info@libela.org

„Sada o seksu znate koliko i zagrebačke srednjoškolke i srednjoškolci“

Posted on by info@libela.org

Volonterke i volonteri udruga CESI i Status M 28. svibnja, prije 34. sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba, zastupnicama i zastupnicima dijelili su letke i kondome ukazujući kako se teme seksa i reproduktivnog zdravlja u školama obrađuju površno i nedostatno. Uz citate iz udžbenika, na letku su se našle i izjave učenika i učenica srednjih škola dobivenih putem fokus grupa. Upravo oni pokazuju na koji način mladi dolaze do informacija o seksu koje ih zanimaju. Zahvaljujući akciji, zastupnici/e su dobili istu razinu (ne)znanja koju imaju srednjoškolci/e.

Mladi više ne mogu čekati

„Nedostatak seksualnog obrazovanja u školama problem je koji se već generacijama ne rješava, a posljedice možemo vidjeti kroz rezultate niza istraživanja koja pokazuju – mladi o seksu uče na pornografskim stranicama, vjeronauku ili, nažalost najčešće, na greškama. Grad Zagreb može to promijeniti uvođenjem sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u osnovne i srednje škole kojima je osnivač. Zahtijevamo da ispune svoje obećanje i do ljeta predstave program i konkretne rokove. I sami su u kampanji tvrdili da mladi ne mogu čekati. Sada imaju priliku stati iza svojih riječi“, poručila je Nataša Bijelić iz CESI.

Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe da su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke. Dok više od polovice mladih u životu doživljava neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode se tek JEDAN školski sat godišnje.

Rezultati javnog mnijenja (IPSOS za CESI 2021.) pokazuju da 78% građana/ki smatra da u škole treba uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje. To je potvrdila i nedavna anketa koju je provela NOVA TV. Na okruglom stolu pod nazivom „Trebaju li djeca o seksu učiti na nastavi ili na greškama?” Luka Juroš, predstavnik Grada Zagreba, konačno se oglasio o ovoj temi. No, i dalje nije predstavio konkretne rokove za uvođenje seksualnog obrazovanja u škole.

Mladima kronično nedostaje znanja i informacija

„Fokus grupe održane sa zagrebačkim srednjoškolcima i srednjoškolkama pokazuju da mladima kronično nedostaje znanja i informacija o seksualnom nasilju, kontracepciji, LGBT temama, konceptu pristanka i mnogim drugim pitanjima. Istodobno, zamjećujemo prisutnost rodnih stereotipa, homofobnih i transfobnih stavova. Gotovo 60 posto mladih doživjelo je neki oblik nasilja u vezi. Svaka druga djevojka doživljava nasilje na internetu. Najnovije istraživanje među mladima pokazuje da im nedostaju osobe s kojima bi o tim temama razgovarali. Izvori informacija su im mediji, internet i pornografija. Stoga, ne čudi da vjeruju da su dva kondoma dvostruka zaštita. Ili da žena svakog mjeseca proizvede dvije tisuće jajnih stanica”, nadodala je Bjelić.

Organizatorice akcije podsjećaju da se u hrvatskim školama o seksu još uvijek uči kroz međupredmetnu temu „Zdravlje“. Temama seksualnosti i reproduktivnog zdravlja pristupa se na zastarjeli način. Bazira se na medikalizaciji seksualnosti i konzervativnom pristupu, izostavljajući teme rodnih stereotipa, ravnopravnosti, postavljanja i poštivanja granica te uvažavanja različitosti. S obzirom na to da Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržava postojeći model učenja o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, veliku ulogu u pokretanju pozitivnih promjena i sveobuhvatnog pristupa seksualnom obrazovanju mogu imati gradovi.

Ili moja ili ničija!

Posted on by info@libela.org

Publikacija „Ili moja ili ničija“ sadrži analizu 56 slučaja intimnog partnerskog femicida u našoj zemlji, od 2016. do 2023. godine. Autorica analize je Dunja Bonacci Skenderović, a predstavljena je u Kući Europe, u ponedjeljak, 27. svibnja. 

Uz autoricu, na promociji su govorile pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, novinarka Snježana Pavić i Lana Bobić, feministička teologinja.

Femicid nije zločin iz strasti i/ili trenutni gubitak kontrole. Žena mu nije pridonijela. On se odvija po specifičnom obrascu i, uz dobru analizu i razumijevanje obrasca, moguće ga je prevenirati. Upravo važnost prikupljanja, analize i razumijevanja podataka u prevenciji femicida naglasila je i autorica Dunja Bonacci Skenderović. Lana Bobić je dodala da analiza ne sadrži baš sve podatke da bi se svaki slučaj proveo kroz cijelu vremensku crtu femicida. Razlog su institucije jer još uvijek otežavaju pristup podacima. No, smatra, to ne umanjuje važnost ove analize.

Kako pristupiti analizi femicida?

Bonacci Skenderović je kazala da je za razumijevanje intimnog partnerskog nasilja važno razumjeti dvije stvari. Jedna je vremenska crta ubojstva (femicida),koju je osmislila Jane Monckton Smith, bivša policajka, danas profesorica i konzultantica. Ona je osmišljena na temelju dugogodišnjem proučavanja intimnog partnerskog femicida i terenskog iskustva. Sastoji se od osam faza:

„Crta nema uvijek jasan vremenski tok niti se faze događaju nužno jedna za drugom. Nekad traje godinama, a nekad je dovoljno par mjeseci“, kazala je Bonacci Skenderović.

Druga važna stvar je prisilna kontrola, koja je važan indikator femicida. „Bez razumijevanja prisilne kontrole mi ne možemo razumjeti dinamiku nasilja, kako prevenirati nasilje, a kamo li kako prevenirati femicid“, kazala je Lana Bobić. I Snježana Pavić je suglasna da je možda i najveća vrijednost ove analize tumačenje naših brojki kroz koncept prisilne kontrole. Dodala je da je upravo taj koncept prepoznat u zemljama koje su se ozbiljno uključile u obračun s femicidom. 

Žene ubijaju osobe iz njihova bliska okruženja

Nalazi analize pokazuju da je od 56 slučajeva – 77% femicida počinjeno u odnosima braka ili veze. 74% ih je počinio suprug. 57% slučajeva dogodilo se u zajedničkom kućanstvu, a u 45% je korišteno hladno oružje, najčešće nož. Važno je reći da u 41% slučajeva počinitelja neće snaći kazna jer si je oduzeo život – odnosno počinio samoubojstvo.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ukazala je na međunarodne statistike u kojima je 30 do 40 posto žena ubijeno od njima bliskih osoba. Ove je godine u Hrvatskoj ubijeno pet žena. Četiri su ubijene od intimnih partnera. Prošle godine je ubijeno devet žena, od čega je pet ubijeno od bliskih osoba. Prema podacima koje ima Pravobraniteljica, na prvom mjestu su ubojstva koja su se dogodila nakon što je partnerica najavila da će napustiti zajednicu/odnos, sljedeći indikator je ljubomora ili prisilna kontrola, a potom dolaze ovisnosti i ostalo.

Lana Bobić je naglasila da se 2024. femicid i dalje doživljava kao zločin iz strasti i incident. „Još uvijek ne razumijemo temeljnu stvar. Femicid nije gubitak kontrole nad sobom, već želja za kontrolom nad partnericom“, kazala je.

Edukativni potencijal analize

Izlagačice su složne da je za razumijevanje femicida važno istražiti ponašanja i obrasce koji su mu prethodili. Kako bismo prevenirali problem, važno je razumjeti kako do njega dolazi.

Upravo edukativni potencijal ove analize komentirala je i Pavić. Kazala je da je ovakva analiza vrlo važna u našoj kulturi koja je još nedovoljno educirana o konceptima koje ovaj rad koristi, a neki od njih su duboko prožeti u našim tradicionalnim odnosima. Smatra da je još uvijek relativno uobičajeno uvjerenje da je ljubomora znak ljubavi ili da te suprug jako voli ako te ne pušta na druženja s prijateljima ili prijateljicama. 

Ljubičić je dodala da nedostaje edukacije stručnih osoba i edukativnih programa kroz odgojno – obrazovni sustav. Kazala je da su ovakve analize osnova za izgradnju uključivog i ravnopravnog društva. „Bojim se da određene političke okolnosti, s vremena na vrijeme, usporavaju procese koji idu prema uključivom i ravnopravnom društvu“, zaključila je Ljubičić.

Zašto nije otišla?

U raspravi okupljenih problematiziralo se vječno pitanje – zašto žene ne odlaze? Izlagačice su se složile da su kontrola i strah osnovni razlozi. Ukazale su na to da je važno razumjeti da niti jedan nasilan odnos ne počinje šamarom, uglavnom počinje sofisticirano. Partner često sa žrtvom želi biti stalo (jer je jako voli), kontinuirano radi na rušenju njena samopoštovanja i samopouzdanja, odvaja je od bliskih osoba i/ili koristi slične mehanizme. Na kraju se kod žena javlja strah od odlaska. Strah da će se nešto loše dogoditi, oduzet će im se djeca, dogodit će se nešto njima bliskim osobama. Nažalost, iz situacija koje se događaju, vidimo da je taj strah opravdan.

Izlagačice su se složile i da ne postoji specifičan profil žrtve. Iz postojećih podataka vidljivo je da se zaista radi o ženama različitih statusa, karakteristika, pozicija.

Bonacci Skenderović je na kraju kazala i da bi bilo zanimljivo napraviti analizu malobrojnih slučajeva u kojima je žena ubila partnera. Smatra da je važno vidjeti što je tome prethodilo. Svjetska literatura pokazuje da je najčešće bilo riječ o ženama koje su bile izložene dugotrajnom nasilju od strane partnera i da se često radi o samoobrani. Kazala je i da vjeruje da bi i to pokazalo da nema usporedivosti tih slučajeva s intimnim partnerskim femicidom.

Cijela analiza nalazi se ovdje.  

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!” kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Mjesec ponosa 2024.

Posted on by info@libela.org

Ovogodišnje povorke započinju zagrebačkom Povorkom ponosa LGBTIQ zajednice koja se održava u subotu, 1. lipnja. Geslo je „Ustali i ostali“ – „Ustale i ostale“.

“Mi svi zajedno i solidarno – lezbijke, gejevi, nebinarni, trans i biseksualni ljudi, interspolne osobe i cijela kvir zajednica **–** ustajemo protiv napada na našu slobodu, naša prava, naše živote, naše obitelji i
naša tijela! I to nam neće biti prvi put. Ustali smo u prvoj Povorci ponosa u potpuno homofobnoj državi, okruženi hordama siledžija. Ustajali smo protiv nepravednih zakona, protiv transfobnih ministara, homofobnih zastupnika, lažljivih novinarki, uličnih nasilnika. Ustale smo i ostale. Ustali smo i ostali. Svaki put, svake godine i tako će biti zauvijek“, poručili/e su iz Zagreb Pride-a.

Povorka će započeti okupljanjem u 15:00 sati na Trgu Republike Hrvatske, ispred HNK. Zatim će u 16:00 krenuti rutom Frankopanska – Ilica – Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva – Draškovićeva – Ribnjak. Na posljednjoj lokaciji će se održati prosvjedni svečani skup, s početkom u 17:30 sati.

Osim Povorke, još je nekoliko događanja na koje možete otići kroz Mjesec ponosa koji organizira Zagreb Pride. 25. svibnja, od 15:00 do 18:00 sati, na rasporedu je izrada transparenata i dekoracija za Povorku, u ACK Medika. 15. lipnja će se održati Karaoke & Lip Sync Night: Tko pjeva, strejt ne misli, a na kraju Mjeseca ponosa na rasporedu je tribina „Zašto u Hrvatskoj nitko nije out“. Termin i lokaciju tribine, kao i najavu izvođača/ica za Povorku možete pratiti na Facebook-u Zagreb Pride-a.

Idejno rješenje i dizajn vizualnog identiteta: Marin Berović

Drugi Karlovac Pride

Nakon Zagreba, na rasporedu je Povorka u Karlovcu. Održat će se 08. lipnja, u Glazbenom paviljonu i parku (Šetalište dr. Franje Tuđmana). „Nastavak je to jedne lijepe priče za Karlovac i snažne poruke koju želimo odaslati diljem Hrvatske: da sve LGBTQIA+ osobe u svim dijelovima naše zemlje imaju pravo na kvalitetan i dostojanstven život. Zapišite si datum i budite dio jedne posebne priče Pride-a u našem Karlovcu“, poručili su iz organizacije Karlovac Pride. Izvođače/ice i tehničke informacije objavit će na svojim stranicama.

Osim same Povorke, u tjednu ususret održat će se neformalni tjedan ponosa. Za njega su zaslužne ustanove, udruge i inicijative koje u znak podrške Pride-u organiziraju različite društveno – kulturne sadržaje. Tako DrONe – udruga za društveni razvoj i neformalno obrazovanje, 31. svibnja organizira radionicu izrade transparenata, a Feministički tamburaški front će 07. lipnja imati radionicu bubnjanja. Osim toga, održat će se i dvije filmske večeri na kojima će biti prikazani filmovi „Ja bi’ da to imam doma“ i „All Of Us Strangers“. Raspored i lokacije nalaze se na slici u nastavku.

Sudjelovanje na projekciji filma „Ja bi’ da to imam doma“ je besplatno. No, posjetitelji/ce tog događaja trebaju biti punoljetne osobe. „I ono najvažnije: svi kulturno – društveni sadržaji su podjednako namijenjeni i LGBTIQA+ i straight osobama, tako da pozivamo sve Karlovčane/ke (i šire) da nam se pridruže u što većem broju“, poručuju organizatori/ice.

Pula: vrijeme je da se djelovanjem izborimo za jednakopravnost!

„Ćakule ne delaju fritule“ slogan je prvog Pula Pride-a – Pride di Pola. Održat će se na Dan antifašističke borbe, u subotu 22. lipnja. Organizatori/ice iz udruge Proces navode da je slogan „poruka usmjerena prema onima koji donose odluke i politike, onima koji provode te odluke, ali i zakone, poruka i javnoj administraciji, svima koji se trebaju odmaknuti od praznih riječi podrške prema pravoj akciji i provedbi zakona i uredbi kojima je osigurana jednakopravnost.“ Dodaju i da je to poruka usmjerena i ka našem društvu, kako bi ga potaknuli na aktivno sudjelovanje u borbi za pozitivne društvene promjene za sve skupine ljudi koje su često isključene, zanemarene i obespravljene.

Povorka će početi u 18:00 sati, na trgu Portarata nakon čega se kreće centrom do Comunità degli Italiani di Pola – Zajednice Talijana Pule, Circola, gdje će se održati službeni program koji započinje u 20 sati.

Nastupit će ŽEN, kolektiv Zbeletron i Nikola Pezić – DJ Pez. Više informacija o Pula Pride-u pratite ovdje.

Autori vizualnog identiteta su Ana Labudović i Niko Lapkovski

Povorka u Splitu

Na samom kraju, 06. srpnja će se održati Split pride. Ove je godine usmjeren na slavlje različitosti, na različite ljude jednakih prava. Program je još u izradi, pa pratite stranice Split Pride-a.

Preko pedeset događanja kroz dva mjeseca

Osam tjedana ponosa organizira i Kvir Mreža Hrvatske. U organizaciji preko 50 događanja sudjeluje 26 udruga i inicijativa iz Zagreba, Splita, Karlovca, Pule, Poreča i Rijeke. Trenutno se održava drugi tjedan mjeseca ponosa. U organizaciji LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’ danas, 24. svibnja, održava se gledaonica filma „But I’m a Cheerleader” te projekcija filma „Tiger Stripes“ u sklopu 18. VoxFeminae Festivala. Sutra, 25. svibnja, će se održati QueerSport Day na Jarunu, na Otoku Univerzijade, projekcija filma “This is Ballroom” (također dio VoxFeminae Festivala) i megaparty u Klubu Kocka u Splitu – Drag Kokošinjac. U nedjelju su na rasporedu još sva događanja VoxFeminae Festivala – “Drag King radionica scenske šminke” i projekcija filma “Teaches of Peaches”. Buduća događanja pratite na stranicama Kvir Mreže Hrvatske.

Vidimo se na Povorkama ponosa diljem zemlje!

Priziv savjesti: Pregled situacije u medicinskoj profesiji

Posted on by info@libela.org

Stavovi i smjernice nekoliko stručnih društava

Liječnici, medicinske sestre, farmaceuti i fizioterapeuti imaju u medicinskoj profesiji različite uloge s različitim, ali komplementarnim odgovornostima.

Mnoga stručna društva nastoje razriješiti koliziju do koje dolazi kada se sukobe profesionalni, etički standardi i savjest prizivača. Uvijek, međutim, ističu isti moralni imperativ medicinskih profesionalnih društava, a to je da je dobrobit pacijenta njihov primaran interes. Postoji prvenstvo liječničkih profesionalno-etičkih obveza prema pacijentima. Osobni priziv savjesti ostaje sekundaran i ograničen.

Usprkos ovom etičkom stajalištu, smjernice strukovnih društava u vezi s prizivom savjesti znatno se razlikuju. Sva strukovna društva više prihvaćaju no što dovode u pitanje priziv savjesti u zdravstvenoj skrbi.

Međunarodna federacija ginekologa i opstetričara (FIGO) u svom 2. izdanju (2021.) Etičkih i profesionalnih smjernica za opstetriciju i ginekologiju navodi sljedeće:

FIGO Smjernica 014: Priziv savjesti

1. Primarna obveza opstetričara-ginekologa je služiti reproduktivnom zdravlju i dobrobiti žena. Opstetričar-ginekolog koji ne može pružiti njegu svojim pacijentima iz razloga njegove osobne savjesti još uvijek ima profesionalne odgovornosti prema njima. Kada se praktičari s dobrim razlogom smatraju obveznima svoje osobne obveze koje im nameće savjest staviti ispred ispunjavanja profesionalne odgovornosti, oni su u sukobu obveza. Budući da pacijenti traže pomoć stručnjaka, a ne privatne osobe, teret opravdanja je na opstetričaru-ginekologu koji smatra da bi osobne obveze trebale biti ispred profesionalne odgovornosti u skrbi za pacijentice.

2. Neetično je da opstetričar-ginekolog ne ispuni profesionalnu odgovornost da informira sve pacijentice o svim medicinski razumnim alternativama za njihovu skrb na nepristran način utemeljen na dokazima, uključujući alternative koje opstetričar-ginekolog ne želi koristiti.

3. Svi opstetričari-ginekolozi imaju profesionalnu odgovornost pobrinuti se da svaka pacijentica dobije kliničku skrb koju je odobrila u procesu informiranog pristanka. Kada opstetričar-ginekolog ima priziv savjesti na pružanje medicinski razumne alternative, on treba uputiti pacijenticu kvalificiranom kolegi koji nema takav prigovor.

4. Kada se u hitnim slučajevima životi pacijenata ili njihovo fizičko ili mentalno zdravlje mogu očuvati samo postupcima kojima se njihovi liječnici obično protive sudjelovati, a liječnici ne mogu pravodobno uputiti takve pacijente liječnicima koji se ne protive, liječnici moraju dati prioritet životu, zdravlju i dobrobiti svojih pacijenata provodeći ili sudjelujući u navedenim postupcima.

FIGO Preporuke

1. Svi opstetričari-ginekolozi imaju profesionalnu odgovornost pobrinuti se da sve njihove pacijentice dobiju liječenje na koje su pacijentice pristale. Svi prizivi savjesti na liječenje pacijenta sekundarni su u odnosu na ovu profesionalnu odgovornost.

2. Pružanje koristi i sprječavanje štete zahtijevaju da liječnici takvim pacijentima osiguraju pravovremeni pristup medicinskim uslugama. Uključujući davanje informacija o svim medicinski razumnim alternativama za njihovu skrb. Uključujući sve takve postupke u kojima se opstetričar-ginekolog protivi njihovom pružanju na temelju savjesti.

3. Svi opstetričari-ginekolozi imaju profesionalnu odgovornost pridržavati se znanstveno i profesionalno utvrđenih definicija usluga reproduktivnog zdravlja te paziti da ih pošteno predstavljaju, a ne da ih krivo interpretiraju na temelju osobnih uvjerenja.

4. Liječnik opstetričar-ginekolog ima pravo na poštivanje svog uvjerenja o savjesti, kada je ono istinito i jasno izraženo. Politički motivirane ili financijski motivirane tvrdnje o „savjesti“ izrazito su neetične. Opstetričar-ginekolog koji izražava uvjerenja utemeljena na savjesti koja su istinita ne bi smio trpjeti diskriminaciju na temelju svojih uvjerenja, pod uvjetom da opstetričar-ginekolog ispunjava profesionalnu odgovornost da se pobrine da pacijentici omogući liječenje koje je pacijentica odobrila.

5. Postoji profesionalna odgovornost za upućivanje pacijenata na medicinski indicirano kliničko liječenje, čijem se poduzimanju opstetričar-ginekolog protivi, kvalificiranim liječnicima koji se ne protive. Upućivanje drugom liječniku ne predstavlja sudjelovanje u postupcima koji su dogovoreni između pacijenta i liječnika kojima su upućeni, jer će za tu skrb biti ovlašten od strane pacijenta liječnik koji pristaje omogućiti ono liječenje ili proceduru koja treba pacijentu.

 6. Opstetričar-ginekolog mora pravovremeno upućivati svoje pacijentice kada bi kašnjenje ugrozilo život, zdravlje i dobrobit pacijenata, kao npr. pacijenticama s neželjenom trudnoćom.

7. U izvanrednim situacijama, radi očuvanja života ili tjelesnog ili psihičkog zdravlja, opstetričari-ginekolozi moraju pružiti medicinski indiciranu skrb po izboru svojih pacijentica bez obzira na osobne prigovore liječnika.

Smjernice su sveobuhvatne i jasne, no ambivalentne

Etičke smjernice FIGO-a, dakle krovne, globalne udruge u ginekološko-opstetričkoj profesiji, držim jasnim i sveobuhvatnima, no ipak ambivalentnima. Onima koji su u sukobu obveza stavljajući privatne obveze ispred profesionalne dogovornosti ne zamjera se neetičnost. Iako, istina, moraju profesionalnu obvezu ispuniti transferom pacijentica (uglavnom se misli na abortus) ili izvršiti zahvat ako je život pacijentice ugrožen, a ne postoji druga mogućnost.

Stavovi ostalih stručnjaka/inja i medicinskih udruženja

Američko društvo opstetričara i ginekologa (ACOG, American College of Obstetricians and Gynecologists) drži da osobne profesionalne privilegije dolaze s profesionalnim odgovornostima prema pacijentima koje moraju biti ispred osobnih interesa pružatelja usluga (liječnika).

Prema Britanskom liječničkom udruženju (BMA – British Medical Association) u tekstu „The law and ethics of abortion, BMA views“, priziv savjesti u medicini dozvoljen je u vezi s abortusom. Paragrafom 52 GMC-a (General Medical Council) dobra medicinska praksa uključuje objasniti pacijentici imate li prigovor savjesti na određeni zahvat. Pritom ih treba obavijestiti o njihovu pravu da posjete drugog liječnika. Ako pacijentici nije praktično dogovoriti posjet drugom liječniku, potrebno je pobrinuti se da drugi kolega preuzme ulogu onoga koji se priziva, dakle uskraćuje izvršiti prekid trudnoće.

Ne slažu se svi sa stavovima BMA. Giubilini tvrdi da ono što je važno u svrhu opravdavanja izuzeća nije je li prigovor „savjestan“. Već temelji li se na načelima i vrijednostima na kojima se temelji struka. Drugi se pitaju u kojim okolnostima je moguće zakonito odbiti prizivanje na savjest, ako takva uskrata predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost pacijenata. Također, smatraju da bi BMA morala promijeniti neke smjernice s obzirom na razvoj ljudskih prava. Posebno u vezi s diskriminacijom zaštićenih skupina.

Zanimljive su i smjernice britanskog Fakulteta za seksualno i reproduktivno zdravlje (FSRH, The Faculty of Sexual & Reproductive Healtcare). Naime, to je fakultet Kraljevskog koledža opstetričara i ginekologa (RCOG, Royal College of Obstetricians and Gynaecologists). On je neovisna dobrotvorna organizacija čiji su ciljevi obrazovanje i osposobljavanje zdravstvenih radnika u području skrbi za seksualno i reproduktivno zdravlje. Te se smjernice posebno odnose na položaj zdravstvenih radnika koji žele pohađati obuku i kvalifikaciju koju regulira FSRH. No, možda bi se željeli isključiti iz nekog aspekta seksualne i reproduktivne zdravstvene zaštite zbog vjerskih i/ili osobnih uvjerenja. U slučaju pobačaja odredba o prizivu savjesti kvalificirana je tako da “priziv ne utječe na dužnost sudjelovanja u liječenju koje je nužno za spašavanje života ili sprječavanje teške trajne povrede tjelesnog ili psihičkog zdravlja trudnice.”

Te odredbe ukazuju i na probleme u edukaciji. Naime, ako ginekolog mora spasiti život žene zahvatom na koji se priziva, a jedini je koji to može učiniti, on ga mora izvršiti. Mora biti kompetentan izvršiti ga. Slučaj Čavajda pripremio nas je na mogućnost da zbog izgubljenih kirurških kompetencija pacijentica strada pri vršenju kirurškog zahvata – pobačaja.

Hrvatsko zakonodavstvo u vezi s prizivom savjesti u medicini

Mnogobrojni zakoni u Hrvatskoj reguliraju pravo na priziv savjesti u medicini. To su:

Zakon o liječništvu koji u čl. 20 kaže: da se liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. Liječnik mora pacijenta pravodobno obavijestiti o svojoj odluci te ga uputiti drugom liječniku iste struke. O pozivu na priziv savjesti dužan je izvijestiti i svog nadređenog ili poslodavca.

Osim Zakona o liječništvu priziv savjesti je reguliran u Kodeksu medicinske etike i deontologije, u Zakonu o Medicinski potpomognutoj oplodnji, u Zakonu o sestrinstvu, u Etičkom kodeksu primalja. No, ne spominje se u Zakonu o primaljstvu, a ni u Zakonu o ljekarništvu. Ipak, u potonjem postoji Naputak za provođenje ljekarničkih usluga koje mogu imati utjecaj na moralna i religiozna uvjerenja (HLJK 2015.) U Zakonu o dentalnoj medicini spominje se u čl. 26. Zakona o dentalnoj medicini (ranije Zakon o stomatološkoj djelatnosti).

Prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu. Ali i na mogućnost ostvarenje najviše moguće razine zdravlja. Uz to, ima pravo neposredno ili pisanim putem zatražiti od zdravstvene ustanove zaštitu svojih prava s obzirom na kvalitetu, sadržaj i vrstu zdravstvene usluge koja joj se pruža.

Manjkavosti zakonske regulative u Hrvatskoj

Očite su manjkavosti zakonske regulative u Hrvatskoj. Nema definicije pojma „priziv savjeti“ kada liječnik odbija ili ne može obavljati standardnu praksu koja je u opisu njegova posla. Ne postoji registar prizivača pri Ministarstvu zdravstva. A nisu određene ni važne formalnosti pri iskazivanju i odobravanju priziva. Također, ne navodi se dovoljno jasno da je liječnik dužan pružiti adekvatnu pomoć u hitnim stanjima koja narušavaju život i zdravlje pacijentice. Uz to, nije regulirana obveza informiranja pacijentice o statusu pojedinog liječnika prizivača. Nije reguliran transfer drugom liječniku neprizivaču. Ne provjerava se kirurška kompetentnost prizivača. Nije propisano ni licenciranje i akreditacija ustanova koje ne obavljaju kompletan program iz područja ginekologije i opstetricije.

Posebno je pitanje što sa studentima koji već pri upisu medicine na sekularnom učilištu imaju priziv? Je li zamislivo da kandidat za profesionalnog vojnika istakne priziv savjesti protiv upotrebe oružja?

Činjenica je da je, zbog priziva savjesti liječnika i drugog medicinskog osoblja (ne samo u Hrvatskoj), umanjena dostupnost uslugama iz sfere reproduktivnoga zdravlja, posebno legalnom pobačaju.

Zbog svega navedenog, liječnici koji kod nas ne odobravaju priziv savjesti u medicini, pokrenuli su Inicijativu za regulaciju priziva savjesti u medicini predočivši prijedloge o njegovom cjelovitom reguliranju.

Trebaju li djeca o seksu učiti na nastavi ili na greškama?

Posted on by info@libela.org

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) započeo je kampanju pod nazivom #Zaštošutimo 3.0. Cilj je uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kojima je osnivač Grad Zagreb. Tim se povodom, u petak 17. svibnja, održao okrugli stol. Govorilo se o zabrinjavajućim trendovima među mladima, raspravljalo o manjkavosti i/ili nedostatku postojeće edukacije o temama seksualnosti te su se tražili konkretni rokovi za korake ka uvođenju seksualnog obrazovanja u zagrebačke škole.

Govorili/e su dr.sc. Jasenka Grujić, specijalistica ginekologije i opstetricije te dobitnica Nagrade Grada Zagreba ove godine, Tea Čičić, gejmerica i stručna suradnica i socijalna radnica u Centru za nestalu i zlostavljanju djecu, Nataša Bijelić, stručna suradnica u CESI i Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba. Okrugli stol je moderirala Anamarija Sočo iz organizacije Status M.

Djeca i tinejdžeri u Hrvatskoj još uvijek nemaju pristup sustavnom seksualnom obrazovanju unatoč jasnim znanstvenim dokazima da za tim postoji prijeka potreba. Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe da su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke. „Više od 50% mladih, gotovo 60%, je doživjelo neki oblik nasilja u vezi. Svaka druga djevojka doživljava seksualno uznemiravanje na internetu“, kazala je Bijelić. Istovremeno, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama se sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode tek jedan školski sat godišnje.

Seksualno obrazovanje mora biti temeljeno na znanstvenim dokazima

Jasenka Grujić je kazala da u radu s pacijenticama mora rušiti jako puno mitova. Iako su informacije danas dostupnije, bez obrazovanja temeljenog na znanstvenim dokazima i medicinski točnim informacijama smatra da nećemo daleko dogurati. Naglasila je i da struka nije dosljedna u promicanju onoga što joj je dužnost – a to su ženska reproduktivna prava. Smatra da različite neokonzervativne struje nastoje eliminirati znanstvene teze. „Ne možemo tolerirati da kolega ili kolegica ne žele propisati kontracepcijsku pilulu“, dodala je.

Uz to, naglasila je da je sveobuhvatna seksualna edukacija ljudsko pravo po različitim udruženjima i organizacijama (Odbor za ljudska prava UN-a, Svjetska udruga za seksualno zdravlje, IPPF). „Moje poslanje je ne samo da liječim, već da pomažem mladim ženama, ženama srednje dobi i starijim ženama da imaju jedan zdrav i normalan seksualni život“, zaključila je.

Tražimo konkretne rokove za uvođenje seksualnog obrazovanja u škole

Nataša Bijelić je podsjetila da CESI već dugi niz godina zagovara sveobuhvatnu seksualnu edukaciju za mlade u školama. Naglasila je da su prije godinu dana dale ideje i prijedloge kako se ona može provesti. „Upozoravamo da djeca i mladi nemaju vremena čekati da se vladajući odluče na konkretne poteze. Umjesto otezanja i ograđivanja, tražimo od Grada Zagreba rokove za formiranje stručne radne skupine koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma i točnim datumom uvođenja istog u škole“, dodala je.

Luka Juroš je kazao da su učenici sami identificirali spolno i reproduktivno zdravlje kao bitnu temu. Smatra da pitanje zdravlja mladih treba više pažnje i resursa. „Ono što će Grad Zagreb napraviti i prezentirati prije ljeta, je sveobuhvatni program u osnovnim i srednjim školama vezan za zdravlje. On će uključivati seksualno i spolno obrazovanje te povezane teme, ali i ostala pitanja koja su struka i mladi identificirali kritičnima za pitanje zdravlja djece i mladih“, poručio je Juroš.

Rokove za provedbu navedenog programa nije precizirao. Kazao je da će ga predstaviti prije ljeta. Ako sve bude išlo po planu, uveo bi se sljedeće školske godine. „No, nemojte to uzeti zdravo za gotovo jer moramo predstaviti cjelokupni plan“, zaključio je Juroš.

Seksualna edukacija se mora promatrati puno šire, a ne samo u odnosu na zdravlje

Bijelić je naglasila da bi program trebao obuhvatiti i teme kao što su emocionalni aspekti seksualnosti, kontracepcija, veze, seksualno nasilje, rodna ravnopravnost, LGBT teme i sl. Kazala je da mladi jako malo toga znaju. Da im fali znanja i informacija u različitim segmentima. Prisutni su rodni stereotipi, kao i transfobni i homofobni stavovi. Fale im i vještine za ravnopravne veze, a koncept pristanka im je maglovit pojam. S time se slaže i Tea Čičić koja je kazala da je jako izazovno raditi u području prevencije seksualnog nasilja na Internetu u srednjoj školi u kojoj djeca nemaju ideju o konceptu pristanka. „Pristanak, poštovanje, prepoznavanje emocija – to bi omogućilo lakšu obradu izazova na Internetu“, dodala je.

Kazala je i da se mladi susreću s apsolutno svim oblicima nasilja na internetu. Posebice su izraženi vršnjačko nasilje i online seksualno nasilje. Prednjače slučajevi iznude i ucjene seksualnog materijala kod djece. Kaže i da sve više takvog materijala mladi sami razmjenjuju u odnosima u kojima smatraju da postoji povjerenje. Posebno problematičnim smatra činjenicu da se mladi, u situaciji distribuiranja tog materijala, sa svime nose sami. Ili šute, ili ignoriraju ili skrivaju što se događa. Ako će se nekome i obratiti – to će biti njihovi vršnjaci/kinje. A oni/e nemaju vještine da se s tim adekvatno nose. „Mladi se boje da im se neće vjerovati. Da ih se neće shvatiti ozbiljno ili da će se njih same okriviti za to“, zaključila je Čičić. Dodala je i da su kvalitetno informiranje i edukacija ključ prevencije seksualnog nasilja. Kako u online, tako i u offline svijetu.

Tko će učiti mlade o seksualnosti?

Nastavnici se ne osjećaju kompetentno pričati o tim temama, a mlade je često sram. Zato, smatra Bijelić, uče od vršnjaka/inja, medija, filmova, serija i vlastitog iskustva. „Mladi uče iz nepouzdanih i netočnih izvora jer im mi nismo osigurali seksualnu edukaciju“, kazala je.

Čičić je dodala da mladi uče i iz pornografije. To je posebno zabrinjavajuće kada su u pitanju rizična seksualna ponašanja. Kaže i da neki mladi smatraju da je gušenje tijekom seksualnog odnosa normalna stvar za koju ne trebaju pristanak druge osobe.

I iz pitanja i uvida publike vidljivo je da se seksualno obrazovanje trenutno neadekvatno provodi i da oni koji ga trenutno provode (ako ga i provode) nisu dovoljno educirani/e. Na taj uvid je Juroš kazao da „ne postoji jedna struka koja pokriva sva područja, no postoje struke koje su blizu tome.“ Dodao je i da koji god model edukacije bude izabran, osobe koje će je provoditi proći će edukaciju za njegovo provođenje u školama.  

Interes za edukaciju postoji kod mladih, kod roditelja, ali i kod šire javnosti i stručnjaka/inja. To je bilo vidljivo i na ovom okruglom stolu. U raspravu su se uključile stručne osobe, ali i mlade osobe. „Zahvalna sam da imate želju i volju prenositi znanje temeljeno na dokazima vašim vršnjacima i onima koji su mlađi od vas“, završno je kazala Jasenka Grujić.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!” kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Izborne kvote nisu protuustavne

Posted on by info@libela.org

Za vrijeme ovogodišnjih parlamentarnih izbora pisale smo o kandidacijskim listama i položaju žena na njima. Također, analizirale smo ih i informirale vas koje liste nisu zadovoljile zakonsku kvotu od 40% kandidata, odnosno kandidatkinja podzastupljenog spola.

Kako značajan dio lista nije zadovoljio kvotu, potrebno je bilo platiti novčane kazne (1,2,3). Lista koja je morala platiti najveću kaznu je ona stranke Odlučnost i pravednost koje je predsjednica Karolina Vidović Krišto. Očekivano, s tom odredbom nisu bili zadovoljni pa je Krišto u predizbornoj kampanji poručila da su kvote protuustavne te da je govoriti o podzastupljenosti spola čista diskriminacija. Točnije, kazala je: „Na našim listama zastupljena su sva zanimanja i dobi, od maturanata do umirovljenika. Govoriti o zastupljenosti spola je čista diskriminacija. Ne žele svi na listu. Ako netko hoće i ispunjava kriterije, može. Naš kriterij je da postoji slobodna volja politički se aktivirati. Neću nikoga siliti.“ (1,2)

Uz to je dodala: „Zakonodavac kaže: u redu je lagati, krasti, pljačkati svoj narod, tjerati ga iz države, a dati 200 tisuća radnih dozvola za ljude koje se tretira kao roblje, to je u redu i nećemo kažnjavati. Ali, ako ne poštuješ protuustavnu kvotu, slijedi kazna na desetke tisuće eura. Dosta je takve politike. To nije politika. Politika je služenje građanima.“

Jesu li kvote protuustavne? Je li govoriti o podzastupljenosti spola čista diskriminacija? Na ta su nam pitanja odgovorile članica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i članica Upravnog odbora Hrvatske udruge za ustavno pravo Ana Horvat Vuković i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Ustavni sud je 2015. godine potvrdio ustavnost kvota

Naša sugovornica, izv. prof. dr. sc. Ana Horvat Vuković, kazala je da je Ustavni sud potvrdio zakonsko rješenje, kojim se propisuju 40 postotne kvote, svojom odlukom u predmetu U-I-1397 (2015) od 24. rujna 2015. godine. Naglašava i da su u drugim predmetima postavljeni općeniti parametri tzv. pozitivnih mjera. „One se poduzimaju radi otklanjanja stvarne nejednakosti i sprečavaju različite oblike otvorene ili prikrivene diskriminacije za koje zakonodavac utvrdi da su u odnosu na neke skupine (npr. žene) prisutni“, kazala je Horvat Vuković. Dodala je da su te posebne mjere u području slobodne prosudbe Sabora. Smatraju se opravdanima i dopuštenima sve dok traju razlozi zbog kojih su uvedene. Odnosno, dok se tim mjerama ne vrijeđa načelo razmjernosti propisano člankom 16. Ustava. „Dok se, dakle, mjera može ocijeniti opravdanom, dopuštenom i razmjernom, ne može biti protuustavna“, zaključila je Horvat Vuković.

Naglasila je i da je Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine obvezao predlagatelje lista na izborima zastupnika za Hrvatski sabor, za predstavnička tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave te za Europski parlament da na tim listama osiguraju zastupljenost svakog spola od minimalno 40%. I ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova naglasio je da odredbe navedenog zakona kojima je propisana posebna mjera u vidu primjene tzv. rodne kvote na kandidacijskim listama proizlaze upravo iz članka 3. Hrvatskog ustava kojim je ravnopravnost spolova definirana kao jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka RH.

Prekršajne sankcije i postupnost uvođenja kvota

Prema čl. 15 Zakona o ravnopravnosti spolova političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji, dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova. Odnosno, voditi računa o tome da na izbornim listama ne bude manje od 40% kandidata/kinja jednog spola. Prilikom donošenja zakona, obrazložena je važnost tog članka. Rečeno je da se „ta posebna mjera uvodi s ciljem povećanja udjela žena u tijelima političkog odlučivanja, s obzirom na njihovu osjetnu podzastupljenost.“

Ako se kvota ne zadovolji, istim su zakonom propisne prekršajne sankcije, u vidu novčanih kazni. Za svaku nezakonito sastavljenu listu na parlamentarnim izborima i izborima za Europski parlament kazna iznosi 50.000 kuna (danas 6636.14 eura) po rodno neuravnoteženoj listi. „U usporedbi s tim, Ustavni sud odlučio je u citiranoj odluci da neke sankcije u provedbi te zakonske obveze ipak mogu biti nerazmjerne (i protivne čl. 16. Ustava). Za primjer, nepoštivanje rodne kvote ne smije se kazniti nepravovaljanošću liste. Dakle, kvota jest ustavna, no nisu sve sankcije za njeno kršenje jednako Ustavu prihvatljive. Odnosno, prekršajna kazna je ustavna, no diskvalifikacija liste nije jer pretjerano narušava vrednotu višestranačkog demokratskog ustavnog poretka“, kazala je Horvat Vuković.

Uz to je ukazala na činjenicu da je Sabor ovu obvezu uvodio postepeno. Zakonom o ravnopravnosti spolova dopustio je da se postupno implementira. Kroz tri redovna izborna ciklusa, počevši od 2008. godine. To znači da bi obveza poštivanja kvota na izborima za Hrvatski sabor bila nastupila tek na izborima iz 2020. godine, 12 godina nakon uvođenja zakonske odredbe. No, u međuvremenu je usvojena izmjena Zakona o izborima zastupnika za Hrvatski sabor. Njome je taj rok značajno skraćen. Odnosno, 2015. godina se nametnula kao godina početka obvezne primjene kvota.

Rodna kvota ne smatra se diskriminacijom

Rodna kvota sukladno čl. 9 Zakona o ravnopravnosti spolova i čl. 9 Zakona o suzbijanju diskriminacije predstavlja posebnu mjeru, o čijoj je specifičnosti ranije govorila Horvat Vuković. „Zakonom je jasno naglašeno da se posebne mjere uvode privremeno, sve dok ne rezultiraju ispravljanjem nepovoljnog položaja određene skupine, te da se ne smatraju diskriminacijom“, kazali su nam iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Dodali su: „U svom radu povremeno se susrećemo s određenim stupnjem nerazumijevanja svrhe uvođenja posebnih mjera, pri čemu se nerazumijevanje često očituje u zanemarivanju polazišnih osnova tog mehanizma, a to je da ravnopravnost spolova u današnje vrijeme još uvijek nije postignuta i da se do opipljivih i konkretnih pomaka teško dolazi. Premda se posljednjih desetljeća bilježe pozitivni pomaci, žene su još uvijek društvena skupina koja se u brojnim sferama privatnog i javnog života nalazi u podređenom položaju u usporedbi s muškarcima.“

Prema podacima Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE), u nacionalnim parlamentima devet zemalja članica EU postignut je omjer od najmanje 40% zastupnika/ica svakog spola. Prema njihovoj analizi, udio raste gotovo tri puta brže u onim zemljama koje imaju propisane rodne kvote.

Položaj žena u politici u RH

Žene su podzastupljene na upravljačkim pozicijama, pa političko odlučivanje nije iznimka. Tako je na nedavnim parlamentarnim izborima izabrano 37 žena u Hrvatski sabor. To predstavlja 24.5% od ukupnog broja izabranih zastupnika/ica, dakle niti jednu četvrtinu. Situacija nije bila puno drugačija ni na izborima 2020. godine, kada je izravno izabrano svega 22.5% žena. Uz to, žene su i dalje najizrazitije podzastupljene na mjestima iz kojih je najizglednije da bi mogle biti izabrane u tijela političkog odlučivanja – na prva tri, četiri mjesta.

Uoči provedbe parlamentarnih izbora, Pravobraniteljica je priopćenjem podsjetila političke stranke na njihove obveze prilikom sastavljanja kandidacijskih lista. Unatoč tomu, prema njihovim podacima, 19.4% lista nije imalo ispunjenu kvotu. Najlošiji omjer imala je upravo lista političke stranke Odlučnost i pravednost. Naime, od 11 lista, kvota je poštovana samo na jednoj.

„Navedeno je dokaz da žena u ulozi liderice u tradicionalno „muškom“ području djelovanja automatski ne garantira rodno egalitarnu promjenu, budući da se radi o strukturi koja zahtjeva sustavne, a ne parcijalne promjene“, poručuju iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Naglašavaju i da su pozicije donošenja odluka još uvijek dominantno „muško“ područje do kojih žene otežano napreduju. Dodaju: „posebne mjere, uključujući rodnu kvotu u izbornim sustavima, uvode se s ciljem poticanja promjene postojećeg stanja. Stoga je to razumljiva i opravdana praksa kako bi se prevladala strukturalna diskriminacija koja proizlazi iz povijesnih odrednica i općenito neravnopravnog položaja žena u društvu.“

Dodatno, na razini međunarodne zajednice smatra se da bi se, bez uvođenja posebnih mjera, pomaci prema stvarnoj ravnopravnosti spolova odvijali iznimno sporim tempom.

Rodne kvote proizlaze iz Ustava RH

Zaključno, rodne kvote na izbornim listama rezultat su posebnih mjera niza zakona, a proizlaze iz Ustava RH. Kao takve one se uvode sve dok se ne ispravi nepovoljan položaj neke skupine u društvu. Stoga se ne mogu smatrati diskriminacijom, a ni protuustavnima.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije.  Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org