info@libela.org, Author at Libela

Koliko su uspješni apstinencijski programi seksualne edukacije?

Posted on June 17, 2024June 17, 2024 by info@libela.org

Mnoga religijska udruženja, pa tako i Katolička crkva, seksualnosti pristupaju s pozicije apstinencije dok se ne nađe odgovarajuća osoba s kojom će se zasnovati obitelj. Na taj način, smatraju, ostvaruje se bolja i povezanija seksualna veza s krajnjim partnerom. Seksualnost se promatra kroz prizmu prokreacije, odnosno stvaranja potomaka. Seksualna aktivnost izvan braka nerijetko se veže uz štetne psihičke i fizičke učinke (1,2,3). Uz to, navedeni pristup često promovira isključivo prirodne metode kontracepcije, a ostale metode kontracepcije smatra nedopuštenima (1,2,3).

Apstinencijski programi, koji se dijelom naslanjaju na navedeno, u velikom se broju slučajeva provode u SAD-u. No, neki se već dugi niz godina, kao izvannastavni programi, provode i u Hrvatskoj. Najpoznatiji je Teen STAR, koji je utemeljen u religijskom učenju o seksualnosti. A sličan program promovirala je i Udruga GROZD. Uvjerenje koje stoji iza pristupa temeljenih na apstinenciji je i da će tako mladi kasnije stupati u spolne odnose i imati manje partnera. A posljedično će biti manji broj neplaniranih trudnoća i spolno prenosivih infekcija.

Što kažu prominentna istraživanja i stručnjaci/kinje?

Veliko istraživanje Mathematica, provedeno u Sjedinjenim Državama, mjerilo je učinak programa koji se temelje samo na apstinenciji kroz devet godina. Obuhvatilo je 2057 sudionika, od kojih je 1209 mladih bilo uključeno u programe koji su promovirali isključivo apstinencijski pristup, a 848 bili su dio kontrolne skupine koja nije bila dio specifičnog programa već su bili izloženi informacijama o seksualnosti dostupnima u njihovim zajednicama.

Pokazalo se da mladi koji su sudjelovali u edukativnom programu baziranom samo na apstinenciji nisu skloniji apstinirati od seksualnih odnosa od mladih koji nisu dio takve edukacije. Od onih koji su bili seksualno aktivni, broj seksualnih partnera bio je sličan u obje grupe te su u odnos stupali u slično vrijeme. Sudionici iz obje grupe imali su isti razmjer seksualnih odnosa bez zaštite. Imali su jednako i zadovoljavajuće razumijevanje rizika neplanirane trudnoće, ali su (obje grupe) manje razumjeli rizike spolno prenosivih infekcija i njihova utjecaja na zdravlje. Sudionici iz grupe koja je sudjelovala u edukativnom programu bili su manje skloni mišljenju da su kondomi efektivni u prevenciji spolno prenosivih infekcija nego li oni iz kontrolne skupine. No, sudionici iz edukativne grupe, u odnosu na one iz kontrolne skupine, češće su točno utvrdili da kontracepcijske pilule nisu efektivne u zaštiti od spolno prenosivih bolesti.

Međunarodne stručne smjernice UNESCO-a za seksualnu edukaciju donose dokaze učinkovitosti seksualne edukacije te reafirmiraju poziciju seksualne edukacije u kontekstu ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. U njima stoji da su se programi koji promoviraju isključivo apstinenciju pokazali neefektivnima i potencijalno štetnima za seksualnost mladih ljudi i njihova seksualna i reproduktivna prava. Odnosno, i one navode da su neefektivni u pogledu odgode ulaska u seksualne odnose, smanjenja učestalosti seksualnih odnosa kao i smanjenja seksualnih partnera. Smjernice su nastale u suradnji sa zajedničkim programom Ujedinjenih naroda za HIV i AIDS (UNAIDS), Populacijskim fondom UN-a (UNFPA), Agencijom UN-a koja skrbi o kvaliteti životnog standarda djece i mladih (UNICEF) te Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO).

O uspješnosti apstinencijskih programa poslale smo upit i Aleksandaru Štulhoferu, redovitom profesoru i predstojniku Katedre za seksologiju na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

„Zaključak je dosadašnjih evaluacija da apstinencijski programi nisu uspješni u postizanju zadanih ciljeva, pa tako nisu uspješni ni u odgađanju seksualnih odnosa ni u smanjenju broja seksualnih partnera/partnerica“, kazao nam je.

Dodao je da su evaluacijske studije ukazale na to da postoje programi koji su uspješni u promjeni ponašanja i smanjenju rizičnih ponašanja. „Riječ je u pravilu o programima čiji je cilj prevencija HIV/AIDS-a te nekim programima tzv. cjelovite seksualne edukacije“, kazao je Štulhofer.

Što je sveobuhvatno seksualno obrazovanje?

Prema smjernicama UNESCO-a sveobuhvatno (cjelovito) seksualno obrazovanje je proces poučavanja i učenja koji se temelji na kurikulumu i govori o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i društvenim aspektima seksualnosti. Cilj mu je educirati djecu i mlade ljude o znanjima, vještinama, stavovima i vrijednostima koje će ih osnažiti da bolje razumiju vlastito zdravlje, dobrobit i dostojanstvo. Ali i da razvijaju društvene i seksualne odnose pune poštovanja te da razumiju kako njihovi izbori utječu na vlastitu, ali i dobrobit drugih.

Kurikulum ne adresira samo kontracepciju i odgovorno seksualno ponašanje, već uključuje i ostale važne aspekte seksualnosti (npr. komponentnu roda –njen utjecaj na veze i rizična seksualna ponašanja, seksualna prava, komunikaciju, rodnu ravnopravnost, rodno – uvjetovano nasilje i sl.). Upravo zastupljenost dimenzije roda u tim programima jedna je od temeljnih odlika programa. „Ona se čini osobito važnom u sklopu prevencije seksualnog uznemiravanja i nasilja te senzibilizacije na razlike u rodnoj i seksualnoj ekspresiji“, kazao nam je Štulhofer.

U smjernicama stoji da je seksualnost kompleksna jer uključuje biološku, socijalnu, psihološku, duhovnu, religijsku, političku, pravnu, povijesnu, etičku i kulturnu dimenziju koja se mijenja tijekom života. U skladu s tim, pristup koji se bazira na sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju stavlja seksualnost u širu perspektivu osobnog i seksualnog rasta i razvoja.

Svjetska zdravstvena organizacija u publikaciji „Standardi spolnog odgoja u Europi“ naglasila je da je sveobuhvatna seksualna edukacija „učenje o kognitivnim, emocionalnim, socijalnim, interaktivnim i fizičkim aspektima seksualnosti. Seksualna edukacija započinje rano u djetinjstvu i nastavlja se kroz adolescentno i odraslo doba. Cilj joj je potpora i zaštita seksualnog razvoja; postepeno obogaćuje i osnažuje djecu i mlade ljude s informacijama, vještinama i pozitivnim vrijednostima kako bi bili u mogućnosti razumjeti i uživati u vlastitoj seksualnosti, imati sigurne i ispunjujuće odnose te ih priprema za preuzimanje odgovornosti za vlastito i tuđe seksualno i opće zdravlje.“

Što kažu istraživanja o efikasnosti sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja?

Istraživanje, koje je dio već navedenih smjernica UNESCO-a, potvrdilo je da programi sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja temeljeni na kurikulumu doprinose odgođenom započinjanju spolnih odnosa, smanjenoj učestalosti spolnih odnosa, smanjenom broju seksualnih partnera, smanjenom preuzimanju rizika, povećanoj uporabi kondoma i povećanoj uporabi kontracepcije. Dodatno, zaključuje da ovaj tip seksualnog obrazovanja ima pozitivne učinke, uključujući povećanje znanja o različitim aspektima seksualnosti, o odgovornom ponašanju, rizicima neplanirane trudnoće ili HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti. Na njihove smjernice referirala se i Dunja Mijatović, bivša povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe.

Istraživanje „Three Decades of Reaserch: The Case for Comprehensive Sex Education“ pruža snažnu potporu sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju u nizu tema, izvan već navedene promocije odgovornih seksualnih ponašanja. Kroz pregled relevantnih istraživanja u posljednja tri desetljeća ustanovljeno je da su efektivniji pristupi koji se bave širokom definicijom seksualnog zdravlja i zauzimaju pozitivne, afirmativne i uključive pristupe ljudskoj seksualnosti. Takvi pristupi poboljšavaju razumijevanje roda i rodnih normi, prepoznaju rodnu jednakost, smanjuju homofobiju, omogućuju bolje prepoznavanje seksualnog nasilja i njegovo smanjenje te imaju brojne druge pozitivne ishode.

I brojna druga istraživanja, kao i stručnjaci/kinje suglasni/e su da sveobuhvatno seksualno obrazovanje može povećati znanje o različitim aspektima seksualnosti, znanje o rizičnim ponašanjima te ih bolje prevenirati, da smanjuje broj maloljetničkih trudnoća te da promovira seksualno odgovorna ponašanja (1,2,3,4,5)

Programi koji se baziraju isključivo na apstinenciji nisu učinkoviti

Iz dostupne relevantne dokumentacije, istraživanja i komentara stručnjaka/inja, proizlazi da su programi koji se baziraju isključivo na apstinenciji nedovoljno efektivni u odgodi ulaska u spolne odnose, smanjenju broja seksualnih partnera/ica, ali i prevenciji spolno prenosivih bolesti.

Učinkovitiji su programi sveobuhvatne (cjelovite) seksualne edukacije koji imaju fokus na odgodi ulaska u seksualne aktivnosti te edukaciji o korištenju kontracepcije. Takvi programi povećavaju upotrebu kontracepcije i korištenje kondoma te smanjuju učestalosti seksualnih odnosa bez kondoma. Odnosno, imaju veći učinak na prevenciju spolno prenosivih infekcija i neplaniranih trudnoća.

Osim navedenog, takvi programi uključuju i ostale važne aspekte seksualnosti, kao što je i rodna dimenzija seksualnosti. Kako navodi Dunja Mijatović u svom tekstu, sveobuhvatna seksualna edukacija može pridonijeti „prenošenju snažnih poruka u korist ravnopravnosti žena i muškaraca, promicanju nestereotipnih rodnih uloga, educiranju o međusobnom poštovanju, pristanku na seksualne odnose, nenasilnom rješavanju sukoba u međuljudskim odnosima i poštovanju osobnog integriteta.”

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Dok mi čekamo nemoguće dolazi do defragmentacije solidarnosti

Posted on June 17, 2024July 29, 2024 by info@libela.org

“Sloboda je stalna borba” naziv je predavanja kojeg je održala Angela Y. Davis 7. lipnja 2024. godine u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Moderirale su ga Karolina Hrga i Emina Bužinkić, a održalo se u sklopu suradnje Subversive Festivala, Multimedijalnog instituta i književnog kluba BOOKSA.

Te ugodne zagrebačke večeri lijeva se krema Zagreba, Rijeke, Beograda i okolice sjatila na plato ispred Lisinskog. Smiješilo se, fotkalo se, važno je bilo vidjeti i biti viđen. Oni koji su uzeli previše karata u naletu uzbuđenja, nakon što je objavljeno da dolazi Davis, su nekoliko dana prije predavanja panično pokušavali utopiti karte putem društvenih mreža. S razlogom – šteta je vlastitom nepažnjom onemogućiti nekog drugog da posluša Angelu Davis uživo. Unatoč inicijalnom interesu publike za predavanje, dvorana nije bila dupkom puna. Publika se, prošarana praznim sjedalima, do 19 i 30 namjestila na svoja mjesta i zadovoljenje političko-filozofskih potreba je moglo početi.

Tko je Angela Y Davis?

Angela Y. Davis crnačka je kvir aktivistkinja, filozofkinja, komunistkinja, marksistkinja, feministkinja, antikapitalistkinja i profesorica. Svojedobno (1970. godine) je bila na FBI listi deset najtraženijih bjegunaca/bjegunki. Provela je 16 mjeseci u zatvoru na temelju (i) kojeg iskustva je postala borkinja za ukidanje zatvorskog sustava. Surađivala je s Crnim panterama, protestirala je i zagovarala zaustavljanje ratova. I dalje je izuzetno angažirana na temu socijalnih pitanja, anti-ratnog diskursa i – jako važno – za prekid vatre u Gazi.

Očekivanja su bila visoka

Na stranicama organizatora objavljeno je kako će se Davis “u predavanju osvrnuti na svoj dugogodišnji aktivistički i teorijski rad koji je obilježilo promišljanje, organiziranje i djelovanje protiv historijski situiranog sistemskog rasizma i karceralnog nasilja u SAD-u. Ukazat će na specifičnosti sukonstitucije rase, roda i klase u doba neoliberalne globalizacije i u aktualnom političko-ekonomskom krajoliku, kojeg definiraju postojano bukteće ratne zone i podizanje zidova protiv naroda koji „teroriziraju“ Zapad. Takvim, interesno podržanim alibijem, danas se nasilno organiziraju izvlaštenja čitavih populacija koje žive pod čizmom rasizirane hijerarhije i kolonijalne vladavine. Naime, rasizam i kolonijalizam nisu samo isprepleteni kao konstitutivne dimenzije povijesnog međunarodnog razvoja modernih kapitalističkih društvenih formacija, već se danas suočavamo i s njihovim prerađenim te ažuriranim oblicima, sukladno uvjetima potpuno globaliziranog kapitalističkog svijeta.

U skladu s time, očekivanja su bila visoka. Angela Davis, ikona društvenooslobodilačkih pokreta, intelektualka neprikosnovene intersekcijske oštrice i gotovo cjeloživotna aktivistkinja stajala je ispred nas na pozornici. Obasjana reflektorima. Sve smo željno iščekivale da nam da odgovore na sva naša pitanja, uključujući ona za koja ne znamo da ih imamo. Čekale smo s nestrpljenjem da krene, da nam pojasni kako djelovati protiv historijski situiranog sistemskog rasizma i karceralnog nasilja (iako u Hrvatskoj pokret za ukidanje zatvora nije niti u začetku, a kamo li u poziciji traženja promjena). Meškoljile smo se u stolici i zadržavale dah kako bi bolje čule sve o sukonstituciji rase, roda i klase u doba neoliberalne globalizacije i u aktualnom političko-ekonomskom krajoliku, kojeg definiraju postojano bukteće ratne zone i podizanje zidova protiv naroda koji „teroriziraju“ Zapad.

Čekale smo nemoguće

Angela Davis okupljene je pozvala na minutu šutnje za Gazu. Poslušno smo šutjele, ova razina vlastite aktivacije za prekid genocida je unutar plastičnog prostora naše ugode. Nakon minute šutnje, očekivanja su bila još veća, kao i apetiti za diskurzivnim oboružavanjem politika koje živimo i s kojima se međusobno konzumiramo. No, moramo uzeti u obzir da je predavačica gospođa u osamdesetoj godini života i da na jednom predavanju, koliko god predavačica bila fantastično potkovana praktičnim i teoretskim znanjem, ne možemo dobiti recept kako spasiti svijet. No, trebalo je biti radikalnije – ne moglo, nego trebalo, kao što je to istaknuo i Goran Pećanac u svom statusu na omiljenoj nam zloj društvenoj mreži.

Krenule smo s minutom šutnje za Palestinu, završile smo na nizu pitanja i odgovora koji su bili više manje nekoherentni (za što su zaslužni svi koji su sudjelovali u tim razgovorima podjednako). Krenule smo s idejom transformiranja u revolucionarne borkinje do kraja večeri, završile smo u Cugu.

Važnost rasprave o identitetima

Disperzija borbi, kao i disperzija identiteta na kojima ta ista borba polaže svoje kamene temeljce, obilježila je večer. No, ono što je izuzetno važno jeste rasprava o identitetima u kontekstu sestrinstva, povezivanja, zajedničke borbe. Naime, identitet kao pojam se obrađuje kontinuirano, kako u formalnom, akademskom diskursu, tako i kroz aktivistička sijela, izraze solidarnosti (ali i izostanak izraza solidarnosti). Sve definicije su istovremeno i kompleksne i jednostavno, ali niti jedna se ne može okarakterizirati potpunom. To je pak posljedica složenosti identiteta kao promatrane odrednice.

Na primjer, Amarya Sen naglašava komponentu samoidentifikacije s drugima iz određene grupe, što pak dovodi u pitanje identitete koji su sami po sebi izolacijski u određenim kontekstima i ne funkcioniraju na razini grupe jer grupe naprosto nema. Što je identitet bez zajednice i društva unutar kojeg se manifestira, ako nema validnog para za usporedbu? Sen, nadalje, naglašava kontekstualizaciju identiteta i aktivacije ili pasivizacije nekog identiteta. Isto tako, identitet kojeg nosimo nam pomaže razumjeti i sebe u društvu, ali i društva kojeg smo mi dio.

U isto vrijeme, kroz kapitalistički moment prodaje osobe kao robe u različitim kontekstima, dolazimo do defragmentacije solidarnosti, odnosno gubimo uporišta za onu staru “jedan svijet, jedna borba” jer se naime svi držimo kao nezaliveni cvjetići kojima je najteže. Oppression olympics at its finest. Identitetske politike su svedene na individualna, intimna koprcanja u političkoj areni i izgradnje osobnih diskursa, ne za polugu promjene. I tu griješimo. Svi i sve. Revolucionarno smo izgubili politički potencijal revolucionarnog djelovanja kroz ispunjavanje rezultata i pokazatelja.

Iz pozicije razumijevanja da je identitet istovremeno opće mjesto kao što i nije opće mjesto, da je pregovorljiv, uvjetovan zajednicom, kontekstualizacijom i da je izgradnja i preuzimanje identiteta važan trenutak u izgradnju osobe kao zasebnog društvenog identiteta, nastavljamo s poveznicom na predavanje Angele Davis.

Nužnost intersekcionalnog promatranja opresije

Dakle, Davis se osvrnula na koji način katalizirati naše snage, što jesu naši identiteti i staviti ih u službu šire slike. Govorila je o nužnosti umrežavanja, o nužnosti intersekcionalnog promatranja opresije. Provela nas je kroz njezin put aktivizma. Objasnila na koji način svjetske sile djeluju u sprezi s globalističko kapitalističkim dionicima i drugim interesnim skupinama u Gazi. Tamo gdje se od 7. listopada 2023. godine provodi genocid. Dok mi u Lisinskom sjedimo, lupamo selfije i žalimo se kako Davis nije dovoljno radikalna.

U osam mjeseci, dok Izrael kolje i sakati, mi gledamo i ripostamo TikTokove i ne osjećamo da je propalestinska borba naša borba. Jer što, nije to naša ekipa? Mi smo ovdje, mi smo bijeli, mi smo srednja klasa. Čekamo od ponedjeljka da dođe petak, idemo ili ne idemo na Prajd, promišljamo o sniženjima, smijemo se Bartulici, ali većina nas ne testira vlastiti humanizam dok se djecu u Gazi pali za vrijeme ručka?

Ako nismo osobe s invaliditetom, a grupa osoba s invaliditetom upravo prosvjeduje jer nam gradovi nisu pristupačni ni za koga, ne samo za osobe koje koriste pomagala za kretanje, lupimo eventualno srce na objavi na omiljenoj nam zloj mreži. Eventualno. Nije naša borba, pomislimo. I nastavimo šetati i preskakati rinzole na putu do nekih socijalnih usluga koje možemo koristiti jer nas ne muči izostanak ili neadekvatna rampa.

Dok dostavljači prosvjeduju hladno naručujemo hranu preko aplikacija. Žao nam je jer je njima teško, ali njima je teško, ne nama, mi smo gladni. Nije to naš problem. Unatoč svemu što znamo o urušavanju radničkih prava, a nije da nismo osjetile na vlastitoj koži, oni su drugi. Apsorbirale smo koncept drugosti kao alata za kulturni odmak od prakticiranja solidarnosti.

S primjerima bi se moglo u nedogled.

Revolucionarni potencijal solidarnosti

Ono što je Angela Davis prenijela ovim predavanjem nisu ideje niti odgovori na pitanja, kao niti how-to popraviti svijet. Davis je prenijela mudrost revolucionarnog potencijala ideje solidarnosti u momentu kasnog kapitalizma koji nas jede. Je li nam to dosta? Vjerojatno nije.

Učenje je cjeloživotni proces. Možemo učiti tako da izađemo iz vlastite zone komfora i nanovo se povežemo s onima oko nas koji imaju viziju i energije. Tako da si držimo međusobno ljestve i izađemo kada u kutku naših misaonih procesa čuči ideja da je stajanje sa strane sramota. Možemo početi tako da sudjelujemo u Die-inu za Gazu, Prekidu programa i sličnim aktivnostima.

Možemo početi tako da se pojavimo na idućem prosvjedu osoba s invaliditetom, iako je super vrijeme za sjesti u hlad na kavu. Tako da prozovemo političke elite kada diskriminatorno valjaju gluposti i donose štetne zakone. Sve ovo ne znači da moramo ići preko vlastitih granica. Naprosto je nužno shvatiti da pitanja socijalne pravde nisu izolirana pitanja koja postoje sama za sebe. Intersekcionalnost nije buzzword i nekada je dovoljno samo pojaviti se.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!” kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Danas na snagu stupaju prva pravila EU-a za suzbijanje nasilja nad ženama

Posted on June 13, 2024June 13, 2024 by info@libela.org

Od danas je na snazi EU direktiva po kojoj će sve žene i djevojčice imati jednaka minimalna prava na zaštitu od nasilja. Neovisno o tome gdje žive u Europskoj uniji.

Procjenjuje se da nasilje nad ženama i nasilje u obitelji pogađa svaku treću od 228 milijuna žena u EU. Nova su pravila odlučna mjera protiv rodno uvjetovanog nasilja. Njima su uvedene mjere za sprečavanje silovanja i podizanja svijesti o važnosti pristanka na spolni odnos, zabranjuje se sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilni brak. Uključuju i zabranu najraširenijih oblika nasilja na internetu, kao što su dijeljenje intimnih slika bez pristanka (uključujući uvjerljivi krivotvoreni sadržaj), uhođenje na internetu, uznemiravanje na internetu (uključujući nezatraženo slanje seksualno eksplicitnog materijala). Uključena je i specijalizirana pomoć žrtvama nasilja. Novim pravilima posebno će se pomoći žrtvama nasilja na internetu u državama članicama koje ta djela još nisu kriminalizirale.

Potpredsjednica za vrijednosti i transparentnost Věra Jourová izjavila je: “Po prvi put u povijesti kriminaliziramo rodno uvjetovano nasilje na internetu, kao što je dijeljenje intimnih slika bez pristanka, uključujući uvjerljivi krivotvoreni sadržaj, koje je za mnoge žene noćna mora. Takvo nasilje često je razlog zbog kojeg žene napuštaju javni život. Nasilje na internetu stvarno je nasilje, a nasilje nad ženama problem je u svakom trenutku.”

Helena Dalli, povjerenica za ravnopravnost, dodala je: “Ova Direktiva nudi cjelovit odgovor raširenom problemu. Bavi se sprečavanjem rodno uvjetovanog nasilja, zaštitom i potporom žrtvama te odgovarajućim kažnjavanjem počinitelja. To je važan korak prema iskorjenjivanju nasilja nad ženama, protiv žena i nasilja u obitelji.”

Države članice moraju prenijeti Direktivu u svoje nacionalno pravo do 14. lipnja 2027. Više informacija dostupno je ovdje.

Sudjeluj na 10. Feminističkoj likovnoj koloniji

Posted on June 13, 2024June 13, 2024 by info@libela.org

Centar za devojke iz Niša otvorio je prijave za sudjelovanje na Feminističkoj likovnoj koloniji koja će se održati od 22. do 28. srpnja u Sićevu.

Kolonija je pokrenuta na 110 godina od osnivanja prve Likovne kolonije u Sićevu, čija je osnivačica bila slikarica i humanitarka Nadežda Petrović. Cilj je osnažiti 10 mladih umjetnica za uključivanje feminističkih tema u svoj rad te omogućiti im zajedničko stvaranje i međusobno povezivanje. Uz to, želi im se osigurati javni prostor u kojem će izlagati svoju umjetnost.

Prijaviti se mogu umjetnice starije od 20 godina, iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Potrebno je poslati motivacijsko pismo i četiri rada u PDF ili JPG formatu na centarzadevojke@gmail.com. Rok za prijavu je 30. lipnja. O rezultatima će odabrane umjetnice biti obaviještene do 5. srpnja.

Žiri za izbor umjetnica čine:

Sanja Solunac – vizualna umjetnica i aktivistkinja
Bojana Fuzinato – vizualna umjetnica i kustoskinja
Tatjana Nikolić – Izvršna koordinatorica Centra za devojke
Marija Virijević – programska koordinatorica Centra za devojke

Tijekom događanja za sudionice će biti organiziran popratni program. Osiguran je smještaj (sedam noćenja sa svim obrocima), umjetnički atelje i potreban materijal te će se održati zajednička izložba. Putni troškovi će biti refundirani po dostavi putnih karata.

Sve sudionice će morati potpisati ugovor o suradnji, složiti se s pravilnikom rada te će tri rada nastala na koloniji ostaviti na lokaciji. Uz to, bit će dužne pročitati Rider koji će dobiti prije kolonije.

Predrasude o migrantima i nevidljive žene

Posted on June 12, 2024September 24, 2024 by info@libela.org

Republika Hrvatska jedna je od zemalja koja se stoljećima suočava s kontinuiranim odlaskom domicilnog stanovništva. Prema zadnjim podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH pretpostavlja se da trenutno oko 3.2 milijuna hrvatskih građana i građanki živi izvan domovine. Ipak, u novijoj povijesti svjedočimo obratnom pravcu migracija.

Počevši s velikom izbjegličkom krizom 2015. godine, Hrvatska se našla na ruti egzodusa velikog broja ljudi prema zemljama EU. Iako smanjenog obima, to migracijsko kretanje još uvijek je aktualno. S obzirom na to da se radi o geopolitičkoj situaciji koja obuhvaća migracije s drugih kontinenata i područja prema Europi, RH kao članica, ima obaveze provoditi zajedničke programe donesene na razini Europske Unije (1,2,3).

Migranti/ce pod zajedničkim nazivnikom

Migranti koji su regularno ili iregularno ušli u zemlju, azilanti, prognanici i izbjeglice, strani radnici/e na privremenom radu sa svim dozvolama – sve te osobe u svakodnevnom izričaju nazivaju se samo migrantima i taj nazivnik najčešće ima negativan predznak (1,2,3,4,5).

Sudeći prema medijskim napisima, stvara se slika da su migranti samo siromašni radnici i radnice iz tzv. trećih zemalja, najčešće iz Nepala, Filipina, Indije i Bangladeša (1,2). Iako se radi uglavnom o ekonomskim migrantima, dakle ljudima koji su pristigli u potrazi za boljim mogućnostima ostvarivanja osnovne egzistencije na prostor gdje im je to omogućeno, često ćemo naići na izjave i članke da je svrha njihovog dolaska ostvarivanje raznih povlastica. Pa čak i od Zorana Milanovića. Predsjednik RH je izjavio kako sad dolaze “migranti s računicom i želeći uzeti samo socijalnu pomoć”. Tim smo povodom odlučile preispitati nekoliko predrasuda vezanih za migracije.

Prva predrasuda – migranti uzimaju naše poslove

Dvije su glavne skupine stranih radnika u Hrvatskoj. Prva su državljani EU/EGP čiji su uvjeti boravka i rada u našoj zemlji određeni propisima i zakonima na nivou EU. Druga su državljani trećih zemalja. Njihovi uvjeti boravka ovise o utvrđenom statusu te je li on kratkotrajan, privremen ili je osoba stekla uvjet za dugotrajni boravak na osnovi petogodišnjeg neprekidnog boravka, azila ili supsidirane zaštite. Za reguliranje statusa državljana trećih zemalja nadležno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

Ono što često uzrokuje kontroverzne reakcije pravo je na rad državljana trećih zemalja, a pogotovo situacija od kada je početkom 2021. postao važeći Zakon o strancima kojim je u potpunosti izmijenjen sustav odobravanja zapošljavanja stranih radnika jer se umjesto kvotnog sustava uveo sustav testa tržišta rada koji je zadržan i u prijedlogu novog Zakona.

Što to zapravo znači?

Ukratko, državljanin treće zemlje u RH može raditi s dozvolom za boravak i rad ili potvrdom o prijavi rada.

U slučaju dozvole za boravak i rad poslodavac je dužan provjeriti kod ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nalazi li se na domaćem tržištu tražena radna snaga. Tek kad se utvrdi da je nema – može zatražiti dozvolu za boravak i rad stranog radnika. Na taj način niti jedna osoba s istim kvalifikacijama ili radnim profilom prijavljena kao nezaposlena ne može biti zaobiđena u procesu zapošljavanja. One se izdaju na jednogodišnje razdoblje.

Potvrdu o prijavi rada državljaninu treće zemlje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova. Potvrda o prijavi rada radi izvršenja ugovorenih poslova može se izdati do 90 ili 30 dana u kalendarskoj godini. S takvom potvrdom može se obavljati samo posao za koji je potvrda izdana i kod poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos.

Postoji i mogućnost zapošljavanja putem EU plave karte. Radi se o dozvoli za boravak i rad visokokvalificiranih radnika državljana trećih zemalja. Također, vrijedi samo za poslove za koje je izdana i samo kod poslodavca s kojim je zasnovan radni odnos.

Podaci nadležnih tijela

Prema podacima MUP, prošle godine u Hrvatskoj je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad. Obuhvaćeni su sektori graditeljstva 68.912, turizma i ugostiteljstva 45.868, industrije 24.034, prometa i veza 11.497 te trgovine 5.126.

Od ukupnog broja izdanih dozvola, za novo zapošljavanje je izdano 112.981 dozvola. 40.660 dozvola je produljeno, te je izdano 18.858 dozvola za sezonske radnike.

Najveći broj dozvola izdan je državljanima slijedećih država:

Bosna i Hercegovina 38.236
Srbija 24.028
Nepal 23.493
Indija 15.627
Sjeverna Makedonija 13.412
Filipini 10.999
Kosovo 9.922
Bangladeš 8.749
Turska 5.067
Albanija 4.244

Migraniti/ce u potrazi za poslom najčešće dolaze posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje. One funkcioniraju kao poslodavac i ustupaju radnike/ce drugom poslodavcu, a same isplaćuju plaću i naknade. Ili mogu funkcionirati kao agencija za posredovanje pri zapošljavanju čija svrha je pronaći radnu snagu koju će poslodavci sami zaposliti. Bitna razlika prema pravnom određenju je ta da se prva navedena agencija pod nadležnosti Zakona o radu. Za agencije koje samo posreduju u zapošljavanju provode se propisi Zakona o tržištu rada te Pravilnik o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem.

Broj agencija rapidno raste. Prema Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike krajem ožujka 2024. bilo je registrirano 708 agencija za privremeno zapošljavanje i 629 agencija za posredovanje pri zapošljavanju. U 2022. godini ih je, primjerice, bilo upola manje. S obzirom na to da se dozvole rada i boravka izdaju za jednogodišnje razdoblje, što dovodi do velike fluktacije i da se radi o radnoj snazi koja obavlja teške fizičke poslove za minimalnu naknadu te ne poznaje zakone naše zemlje, prema medijskim napisima, mnoge agencije posluju nezakonito (1,2,3).

Što na to kaže Državni inspektorat?

Iz Državnog inspektorata, odnosno Sektora inspekcije rada, navode da prema odredbama Zakona o strancima u slučaju utvrđenog nezakonitog rada državljana trećih zemalja, inspekcija pokreće prekršajni postupak protiv poslodavca i odgovorne osobe, ali i državljana treće zemlje. Izriče se mjera zabrane obavljanja djelatnosti 30 dana. Također, navode i da će inspektor obavijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova, Poreznu upravu i Ministarstvo financija radi poduzimanja mjera iz djelokruga tih tijela državne uprave. Ukoliko je utvrđen prekršaj, poslodavac je dužan prijaviti radnike na obvezno mirovinsko osiguranje. Počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada.

Novčana kazna iznosi 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika/cu. Odnosno, 6.630,00 eura ukoliko je prekršaj ponovljen višekratno u razdoblju od 6 godina. Zatekne li se državljanin treće zemlje bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim obustave rada, primjenit će se i mjere iz Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.

Tijekom prva tri mjeseca ove godine, iz Državnog inspektorata potvrđuju da su obavili 42 inspekcijska nadzora nad agencijama. Utvrđeno je 27 prekršaja. Nadležnim je sudovima podneseno sedam optužnih prijedloga. Doneseno je šest prekršajnih naloga, kao i mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti. Naglašavaju i da su utvrđeni prekršaji obavljanja poslova privremenog zapošljavanja od strane pravnih osoba koje nisu evidentirane za navedene poslove, te su pri tome nelegalno ustupale radnike. U slučaju ovakvog prekršaja zabranjuje se 30-dnevno obavljanje djelatnosti, ali i podnosi optužni prijedlog nadležnom sudu.

S obzirom na to da su prema Zakonu o radu i drugim propisima iz područja rada i zapošljavanja državljani trećih zemalja izjednačeni s domaćim radnicima – ne vodi se posebna evidencija o tome koliko je povreda propisa vezano uz npr. prekovremeni rad, prijave na obvezna osiguranja, neisplatu plaće i dr. počinjeno u odnosu na državljane trećih zemalja naspram hrvatskih državljana.

Druga predrasuda – migranti dolaze po socijalnu pomoć i žive od nje

Naknadu koju bi strani državljanin/ka, koji ne dolazi iz zemalja EU, mogao ostvariti u RH ovisi o priznatom statusu i uvjetima za stjecanje određene naknade. Bitno je razlikovati naknade na osnovu boravka u RH i na osnovu Zakona o radu, odnosno Zakona o tržištu rada.

Nezaposlena osoba, stranac kojem je prestao radni odnos može tražiti ostvarivanje prava na novčanu naknadu pod istim uvjetima kao i hrvatski građani/ke ukoliko ima odobren privremeni boravak u RH. No, to se ne odnosi na sve strane radnike/ce. Odnosi se samo na one koji dolaze iz zemalja s kojima RH ima važeće ugovore o socijalnom osiguranju. A to su Australija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kanada, kanadska pokrajina Quebec, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska, Republika Koreja i Albanija.

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dostavili su nam tablicu i podatke. Prema njima je od početka 2022. godine do danas nezaposlenim osobama strancima isplaćeno ukupno 874.886,23 EUR za novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti i to za 672 osobe.

Isplaćeno					Broj Osoba
	2022	2023	2024	Total		2022	2023	2024	Total
BOSNA I HERCEGOVINA	243.874,98 EUR	254.211,53 EUR	53.353,60 EUR	551.440,11 EUR	BOSNA I HERCEGOVINA	192	188	48	428
CRNA GORA	15.850,27 EUR	5.580,85 EUR	3.885,22 EUR	25.316,34 EUR	CRNA GORA	10	6	2	18
SJEVERNA MAKEDONIJA	46.317,86 EUR	43.588,09 EUR	3.511,08 EUR	93.417,03 EUR	SJEVERNA MAKEDONIJA	36	28	3	67
SRBIJA	81.664,14 EUR	100.209,43 EUR	21.584,18 EUR	203.457,75 EUR	SRBIJA	69	73	16	158
TURSKA	1.255,00 EUR			1.255,00 EUR	TURSKA	1			1
Total	388.962,25 EUR	403.589,90 EUR	82.334,08 EUR	874.886,23 EUR	Total	308	295	69	672

Stranci ostvaruju prava u sustavu socijalne skrbi sukladno priznatom statusu u RH. To mogu biti: stranac sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem, osoba bez državljanstva, stranci s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, te stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i stranac pod privremenom zaštitom te članovi njihovih obitelji. Takve osobe imaju sva prava u sustavu socijalne skrbi kao i hrvatski državljani. Iznimno, osobi koja nema nijedan od navedenih statusa može se priznati pravo na jednokratnu naknadu.

Treća predrasuda – migranti dobivanju besplatno stanove

Azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom, ako troškove stanovanja nisu u mogućnosti podmirivati vlastitim sredstvima, sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smještaj osigurava Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na rok od 24 mjeseci. Ovo međunarodno pravo ostvaruju samo osobe s već priznatim statusom, a ne podnosioci zahtjeva i trazitelji azila. Njima je smještaj osiguran u prihvatilištima.

Iako se u medijima piše da se „prazne kuće kako bi se iznajmljivale azilantima“ i/ili iznose teorije o smišljenom naseljavanju azilanata, odgovor nadležnog Ministarstva demantira takve navode. Za potrebe stambenog zbrinjavanja osoba s odobrenom međunarodnom ili supsidijarnom zaštitom ovo Ministarstvo trenutno raspolaže s 81 stanom. Od toga je 64 obnovljeno i opremljeno putem AMIF fonda.

Podaci koje smo dobili su:

2022. godine je useljeno 6 obitelji/14 osoba
2023. godine je useljeno 18 obitelji/53 osobe
2024. godine je useljeno 13 obitelji/17 osoba

Trenutno smještaj koriste 74 osobe u 34 stambene jedinice po cijeloj Hrvatskoj. Od 74 osoba, njih 36 je ženskog, a 38 muškog spola.

Burne reakcije izazvala je i Gradska skupština Grada Zagreba kad je donijela je 5. listopada prošle godine, Odluku o najmu stanova kojom se uređuju uvjeti, mjerila i postupci za davanje u najam stanova kojima upravlja Grad Zagreb. To je potaknulo medijske napise da će se u gradske stanove naseljavati migranti (1,2,3).

Naime, promjena u spomenutoj odluci se odnosi samo na osobe pod međunarodnom zaštitom koje sad imaju pravo aplicirati za gradski stan. To su osobe koje borave legalno u RH, odnosno Zagrebu, i priznat im je azilantski status ili su pod supsidijarnom zaštitom. Važno je napomenuti da im taj status ne omogućava bodovnu prednost, trebaju ispunjavati uvjete kao i svi ostali podnositelji/ce zahtjeva za najam gradskog stana.

S obzirom na to da još nisu izglasane nove cijene najma koje bi trebale biti poznate tijekom srpnja i da nije raspisan sljedeći natječaj za najam gradskih stanova, tek će se saznati koliko je osoba pod međunarodnom zaštitom apliciralo i koliko ih je uistinu zadovoljilo uvjete za pozitivno rješenje.

Četvrta predrasuda – azil dobivaju vojno sposobni muškarci

Tijekom predizbornih razdoblja o migrantima se pričalo kao o vojno sposobnim muškarcima kojima Hrvatska daje azil i/ili opasnosti koja prelazi naše granice (1,2,3).

Prema zadnjem Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u području migracija i međunarodne zaštite ukupno je 68.114 osoba koje su 2023. godine zatražile međunarodnu zaštitu. Od toga je muškaraca bilo 54.185 (80%), a žena 13.929 (20%). Od ovog broja obustavljeni su postupci za 6.298 tražitelja/ica zaštite odnosno 3.864 osoba muškog spola (61%) i 2.434 osoba ženskog spola (39%).

U prihvatilištima gdje su smještene osobe u postupcima traženja zaštite, identificirano je 49 žena i 15 muškaraca žrtava rodno utemeljenog nasilja. Oni su pretrpjeli seksualno, fizičko i psihičko nasilje, a osam žena tražiteljica međunarodne zaštite bile su izložene štetnim tradicionalnim praksama.

Azil je sveukupno odobren za 43 osobe, 25 osoba muškog spola (58%) i 18 osoba ženskog spola (42%) od čega je čak devet odobreno ženskim osobama zbog nasilja u obitelji.

Dakle, iako u zahtjevima za međunarodnu zaštitu dominiraju muškarci, azil je odobren tek neznatno višem postotku muškaraca, u odnosu na žene.

Žene i djeca su neprimjetni/e

Rasprava o migracijama se uglavnom bazira na muškarcima. Ipak, prema statističkim podacima – i migrantice čine određen udio u novim pravcima migracija te značajan udio u odobrenim azilima.

2022. godine Odbor ministara Vijeća Europe donio je Preporuku kojom su razrađena zaštita prava žena i djevojčica migrantica, izbjeglica i tražiteljica azila. U izradi Preporuke sudjelovao je i Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH. Prema Izvješću UNHCR- a krajem 2022. godine, 108,4 milijuna ljudi smatralo se međunarodnim migrantima. Prema organizaciji UN Women žene i djevojke čine približno polovicu njih, odnosno 49%.

Također, dokument EU Komisije kojim je postignut Sporazum o direktivi za borbu protiv nasilja nad ženama izmedju Parlamenta i Vijeća, a koji obavezuje i RH izazvao je reakcije javnosti navodeći da je jedna skupina žena izostavljena iz prava zaštite. (1,2,3) To su žene, migrantice bez dokumenata.

Ako žena, odnosno migrantica s tim statusom podnese prijavu za zlostavljanje, riskira da bude deportirana ili završi u zatvoru. Ponajviše jer nije usvojen prijedlog zabrane dijeljenja osobnih podataka zlostavljane žene migrantice bez validne dokumentacije, već je samo data preporuka o diskreciji, koja nije pravno obavezujuća.

Zaključno, kada se govori o imigrantima, nerijetko se zanemaruje činjenica da su i žene i djeca u migraciji, o čemu svjedoče i ranije navedeni podaci.

‘Nisam bila svjesna koliko je put žena, posebno mladih žena, u politici kontroverzan’

Posted on June 6, 2024June 6, 2024 by info@libela.org

Nakon intenzivne kampanje na Parlamentarnim izborima, dojam je da su kampanje političkih opcija za Europski parlament znatno slabije. U sivilu s ponekim bljeskom, jedna se lista ipak istaknula. Radi se o nezavisnoj listi Nine Skočak iliti GEN Z listi. Dok u Europskom parlamentu sjedi manje od jedan posto mlađih od 30 godina, političari/ke često spominju mlade u kontekstu budućnosti nacija. No, njihov se glas rijetko čuje na mjestima političkog odlučivanja.

Upravo GEN Z lista, uvjerljivo najmlađa lista ovih izbora, želi da se u Europskom parlamentu počne razgovarati o temama koje su mladima bitne i koje zaista omogućavaju dostojanstvenu i održivu budućnost mladih. Nositeljica liste je Nina Skočak, politologinja i novinarka koja trenutno radi s Europskom komisijom u Briselu. Uz to, prati je više od 220 000 osoba na TikTok-u, a prošle je godine izabrana i kao prva ikad brand ambasadorica Europske komisije gdje je mladima približavala EU politiku. Uz nju kao nositeljicu, na listi su i mlade osobe s iskustvom u zastupanju interesa mladih kroz različite sektore, aktivističkoj borbi za ljudska prava i aktivnog rada na različitim segmentima održivosti.

Njihovi ciljevi sadrže četiri ključna područja – politike za mlade, održivu ekonomiju, digitalno društvo te ženska prava i prava ranjivih skupina. Zanimalo nas je kako je došlo do GEN Z liste, a pričale smo i o potrebama mladih, obrazovanju o rodnoj i spolnoj raznolikosti, menstrualnom bolovanju, „ružičastom porezu“, ali i poziciji kako mladih, tako i žena u politici.

S obzirom na to da ste nezavisna lista, morali ste skupiti barem 5000 potpisa u dva tjedna. Naveli ste na svom TikTok kanalu da taj proces nije bio uopće lagan. U 2024. godini i dalje je sve trebalo biti na papiru pa ste sve te papire sakupljali po cijeloj zemlji. Ipak, sakupili ste čak 8500 potpisa! Kako ste uopće došli na ideju „GEN Z“ liste? Jeste li to dugo planirali?

Tako je, izazovi su veliki, puno toga još nije digitalizirano i vrlo teško je djelovati bez ikakve terenske i financijske infrastrukture. Ipak, ljepota je u tome da nemamo taj teret i ustaljene obrasce stranaka nego apsolutnu slobodu. Naša lista je jedinstvena jer smo jedina opcija koja je okrenuta budućnosti umjesto prošlosti. To nas čini atipičnima u političkoj areni koja konstantno gleda unazad i to je bila jedna od mojih glavnih motivacija pri kreiranju liste. Samo prikupljanje potpisa bilo je baš izazovno, ali podrška koju smo primili bila je izvan svih očekivanja. Svaki potpis bio je potvrda da ljudi vjeruju u našu viziju i žele vidjeti promjene za koje se zalažemo.

U intervjuu koji ste dali za Lider, kazali ste da želite da EU ima konzistentan sustav konzultacija s mladima. Svi koji smo u nekom trenu radili u sektoru mladih, znamo da postoje različiti mehanizmi konzultacija s mladima, no sami prijedlozi sporo i rijetko dolaze na političku agendu. Na koji način planirate osigurati da se potrebe mladih nađu na političkoj agendi? Kako osigurati konzistentnost konzultacija?

To zahtijeva suradnju između različitih razina vlasti, institucija i organizacija civilnog društva, zbog čega je proces možda katkad spor. Ipak, postoje mnogi mehanizmi kroz koje zastupnik u Europskom parlamentu može djelovati po tom pitanju. Npr. razvijanje novih i podržavanje već postojećih EU strategija za mlade te naravno harmonizacija istih s nacionalnim politikama. Organiziranje europskog savjeta mladih s predstavnicima mladih iz svih država članica je vrlo korisno kao i suradnja istih s nacionalnim savjetima mladih.

Erasmus+, o kojemu smo pisali i u svom programu, je odlična prilika za poticanje mladih na savjetovanje kroz zanimljive i interaktivne projekte u koje bi se mogle implementirati konzultacije. Što se tiče same usporenosti procesa, tu su sada na raspolaganju i digitalne platforme koje omogućavaju stalan kontakt s mladima i prostor gdje se oni mogu obratiti, kao i razne ankete i upitnici, za koje bismo se zalagali da se još razvijaju i distribuiraju kroz EU kanale. Što se tiče proširenja na ostale razine djelovanja; tu je ključna suradnja sa školama i sveučilištima, organizacijama mladih, organizacijama civilnog društva koje se kroz projekte i fondove (EU fondovi, Erasmus, Europski socijalni fond za financiranje inicijativa) treba poticati na podizanje svijesti o ovom pitanju.

Vaš se program sastoji od četiri osnovna područja: politike za mlade, održiva ekonomija, digitalno društvo te ženska prava i prava ranjivih skupina. Kako ste detektirali da su baš to prioritetna područja za mlade?

Mi najbolje znamo s kakvim izazovima se suočavaju mladi, jer i sami njima pripadamo. Ipak, smatramo da se i ostale generacije bore sa sličnim problemima. Svakodnevno smo i sami dio razgovora koji se tiču daleko preskupih stanova, nesigurnosti naših podataka u kojima velike kompanije prelaze granice prikupljanja, u kojima su žene i ranjive skupine ugrožene rastom radikalne desnice… Nažalost, to je naša stvarnost i mi smo najbolja opcija za one koji dijele te strahove i žele promjenu u novom smjeru, a mislimo da takvih ima puno.

U cilju ženska prava i prava ranjivih skupina tražite strožu zakonsku regulaciju zaštite žena od seksualnog i fizičkog nasilja, te osiguravanje potpune zaštite prava LGBTQIA+ zajednice i ostalih ranjivih skupina. Navodite i obrazovanje o rodnoj i spolnoj raznolikosti. Upravo obrazovanje o navedenim temama je neprestano područje ideoloških borbi u RH. Trenutno je u tijeku i kampanja #Zaštošutimo 3.0. kojom se traže konkretni rokovi za vođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke škole. Ono bi uključivalo neke od stvari koje i vi navodite u programu – seksualno nasilje, rodnu ravnopravnost, LGBTQIA+ teme i sl. Kako nam politike koje se donose na razini EU mogu pomoći da djeca i mladi u RH konačno dobiju sveobuhvatnu edukaciju o navedenim temama temeljenu na znanstvenim i stručnim dokazima, statistikama, dokumentima i sl.?

Drago mi je da ste to pitali. EU strategija za rodnu ravnopravnost promovira ravnopravnost spolova u svim državama članicama EU, uključujući i Hrvatsku. Daje okvire i smjernice za uvođenje edukativnih programa u školama koji će podučavati djecu i mlade o ženskim pravima i ravnopravnosti spolova. EU ima i direktive koje osiguravaju minimalne standarde za zaštitu žrtava nasilja u državama članicama. EU fondovi za socijalnu inkluziju, fondovi poput Europskog socijalnog fonda Plus mogu se koristiti za financiranje programa i projekata koji promiču ravnopravnost i zaštitu LGBTQIA+ osoba te drugih ranjivih skupina. Da bi sve te politike bile učinkovito implementirane u Hrvatskoj, postoje razni mehanizmi, npr.; ključno je osigurati da hrvatski zakoni budu u potpunosti usklađeni s EU direktivama koje se odnose na zaštitu žena, LGBTQIA+ zajednice i drugih ranjivih skupina, ali ne samo to, nego i uspostaviti mehanizme za nadzor i provedbu zakona kako bi se osigurala njihova učinkovitost.

Integracija u kurikulum je krucijalna – uvođenje programa o ljudskim pravima, ravnopravnosti spolova i pravima ranjivih skupina u školski kurikulum, ali i obuka nastavnika – kako bi se osigurala kvalitetna edukacija. Isto tako, osigurati financijsku podršku organizacijama civilnog društva koje rade na zaštiti i promociji prava žena, LGBTQIA+ osoba i drugih ranjivih skupina te javna kampanja za podizanje svijesti (tu su društvene mreže itekako korisne, što god neki rekli) plus informacijski centri koji pružaju resurse za edukaciju javnosti o ovim temama.

U istoj točci programa tražite i plaćeno menstrualno bolovanje za žene koje osjećaju teže menstrualne bolove. Postoji li gdje takva praksa i na koji se način provodi?

Da, menstrualno bolovanje već postoji u nekoliko zemalja i korporacija širom svijeta u raznim oblicima. Npr. u nekim zemljama žene imaju pravo na uzimanje slobodnih dana za vrijeme menstruacije, ali poslodavci nisu obavezni isplatiti te dane, u nekima žene mogu samo obavijestiti svoje poslodavce o potrebi za slobodnim danom bez potrebe za medicinskim dokazom. Španjolska je uvela plaćeno menstrualno bolovanje – žene moraju dobiti liječnički certifikat koji potvrđuje potrebu za bolovanjem zbog teških menstrualnih bolova, a poslodavci su obavezni isplatiti te dane. Dakle – vi u većini slučajeva možete doći kod doktora, objasniti mu situaciji i tražiti bolovanje, ali veći problem je u stigmi koju to izaziva kod poslodavaca. Kada bi postojala snažnija javna kampanja i kada bi to bilo efikasno stavljeno na dnevni red, stvari bi bile drugačije – to je ono što mi želimo.

Da je menstruacija i dalje stigma, pokazuje i nedavno istraživanje Udruge Pariter koje je pokazalo da RH ima ozbiljan problem menstrualnog siromaštva. Više od 36% žena kupuje manje kvalitetne uloške jer su jeftini, štedeći tako na vlastitom zdravlju i ugodnosti, a više od 10% nema dovoljno potrepština tijekom menstruacije. Veoma blizu tog problema je i problem koji vi adresirate u kampanji – tzv. pink tax, čiju zabranu tražite. O čemu se točno radi i kako možemo riješiti navedene probleme?

Pink tax odnosi se na višu cijenu proizvoda i usluga koje su marketinški ciljane prema ženama u usporedbi s njihovim ekvivalentima koji se ciljaju prema muškarcima. Uklanjanje pink taxa važno je jer promiče ekonomsku ravnopravnost i sprječava rodno bazirano financijsko opterećenje. Želimo osigurati da proizvodi od običnih crnih čarapa pa do igračaka za djecu, nisu skuplji samo zato što su marketinški predstavljeni kao ‘ženski.’

EU može osigurati financijska sredstva za nabavu i distribuciju besplatnih menstrualnih proizvoda u školama, sveučilištima, javnim ustanovama i sl. kroz fondove kao što su Europski socijalni fond Plus (ESF+) ili npr. kroz direktive koje bi obvezale sve države članice da osiguraju besplatne menstrualne proizvode u javnim ustanovama. Isto tako, EU može predložiti harmonizaciju poreznih stopa na menstrualne proizvode kako bi se osiguralo da su te stope niske ili da se proizvodi oslobode poreza u svim državama članicama. Slično je i s uvođenjem direktive koja zabranjuje diskriminaciju cijena na temelju spola, EU ima mogućnost osigurati financijsku podršku onima koji proizvode bez pink taxa kroz programe kao što su Program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća. Sigurno bi bilo korisno i organizirati konferencije i radionice za razmjenu najboljih praksi među državama članicama, a države članice trebaju prilagoditi svoje nacionalne zakone kako bi se uskladile s novim direktivama EU.

Mlada ste osoba i mlada ste žena. U političkoj areni nema dovoljno mladih osoba, a vidjeli smo da se i kvote o zastupljenosti žena neprestano krše. Uz to, već na dan konstruiranja Sabora, komentirala se odjeća ono malo žena koje čine novi saziv. Koliko ste vi često na udaru stereotipa i seksističkih komentara? I kako mlada osoba, i kao mlada žena.

Da, do sad nisam bila svjesna koliko je put žena u politici kontroverzan, a pogotovo mladih žena. Posebno kada se kao mlada žena kandidiram za visoku političku poziciju. Iskreno, vrlo je teško nositi se s tim pritiskom, no sada vidim koliko je ovakav angažman ustvari potreban. Trudim se da se s tim nosim održavajući profesionalnost i fokusirajući se na svoj rad i ciljeve. Vjerujem da rezultati i odlučnost mogu prevladati bilo koje predrasude i trudim se podići svijest o tome putem svojih društvenih mreža. Zašto me ne bi mogle zanimati i politika i moda? Čemu ili-ili?

**I za kraj – kako motivirati mlade (a i nas malo starije) da izađu na birališta? Kako srušiti mit da su ovo izbori koji nas se „ne tiču“?**

Ma svakako sve treba motivirati da izađu na birališta! Ne znam tko bi bio zadovoljan s političkom situacijom u kojoj se sve svodi na prepiranja, ego-natjecanja i podmetanja. Mislim da je ovaj intervju i odgovori ovdje dokaz koliko nas se EU svih tiče! Ako želite nekoga tko ima program i konkretne ciljeve, ako želite promjenu i vjerujete da su mladi budućnost – zaokružite 21. u nedjelju!

Sigurne smo da su vas odgovori GEN Z liste potaknuli na razmišljanje i aktivaciju. No, ako vam treba dodatni podsjetnik zašto je važno 9. lipnja izaći na birališta – kliknite ovdje.