Opasne igre: napadi na institucije koje se zalažu za ravnopravnost

Zamislimo paralelni svijet. Na trgovima diljem Hrvatske, u skromnoj tišini i s rukama sklopljenim u molitvi, ljudi okupljeni u inicijativu “Slobodna misao” ne mole za čednost u odijevanju i autoritet muškaraca, već mole za sljedeće:

  1. Ukidanje celibata za svećenike
  2. Žensko svećenstvo
  3. Korištenje kontracepcije
  4. Demokratizaciju Crkve
  5. Ukidanje sakramenta krštenja do punoljetnosti
  6. Dozvolu svećenicima da se bave svjetovnim poslovima kako bi bolje razumjeli izazove s kojima se suočavaju njihovi župljani i župljanke

Kao i klečaši, ova inicijativa koristila bi molitvu kao alat za legitimizaciju oduzimanja prava jednoj grupi ljudi pod izlikom vjerskih ili moralnih uvjerenja. Bi li se Crkva i njeni pastiri našli napadnuti ovim korištenjem prava na javnu molitvu i javno okupljanje? Upravo se na ta prava poziva Željka Markić u svojim javnim istupima u kojima brani pravo na slobodu vjeroispovijesti, iako se ono u ovom slučaju kosi s ustavnom vrednotom ravnopravnosti spolova.

Ona, uz svoje vjerne saveznike i saveznice iz udruge “U ime obitelji”, već godinama orkestrira napade na temeljne institucije koje štite prava građana i građanki, a najnovija meta njenih interesa su Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Pučka pravobraniteljica. Njene optužbe sugeriraju pristranost ovih institucija i kazuju da te institucije nemaju jednak odnos prema svim građanima/ama. No, kada se zagrebe ispod površine, postaje jasno da je riječ o još jednom pokušaju da se diskreditiraju one koje se zalažu za prava žena i LGBTIQ+ osoba.

Markić i ekipa kroz članke na Narod.hr-u sustavno rade na satiranju prava žena, LGBTIQ+ osoba, i svih onih koji se ne uklapaju u njihov uski svjetonazor. Iako se Markić voli predstavljati kao zaštitnica ljudskih prava, njeno djelovanje jasno pokazuje da se ta prava odnose isključivo na one koji dijele njene stavove. Ostali su, u najboljem slučaju, nebitni, a u najgorem, legitimne mete za napade. Nedavno je gostovala u podcastu “Mladi za domovinu”, u kojem je, standardno, svoje izjave potkrjepljivala izvještajima i istraživanjima za koje je tvrdila da ih kritičari – kad ne znaju kako ih diskreditirati – kažu da nisu metodološki točni (bit će da je metodologija trivijalnost u istraživanju). Svoje stavove je prenosila kao univerzalnu istinu te je vješto manipulirala činjenicama.

Napadi na Pravobraniteljice

Posljednja u nizu meta Željke Markić i njene udruge su Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Pučka pravobraniteljica. Institucije koje su stvorene upravo zato da štite prava onih koji su povijesno bili marginalizirani i ušutkivani. Markić ih optužuje za pristranost, tvrdeći da ne uzimaju u obzir njeno „Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“. Grupe koja svojim molitvama na javnim prostorima otvoreno promovira patrijarhalne i retrogradne vrijednosti, uključujući i ograničavanje prava žena na autonomiju nad vlastitim tijelom.

Markić se žali na to da izvješće o kršenju prava klečaša nije ozbiljno shvaćeno, odnosno da se sadržaj ne uzima za ozbiljno primarno jer dolazi od „U ime obitelji“. S druge strane, smatra da se izvještaji lijevo-liberalnih udruga prihvaćaju bez pogovora. No, ono što Markić ne razumije – ili namjerno ignorira – jest da su njeni napori zapravo proturječni samim osnovama ljudskih prava. Dok klečaši mole za nešto što je protuustavno – ograničavanje prava žena i satiranje ravnopravnosti – Markić očekuje da ih institucije Republike Hrvatske tretiraju kao žrtve.

Ove optužbe su posebno ironične kada se uzme u obzir da su upravo djelovanja Željke Markić i njenih saveznika_ca razlog zašto institucije poput Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Pučke pravobraniteljice postoje. Njihova misija je osigurati da svi građani i građanke, bez obzira na spol, rodni identitet ili spolnu orijentaciju, imaju jednaka prava i zaštitu. No, za Markić, ove institucije predstavljaju prepreku njenom naumu da nametne svoju viziju društva, u kojem bi prava žena i LGBTIQ+ osoba bila značajno ograničena.

Ukratko, Markić bi očito diskriminirala uz blagoslov institucija i tijela koja štite protiv diskriminacije. A kad joj to ne pođe za rukom, na svom portalu Narod.hr krene s detaljnim izvještajima o svakoj osobi koja ih prozove na bilo kojoj razini, a koja radi na zaštiti i promociji ženskih i LGBTIQ+ ljudskih prava, ili je L,G,B,T,I iii Q osoba, ponašajući se kao mali školski bully.

Napadi na Pravobraniteljice nisu novost

Još 2018. godine, udruga „U ime obitelji“ je tražila objedinjavanje svih pravobraniteljstava u Hrvatskoj u jedan entitet. Navodno kako bi se smanjili troškovi i povećala učinkovitost. No, bilo je očito da je pravi cilj tog prijedloga smanjiti utjecaj i autonomiju institucija poput Pučke pravobraniteljice i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova – dvije figure koje Markić i njena udruga ne mogu kontrolirati i čije im se aktivnosti očito ne sviđaju.

S obzirom na to da njezine manipulacije nisu prošle, Markić se sad koristi drugim metodama pritiska. Na svom portalu Narod.hr, koji redovito djeluje kao “upozorenje” za sve koji se usude razmišljati izvan okvira koje im je nametnula ova samozvana zaštitnica “obiteljskih vrijednosti”, objavljuje detaljne informacije o financijskim izvještajima i imovinskim karticama pravobraniteljica. Stvarajući dojam da one samo troše državni proračun i ne rade ono što bi “trebale”. Osim toga, navode na Narod.hr-u da Pravobraniteljstva: „Većinu odgovora u suštini svode na ‘skidanje’ odgovornosti i nadležnosti (koju, realno, niti nemaju) te izdaju mišljenja i preporuke koje i nisu obvezujućeg karaktera. Ipak, važno je istaknuti da je riječ o osobama koje su državni dužnosnici. Osobama koje (ideološki sugestivno) oblikuju javno mnijenje, iako to pobija navodna neovisnost institucija kojima su na čelu.“

Iz svega navedenog jasno je da je pravi cilj ovih napada zastrašivanje i diskreditacija onih koji odbijaju podrediti svoj rad interesima Željke Markić i njenih istomišljenika_ca.

ZA legalizaciju diskriminacije

Markić je u već navedenom podcastu „Mladi za domovinu“ izjavila da je za nju “svaka borba koja poštuje zakone i dostojanstvo čovjeka – poželjna”. Pritom redovito zaboravlja upravo te principe kada kroz Narod.hr širi dehumanizirajući diskurs prema LGBTIQ+ osobama i zajednici. “Ja smatram da bilo koja društvena skupina ne može biti tretirana na način na koji su oni tretirani (molitelji koji kleče na trgovima). Ne može biti demonizirana, ne može im se dati pogrdni naziv i vrijeđati ih se pogrdnim imenom radi toga što se ti ne slažeš s time što oni rade.”, pojasnila je.

U to ime, izdvajamo nekoliko dijelova članaka s Narod.hr-a, u kojima se demonizira, daje pogrdne nazive i/ili vrijeđa LGBTIQ+ osobe:

  1. E to je mainstream. To nije ljevica. To su borci za ljudska prava, toleranciju u društvu, borci protiv femicida, za LGBTQASDSDADAĆŽCĆX… Neutralni, tek siroti aktivisti. Bez političkih ideja koje bi politolozi analizirali iako im pred nosom mašu na pederskoj povorci crvenom zvijezdom i primaju mlade lezbijke u članstvo srpa i čekića…”
  2. “Povorka ponosa”, aktivisti za spolnu proizvoljnost preplavili su središte Zagreba nekoliko sati nakon molitve krunice na Trgu bana Jelačića.”
  3. “Možda pravi odgovor leži u tome da je sam LGBT pokret u sebi destruktivan, nelogičan i najveći simbol onoga što zovemo – kultura smrti.
  4. “…, no pitanje je bili se njega u postupku procjene podobnosti za posvojenje isključilo kao neprikladnu odnosno nepodobnu osobu. Smatram da nijedna “transrodna” osoba ne udovoljava pretpostavci za podobnost i prikladnost.
  5. “Primjerice, borci za prava osoba s posebnim seksualnim potrebama iz nekoliko europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, okupili su se prošle godine u Norveškoj kako bi razmijenili iskustva i razmotrili mogućnosti nametanja svoje ideologije u sredinama u kojima žive.”
  6. Interseks: LGBTIQ metastaza koja dolazi. Postoje psi koje se ne da odučiti od toga da pojedu vlastiti izmet. Poraženi LGB prvoborci i njihovi prijatelji po svemu sudeći pripadaju toj pasmini. Ne treba žaliti što ih zbog toga sada LGBTIQ konačno isključuje iz rasploda. A svrha LGBTIQ metafizike je kraj čovjeka i rođenje nakaze.
  7. “Hoćete li se ikada dogovoriti oko konačnog akronima svih svojih seksualnih perverzija i izmišljenih rodnih identiteta? LGBT nije dovoljno? Čemu plusić ako svake godine dodajete po jedno slovo?”

Oduzimanje teško izborenih prava

Markić i “U ime obitelji” kroz Narod.hr uporno nameću destruktivni narativ koji podriva temeljna ljudska prava. Omalovažavajući i stigmatizirajući LGBTIQ+ osobe, oni ne promiču slobodu različitih mišljenja, već propagiraju diskriminaciju i isključivost. Ovdje nije riječ o slobodi, već o pokušaju da se društveni prostor kontaminira netrpeljivosti i mržnjom prema onima koji su različiti od njih.

Imajući na umu da Narod.hr gotovo dnevno proizvede jedan do dva, a ponekad i više homofobnih i transfobnih članaka, licemjerje Željke Markić time je još veće kad pokušava nametnuti narativ o vjernicima kao žrtvama. Ne zaboravimo da obiteljaši, klečaši i hodači djeluju kako bi drugima oduzimali prava, dok se aktivisti_kinje za ženska i LGBTIQ+ ljudska prava bore kako bi teško izborena prava očuvali.

Uloga pravobraniteljstava, kao neovisnih institucija, iznimno je važna u očuvanju ravnopravnosti i dostojanstva svake osobe, bez obzira na spol, rodni identitet, ili seksualnu orijentaciju. Napadi na ove institucije nisu samo napadi na njihovu neovisnost, već i na samo temelje demokracije i pravne države. Upravo zato je nužno prepoznati i osuditi pokušaje njihova potkopavanja, jer u suprotnom riskiramo urušavanje teško izborenih prava i sloboda za sve nas.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Kratke hlače i kraj svijeta

Malo što teže podnosim od vrućine. To se pokazalo pomalo nesretnim prije koju godinu kad sam usred ljeta u jednoj instituciji bila upozorena da ne dolazim više raditi u kratkim hlačama iako je unutra bilo 40 stupnjeva. Bila sam užasno posramljena, ali i vidno ljuta. Dok sam ja plivala u prljavim starim papirima i borila se s napadima vrućine, netko se bavio primjerenošću moga izgleda. Ne znam zašto nisam unaprijed razmišljala o mogućim pravilima odijevanja te institucije. Možda zato što sam naivno računala na to da vrućina ima prednost nad pravilima. A možda zato što sam zadnjih godina bila u okruženjima u kojima sam mogla nositi što želim pa sam se malo opustila u odnosu na ostatak svijeta. Zaboravila sam nakratko koliko su često – pogotovo dok sam bila mlađa – odjeća na mom tijelu i to tijelo, čak i izvan ikakvih institucija, bile teme same za sebe.

Ispostavilo se, dakle, da opuštanje po ovim pitanjima nije dozvoljeno. Naići će već netko da te upozori da si pretjerala s neopterećenošću, čak i u tridesetima. Od tragikomičnog događaja možda još i jače okidam na ljetne rasprave na mrežama o tome što je pristojno, a što nepristojno odjenuti u različitim prilikama. Kao i koja odjeća otkriva da ste devijantne u bilo kojoj prilici. Top i kratke hlače, jasno. Pojavi se poneki komentar na odjeću muškaraca, najčešće zato što su se bermude pokazale kao poprilična uvreda raznim institucijama. Ipak, fokus je više-manje na ženama svih godina, s posebnim naglaskom na tinejdžerice.

Online rasprave o odijevanju žena nemaju kraja

Nije ovo samo ljetna tema, naravno. No, ljeti dobije na važnosti, učestalosti i specifičnoj ljigavosti. Nedavne online rasprave, na uvijek nepogrešivo toksičnom tviteru (ne mogu još X iako znam da je otpor uzaludan), posebno nerviraju. Pogotovo ako se uzme u obzir da sam od vrućine i ekstra nervozna. Svake se godine vade iste ideje, malo nadopune i onda ponavljaju u krug. Ide i ovo ljeto 2024. godine, a zgražatori_ce još uvijek ne znaju objasniti ŠTO je točno neprimjereno u određenoj odjeći. Kao i zašto bi se neka, npr. banka, uvrijedila ako sam tamo ušla u kratkim hlačama ili ako mi se, božemeprosti, vidi pupak.

“Zabrinutost” za odijevanje tinejdžerica

Najžešćim ispadima pravedničkog gnjeva ipak su izložene najviše tinejdžerice, i to nevezano za institucije. Ljeto je i one, uglavnom, samo postoje negdje u javnom prostoru. Međutim, uoče ih neke mnogo zabrinute osobe. Duboko ih uznemiri njihova ljetna odjeća, i traže na mrežama suučesnike u zgražanju. Pitaju se gdje su im roditelji, a sve prati ozbiljna uvjerenost da je ugrožena budućnost svijeta kao takvog.

Ako ih se kojim slučajem upozori da je zapravo njihovo ponašanje neprimjereno, kreću uvrijeđena opravdanja. Iz njih je jasno ne samo da nisu u stanju uvidjeti problem, nego da je problema, kao što je jedna sudionica u raspravi primijetila, baš dosta.

Ponekad stvari eskaliraju i osobe koje su prozvane ili se osjećaju prozvanima, imaju potrebu jako srčano obraniti svoj stav i pravo da gledaju i primjećuju. Nekima se pomuti u glavi pa dođu do zaključka da je jedina alternativa bljuvanju gluposti po mrežama ta da pobjegnu od tinejdžerica u kratkim hlačama kad ih vide. Kao da, na primjer, alternativa nije ostati u busu do svoje stanice i nastaviti sa svojim životom neometen_a nečijim hlačama i ne smarati o tome poslije na internetu. Za kraj ide napad na neke od feminističkih ideja i donese se jasan, ničim potkrijepljen, zaključak da se dobro zna što je neukus i vulgarnost.

To je tako jer je tako!

Ne čini mi se da su ovi tvitovi napisani s namjerom da naljute druge i da na taj način autorice_ce dobiju na popularnosti (tzv. rage bait). Više mi izgleda kao da su iskreno bijesni. Žele se pojadati istomišljenicima i ne pada im na pamet da bi netko mogao braniti ideju kratkih hlača. Kako se sad propituje što je pristojno, pa jasno je što je pristojno?!

Već na temi ljetnih kratkih hlača jasno se vidi da je nekim ljudima ideja da sami preispitaju neki duboko ukorijenjeni stav previše strašna. Prijeti da će srušiti cijeli vrijednosti sustav, ljulja im tlo pod nogama. Upravo zato si je ne mogu dozvoliti. Pa se sve završi sa: to je tako jer je tako i nije važno zašto je tako! I to “tako jer je tako”, bez ikakvog objašnjenja, je dovoljno da ti pokvari dan i ostavi trag.

Pokušaji kontrole nad ženskim tijelima uz pomoć seciranja odjeće, a onda i tijela, dio su životnog iskustva i odrastanja većine nas. Živiš u svijetu u kojem ne možeš samo postojati sa svojim tijelom i odjećom. Odgovorna si za to kako te drugi vide, skockaj se.

Nemam rješenje osim vjere u nove generacije. I pored svih drugih feminističkih pitanja, jako želim da se tema kratkih hlača skine s dnevnog reda. Ili da barem smarači i smaračice budu u manjini.

(A i da konačno završi ljeto, da se ne lažemo.)

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Zloupotreba umjetne inteligencije za pornografsko nasilje nad ženama

Razvojem novih tehnologija i mobilnih aplikacija pojednostavljena je komunikacija među korisnicima/ama kao i mogućnosti dijeljenja raznih vrsta sadržaja poput fotografija ili glazbe. Istovremeno, dolazi do razvoja umjetne inteligencije (AI) te posljedično do razvoja raznih programa koji je koriste za unaprjeđenje ili pojednostavljenje određenih djelatnosti ili poslovanja.

No kako to obično biva s modernim tehnologijama, nije trebalo dugo čekati da se pojave i oni koji tehnologiju zloupotrebljavaju za protuzakonite radnje usmjerene prvenstveno protiv onih koji su u društvu najmanje zaštićeni – žene i djeca. U javnosti se zadnjih mjeseci intenzivnije raspravlja o postojanju grupa na popularnoj aplikaciji Telegram u kojima se dijele obnažene slike žena i maloljetne djece. Istraživačka mreža BIRN iz Srbije istražila je ovu pojavu sredinom ove godine, a rezultati do kojih su došli bili su frapantni.

Što su botovi na Telegramu?

Naime, korisnicima/ama i članovima/icama grupa na Telegramu nude se tzv. botovi. Radi se o programima pomoću kojih je moguće s bilo koje fotografije osobe ukloniti određeni dio fotografije. Iako na prvu zvuči prilično benigno te bi većina pomislila da se radi o još jednoj aplikaciji za dijeljenje šaljivog sadržaja među prijateljima (tzv. prank), istina je nažalost drugačija. Prema istraživanju novinarke BIRN- a koja se uspjela pomoću lažnog profila infiltrirati u jednu od Telegram grupa, cijela priča funkcionira tako što članovi grupe šalju fotografiju nekom od tzv. botova. On potom, uz upotrebu umjetne inteligencije ponovno crta cijelu fotografiju po zadanim parametrima uz uklanjanje određenih dijelova, npr. odjeće. Rezultat je crtež tj. slika na kojoj osoba izgleda kao da nema odjeću. To, očekivano, promatrača navodi na pomisao da se osoba slikala bez odjeće. 

Ova pojava je u javnosti poznata kao „osvetnička pornografija“. Primarno zbog činjenice da su ovakve metode uglavnom koristili ostavljeni ljubavni partneri kako bi se „osvetili“ bivšoj partnerici. Jedina razlika je u tome što su oni koristili istinite fotografije bivših partnerica koje su posjedovali.

Zlostavljanje se uglavnom provodi nad ženama

Ovakav način zloupotrebe fotografija nije posve nepoznat i u javnost je poznat pod nazivom „deepfake“ pornografija. Odnosno, riječ je o obliku zlostavljanja koje se uglavnom provodi nad ženama pomoću umjetno obrađenih fotografija ili snimaka koje se potom pretvaraju u seksualno eksplicitne sadržaje. U vrijeme nastanka ovakvih pojava prvenstvene mete su bile žene poznate široj javnosti, poput pjevačice Taylor Swift. No, vrlo brzo su i anonimne žene postale mete ovakvog oblika seksualne eksploatacije.

Jedna od zemalja u okruženju u kojoj je deepfake pornografija uzela maha je Srbija. Uz već navedeni BIRN, i udruženje žena OsnaŽene provelo je istraživanje “Telegram iza senke: incest, dječja i osvetnička pornografija”. Članice njihove organizacije provele su tri mjeseca infiltrirane u Telegram grupe te su mapirale različite grupe i njihov način rada. Uz to, objavile su i istraživanje “Pucanje tišine: Svedočanstva žena”. U njemu su zabilježile iskustva žena koje su preživjele osvetničku pornografiju i odlučile su o tome progovoriti. Neke od žrtvi ovakvog virtualnog nasilja odlučile su svoj slučaj prijaviti srbijanskoj policiji. No, tamošnji zakoni ne tretiraju ovakve stvari kao kazneno djelo. To znači da žene žrtve ovog oblika nasilja moraju same utvrđivati počinitelja kako bi podnijele privatnu tužbu protiv njega.

BIRN je čak identificirao jednog od administratora Telegram grupa za skidanje žena i objavio priču o tome. Nakon toga je Telegram ugasio 16 grupa u kojima su članovi dijelili intimne fotografije žena. Ipak, spomenuti administrator i njemu slični imaju mogućnost ponovne registracije. Čime mogu nastaviti svoje mizogino djelovanje. Ovo jasno pokazuje da se pravila korištenja ovakvih aplikacija vrlo lako mogu izigrati. Kao i da ne pružaju dovoljnu zaštitu od potencijalne zloupotrebe. Također je vidljivo i to da pojedine kompanije vlasnici ovakvih botova neće, niti su obavezne, pokretati neke oštrije sankcije ukoliko ih zakon zemljama iz koje dolaze njihovi korisnici/e na to ne primoravaju.

Grupe na Telegramu (izvor: osnazzene.org.rs)

Tko stoji iza botova?

Prema navodima BIRN-a, jedna od kompanija koja stoji iza ovakvih botova je ClothOff. U razgovoru za BIRN kompanija je rekla da korisnici prilikom registracije prihvaćaju korisnički ugovor prema kojem je „zabranjeno obrađivati fotografije ljudi bez njihovog pristanka, i slati fotografije koje mogu uvrijediti drugu osobu“.

Interesantno je da se umjesto riječi „žena“ koristi riječ „osoba“. Odnosno, moglo bi se zaključiti da se ta riječ odnosi i na muškarce. Praksa ipak pokazuje drugačije. Naime, na web stranici ClothOff-a prikazana je metoda korištenja same aplikacije koja običnu fotografiju žene pretvara u obnaženu sliku žene koja je pritom iskorištena za seksualne potrebe. Jedina ograda koju kompanija postavlja jest ta da pozivaju korisnike da aplikaciju koriste „odgovorno i s poštovanjem tuđe privatnosti“.

Problem je u tome što je kontradiktorno promovirati aplikaciju koja se koristi tako što od fotografija anonimnih žena stvara seksualiziran tj. pornografski sadržaj, a s druge strane pozivate korisnike na poštovanje tuđe privatnosti. U međuvremenu je otkriveno i to da postoji čitava mreža kanala i botova ove kompanije na Telegramu, te da neki kanali čak i u svom nazivu koriste riječ „dipgolotinja“. Koliko daleko cijela priča ide pokazuje slučaj gdje korisnici nekih grupa na Telegramu promoviraju incestne radnje tj. koriste fotografije članica svojih vlastitih obitelji npr. majke, sestre i ostale. Potajno ih fotografiraju, šalju na „ocjenjivanje“, a zatim razmjenjuju svoje slike za slike tuđih ženskih članica obitelji.

Telegram grupa u kojoj se razmjenjuju incestne fotografije (izvor: osnazzene.org.rs)

Financijska pozadina ClothOff kompanije

Vrlo zanimljivo je otkriće i to da korisnik ima mogućnost besplatno učitati do tri fotografije. Sve iznad toga zahtijeva uplatu novčanih sredstava s napomenom da se cijena kreće oko 50 eura. Izgleda da ova vrsta porno nasilja nad ženama ima i svoju financijsku pozadinu jer je ovo indikacija i da pojedine kompanije koje stoje iza ovoga imaju itekako veliku zaradu na promociji pornografije. Britanski list Guardian proveo je vrlo opsežnu istragu o ClothOff kompaniji i naišao na zanimljive podatke. Prema njima, vlasnici spomenute kompanije navodno su državljani Bjelorusije. Sama kompanija zapravo koristi imena drugih, lažnih kompanija registriranih u Velikoj Britaniji koje služe kao paravan za sumnjive novčane transakcije. To stvara dojam da se ovdje radi o puno dubljem interesu osim isključivo kreiranja pornografskog sadržaja.

Zakonske regulative

Tek sredinom 2024. godine Vijeće Europske Unije donijelo je prvi zakonski akt o umjetnoj inteligenciji. Cilj mu je, između ostalog, osigurati poštivanje temeljnih ljudskih prava građana EU. U Republici Hrvatskoj je još 2021. godine uvedena zakonska izmjena prema kojoj je kao kazneno djelo proglašeno „zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja“ uz sankcioniranje onih nedjela povezanih s deepfake pornografijom, uz propisane kazne zatvora od jedne do tri godine.

Na osnovu već spomenutog istraživanja, udruženje OsnaŽene prijavilo je slučaj i hrvatskoj policiji. Podnijele su prijavu o ilegalnom dijeljenju osvetničke i dječje pornografije. Naime, jedan korisnik u jednoj od grupa tražio je snimke silovanja i slao je slike djevojčica i djevojaka. Poslale su i IP adresu i sve što su od tog korisnika zabilježile. Nisu još javile jesu li dobile kakvu reakciju od policije.

Iako je osvetnička pornografija problem u svim zemljama, one zemlje koje nisu uvele navedene zakonske izmjene i koje ne tretiraju deepfake pornografiju kao kazneno djelo u puno su većem riziku od širenja i distribucije iste, što nam pokazuju i slučajevi u Srbiji.

Kako se boriti protiv pornografskog nasilja nad ženama?

Prema analizi udruženja OsnaŽene, osvetnička pornografija je posljedica nekoliko faktora. Neki od njih su patrijarhalni obrasci ponašanja u društvu, rodna nejednakost, emocionalne traume, kulturni i socijalni utjecaj te nedostatak obrazovanja o pravima i dostojanstvu drugih ljudi, nedostatak empatije kao i osobne frustracije korisnika takvog sadržaja.

Za početak je potrebno dosljedno provođenje mjera za suzbijanje ovakvog oblika nasilja nad ženama. Ako Telegram može podijeliti IP adresu svojih korisnika s policijom u slučaju da je korisnik njezinih botova osumnjičen za npr. terorizam, ne postoji niti jedan razlog da se ista sigurnosna procedura ne implementira i u slučaju kaznenog djela distribucije pornografskog sadržaja tj. osvetničke pornografije.

Umjetna inteligencija je brzorastuća tehnologija današnjice čiji je razvoj nemoguće niti predvidjeti niti zaustaviti. No, moguće je donekle staviti je pod kontrolu. Mnogi kritičari se s pravom pribojavaju njezinog utjecaja na sigurnost i privatnost građana, ali i mogućih zloupotreba od strane raznih interesnih grupa. Nažalost, i ovdje se pokazuje da se najranjivije skupine u društvu, kao što su žene i djeca, ponovno iskorištavaju za nečije kriminalne interese.

Osim radikalnog pooštravanja zakona i dosljednog provođenja, potrebno je poticati, osnaživati i ohrabrivati žene da prijave svaki oblik zlostavljanja koje doživljavaju. Kako u stvarnom, tako i u virtualnom okruženju. Zadaća obrazovnih institucija i udruga civilnog društva jest da upozoravaju na ovakve pojave. Da stalno iznova promiču rodnu ravnopravnost i educiraju žrtvu o njezinim pravima. I, kada je god moguće i poželjno, da pruže podršku.

Ako ste i same doživjele ovakav oblik kaznenog djela, svoj slučaj možete prijaviti nadležnoj policijskoj upravi. A možete se obratiti i nekoj od organizacija koje se time bave, kako bi vam pružile podršku.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

19. PitchWise Festival

Pod parolom “Ja, Ti, Mi* veličanstvene feministkinje” održat će se 19. PitchWise Festival ženske umjetnosti i aktivizma u Bosni i Hercegovini. Održava se od 12. do 15. rujna u Historijskom muzeju BIH, u Sarajevu. Okupit će oko 50ak govornica, panelistkinja, umjetnica i aktivistkinja iz BIH, regije i svijeta.

Tema ovogodišnjeg festivala naglašava moć i jedinstvo žena i djevojaka koje se okupljaju kako bi pokrenule značajne društvene promjene“, poručuju organizatorice Fondacija CURE.

Mi pružamo otpor!

PitchWise već godinama formira i promovira zajednicu osoba koje rade na uspostavljanju ravnopravnosti spolova i rodova kroz angažiranu umjetnost i aktivizam. Festival slavi različitost, snagu i dostignuća žena. Cilj mu je promocija ideja i politika feminizma, kao i animiranje mladih djevojaka i žena da se uključe u rad ženskog pokreta i daju doprinos u (re)konstrukciji stvarnosti. Festival nastaje u suradnji izuzetnih žena kao i aktivistkinja i umjetnica iz BIH, regije i svijeta.

“Životi žena širom svijeta izloženi su različitim opresivnim politikama, politikama koje svoje političke stavove provode ograničavanjem ženskih sloboda i nasiljem nad ženskim tijelom. Politikama koje ženama uskraćuju pravo na posjedovanje sebe i pravo na dostojanstven život. Politikama koje vode ratove i podržavaju nasilje. Mi pružamo otpor! Svakodnevnim aktivnostima odupiremo se svim oblicima nasilja. Mi smo žene koje mijenjaju nametnute predrasude i stereotipe te daju svoj doprinos u borbi protiv opresivnih politika, radikalizma, nacionalizma, patrijarhata, klerofašizma… Mi podižemo glas i stvaramo drugačiju stvarnost za žene i sve marginalizirane osobe i društvene skupine”, poručuju organizatorice.

Što nas ove godine očekuje na PitchWise-u?

PitchWise nudi bogat program koji će se sastojati od brojnih izložbi, kreativnih radionica, predavanja, panel rasprava, rasprava o marginaliziranim društvenim skupinama, promocije knjiga, projekcije filmova, performansa, predstava, koncerata i ostalih kulturno društvenih aktivnosti. Otvoren je za sve koji/e podržavaju razvoj ženskog pokreta i feminističke misli u BIH i regiji.

Sudjelovanje na svim događanjima je besplatno. Prijaviti se možete ovdje. Za više informacija pratite Fondaciju CURE na društvenim mrežama.

Nije PitchWise jedna žena – dođite i pridružite se neustrašivoj zabavi i nadahnutim razgovorima”, poručuju organizatorice.

Parlamentarni izbori u Hrvatskoj i rodne dezinformacije (drugi dio)

Tijekom predizborne kampanje, rodne dezinformacije, kao i ostali aspekti rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja, bile su koncentrirane u četiri glavna narativna okvira: „rodna ideologija“ kao društvena opasnost, političarke kao neadekvatne i nedovoljno kompetentne za bavljenje politikom, migranti kao sigurnosna ugroza (s naglaskom na rodni aspekt te teme) te diskreditiranje politika rodne ravnopravnosti.

U prvom dijelu naše analize pisali smo o narativnom okviru “rodne ideologije” kao društvene opasnosti. On je bio najzastupljeniji u kampanji, ali i strukturno najsloženiji. Koristio se za širenje neznanja, zbunjenosti i/ili straha od različitih rodnih tema. Više o “ugrozama” koje dolaze kroz “rodnu ideologiju” čitajte ovdje.

U drugom dijelu analize usmjerit ćemo se na preostala tri narativna okvira.

Političarke kao neadekvatne i nedovoljno kompetentne za bavljenje politikom

Dezinformacije koje se odnose na političarke najčešće se koriste postojećim rodno stereotipnim okvirima o ženama u politici. One se prikazuju kao nepouzdane, nedovoljno pametne, previše emocionalne, nemoralne, pretjerano seksualne, ljute i sl. Stereotipizacija političarki kao nedovoljno adekvatnih za ravnopravno sudjelovanje u politici s muškarcima jedna je od glavnih karakteristika hrvatske političke kulture i medijskih prikaza godinama. Takav kontekst olakšava stvaranje rodnih dezinformacija i osnažuje ih u nanošenju štete političarkama.

Mete dezinformacijskih kampanja i ostalih oblika rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja u ovoj predizbornoj kampanji su bile Sandra Benčić iz stranke Možemo!, Katarina Peović iz Radničke fronte te Marija Selak Raspudić iz stranke Most.

Među navedenima prednjači Benčić. Ona je prozivana po nekoliko osnova s ciljem narušavanja njena ugleda, sposobnosti i kompetencija za bavljenje politikom. Raspravljalo se o duljini njena studiranja (1,2), ali i pogrešno ispunjenom obrascu imovinske kartice u kojem nije navela iznos mjesečne najamnine koju plaća za stan u kojem boravi. Vrhunac propitivanja njenih kompetencija bila je snimka u kojoj na prosvjedu oporbenih stranaka nešto mota (kazala je cigaretu). Naime, u javnosti se raspravljalo jesu li to opijati (1,2).

Narativi vezani za Benčić u pravilu su se stvarali kroz malinformacije i počeli su i prije početka službene predizborne kampanje. Postojeća literatura nalaže da takvi narativi mogu eskalirati i u rodno uvjetovano nasilje. Do njega je došlo i u slučaju Benčić kada je na predstavljanju kandidata/kinja stranke Možemo! u 7. izbornoj jedinici verbalno napadnuta od strane muškarca, koji se predstavio kao hrvatski branitelj (1,2). Muškarac je u svom napadu koristio ranije navedene narative te je propitivao njenu kompetentnost za bavljenje politikom.

Uz nju, na meti verbalnih napada, vrijeđanja i seksizma našla se i Katarina Peović. Tako je na službenoj stranici hip – hop dvojca Tram 11 objavljen lažni foto – kolaž Peović s Mirelom Remi Priselac i manipulirani transparent Radničke fronte s natpisom „Ne damo ti Tuđmane ni metra“. Time se sugeriralo da su navedene žene pristaše nacionalističko – huškačkog pjevača Marka Pajčina poznatijeg kao Baja Mali Knindža. Uz lažne foto montaže, Peović su pratili i razni seksistički napadi kao što je izjava da je „stara kanta“ (1,2).

Pri samom kraju kampanje, počeo je i rascjep u stranci Most. Jedan od razloga je bila reakcija Marina Miletića na izjavu Marije Selak Raspudić za vrijeme predizborne debate na N1 televiziji. Postavljeno joj je pitanje: „Smatrate li da je pobačaj temeljno pravo i odluka žene?“. Ona je odgovorila DA. Time je počela i medijska i stranačka hajka na nju u kojoj je Miletić rekao da se „krivo izrazila“ ali i da „ona nije član stranke niti ima ikakvu stranačku funkciju“. Iako se ne radi o standardnoj dezinformaciji, kroz izjavu Miletića se javno patronizirala žena kako bi se, na neki način, pokazalo da nije dorasla bavljenju politikom.

Migranti kao sigurnosna ugroza

Očekivano, kao i većina predizbornih kampanja u Europi – i naša se dotakla narativa vezanih za iregularne migracije. Ti narativi često imaju za cilj stvaranje atmosfere straha, ugroze i šire ksenofobiju (1,2). U kampanji, on se isprepletao s rodnim temama.

Rodni aspekt migrantske krize očituje se u opetovanju informacija o tome da granicu isključivo prelaze vojno sposobni muškarci te da je riječ o osobama muslimanske vjeroispovijesti. Time se stvaraju asocijacije na militaristički i/ili teroristički kontekst, kao i na prijetnje ženama zbog potencijalnih seksualnih napada, silovanja i sl.

Neke od tih narativa provjeravali smo i na našem portalu. Podaci su pokazali da iako je azil zatražilo 80% muškaraca, zatražilo ga je i 20% žena. Nadalje, on je odobren je za 25 osoba muškog spola (58%) i 18 osoba ženskog spola (42%). Time je jasno da migranti nisu samo vojno sposobni muškarci te da je azil u gotovo podjednakom broju odobren i ženama i muškarcima.

Rodne dezinformacije vezane uz pitanje migracija u najvećoj su mjeri plasirali/e predstavnici/e konzervativnih i radikalno desnih stranaka, no, njima se koristio i predsjednik RH koji je podržavao platformu lijevog centra „Rijeke pravde“ i slovio kao njihov neformalni premijerski kandidat.

Osim političara i političarki, ovu su temu potencirali i mediji. Naime, rodni aspekt dezinformacija vezanih za migracije sukladan je postojećem medijskom narativu, u kojem su migracije muška domena dok se žene prikazuju kao statične, pasivne i ranjive. Pritom se često odvija negativna reprezentacija migranata. Oni se prikazuju kao mladi, snažni, vojno sposobni i izdržljivi. Time se implicira da nisu osobe u nuždi kojima treba pomoć te da primarno predstavljaju potencijalnu ugrozu.

Takav i politički i medijski narativ stvara plodno tlo za kontinuirano plasiranje dezinformacija o migracijama. Kad se one isprepletu s navedenim rodnim aspektom, otvara se prostor njihovu pooštravanju i postaju moćno oruđe za ostvarenje ksenofobnog sentimenta među građanima/kama. Posljedično, to može dovesti do ugroze ljudskih prava migranata kao i njihovog zdravlja i života. 

Diskreditiranje politika rodne ravnopravnosti

Politike rodne ravnopravnosti se provode s ciljem uklanjanja rodne diskriminacije u svim oblicima te s ciljem uspostave stvarne rodne ravnopravnosti. U ovoj predizbornoj kampanji neke od tih politika su se željele diskreditirati. Predstavit ćemo dva najznačajnija primjera.

Predsjednica stranke Odlučnost i pravednost (OiP), Karolina Vidović Krišto izjavila da su rodne kvote na izbornim listama protuustavne. Dodala je i da je govoriti o podzastupljenosti spola čista diskriminacija. Na Libeli smo provjerile te tvrdnje. Zaključak je da su „rodne kvote na izbornim listama rezultat posebnih mjera niza zakona, a proizlaze iz Ustava RH. Kao takve one se uvode sve dok se ne ispravi nepovoljan položaj neke skupine u društvu. Stoga se ne mogu smatrati diskriminacijom, a ni protuustavnima.“

Drugi primjer je, očekivano, pitanje Istanbulske konvencije. Odnosno, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Radi se o pravno obvezujućem dokumentu. Svojim se potpisom Hrvatska obvezala da je provođenje te Konvencije jedna od zadaća domaće rodne politike. U kampanji se propitkivala njena uspješnost u borbi protiv nasilja nad ženama te se tražila njena deratifikacija tj. parcijalna deratifikacija od strane Domovinskog pokreta (1,2). Potonje se može smatrati napadom na službene rodne politike RH. Da taj tip deratifikacije nije moguć, pisao je Faktograf.

Ovaj tip dezinformiranja, posebice za vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore RH, izravan je napad na rodne politike koje je država donijela kao temeljne mehanizme ostvarivanja rodne ravnopravnosti u hrvatskom društvu.

Posljedice rodnih dezinformacija

Kao što se vidi iz navedenih primjera, predizborna kampanja za parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj 2024. godine obilježena je različitim manifestacijama rodno dezinformirajućeg sadržaja te sadržaja koji odgovara drugim oblicima rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja.

Osim navedenih i u literaturi već uobičajenih elemenata rodno dezinformacijskog diskursa, ono što obilježava predizbornu kampanju koja se pratila, jesu vrlo izravni i učestali napadi na djelovanja, politike i postignuća u sferi rodne ravnopravnosti. Odnosno, izravna osporavanja legitimiteta tih politika i postignuća aktera koji ih zagovaraju.

Jedan od glavnih ciljeva dezinformacijskog djelovanja je kreiranje atmosfere zbunjenosti, kaosa i/ili straha u javnom prostoru, s nakanom ostvarenje neke vrste (političke) koristi. Ako to uzmemo u obzir, izjave koje pozivaju na dokidanje stečenih prava iz područja rodne ravnopravnosti nisu samo dezinformacijske. One mogu posljedično dovesti do političke zabrane ili supresije nekih demokratskih vrijednosti u društvu.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije.  Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Rodne dezinformacije: preporuke za novinarke i novinare

Novosadska novinarska škola (NNŠ) objavila je izvještaj o rodnim dezinformacijama s preporukama za novinarke i novinare kako da prepoznaju ovaj rastući tip informacijskog poremećaja i kako da ga dekonstruiraju.

Izvještaj se sastoji od nekoliko dijelova. Sadrži teorijski okvir samog koncepta rodnih dezinformacija, kao i pojašnjenje njihovih ciljeva. Kroz studije slučaja se prikazuju tipične diskursne strategije koje su bile uobičajene u medijima u Srbiji. Na kraju izvještaja su i preporuke za novinarke i novinare s ciljem unaprjeđenja praksi dekonstrukcije rodnih dezinformacija. Sam izvještaj se nalazi ovdje.

O rodnim dezinformacijama smo i mi pisale. Pritom smo prikazale različite definicije, kao i načine borbe protiv rodnih dezinformacija. Iako postoji nesuglasje u jedinstvenoj definiciji tog tipa dezinformacija, sve one sadrže nekoliko zajedničkih karakteristika. Rodne dezinformacije su fokusirane na žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi te na marginalizirane grupe kao što je LGBTQIA+ zajednica. Najčešće su koordinirane te je njihova svrha ostvarivanje specifičnih političkih ili ekonomskih ciljeva.

NNŠ je identificirala nekoliko diskursnih strategija koje oblikuju rodne dezinformacija. Neke od njih su upotreba stereotipa i predrasuda, dehumanizacija LGBTIQ+ pokreta, dehumanizacija feminističkog pokreta, pozivanje na tradicionalne vrijednosti, diskreditiranje europskih vrijednosti, malinterpretacija propisa i zakona, kao i zlouporaba znanosti i pseudoznanost.

S ciljem smanjenja raširenosti i utjecaja rodnih dezinformacija, redakcijama i novinarima Srbije su uputili i nekoliko preporuka. Osim provjere lažnih informacija vezanih za žene i LGBTIQ+ zajednicu, preporučuje se edukacija novinarki i novinara o stereotipima i predrasudama usmjerenim ka navedenim skupinama. Naglašava se i važnost izbjegavanja senzacionalističkog pristupa tim temama. Potiče se kontaktiranje stručnjaka/inja koji/e se bave rodnim temama, kao i pažljivost pri uporabi statističkih podataka. Ostale preporuke pročitajte ovdje.