinjak korumpiranih političara i političarki koji još uvijek udobno sjede u svojim foteljama. Što čekamo? Ulazak u Europsku uniju. Ona će nam dati novac te će se sve stabilizirati i Hrvatska će doživjeti renesansu.
Slovenija se nalazi u Europskoj uniji i na rubu je ponora. Ovi prosvjedi u Sloveniji, Španjolskoj i Grčkoj možda već na proljeće neće biti iznimke. Također, oni imaju samo jednu poruku : jedine osobe koje mogu pomoći svojoj državi su građani i građanke te države. U Hrvatskoj bi oni za početak trebali prestati čekati Godota.
