info@libela.org, Author at Libela

Pitanje pobačaja: predstavnici i predstavnice Mosta imaju različite stavove

Posted on April 12, 2024September 24, 2024 by info@libela.org

Recentne izjave Mostovih predstavnika/ica na debatama N1 televizije po pitanju pobačaja, postavile su pitanje kakvi su stavovi unutar Mosta prema pobačaju. Odlučile smo provjeriti izjave nekoliko isturenih predstavnika/ica te stranke.

Debata „Ljudska prava i društvena pitanja“

U deb ati koja se održala 08. travnja na N1 televiziji, Marija Selak Raspudić (MOST) je komentirala Zakon o medicinskom postupku prekida trudnoće. Za početak je kazala da trenutni prijedlozi SDP-a i Možemo! nisu adekvatni. Kao temeljne problema postojećeg zakona navodi dva ključna problema. Prvi je medikamentozni prekid trudnoće „koji se ne događa samo zato što netko želi namjerno prekinuti trudnoću nego i u slučajevima kad netko mora iz medicinski opravdanih razloga prekinuti trudnoću“, a stari zakon ne prepoznaje taj tip prekida trudnoće. „Zbog čega danas kada se on odvija u zdravstvenim ustanovama dijelom, a drugim dijelom kod kuće, naši su zdravstveni djelatnici u jednom tipu prekršaja“, dodala je.

Kao drugi, za koji smatra da je problematičniji, navodi prekide trudnoće iz medicinski opravdanih razloga nakon otprilike 22. tjedna trudnoće „gdje je jako teško povući tu granicu između toga što ugrožava doista život žene i što je nespojivo sa životom kada se radi o tom djetetu“. Smatra da je tu problem što su se mnoge stvari s razvojem medicine promijenile. Tu navodi Downov sindrom zbog kojeg se nekad prekidala trudnoća. Zaključila je izlaganje time da je oko ovog pitanja nužna šira rasprava.

Na kraju debate postavljena su brza pitanja svim kandidatkinjama. Jedno je glasilo „Smatrate li da je pobačaj temeljno pravo i odluka žene?“. Selak Raspudić je odgovorila DA.

Debata „Zdravstvo“

Na istoj televiziji 10. travnja se održala nova debata na temu zdravstva, na kojoj je ispred Mosta sudjelovao Trpimir Goluža. Jedno od pitanja je bilo treba li liječnicima dozvoliti priziv savjesti i treba li abortus biti besplatan i dostupan u svakoj bolnici.

„Priziv savjesti je nešto što postoji u svim uređenih društvenim sustavima u zapadno europskim zemljama. Kao takav važno je da postoji“, kazao je Goluža. Uz to, Goluža smatra da priziv savjesti omogućuje profesionalcima da zadrže vlastiti integritet dok donose najsloženije i najteže moralne i etičke odluke.

Što se tiče pobačaja, smatra da će se svi složiti, da je pobačaj na neki način najveći sunovrat svakog čovjeka pojedinačno. Dodao je da nije za to da se u Ustav unosi pravo na pobačaj u smislu besplatnog pobačaja. „Smatram da nije potrebno da bude besplatan, a što se tiče dostupnosti pobačaja, pobačaj treba biti dostupan na onoj razini koju garantira određeni zakon u Republici Hrvatskoj“, kazao je Goluža.

Kasnije mu je Ivana Kekin uputila pitanje: „Da ste u prilici, da ste u većini, kakav biste zakon o dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj donijeli? Da li bi on ostao dostupan hrvatskim ženama do 10. tjedna trudnoće?“

Kazao je da se treba odmaknuti od senzacionalizma kakav prati pitanje pobačaja. „Učinio bi sve da ohrabrim žene koje su u dilemi da li da obave pobačaj ili ne. Prije toga bi učinio sve da se educiraju sve osobe koje, da znaju što zapravo znači pobačaj, koji je to rizik i za zdravlje, da to nije nešto što se može ad hoc donijeti odluka. Što se tiče samog pobačaja, on je trenutno u Hrvatskoj dozvoljen u specifičnim uvjetima. Znači imamo do 10. tjedna trudnoće, žena može obaviti pobačaj bez ikakve medicinske indikacije. U slučaju da postoji medicinska indikacija, onda je taj pobačaj moguće obaviti i nakon 10. tjedna trudnoće i mislim da ta zakonska regulativa je sasvim dobra i da nju ne treba mijenjati.“

Ostali članovi Mosta i reakcije

Te su izjave, iako primarno izjava Marije Selak Raspudić, pobudile reakcije i medija i članova Mosta (1,2,3). Tako je Marin Miletić rekao da se ona krivo izrazila, što je – prema napisima Novog lista – za njih demantirala rekavši da je njen stav da je pobačaj odluka žene.

Rekla im je: „Moje je stajalište o kompleksnoj temi pobačaja poznato od mog ulaska u javni prostor. U toj debati na koju se kolega referira, postavljeno mi je jedno vrlo nespretno formulirano blic pitanje, na koje smo mogli odgovoriti samo s da ili ne. Sjećam se da se spominjalo i to je li pobačaj odluka žene, a moj je stav da jest.“

Dodala je da je jasno da smatra da život treba uvijek štiti. „Društvo mora stvoriti sve preduvjete kako do pobačaja ne bi dolazilo i nadam se da ćemo dugoročno pobačaj nadići kao takav“, zaključila je Selak Raspudić.

Marin Miletić je na svom Facebook profilu objavio video u kojem govori: „život vrijedi od začeća do naravne smrti i moramo podignuti razinu svijesti kod naroda, ali ne samo kod naroda, nego i kod političara gdje god oni bili i kome god pripadali… o vrijednosti života.“ Zaključno je naglasio važnost promicanja kulture života.

Nino Raspudić je, također (prema pisanju Faktografa 17. lipnja 2020. godine), gostujući na N1 televiziji, kazao da život počinje začećem i da se zalaže za zaštitu života od začeća. Uz to, dodao je „Pobačaj je ubojstvo. Taj nasilni prekid života je ubojstvo jer je jasno i po struci da život počinje začećem i život treba braniti. Ne znači to samo zabrana, mislim da treba ići proaktivno, da treba pomoći ženama“.

Posebno se zapleo po pitanju pobačaja u slučaju silovanja o čemu je tada pisao i Faktograf.

Program Mosta

Nakon praćenja različitih debata i istupa, Portal Vigilare poziva čitateljstvo da glasa za „pro-life“ kandidate i kandidatkinje na izborima. U svojoj analizi kažu da Most u svom programu nema ništa napisano o pravu na život za nerođene. Odlučile smo to provjeriti.

Pregledom izbornog programa MOST-a i Hrvatskih suverenista (urednica Marija Selak Raspudić) uočile smo da u njemu nije adresirano pitanje pobačaja ili medicinskog prekida trudnoće. Cjelokupni program smo pretraživale korištenjem ključnih riječi “pobačaj”, “trudnoća”, “prekid” i “život”.U potpunosti smo iščitale sekciju devet pod nazivom “Dostupnost i održivost zdravstvenih usluga”. Ovo ukazuje na nastavak prakse neizjašnjavanja MOST-a o pitanju pobačaja u programskim dokumentima. I u političkoj Deklaraciji iz 2022. godine, koja trenutno nije dostupna, o ovoj temi se nije progovaralo, već se podržalo „slobodu prava na priziv savjesti“ te se istaknula „nepovredivost života“. O tome su izvijestili neki mediji (1,2), a to je potvrdio i Nikola Grmoja u intervjuu za N1. Vezano uz potonje, valja napomenuti da u aktualnom izbornom programu MOST-a i Hrvatskih suverenista nisu spominjani ni pojmovi nepovredivosti života te priziva savjesti.

Ne postoji jasan stav

Iz svega navedenog, iako nismo provjerili sve stavove predstavnika ove političke stranke, zaključujemo da su stavovi predstavnika MOST-a po pitanju pobačaja različiti. Uz to, u programskim dokumentima MOST-a nije navedeno jasno zauzimanje stava stranke kada pričamo o pobačaju.

*Dopuna 24. travanj: Marija Selak Raspudić, gostujući u emisiji “Sistematski” (10. travanj), komentirajući mogućnost referenduma o pobačaju je izjavila: “…istodobno imamo strašnu opasnost koja se nadvila nad nama, da će se pobačaj zabraniti, premda dvije trećine glasača koji će oživotvoriti svoju volju kroz demokraciju je protiv toga. Voljela bih znati kako to jedno, po osnovnim načelima logike, može proizlaziti iz drugog.” Kasnije je rekla da nikada nije rekla da pravo na pobačaj treba reducirati. Na pitanje treba li ga u Hrvatskoj reducirati izjavila je: “Trenutno je zakonom dozvoljen i legalan pobačaj, a on je dostupan u društvu i na način da može cijela ustanova imati priziv savjesti. A ako ima cijela ustanova priziv savjesti onda imate jednu drugu zakonsku mogućnost, a to je da unajmite (pod navodnicima) osobu iz neke druge ustanove koja će doći i obaviti taj zahvat. Ono za što se osobno zalažem – je za to da mi imamo specijalizirane, to je praksa u većini zapadnih zemalja i to će vam reći ginekolozi i stručnjaci, da imamo specijalizirane ustanove koje će, ukoliko je taj pobačaj dozvoljen, obavljati pobačaj. On ne mora biti dostupan u svakoj bolnici nego treba biti zakonski, ako je on dostupan – mogu i postojati određene ustanove specijalizirane za to. Ja sam javno više puta rekla svoj stav o ovoj temi. Smatram da bi puno više trebali govoriti o zaštiti života i svim onim mehanizmima koje ćemo iskoristiti i koje imamo u društvu, zato i imamo cijeli niz demografskih mjera, da pobačaj kao takav nadiđemo.” Dodala je da je njen stav da život počinje začećem te da imamo dostupnu medicinsku dijagnostiku koja može pratiti život od začeća. I da bi pobačaj dugoročno trebalo eliminirati, kao i da je medicinski induciran pobačaj “druga stvar”.

Dodatno, na press konferenciji za medije 24. travnja (nakon izlaska iz Mosta) rekla je: “I ja mislim da se život treba štititi, pitanje je načina na koje se štiti. Ja mislim da zabrana pobačaja nije rješenje.“

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Gdje su žene u izbornom procesu?

Posted on April 11, 2024April 25, 2024 by info@libela.org

Kao i u svakom izbornom ciklusu, Državno izborno povjerenstvo (DIP) objavilo je pravovaljane kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica za izbore za Hrvatski sabor. Oni će se održati 17. travnja ove godine.

U svojim službenim statistikama DIP je objavio da je ukupno na svim listama, u svim izbornim jedinicama, kandidirano 57.91% muških i 42.09% ženskih kandidata/inja, od čega je 9.68% muškaraca i 8.98% žena mlađih od 30 godina. Ukupno 32 liste od 165 nisu zadovoljile zakonsku kvotu od 40% kandidatkinja podzastupljenog spola. DIP je objavio statistiku spolne zastupljenosti predloženih kandidata/inja na listama odnosno (ne)zadovoljenosti kvote od 40% po izbornim jedinicama i po predlagateljima.

Za potrebe ove analize fokusirale smo se na liste stranaka i koalicija koje po anketnim procjenama imaju šanse prijeći izborni prag i osvojiti mandate u sljedećem sazivu Hrvatskog Sabora – Domovinski pokret i partneri, HDZ i partneri, MOST i partneri, Možemo! i partneri te Koalicija Rijeke pravde.

Analizirale smo:

Je li zadovoljena kvota od minimalno 40% žena na listama
Nalaze li se žene na višim mjestima lista (1. – 7.) ili na nižim mjestima (8. – 14.)
Koliko ima nositeljica lista tj. žena na prvom mjestu na listi
Je li na listama postignut rodni paritet tj. 50% zastupljenosti oba spola
Je li pri sastavljanju lista korišten tzv. ZIP sustav tj. naizmjenično pozicioniranje oba spola na listama (jedan muškarac – jedna žena ili jedna žena – jedan muškarac)
Koliko je ženskih osoba do 30 godina kandidirano u odnosu na muške osobe do 30 godina

Domovinski pokret i partneri

Domovinski pokret i partneri predložili su pravovaljane kandidacijske liste u 10 izbornih jedinica. Na njima imaju ukupno 54 ili 38.57% žena. Žene uglavnom raspoređuju na nižim mjestima na listama, osim u tri izborne jedinice (V., VIII. i X.). U tom smislu, ističe se VIII. Izborna jedinica gdje su na višim mjestima liste sve žene, osim na prvom, a to je ujedno i jedina izborna jedinica u kojoj je postignut rodni paritet. Najmanje žena, samo tri, imaju na listi u II. Izbornoj jedinici. Pri slaganju lista nije korišten ZIP sustav. U četiri izborne jedinice (II.,IV.,V. i VI.) nisu zadovoljili zakonsku kvotu od minimalno 40% žena. To znači da bi trebali platiti prekršajnu kaznu u iznosu od 26.544 eura. Niti u jednoj izbornoj jedinici nemaju nositeljicu liste. Na svojim listama kandidirali su 5% ili sedam muških osoba mlađih od 30 godina i 0.71% ili jednu žensku osobu.

HDZ i partneri

HDZ i partneri kandidirali su ukupno 39 ili 25.33% žena na svojim kandidacijskim listama koje su pravovaljano predložili u 11 izbornih jedinica. Žene se u osam izbornih jedinica nalaze na nižem dijelu liste. Na višim mjestima lista u nekim izbornim jedinicama nemaju nijednu ženu (II., VI.), dok u ostalima imaju 1, 2 ili 3. Kvotu od 40% žena su zadovoljili samo u dvije izborne jedinice (VII. i XI.). To znači da bi zbog kršenja zakonskih odredbi trebali platiti iznos od 59.724 eura. Najmanje žena, samo dvije, imaju na listama u IV. I IX. izbornoj jedinici. S druge strane, u jednoj, VII. izbornoj jedinici postignut je rodni paritet. Liste im, posljedično, nisu slagane korištenjem ZIP sustava, a niti na jednoj listi nemaju nositeljicu. Što se tiče osoba mlađih od 30 godina, na listama imaju 0.65% ili jednog muškarca i nijednu ženu.

MOST i partneri

MOST i partneri predložili su pravovaljane kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica i na njima su kandidirali ukupno 68 ili 44.16% žena. Što se tiče rasporeda žena na listama, u šest izbornih jedinica ih raspoređuju na višim dijelovima liste (I., II., IV.) ili ravnomjerno na višim i nižim dijelovima lista (III., VIII. i XI.). U preostalih pet (V., VI., VII., IX., X.) više se žena nalaze na nižim mjestima. U ovom kontekstu, najnepovoljnija za žene je X. izborna jedinica u kojoj imaju samo jednu na višim mjestima.

U svim izbornim jedinicama poštovali su odredbu o kvotama i kandidirali minimalno 40% žena. U dvije izborne jedinice (I. i II.) postigli su rodni paritet, a u preostalima su kandidirali šest ili 42.86% žena. Pri slaganju lista, ZIP sustav su koristili samo u jednoj, i to I. izbornoj jedinici, u kojoj imaju i jedinu nositeljicu liste. Na listama su kandidirali najviše osoba mlađih od 30 godina – 8.44% ili trinaest muških i 5.84% ili devet ženskih osoba.

Možemo! i partneri

Možemo! i partneri predložili su pravovaljane kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica. Jedini imaju kandidirano više žena nego muškaraca na svojim listama, ukupno 79 ili 53.74% žena. Na svim listama žene im se nalaze na višim mjestima (I., III., IV., VIII., X. i XI.) ili su ravnomjerno raspoređene po listi (II., V., VI. I IX.), osim u jednoj izbornoj jedinici (VII.) gdje imaju pet žena na nižim mjestima i četiri na višim. U svim izbornim jedinicama, osim u VI., imaju minimalno četiri žene na prvih sedam mjesta liste. U osam izbornih jedinica (I., II., IV., V., VII., VIII., IX. i XI.) imaju nositeljice lista.

ZIP sustav nije dosljedno korišten pri slaganju izbornih lista. Rodni paritet postignut je u dvije izborne jedinice (IV. i VIII.). U sedam izbornih jedinica kandidirali su više žena nego muškaraca – osam žena ili 57.14% imaju u šest izbornih jedinica (II., III., V., IX., X. i XI.), a devet žena ili 64.29% imaju u jednoj, i to VII. izbornoj jedinici. U preostale dvije (I. i VI.) kandidirali su šest ili 42.86% žena. Posljedično, u svim izbornim jedinicama su kandidirali minimalno 40% žena.

U službenim statistikama DIP-a navedeno je da jedna lista ovih predlagatelja ne zadovoljava zakonske odredbe o kvotama te pretpostavljamo da se radi o VII. izbornoj jedinici gdje nije kandidirano minimalnih 40% muškaraca, nego njih pet ili 35.71%. Navedeno bi značilo da zbog nepoštivanja zakonskih odredbi o kvotama moraju platiti kazne u iznosu od 6636 eura. Na svojim listama kandidirali su 4.76% ili sedam muškaraca mlađih od 30 godina i 3.40% ili pet žena.

Koalicija Rijeke pravde (SDP i partneri)

Koalicija Rijeke pravde predvođena SDP-om kandidirala je ukupno 68 ili 48.57% žena na pravovaljano predloženim kandidacijskim listama u 10 izbornih jedinica. Što se tiče rasporeda žena po mjestima na listama, u četiri izborne jedinice (I., II., III. I VII.) imaju više žena na višem dijelu lista, u dvije (V. i VIII.) ih ravnomjerno raspoređuju na višim i nižim mjestima, dok u četiri izborne jedinice (IV., VI., IX. i X.) više žena imaju na nižim nego na višim mjestima na listi. U svim izbornim jedinicama poštovana je kvota od minimalno 40% žena.

U šest izbornih jedinica (I., II., III., IV., VI. i IX.) postignut je rodni paritet, u jednoj (X.) imaju više žena, i to osam ili 57.14%, dok u preostale tri (V., VII. i VIII.) na listama imaju šest ili 42.86% žena. Pri slaganju lista ZIP sustav je dosljedno korišten u jednoj, V. izbornoj jedinici. U dvije izborne jedinice (VII. i IX.) imaju nositeljice liste. Na listama su kandidirali 1.43% ili dvije muške osobe mlađe od 30. godina i 2.14% ili tri ženske.

Ukupni zbir

Ukupno su analizirane stranke i koalicije kandidirale 735 osoba od čega 308 ili 41.9% žena i 427 ili 58.1% muškaraca. Osoba mlađih od 30 godina kandidirali su 48 od čega 30 ili 4.08% muškaraca i 18 ili 2.45% žena. Što se tiče izbornih jedinica, najviše žena su kandidirali u VII. izbornoj jedinici i to njih 34 ili 48.57%, a najmanje u VI. izbornoj jedinici, njih 26 ili 37.14%.

Iako su analizirane stranke ukupno kandidirale 41.90% žena na svojim listama, među njima postoje znatne razlike. Tako HDZ ne poštuje zakonsku kvotu u devet izbornih jedinica, a Domovinski pokret u četiri. Preostale stranke zadovoljile su kvotu od 40%, ali raspored žena na listama se razlikuje. Dok su žene na listama Možemo! uglavnom na višim mjestima ili ravnomjerno raspoređene po listama, koalicija Rijeke pravde u četiri izborne jedinice smješta žene na niža mjesta, a MOST u pet.

Što se tiče nositeljica lista, situacija je slična. Možemo! ih ima osam, Rijeke pravde dvije, MOST jednu, a Domovinski pokret i HDZ niti jednu. Žene i muškarci mlađi od 30 godina i dalje su zastupljene/i ispod 10%.

Imaju li žene jednake šanse kao muškarci ući u Sabor?

Navedeni podaci slični su onima iz 2020. godine kada smo, također, radile ovakvu analizu. Uzimajući navedeno u obzir, poprilično je jasno da žene nemaju jednak položaj niti jednake šanse kao muškarci u ovom izbornom procesu. Prvenstveno jer nisu uopće na listama ili nisu na prvim mjestima na listama. Također, nisu na višim pozicijama ili pozicijama na kojima imaju šanse ući u Sabor. Uz to, liste se uglavnom ne slažu koristeći rodni paritet i ZIP sustav kao principe ravnopravnosti. Pitanje je zašto su stranke odustale od principa rodne ravnopravnosti pri odabiru kandidata/kinja za liste, kao i zašto se odlučuju plaćati novčane kazne umjesto poštivati zakonske odredbe o kvotama?

Intencija kvota na izbornim listama jest osigurati zastupljenost žena na svim razinama vlasti te omogućiti ravnopravno sudjelovanje u političkom djelovanju. Međutim, dosadašnja izborna praksa nam pokazuje da će navedeno biti teže postići ako se propisuju novčane sankcije za nepoštivanje zakonskih odredaba umjesto da sankcija bude odbacivanje lista koje ne zadovolje kvotu. Isto tako, ako uzmemo u obzir činjenicu da većina stranaka koje jesu zadovoljile kvotu, ne omogućuju jednake šanse ženama na listama i u izbornom procesu, pa postavlja se pitanje smisla ovakve zakonske odredbe o kvotama.

Kako se već liste trenutno ne odbacuju, možda bi bilo bolje kao zakonsku posebnu mjeru propisati minimalnu zastupljenost od 40 posto podzastupljenog spola u predstavničkim tijelima, na svim razinama vlasti.

Kao i u svim dosadašnjim izbornim procesima, zaključujemo da smo još uvijek daleko od postizanja načela ravnopravnosti u hrvatskoj politici.

Zastupnici vukovarsko – srijemskog HDZ-a različito glasali o ratifikaciji Istanbulske konvencije

Posted on April 10, 2024April 10, 2024 by info@libela.org

U petak, 05. travnja, održao se izborni specijal RTL Direkta. U njemu su se sučelili Sandra Benčić (Možemo!), Nikola Grmoja (MOST) i Ivan Penava (Domovinski pokret).

Debatiralo se, između ostalog, o nasilju i nasilju nad ženama. Damira Gregoret, voditeljica emisije, upitala je Ivana Penavu je li tako da su oni (Domovinski pokret) najavili deratifikaciju Istanbulske konvencije, koja ima za cilj zaštitu žena od nasilja. Podsjetimo, ratifikacija je u Saboru izglasana 13. travnja 2018. godine (1,2,3).

Penava je objašnjavao da u Domovinskom pokretu imaju nultu toleranciju na nasilje, posebice prema slabijima. Uz to, naglasio je da ih smeta dio Konvencije povezan s „rodnom ideologijom“. Brzo potom, Nikola Grmoja je rekao da se nasilje prema bilo kome, pa i ženama, ne rješava nikakvim konvencijama i dodao: „to je pokazala i ova Istanbulska konvencija. Zato sam i glasao u Hrvatskom Saboru protiv nje. Tada je gospodin Penava bio u HDZ-u. On je tada podržavao i vukovarsko – srijemski HDZ, Istanbulsku konvenciju“.

Na to je Penava rekao da mu je žao vidjeti da političari, posebice oni koji pretendiraju za poziciju premijera, koriste neistine. Dodao je: „Kada prozivate mene da sam bio za nešto, dajte barem to provjerite. Znači ovo što ste izrekli je duboka neistina. Da ne kažem težu riječ.“

Rasprava tu nije stala. Grmoja je rekao da nije neistina, da ima slika iza Gordana Jandrokovića da je vukovarsko – srijemski HDZ jednoglasno podržao Istanbulsku konvenciju. Iz toga nije bilo jasno misli li direktno na Penavu ili navedeni ogranak stranke. Ipak, Penava mu je odgovorio da ne govori istinu kada kaže da je vukovarsko – srijemski HDZ podržao Istanbulsku konvenciju.

Koja je svrha Istanbulske konvencije?

Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) ima svrhu:

zaštiti žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji
pridonijeti suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promicati punu ravnopravnost žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena
izraditi sveobuhvatni okvir, politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
promicati međunarodnu suradnju radi suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
pružiti potporu i pomoć organizacijama i tijelima nadležnim za provedbu zakona učinkovitom suradnjom radi usvajanja sveobuhvatnog pristupa suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Implementacija u Hrvatskoj

GREVIO (stručno tijelo za nadzor provedbe Istanbulske konvencije pri Vijeću Europe) u rujnu prošle godine objavio je prvo izvješće o implementaciji Istanbulske konvencije u RH. Hrvatska je dobila niz preporuka, njih 68. GREVIO je u izvještaju naznačio da se nedovoljna pozornost posvećuje izradi politika i zakonskim aktima, kao i pružanju usluga ženama koje su izložene nasilju samo zato što su žene. Naglasili su da postoji velika potreba za sustavnijim i rodno specifičnijim osposobljavanjem svih relevantnih stručnjaka koji su u interakciji sa žrtvama nasilja nad ženama.

Neke od mjera koje bi RH trebala provesti su: donijeti cijeli niz rodno osjetljivih politika i strategija fokusiranih na nasilje nad ženama, obvezne edukacije policije, sudstva, državnog odvjetništva i ostalih relevantnih djelatnika/ica, osigurati brze i cjelovite reakcije na rodno utemeljeno nasilje, žurno postupati u svim slučajevima prijave nasilnog postupanja granične policije nad imigrantkinjama, povećati broj skloništa za žrtve nasilja u obitelji i osigurati minimalne standarde u njima. Cijeli izvještaj možete pročitati ovdje.

Što to smeta Domovinskom pokretu?

Konvencija između ostalog definira i „rod“ kao društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Uz to, „rodno utemeljeno nasilje nad ženama“ definira kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.

Definicija roda je primarno usmjerena na obvezu sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama unutar šireg okvira postizanja ravnopravnosti između žena i muškaraca.

Više o samom terminu, kao i o tome zašto se Istanbulska konvencija ne može ratificirati samo u dijelu koji se odnosi na „rodnu ideologiju“ (kako je Ivan Penava najavljivao) pisao je i Faktograf prije mjesec dana.

Istanbulska konvencija jednoglasno podržana na županijskom odboru HDZ-a Vukovarsko – srijemske županije

Analizirajući izjave sučeljavanja, Faktograf je naišao na vijest u kojoj na stranicama tog ogranka HDZ-a piše da je vukovarsko – srijemski HDZ dao punu podršku ratifikaciji Konvencije. Također, našli su i fotografiju na kojoj se Penava nalazi iza Gordana Jandrokovića, kako Grmoja i navodi. Više možete pročitati ovdje.

U toj vijesti stoji: “Županijski odbor HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije na svojoj je sinoćnjoj sjednici, održanoj u Vinkovcima, jednoglasno dao punu podršku našoj Vladi i predsjedniku Andreju Plenkoviću za nastavak procesa ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji – s interpretativnom izjavom kojom se otklanjaju njena kriva tumačenja i moguće dvojbe.”

Tko je glasovao za ratifikaciju Istanbulske konvencije?

No, kakva je bila situacija 13. travnja 2018. godine kada se glasovalo za ratifikaciju Konvencije? Za ratifikaciju glasalo je 110 zastupnika i zastupnica tadašnjeg saziva Hrvatskog sabora. Dvoje je bilo suzdržanih, a 30 je glasalo protiv. Među 30 je bilo 14 zastupnika i zastupnica iz redova HDZ-a.

*Zastupnici i zastupnice HDZ-a koji/e su glasali/e protiv ratifikacije*

Glasanje za ratifikaciju Istanbulske konvencije održalo se u devetom sazivu Hrvatskog sabora (14.10.2016. – 22.07.2020.). U petoj izbornoj jedinici, koja je obuhvaćala Požeško – slavonsku županiju, Brodsko – posavsku županiju i Vukovarsko – srijemsku županiju, u Sabor su izabrani sljedeći zastupnici i zastupnice iz redova HDZ-a: Marijana Balić (zamjenica Ivana Penave), Stevo Culej, Pero Ćosić, Mladen Karlić, Franjo Lucić, Ljubica Maksimčuk (zamjenica Zdravka Marića), Dražen Milinković i Marko Šimić (zamjenik Danijela Marušića). Važno je napomenuti da je u doba glasanja za ratifikaciju Istanbulske konvencije zastupnika Dražena Milinkovića mijenjao Davor Miličević.

Od navedenih, ZA ratifikaciju Istanbulske konvencije su glasali: Marijana Balić, Pero Ćosić, Mladen Karlić, Ljubica Maksimčuk, Davor Miličević i Marko Šimić.

PROTIV su glasali Stevo Culej i Franjo Lucić.

Od navedenih, zastupnici iz vukovarsko – srijemskog HDZ – a tada su bili Stevo Culej, Marijana Balić, Davor Miličević i Mladen Karlić.

Dakle, protiv je glasao Stevo Culej. Za ratifikaciju su glasali Mladen Karlić, Davor Miličević i Marijana Balić, koja je zamijenila Ivana Penavu. On nije glasao. Naime, Penavi je mandat u mirovanje stavljen 20. listopada 2016. godine.

Iz svega navedenog, zaključujemo da je vukovarsko – srijemski HDZ, na županijskom odboru jednoglasno podržao ratifikaciju Konvencije. No, kad se za nju glasalo u Hrvatskom saboru, njihovi zastupnici i zastupnice nisu bili jednoglasni. Odnosno, jedan je zastupnik glasao protiv, dok je troje zastupnika glasalo za, uključujući Marijanu Balić, koja je zamijenila Ivana Penavu. Sukladno tomu, izjava Nikole Grmoje da je vukovarsko – srijemski HDZ jednoglasno podržao ratifikaciju Istanbulske konvencije je točna, u smislu podržavanja na razini županijskog odbora. Nije nam poznato je li na tom odboru bio prisutan Stevo Culej, koji je glasao protiv ratifikacije Istanbulske konvencije 13. travnja 2018. godine.

UN donio povijesnu rezoluciju kojoj je cilj zaštita prava interspolnih osoba

Posted on April 8, 2024April 8, 2024 by info@libela.org

Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda donijelo je prvu rezoluciju u povijesti kojoj je namjera zaštititi prava interspolnih osoba. Time se pokazala međunarodna odlučnost da se reagira na kršenje njihovih ljudskih prava.

Puno ime rezolucije je “Borba protiv diskriminacije, nasilja i štetnih praksi protiv interspolnih osoba”.

Djeca rođena s varijacijama u spolnim karakteristikama često su podvrgnuta operacijama “normalizacije”. One su nepovratne, rizične i medicinski nepotrebne. Otprilike 1.7 posto djece rođeno je interspolno, što se definira spolnim karakteristikama koje se ne uklapaju u binarnu podjelu na muško i žensko.

Od 1950-e, tu se djecu podvrgavalo medicinski nepotrebnim operacijama, kao što je smanjenje veličine klitorisa, što može rezultirati ožiljcima, sterilizacijom i psihološkom traumom. Unatoč rastućem konsenzusu da se podvrgavanje operacijama treba okončati, neki se roditelji i dalje suočavaju s pritiscima kirurga da ih izaberu za svoju djecu, koja su premlada da bi sudjelovala u odluci.

kolekTIRV: Većina operacija nije nužna za zdravlje djeteta

U Hrvatskoj je ovu rezoluciju s velikim odobravanjem dočekala i udruga kolekTIRV, s kojom smo nedavno imale intervju.

“Interspolnost nije transrodnost. Interspolne osobe su one koje su rođene s varijacijama u spolnim karakteristikama koje se ne uklapaju u tipične definicije muškog ili ženskog tijela. U mnogim slučajevima, bebe se rađaju s tijelima koja ne odgovaraju uobičajenim očekivanjima o spolu, što može uključivati različite kombinacije kromosoma, gonada i genitalija”, naglašavaju iz kolekTIRV-a.

I oni naglašavaju kao u Hrvatskoj, kao i u većini zemalja, postoji praksa podvrgavanja interspolne djece nizu invazivnih operacija kako bi se njihova tijela prilagodila društvenim normama muškog i ženskog tijela.

“Većina ovih operacija nije nužna za zdravlje djeteta i često se provode bez informiranog pristanka, što dovodi do dugotrajnih fizičkih i emocionalnih posljedica. Interspolne osobe suočavaju se s velikom stigmom koja može dovesti do tajenja njihovih medicinskih podataka, čak i od samih osoba. To stvara dodatne prepreke u ostvarivanju njihovih prava i pristupu adekvatnoj zdravstvenoj skrbi”, poručuju iz kolekTIRV-a.

Usvajanje rezolucije smatraju prekretnicom u priznavanju prava interspolnih osoba. Također, nadaju se da će biti implementirana u zakonske okvire Hrvatske. Što, u konačnici, može okončati praksu nepotrebnih operacija i osigurati poštivanje ljudskih prava interspolnih osoba.

Zagreb – Brežice: 50 km, put dug 100 godina samoće (drugi dio)

Posted on April 8, 2024 by info@libela.org

Istraživanje sam počela usmenim upitom Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ). Kolege iz Službe za javno zdravstvo HZJZ-a odgovorili su na moj upit o pobačajima u Hrvatskoj 2022. godine profesionalnom odgovornošću ustanove zadužene za zdravstvenu statistiku države.

Dobila sam sljedeće podatke (HZJZ):

2022. godine, u Republici Hrvatskoj zabilježeno je 7.996 slučajeva pobačaja (MKB-10: O00 – O06), od čega 3.041 legalno induciran pobačaj (MKB-10: 004).

Prema Eurostatu, koji crpi podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj legalno induciranih pobačaja (na zahtjev) jedan je od najnižih u Europi, sa stopom 9,6 (broj pobačaja na zahtjev na 1000 žena 15-45 godina) i omjerom 73 (broj pobačaja na zahtjev na 1000 živorođenih).

Fertilnost, pak, je niska, 1,58 tj. ispod 2, što utječe na demografsku ravnotežu (kao u većini europskih zemalja). No, to je ipak bolja stopa fertilnosti od one koju ima Malta (1,38). U kojoj je, da podsjetim, pobačaj apsolutno zabranjen.

Podaci iz Brežica

Prema podacima dobivenim dobrotom od odgovornih, 207 građanki RH dobilo je 2022. profesionalnu uslugu prekida trudnoće na zahtjev u SB Brežice. Od toga je bilo 205 medikamentnih i 2 kirurška pobačaja.

Odljev u ilegalu također postoji kao i odlazak na pobačaj u druge (pogranične) sredine (iskustvo autorice).

Medikamentni pobačaj u Hrvatskoj i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije

Posebno me zanimala problematika medikamentnog pobačaja. Stoga sam pokušala prikazati situaciju u Hrvatskoj. Pritom sam svjesna da kao profesija u tom aspektu reproduktivnih zdravstvenih mjera zaostajemo i za Europom ali i globalno. Medikamentna metoda prekida trudnoće u većini je zemalja EU zastupljena u visokome postotku.

U Hrvatskoj se medikamentni pobačaji rade od 2015. godine, zahvaljujući Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Interventnim uvozom potrebnih lijekova započela je uobičajena praksa, opisana u članku objavljenom u Liječničkom vjesniku 2020. Registracija lijekova u Hrvatskoj i mogućnost distribucije počela je 2019. godine.

U ožujku 2022. godine, Svjetska zdravstvena organizacija objavila je ažurirane smjernice koje objedinjuju trenutne dokaze i najbolje prakse za pružanje kvalitetne skrbi o pobačaju. Ove smjernice prvi put uključuju i institut tj. samokontrolu medikamentnog pobačaja kao potpuno siguran i preporučeni model skrbi o pobačaju.

Tijekom vremena, s porastom znanja, dostupnosti i uporabe lijekova (mifepriston, mizoprostol) pobačaji bi bili mogući i izvan kliničkih okruženja. Paradigma sigurnog pobačaja – temeljena na metodi, pružatelju usluga i okruženju – promijenila se. To ukazuje da takva paradigma nije izravno povezana s biomedicinskim rizikom.

Nove smjernice imaju potencijal promijeniti pristup pobačaju samo ako međunarodna tijela, vlade i zdravstveni sustavi prošire dostupnost lijekova za pobačaj, ali uz uvjet podrške zdravstvenoga sustava.

Rezultati istraživanja temeljem upita prema Zakonu o pravu na pristup informacijama

Upite s pitanjima (o broju pobačaja, raspodjeli po dobi, broju medikamentnih pobačaja i od kada se vrše ako se vrše, broju kirurških pobačaja, može li žena birati metodu u okviru informiranoga pristanka te o broju prizivača) poslala sam 21. kolovoza 2023. godine službenicima za informiranja ustanova koje su ovlaštene za vršenje pobačaja. U zakonskome roku, na upit su odgovorile 24 ustanove.

Te sam rezultate predstavila FEMM Odboru (Tablica 1) uz obećanje da ću im preostale podatke podastrijeti čim ih dobijem, nakon odvjetničke intervencije i intervencije državnog povjerenika za informiranje (Tablica 2).

Tablica 1

Rezultati istraživanja o broju i načinu dovršenja pobačaja na zahtjev žene za 2022. godinu
Zdravstvena ustanova / Health facility	Broj pobačaja na zahtjev	Vrši li se medikamentni pobačaj i od koje godine	Broj kirurških pobačaja	Broj medikamentnih pobačaja	Može li žena birati metodu
Ukupan broj – Total number	2471		1.070	1.401
Klinički bolnički centar Zagreb	272	Da od 2019.	0	272	Ne
Klinički bolnički centar Split	61	Da od 2020.	0	61	Da
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice	79	Da od 2019.	12	67	Da
Klinički bolnički centar Rijeka	318	Da od 2015.	40	278	Da
Klinički bolnički centar Osijek	202	Ne	202	0	Ne
Klinička bolnica “Merkur”	226	Ne	226	0	Ne
Klinička bolnica “Sveti Duh”	27	Da od 10/ 2022	0	27	Ne
Opća bolnica “Dr. Anđelko Višić” Bjelovar	40	Da od 2023.	40	0	Da
Županijska bolnica Čakovec	112	Da od 2020.	104	8	Da
Opća bolnica Gospić	23	Da od 2023.	23	0	Da
Opća bolnica Karlovac	106	Da od 2019.	1	105	Da
Opća i veteranska bolnica “Hrvatski ponos” Knin	0	Da od 2020.	0	0	Da
Opća bolnica “Dr. Tomislav Bardek” Koprivnica	99	Da od 2019.	42	57	Da
Opća županijska bolnica Našice	0	Ne	0	0	Ne
Opća bolnica Nova Gradiška	0	Ne	0	0	Ne
Opća bolnica i bolnica branitelja domovinskog rata Ogulin	13	Ne	13	0	Ne
Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana	34	Da od 2022.	29	5	Ne
Opća bolnica Pula	253	Da od 2016.	19	234	Da
Opća bolnica “Dr. Ivo Pedišić” Sisak	177	Da od 2019.	26	151	Da
Opća bolnica “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod	38	Ne	38	0	Ne
Opća bolnica Varaždin	200	Da od 2019.	93	107	Da
Opća bolnica Virovitica	24	Ne	24	0	Ne
Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana	58	Ne	58	0	Ne
Rodilište i poliklinika Podobnik	109	Da od 2017.	80	29	Da

Iz tablice je vidljivo da tri ovlaštene ustanove uskraćuju skrb o pobačaju na zahtjev.

Vidljivo je, također, da se u tri velike kliničke bolnice vrše samo medikamentni pobačaji. U dva od ta tri centra mogućnost izbora metode ne postoji. Većina žena, uz dobru informiranost, doista se priklanja medikamentnom pobačaju. No, što s onima koje nisu pripravne na proceduru medikamentnog prekida i žele kirurški? Ili imaju (rijetke) kontraindikacije za medikamentni prekid?

Zaključno, u 11 od 24 ovlaštene ustanove mogućnost izbora metode ne postoji. U jednima jer se ne rade medikamentni pobačaji, u drugima jer se ne rade kirurški.

U Francuskoj je RU-486 odobren 1988., u UK 1991. U Hrvatskoj se u KBC Rijeka s tom praksom počelo 2015. Neke ustanove uvele su medikamentni pobačaj 2023. Za svaku je pohvalu da se metoda prihvaća, ali činjenica da danas razgovaramo o samokontroli medikamentnog pobačaja i telemedicini, tužno ocrtava u kojoj je mjeri ginekološka profesija zapustila reproduktivno zdravlje žena kad je riječ o pobačaju.

Tablica 2 – podaci dobiveni nakon odvjetničke intervencije i preko državnog povjerenika za informiranje

Rezultati istraživanja o broju i načinu dovršenja pobačaja na zahtjev žene za 2022. godinu
Zdravstvena ustanova / Health facility	Broj pobačaja na zahtjev	Vrši li se medikamentni pobačaj i od koje godine	Broj kirurških pobačaja	Broj medikamentnih pobačaja	Može li žena birati metodu
Ukupan broj – Total number	298		162	136
Opća bolnica Dubrovnik	41	Da od 2019.	0	41	Da
Opća bolnica Šibensko-kninske županije	59	–	18	41	–
Opća županijska bolnica Vinkovci	1	Ne	1	0	Ne
Nacionalna memorijalna bolnica “Dr. Juraj Njavro” Vukovar	47	Ne	47	0	Ne
Opća bolnica Zadar	150	Da od 2020.	96	54	Vrs. Da

Činjenica da javne ustanove navedene u tablici nisu odgovorile u zakonskome roku, ostavlja gorčinu kakvu izaziva neprofesionalnost. No, navodi i na potpuno krivi diskurs kada je u pitanju pobačaj koji, ponavljam, nije ideološki nego isključivo zdravstveni problem.

Neke ustanove (Opća bolnica Šibensko-kninske županije) pismenim su putem poslale odgovor, ali samo o broju i načinu vršenja pobačaja.

Neke ustanove pak, u kojima svi ginekolozi uskraćuju skrb o pobačaju, imaju ugovore s tzv. “vanjskim” ginekologom (OB Vinkovci).

Javni podaci u vezi s reproduktivnim zdravljem žena, posebno u vezi s dostupnošću pobačaju, važni su podaci za svako, pa tako i naše društvo i državu. Ovi podaci mogu pomoći ginekološkoj profesiji da poboljša sa svoje strane napokon i fertilitetnu stopu utječući na reproduktivno zdravlje žena. Oni moraju biti javno dostupni. Nedostupnost tih podataka vrijeđa dignitet profesije. No, povrijeđene su i sve žene koje trebaju profesionalnu pomoć, o kojemu god segmentu struke se radi.

Odgovor OB Požega stigao je krajem studenog 2023. godine. Prema dobivenim podacima, u 2022. godini, broj pobačaja na zahtjev je nula, a žena u okviru informiranog pristanka može birati metodu prekida trudnoće. Za odgovor na pitanje od koje se godine vrši medikamentni prekid trudnoće, upućuju na Internetsku stranicu bolnice na kojoj ne pronalazimo tu informaciju.

Broj pobačaja koji je dobiven upitima ovlaštenim ustanovama je 2769, a HZJZ navodi 3041 pobačaj u 2022. godini. Razliku bismo mogli tumačiti iskazanim brojem pobačaja u KB Merkur, ali samo do rujna 2022. (dislociranost odjela zbog preuređenja).

Tablica 3 – Postotak ginekologa koji odbijaju vršiti pobačaje iskazivanjem prigovora savjesti (postotak po pojedinoj ustanovi)

%	ustanove
100%	OB Vinkovci, OŽB Našice
50-100%	OB Bjelovar 75%, OB Dubrovnik 60%, OB Gospić 50%, KBC Osijek 74%, KBC Sestre milosrdnice 60%, KBC Split 76%, KB Sv. Duh 83%, OB Virovitica 83%, OB Zadar 60%, OB Zabok 60%, KBC Zagreb 81%, OB Požega 80%
1-49%	OB Čakovec 11%, KB Merkur 29%, OB Karlovac 8%, OB Knin 20%, OB Koprivnica 43%, OB Pula 17%, OB Slavonski Brod 42%, Rodilište Podobnik 17%, OB Varaždin 15%
0%	KBC Rijeka, OB Vukovar, OŽB Pakrac, OB Nova Gradiška, OB Ogulin, OB Sisak

Postotke broja ginekologa koji se prizivaju na savjest kada se radi o pobačaju, uskraćujući tako skrb svojim pacijenticama, grupirala sam zbog preglednosti.

Grupe sam formirala na ovaj način jer smatram da je nemoguće organizirati dobru skrb u okviru opstetričko-ginekološkog odjela, ukoliko svoju dužnost ne vrši pola kolektiva ili više. Izneseni podaci ukazuju na to da se još uvijek tolerira nedopustiv institucionalni priziv u pojedinim, iako manjim ustanovama.

Posebno valja problematizirati institute “ugovora s vanjskim ginekologom” (OB Vinkovci), zatim i mogućnost “funkcionalne integracije” (KBC Osijek i OŽB Našice) koja je za žene zapravo pravi simbol nedostupnosti, moguće ozbiljna prepreka pobačaju na zahtjev.

U OB Nova Gradiška priziv savjesti ne iskazuju ginekolozi nego šest specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, pa se pobačaji na zahtjev ne vrše. Potpuno je neprihvatljivo da se u ovakvoj situaciji ne uvede medikamentni pobačaj, ali i da se (prema WHO smjernicama) kirurški pobačaj ne radi uz liječenje boli nesteroidnim antireumaticima, u lokalnoj anesteziji s paracervikalnim blokom te uz analgo-sedaciju, što ovisi o gestacijskoj dobi. Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije ne preporučuju rutinsku generalnu anesteziju.

Zaključak

Medicinska zajednica u Hrvatskoj propustila je svojim autoritetom poboljšati dostupnost zakonom reguliranoga medicinskog zahvata tj. prekida trudnoće. Propustila je osigurati transparentnost i eliminirati stigmatizaciju žene. Pognula je glavu pred konzervativnim stavovima u svojim redovima, ali i pred dogmatskim stavovima, zacijelo pod utjecajem najveće vjerske zajednice.

Političkim snagama koje se zalažu za dostupnost usluga u području reproduktivnoga zdravlja nedostaje političke moći. Među onima koji takvu moć imaju, rijetki se u Hrvatskoj mogu usporediti s izvanrednom figurom jednoga Claudea Evina koji je usprkos otporima protuaborcijskih grupa naredio, u interesu javnog zdravlja, distribuciju RU 486, jer je “pilula za pobačaj postala moralno vlasništvo žena”.

Nadam se da će se zaustaviti trend stvarne nedostupnosti pobačaja, koji je toliko opasan za zdravlje i živote žena. U zemljama u kojima je na snazi zabrana pobačaja zbog nestručno izvedenih zahvata dnevno umre 110 žena. Nedostupnost pobačaja isto je toliko i nepravedna prema ženama. Ovim sam prikazom željela pokazati i u kolikoj je mjeri hipokrizija u obliku odbijanja vršenja dužnosti tj. iskazivanju priziva savjesti, uzela u Hrvatskoj maha, na štetu žena. Iz podataka koje sam iznijela vidljivo je da je Hrvatska medicinska zajednica duboko podijeljena.

Zakon koji regulira pitanje pobačaja jedan je i jasan. Očekujemo bolji, moderniji, temeljen ne samo na pravu na pobačaj, nego i na pravu na dostupnost sveobuhvatne seksualne edukacije i kontracepcije.

Samo sveobuhvatnom seksualnom edukacijom u školama i dostupnom kontracepcijom možemo utjecati, s medicinske strane, na smanjenje broja pobačaja na zahtjev žene. Depopulaciju u Hrvatskoj neće riješiti restriktivne i obsoletne politike. Riješit će je dobro organizirana država u kojoj su sloboda i socijalna sigurnost prioriteti, a sekularnost zajamčena.

Svakako, svi troškovi za usluge iz sfere reproduktivnoga zdravlja morale bi biti pokriveni obaveznim osiguranjem. Oni to nisu, niti su ikada bili. To je sramotno jer otvara put financijskim interesnim diskursima u vezi s tom zdravstvenom problematikom.

Ostaje da vidimo hoće li svi liječnici i sve medicinsko osoblje shvatiti, i kad će shvatiti, da znanstveni temelji medicine nemaju alternativu. I hoće li iz svoga diskursa u vezi s pobačajem eliminirati stavove utemeljene na religijskim razmišljanjima.

Do tad će žene iz Hrvatske koje žele profesionalnu uslugu i empatiju medicinskog osoblja odlaziti u Splošnu bolnišnicu Brežice. U kilometrima kratak put, ali za njih put sigurno dug 100 godina samoće. A toliko je, u nekim aspektima, u vezi s pravom žene na slobodno odlučivanje o rađanju djece, tj. pobačaju, daleko reproduktivna medicina u Hrvatskoj od one koja se prakticira u maloj slovenskoj pograničnoj bolnici u Brežicama.

Za bolje razumijevanje pojma samoće iz naslova preporučujem pročitati dvije knjige: Gabriel García Márquez, Sto godina samoće, v/b/z, Zagreb, 2017., Annie Ernaux, Događaj, Kulturtreger, Zagreb, 2022., te intervju s Dr. Bojanom Pinter.

Analiza bečkog instituta IMABE ne može se smatrati znanstveno relevantnom u međunarodnim okvirima

Posted on April 4, 2024May 24, 2024 by info@libela.org

Istraživanja i kvantitativni podaci kojima se koriste, pogodni su za različite manipulativne i netočne interpretacije. To je čest slučaj kad se radi o zdravlju, posebice (reproduktivnom) zdravlju žena. Manipulativna i netočna tumačenja istraživanja se često koriste kao argument za ograničavanje reproduktivnih prava žena.

Tako se posljednjih nekoliko mjeseci različiti mediji pozivaju na istraživanje Instituta za medicinsku antropologiju i bioetiku u Beču (IMABE) o učinku koji pobačaj ima na psihu žene. Radi se o medijima koji su bliski stavovima Katoličke crkve, ali i o katoličkim informativnim agencijama. (1,2,3,4) Tako naslovi članaka govore da je, zahvaljujući istraživanju IMABE-a, pokazano da “pobačaj radi zaštite psihičkog zdravlja žene nema uporište u znanosti”, da “nova studija pobija jedan od glavnih argumenata za pobačaj” i da se “prekid trudnoće u cilju zaštite psihičkog zdravlja žene ne oslanja se ni na kakvu znanstvenu spoznaju.”

Istraživanje koje je proveo IMABE obuhvaća 14 radova i pojedinačnih istraživanja o psihičkim posljedicama trudnoće, objavljenih u razdoblju od 2006. do 2018. godine. U istraživanju IMABE zaključuje: „hipoteza prema kojoj pobačaj ima pozitivan učinak na psihu žene se ne može poduprijeti ni jednim znanstvenim dokazom“.

Iako mediji njihov rad nazivaju istraživanjem, sami autori navode da se radi o analizi različitih istraživanja o psihičkim utjecajima pobačaja na zdravlje žena kroz propitkivanje metodoloških okvira koje su te studije koristile. Autori i autorica analize kažu da su uključivali studije koje su se često u znanosti smatrale referentnom točkom kod izrazito relevantnih znanstvenika/ica. Kriteriji analize su bili razina dokaza, kvaliteta studije i značaj studije.

Kućni časopis IMABE instituta

Kako bismo razjasnili o kakvom je radu riječ, kontaktirali smo Tanju Vučković Juroš, doktoricu znanosti sociologije sa specijalizacijom u istraživačkim metodama. „Članak koji analizira druga istraživanja je najčešće kategoriziran kao pregledni rad. Tehnički gledano, to nije istraživanje samo po sebi, iako kvalitetan pregledni rad (pogotovo onaj koji kritički i sustavno pristupa materiji i metodologiji) ima znanstveni doprinos te nije sam po sebi manje vrijedan od istraživačkog članka koji se temelji na konkretnom istraživanju”, kazala je. Ipak, dodala je kako bi se rad, da bi se smatrao istraživačkim, trebao temeljiti na originalno prikupljenim podacima ili pak na sekundarnim podacima (primjerice, podacima javno dostupnih istraživanja kao što je to Europska studija vrednota i slična istraživanja) koji su onda analizirani za potrebe te studije.

Osim toga, znanstveno relevantan rad u međunarodnim okvirima trebao bi imati recenzijski postupak i časopis u kojem je objavljen bi se trebao moći naći u relevantnim bazama znanstvenih časopisa. Ni mi, ni doktorica Vučković Juroš nismo mogli identificirati recenzijski postupak. Uz to, časopis Imago Hominis, u kojem je objavljenja analiza, nismo našli u relevantnim bazama kao što su Scopus ili Sherpa Romeo. Dok Scopus traži da časopisi zadovolje neke od uvjeta vezanih za urednički rad, citiranost i sl., Sherpa Romeo pruža samo informacije o politikama otvorenog pristupa znanstvenih časopisa (Imago Hominis ima otvoren pristup). Otvoreni pristup je slobodan, besplatan i neometan mrežni pristup digitalnim znanstvenim informacijama koji omogućava čitanje, pohranjivanje, distribuciju, pretraživanje, dohvaćanje, indeksiranje i/ili drugo zakonito korištenje.

„Dakle, ako ga nema u Scopusu koji radi ranking po određenim kriterijima kvalitete i znanstvenog impacta, te ga nema ni u Sherpi Romeo koji pak radi samo evidenciju, to me sve navodi na procjenu da se ne radi o znanstvenom časopisu“, kazala je Vučković Juroš.

Dodala je da ga je potražila i u DOAJ databazi svih časopisa otvorenog pristupa (u koji se, recimo, svi hrvatski znanstveni časopisi moraju prijaviti). Nije pronađen ni tamo.

Naša sugovornica je dodala: „iz svega toga, čini mi se da se radi o ‘kućnom’ časopisu tog instituta koji ne prolazi nikakvo vanjsko vrednovanje“. Tome u prilog ide i činjenica da su autori i autorica rada zaposlenici i vanjski suradnici Instituta, što bi u slučaju znanstvenog časopisa trebalo adresirati izjavom o konfliktu interesa (koji ne nalazimo).

Što piše u Turnaway studiji?

Prenoseći analizu IMABE -a, naši mediji su najčešće citirali jednu rečenicu. Naime, u analizi IMABE-a piše da, prema rezultatima jednog američkog istraživanja – 96% žena koje su namjeravale pobaciti nakon pet godina bile su sretne što im je dijete živo.

Čitanjem IMABE analize vidljivo je da se referiraju „Turnaway studiju“, koja je široko prepoznata u znanstvenom svijetu. Upravo Turnaway studija je pokazala da mit da žene koje se odluče za prekid trudnoće imaju veći rizik za razvoj depresije, anksioznosti, posttraumatskog stresa i ostalih mentalnih poteškoća – nije točan. U tom se istraživanju kroz pet godina pratilo gotovo 1000 žena u 21 državi kako bi se ispitala razlika između onih koje su željele prekinuti trudnoću, a nije im omogućena, i onih koje su prekinule trudnoću. Pet godina nakon prekida trudnoće, žene koje su imale pobačaj nisu u većoj mjeri prijavile negativne emocije ili suicidalne misli od žena kojima pobačaj nije omogućen. Više od 97% ispitanica izjavile su da je prekid trudnoće bio ispravna odluka.

Za podatak da je 96% žena koje su namjeravale pobaciti nakon pet godina sretno što im je dijete živo, autori i autorica IMABE – a tvrde da je to podatak koji Turnaway istraživanje ne želi tako prikazati. Ista se tvrdnja ponavlja i na još nekoliko inozemnih portala povezanih s pro-life pokretom. (1,2)

Ksenija Klasnić, predstojnica Katedre za metodologiju na Odsjeku za sociologiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kazala je da se u samim rezultatima Turnaway studije objavljenima u znanstvenom časopisu Women’s Health Issues 2014. godine, ne navodi taj podatak. „Unatoč tome, taj podatak se pojavljuje u tekstu autorice Susanne Kummer i autora Johannesa Bonelli i Waltera Rella koji analizira i kritizira (između ostalog i) tzv. Turnaway studiju, što već na prvu ukazuje na to da bi interpretacija takvog podataka mogla biti netočna ili manipulativna“, dodala je Klasnić.

Ističe i da su postotci u istraživanjima često predmet manipulacija ili netočnih interpretacija. To proizlazi, smatra, iz neznanja, iz namjerne manipulacije, a nekad i iz kombinacije jednog i drugog.

„U ovom slučaju, pri referiranju na izvor ovog podatka od 96%, nalazi se link na audio intervju (objavljen na portalu www.npr.org) s Dianom Greene Foster, glavnom istraživačicom i jednom od autorica Turnaway istraživanja i objavljenog znanstvenog rada. U tom intervjuu, ne navodi se podatak o 96% žena koje su sretne što im je dijete ipak živo, ali se u jednom dijelu intervjua govori o ženama koje su „odbijene“, tj. zatražile su pobačaj koji im nije učinjen, pa su rodile dijete. Te žene su kasnije u više vremenskih točaka (prvo tjedan dana nakon što im je odbijeno učiniti pobačaj, i onda svakih šest mjeseci u periodu od 5 godina) upitane žele li još uvijek da su učinile pobačaj, na što je prema riječima intervjuirane istraživačice, potvrdno odgovorilo 4% žena nakon što su rodile dijete. Mislim, iako ne mogu biti sigurna, da je upravo ovo izvor tog postotka od 96% (kao ostatak do 100%), no njemu se onda pridalo potpuno drugo značenje, a ne ono što je zapravo mjereno“, pojasnila nam je Klasnić.

Analiza relevantnosti publikacije

Naša sugovornica dodaje i da je tema pobačaja podložna politizaciji i manipulaciji te da su ljudi skloni nekritički prihvaćati podatke koji su u skladu s njihovim uvjerenjima (potvrdna pristranost, engl. confirmation bias). Stoga je ne čudi da je ovakva interpretacija podataka i manipulacija njima imala velik odjek u konzervativnim krugovima.

Također, sugovornica je svoj pristup temi komentirala sa gledišta metodologije i sociologije, kao znanstvenica društvenih znanosti. Napominje da nije ni psihologinja, ni stručnjakinja za mentalno zdravlje ili psihičke poremećaje.

Kroz analizu relevantnosti publikacije, zaključujemo da se radi o Institutu koji podržava Austrijska biskupska konferencija kao i Zaklada Da za život. Uz to, časopis Imago Hominis publikacija je Instituta koji je izdaje (IMABE) i s obzirom na nepostojanje časopisa u bazama relevantnih znanstvenih časopisa, ne može se smatrati znanstveno relevantnim u međunarodnim okvirima. Također, navedena analiza nije prošla vanjsko znanstveno vrednovanje.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.