info@libela.org

Što je nužno da bi se učinkovitije spriječio femicid?

Posted on by info@libela.org

Najteži oblik rodno utemeljenog nasilja je femicid. Karakterizira ga ubojstvo žene samo zato jer je žena. Izraz se prvi put spominje u Engleskoj 1801. označavajući ubojstvo žene. Koristio se u feminističkim pokretima 70-ih s ciljem usmjeravanja pozornosti prema nasilju nad ženama (1,2). Unatoč tomu, tek je feministička spisateljica i aktivistica Diana E. H. Russell 1976. definirala pojam i uvela ga u praksu svjedočivši na Tribunalu za zločine protiv žena na prvom Međunarodnom sudu za zločine nad ženama u Belgiji. Također, tom prilikom se izraz žena zamijenio s izrazom osoba ženskog spola čime je utvrđeno da se femicid izvršava i nad djevojčicama i ženskoj novorođenčadi.

Kako se definira femicid?

Do današnjeg dana femicid nije definiran kao jedinstveni pojam niti postoji univerzalna pravna kategorija za ovaj rodno zasnovan zločin. Vode se rasprave karakterizira li se femicid kao ubojstvo počinjeno od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera tzv. intimni femicid ili je neintimni kad je izvršen od strane javnog počinitelja (1,2) Obuhvaća li femicid sva ubojstva žena bez obzira na motiv ili status počinitelja? Je li femicid namjerno ubijanje žena ili femicidom možemo smatrati i prikrivena ubojstva kao što je eliminacija ženske novorođenčadi ili smrtni ishod nakon sakaćenja ženskih spolnih organa ili pak posljedica nestručne kiretaže? Smatramo li da je počinjen femicid ako ga je počinila muška osoba ili uključujemo i ubojstvo žene od istog spola? (1,2)

Kao sto je širok spektar definiranja femicida i njegovih podjela isto tako ne postoji pravna terminologija koja bi obuhvatila sve karakteristike femicida i kao takvog jedinstveno ga implementirala u kazneni zakon (1,2,3). Od kad je UN usvojio rezoluciju 68/191 2013. godine pozivajući nacije da poduzmu mjere protiv rodno uvjetovanog ubijanja žena i djevojčica, traju i otpori i napori da se legaliziraju zakoni o ubijanju žena. Trenutno u Europskoj uniji jedino Cipar, Malta, Španjolska i Belgija koriste izraz femicid kao zasebno kazneno djelo (1,2).

Definicija femicida u Hrvatskoj (sudska praksa)

Hrvatska je nedavno donijela zakonske promjene, no kazneno djelo nije definirala kao femicid nego kao teško ubojstvo ženske osobe. Kazneni zakon Sabor je izmijenio u ožujku 2024. dopunivši Članak 111.a u kojem se navodi tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Također, navodi se da će se uzimati u obzir radi li se o bliskoj osobi od koje je žrtva ranije bila zlostavljana ili na drugi način podvrgnuta rodno utemeljenom nasilju od strane počinitelja. Izmjeni su prethodile rasprave obilježene neslaganjem i samim izborom termina i uopće uvrštenjem u državni zakon (1,2). Nakon prijedloga Ministarstva pravosuđa, odnosno radne skupine za unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama, uslijedila je javna rasprava intenzivno praćena u medijima.

Izraziti otpor pokazali su suci Vrhovnog suda, kao i Hrvatska odvjetnička komora na prvobitno predloženu odredbu kojom bi se kaznom od 10 godina zatvora kaznilo onoga “tko ubije žensku osobu koju je ranije zlostavljao”. Tvrdili su da je neustavna i da se ovakva kaznenopravna zaštita žena zasniva na spolnoj diskriminaciji muškaraca čime se dovodi u pitanje ravnopravnost spolova (1,2). S druge strane, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić kritizirao je ovakav stav pozivajući se na Istanbulsku konvenciju ratificiranu od strane RH i time obavezujuću na području zaštite žena od rodno utemeljenog nasilja.

Drugi prijedlog Vlade prema kojem će se kazniti onaj “tko ubije blisku osobu ili osobu koju je već ranije zlostavljao” također je ocijenjen neadekvatnim (1,2). Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić tražila je doradu odredbe o femicidu, ali s drugačijim stavom. Smatrajući je naime, prešturom, njezin prijedlog zahtijevao je kategorizaciju vrsta femicida kako bi ih se sve stavilo u kontekst otegotnih okolnosti. Istovremeno, mnoge nevladine udruge tražile su zakonsko definiranje rodno uvjetovanog nasilja odnosno svih oblika ubojstva nad osobama ženskog spola motiviranih spolom žrtve. 

Današnja validna zakonska definicija bazira se na Istanbulskoj konvenciji (1,2,3). Iako je izbjegnut pojam femicid i njegove kategorizacije, uvršteno je rodno uvjetovano ubojstvo ženske osobe što je specifična kvalifikacija ubojstva žene. Time bi se trebalo spriječiti suđenje za obično ubojstvo ili ubojstvo bez predumišljaja za koja su u pravilu predviđene blaže kazne nego li za rodno uvjetovano ubojstvo ženske osobe.  

Statistika koje žene ne žele biti dio

Prema podacima iz Izvješća Višnje Ljubičić pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za prošlu i pretprošlu godinu i izvještaju MUP-a po brojnosti evidentiranih kaznenih djela koja se najčešće čine nasilničkim ponašanjem u obitelji/između bliskih osoba situacija je bila sljedeća:

2023. godina:

  1. KD Prijetnja s 3.895 zabilježenih kaznenih djela (3.053 žrtava žena i 1.037 žrtava muškaraca; 3.330 u 2022.);
  2. KD Nasilje u obitelji s 2.310 zabilježenih kaznenih djela (s 2.006 žrtava žena i 304 žrtve muškaraca; 1.879 u 2022.) ;
  3. KD Tjelesna ozljeda s 1.593 zabilježenih kaznenih djela (1.126 žrtava žena i 467 žrtava muškaraca; 1.276 u 2022.);
  4. KD Nametljivo ponašanje s 301 zabilježenih slučajeva (s 271 žrtava žena i 30 žrtava muškaraca; 232 u 2022.);
  5. KD Teška tjelesna ozljeda s 197 zabilježena slučaja (116 žrtava žena i 81 žrtva muškarac; 130 u 2022.);
  6. KD Silovanje s 100 zabilježena slučaja (s 100 žrtava žena i 0 žrtava muškaraca)

2022. godina:

  1. KD Prijetnja s 3.330 zabilježenih kaznenih djela (2.682 žrtava žena i 850 žrtava muškaraca);
  2. KD Nasilje u obitelji s 1.879 zabilježenih kaznenih djela (s 1.627 žrtava žena i 252 žrtve muškaraca);
  3. KD Tjelesna ozljeda s 1.276 zabilježenih kaznenih djela (944 žrtava žena i 336 žrtava muškaraca);
  4. KD Nametljivo ponašanje s 232 zabilježenih slučajeva (s 216 žrtava žena i 16 žrtava muškaraca);
  5. KD Teška tjelesna ozljeda s 130 zabilježena slučaja (70 žrtava žena i 60 žrtva muškarac);
  6. KD Silovanje s 129 zabilježena slučaja (s 128 žrtava žena i 1 žrtava muškaraca).

Vidljiva je tendencija rasta sveukupnog broja kaznenih djela u odnosu na 2022. godinu, kao i omjer žrtava žena koji je i dalje značajno veći naspram žrtava muškaraca.

Foto: cottonbro studio (pexels.com)

Nadalje, prema izvještaju Pravobraniteljice, prošle godine počinjeno je 23 ubojstva (4 manje nego 2022.) od čega je ukupno 14 ubojstava zabilježeno na štetu članova obitelji i bliskih osoba. Od tih 14 ubojstava, 9 je ubijenih žena (4 manje nego 2022. godine). Pet ili 55,5% tih žena su ubili njihovi bivši ili sadašnji intimni partneri/supruzi. Što se tiče preostale četiri žrtve, jednu je ubio susjed, dvije sinovi te je jedno žensko dijete ubio intimni partner žene, u neuspjelom pokušaju da ubije i nju. Time je nastavljen trend prijašnjih godina udjela od minimalno 50 % ubojstava žena od strane intimnih partnera u odnosu na ukupan broj ubijenih žena među bliskim osobama.

Prema neverificiranim i neslužbenim podacima iz javnog priopćenja Pravobraniteljice (službeni podaci MUP-a obradit će se u prvom kvartalu 2025.) od početka godine do sada ubijeno je ukupno 16 žena. Sve su (prema neslužbenim podacima) ubijene od strane muških počinitelja, od čega pet od strane intimnih partnera (bivših ili sadašnjih), pet od strane bliskih članova obitelji (četiri od strane sinova i jedna od strane zeta), a šest od strane trećih muških osoba (u jednom slučaju sinov poznanik je ubio majku svog poznanika dok su pet starijih žene ubijene u Domu za starije i nemoćne osobe u Daruvaru). No, u zadnjih tjedan dana potencijalno imamo i dvije nove žrtve. Potencijalno 17. žrtva femicida, je ubijena prošli tjedan, 29. studenog na zagrebačkom Črnomercu. Za ubojstvo je osumnjičen 72-godišnji muškarac. Najnovija, potencijalno 18. žrtva femicida je ubijena jučer u Lepoglavi. Prema neverificiranim i neslužbenim informacijama (medijski napisi) ubio ju je suprug koji je potom presudio i sebi (1,2).

Napominjemo da će se analize za tekuću godinu provoditi tijekom prva tri mjeseca 2025. godine. No, već sada se može zaključiti da svakako neće biti pomaka nabolje u odnosu na ranija izvještajna razdoblja.

Iz Ureda Pravobraniteljice na osnovu kontinuiranog praćenja zadnjih godina ukazuju da se broj kaznenih djela među bliskim osobama u razdoblju od osam godina učetverostručio (s nešto preko 2.000 evidentiranih djela u 2015., došli smo na preko 8.000 ovih djela u 2023.), dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji istovremeno i u istom razdoblju praktički prepolovio (sa skoro 14.000 u 2015., na ispod 8.000 u 2023.).

Kao vrlo zabrinjavajući trend u 2023. godini, po prvi put otkad Pravobraniteljica statistički prati pojavnost nasilja nad ženama i među bliskim osobama, bilježi se porast evidentiranih kaznenih djela koji je pretekao broj evidentiranih prekršaja (prekršaja nasilja u obitelji je zabilježeno – 7.675, a kaznenih djela među bliskim osobama – 8.460).

Na temelju prakse i višegodišnjih analiza Pravobraniteljica je zaključila da od svih metoda suzbijanja rodno utemeljenih nasilničkih ponašanja, represivne mjere i metode uvijek predstavljaju kratkoročna rješenja s vrlo ograničenim učinkom – a nerijetko i kontra-učinkom – jer se isključivo bave posljedicama nasilja pa nasilje ne sprječavaju već se ono brutalizira i buja.

Ubojstva ženskih osoba počinjena ove godine nakon stupanja na snagu izmjena Kaznenog zakona bit će okvalificirana kao teško ubojstvo ženske osobe i trebala bi polučiti presudu na minimalno 10 ili više godina zatvora. Preostaje nam vidjeti kako će sudska praksa funkcionirati na konkretnim slučajevima i hoće li pravomoćne sudske presude biti u skladu s novim kaznenim djelom.

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­Može li se femicid spriječiti?

Femicid ili feminicid, ubojstvo koje se razlikuje od drugih oblika ubojstva jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena samo zato što su žene, termalni je ishod. Statistički podaci, te malobrojna istraživanja i radovi (1,2), koji se baziraju na upitu što mu je prethodilo, pokazuju da su većinu slučajeva femicida počinili partneri ili bivši partneri i njemu obično prethodi kontinuirano zlostavljanje, seksualno ili fizičko nasilje kao i situacije u kojima žene imaju manje moći i resursa od svog partnera.

Dunja Bonacci Skenderović, autorica publikacije „Ili moja ili ničija“ istražila je i analizirala femicid na slučajevima 56 ubijenih žena u RH, te zaključila da ga je moguće prevenirati. Navodi da su za razumijevanje intimnog partnerskog nasilja bitne dvije stvari: vremenska crta ubojstva (femicida) koju je osmislila Jane Monckton Smith i prisilna kontrola, koja je važan indikator femicida. Naime, femicid – kao krajnji ishod, započinje uspostavom kontrole koju zlostavljač provodi nad žrtvom. Autorica smatra da se femicid odvija po specifičnom obrascu, te ga je moguće prevenirati uz analizu i razumijevanje vremenske crte koja se sastoji od osam faza. Dodaje i da je femicid nije zločin iz strasti i/ili trenutni gubitak kontrole.

Foto: Treedeo.st (pexels.com)

GREVIO, skupina stručnjaka/inja Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svom izvješću se reflektira na provođenje odredbi Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u RH i navodi 70-ak preporuka za uklanjanje problema u sustavu. Kao tri najvažnija (sumirana pravca preporuka) u izvješću Pravobraniteljice navodi se neophodan razvoj i dosljedna primjena rodno osjetljivih sveobuhvatnih politika suzbijanja rodno utemeljenog nasilja. To zahtjeva provedbu sustavne prevencije koja bi se postigla edukacijom stručnjaka i stručnjakinja na svim razinama. Ostale preporuke GREVIA su razrađene u izvješću Pravobraniteljice za 2023. godinu, na strani broj 91.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je još 2017. godine osnovala Femicide Watch promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje kojemu je cilj praćenje pojavnosti ubojstava žena iz rodnog aspekta, prikupljanje i analiziranje podataka radi uočavanja ključnih propusta koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga, bivših i sadašnjih partnera te općenito muškaraca. 

Putem Femicide Watcha detaljno i sustavno je analizirano svako pojedinačno ubojstvo i to iz rodnog aspekta. Uočeno je da nedostaje sustavan pristup obrazovanju na svim društvenim razinama o pogubnosti rodno utemeljenog nasilja i načinima njegovog ranog sprječavanja, a posebice je vidljiv deficit obrazovanja i edukacije struke, odnosno policije, pravosuđa i državnog odvjetništva. Pravobraniteljica smatra da danas svjedočimo represijskoj politici što znači da uglavnom dolazi do izmjena zakona izazvanim najčešće slučajevima teškog nasilja ili ubojstvima žena koji mobiliziraju javnost, koja onda izvrši pritisak na političare, odnosno izvršnu vlast. Teške posljedice nasilja time se rješavaju kroz penalnu politiku. 

U pristiglom odgovoru Pravobraniteljica naglašava: „Za razliku od represije, svi oblici obrazovanja i edukacije, odnosno preventivnog rada, uključujući i dugotrajne terapijske te resocijalizacijske procese s počiniteljima, predstavljaju kvalitetnija i dugoročnija rješenja jer se bave uzrocima, a ne posljedicama nasilja“.  

Potrebne su konkretne strategije za sprječavanje femicida

Iz svega navedenog jasno je da ne postoji jedinstvena definicija femicida ni kao samog akta niti kao pravnog termina. U Hrvatskoj je nakon duge i kontradiktorne rasprave promijenjen Kazneni zakon u ožujku 2024.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, nevladine udruge kao i razni stručnjaci/inje zalagali su se da se zakonom definira specifično pojam femicid, međutim to nije prihvaćeno. U zakonu je navedena kategorija teško ubojstvo ženske osobe i određuje se tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Statistički podaci u RH za 2023. godinu pokazuju trend rasta evidentiranih kaznenih djela naspram evidentiranih prekršaja u zoni nasilja nad ženama i među bliskim osobama.

Pravobraniteljica, kao i struka upozorava da kaznenopravne izmjene koje uglavnom slijede nakon pritiska javnosti uznemirene težim zločinima prema ženama ili se zahtijevaju od EU institucija na osnovi ratificiranih dokumenata nisu dovoljne. Smatraju da je nužno preventivno djelovanje za sprečavanje femicida kao krajnjeg rodnog nasilja prema osobama ženskog spola. Za takve prevencije potrebno je donošenje konkretnih strategija koje bi ciljale na otklanjanje uzroka rodno nasilničkih obrazaca ponašanja u cjelokupnom društvu.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije.  Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Kako digitalni alati mogu olakšati svakodnevne zadatke i smanjiti mentalno opterećenje zaposlenih majki?

Posted on by info@libela.org

Ako ste zaposlena majka koja žonglira između posla i obiteljskih obveza, ovim istraživanjem se žele čuti vaša iskustva!

Istraživanjem koje provode Filozofski fakultet u Zagrebu, u suradnji s Institutom za društvena istraživanja u Zagrebu i Filozofskim fakultetom u Osijeku, žele se utvrditi iskustva zaposlenih majki u korištenju digitalnih tehnologija, posebice alata umjetne inteligencije, za upravljanje kućanstvom. Ali i usklađivanje poslovnog i privatnog života.

“Istražujemo utjecaj digitalnih tehnologija na raspodjelu kućanskih poslova, mentalno opterećenje i usklađivanje profesionalnog i privatnog života zaposlenih majki. A identificiramo i prednosti i ograničenja povezana s korištenjem tih tehnologija”, poručuju istraživačice.

Istraživanje nastoji i ustanoviti postoji li rodna pristranost pri programiranju AI alata. Odnosno, postoji li prostor da se, pri kreiranju takvih alata, u obzir uzmu potrebe specifičnih grupa. U slučaju ovog istraživanja – zaposlenih majki.

Svrha projekta je pružiti uvid u potencijale digitalnih alata, posebice AI alata, za smanjenje rodno uvjetovanih nejednakosti u kućanskom mentalnom radu. Kao i za unaprjeđenje ravnoteže između privatnog i poslovnog života zaposlenih majki.

Fokus istraživanja je na majkama, ali upitnik mogu ispuniti sve žene. Ispuniti ga možete OVDJE.

Izbori za Europski parlament u Hrvatskoj i rodne dezinformacije

Posted on by info@libela.org

Dok čekamo službene kandidature, kao i službeni početak kampanje za Predsjedničke izbore (ujedno i zadnje izbore u ovoj super izbornoj godini), osvrnut ćemo se na rodno dezinformacijske narative koje smo zapazili kroz predizbornu kampanju za Europski parlament. Analizu smo radile u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci.

Kampanja je trajala čak 45 dana, no nije bila naročito uspješna. Ostala je u sjeni izbornog preslagivanja i kombinacija koje su uslijedile nakon Parlamentarnih izbora, ali (smatraju stručnjaci/inje) nisu ni akteri kampanje uspjeli objasniti važnost europskih politika na živote građana i građanki (1,2). To se osjetilo i na izlaznosti pa je na izborima glasalo svega 21,08 posto građana i građanki naše zemlje. To je ujedno i najmanja izlaznost u EU (1,2).

Kakvim smo narativima svjedočili/e?

Kroz predizbornu kampanju uočeno je nekoliko narativnih okvira unutar kojih su se generirale rodne dezinformacije. No, kako je i kampanja bila manjeg intenziteta, tako je i manje rodnih dezinformacija zabilježeno u odnosu na izvještaj koji smo radili za vrijeme parlamentarnih izbora koji su se održali u travnju ove godine (1,2).

Za razliku od prethodne analize, u ovoj nismo zabilježili narative o nekompetentnosti žena da se bave politikom. Ali ni toliko snažan narativ o „rodnoj ideologiji“ uvezenoj s (dekadentnog) Zapada. Ipak, narativ same „rodne ideologije“ (1,2) i dalje je dominirao medijskim prostorom.

A dominirale su i njene formalne inačice i/ili biskoznačnice poput „woke ideologije“ ili „transrodne ideologije“. Njima su se uglavnom služile političke stranke, kao i političari i političarke desnog spektra. Tako je Božo Petrov pokretao građansku inicijativu za upisivanje kršćanske baštine u temeljne vrijednosti EU kroz izmjenu njenih temeljnih ugovora. Time bi se, između ostalog, stvorile i pretpostavke za odbacivanje „rodne ideologije“ (1,2). Kao primjer da EU vrijednosti treba revidirati, nekolicina političara i političarka navodi i pobjedu nebinarne osobe Nema na Eurosongu (1,2). Tako je, primjerice, Stephen Nikola Bartulica navodio pobjedu Nema kao odraz unutarnjeg stanja u Europi, navodeći da je Europa u krizi i posrnula u ozbiljnu dekadenciju.

Ostaje nam zaključiti da je „rodna ideologija“ dominirala u sferi rodno dezinformacijskih narativa na ovim izborima. Prvenstveno se prikazujući kao društvena ugroza kroz različite narativne okvire. Iako su oni različiti, međusobno se isprepliću, zajedno se podržavaju i potvrđuju. Osim što šire dezinformacije, pridonose i stvaranju negativnog stava javnosti o temama vezanim za rodnu ravnopravnost.

„Rodna ideologija“ kao ugroza tradicionalne obitelji i heteronormativnog poretka

Jedan od najčešćih narativa je upravo ugroza (tradicionalne) obitelji. Najbolji primjer je već spomenuti Božo Petrov i njegova inicijativa za upisivanje kršćanske baštine u temeljne vrijednosti EU. Petrov je kazao: „zajednički vrijednosni okvir će zaustaviti rodnu ideologiju i takva mahnitanja u kojima danas možete biti muško, sutra žensko, prekosutra se opet vratiti na staro, ovisno o tome kako se osjećate”. Upravo „rodnu ideologiju“ vidi kao prijetnju dugoročno održivom društvu u kojem je obitelj središnja društvena čestica, a brak muškarca i žene njen temelj (1,2). O dugotrajnosti promjene rodnog identiteta smo već pisale na Libeli.

„Rodna ideologija“ kao ugroza tradicionalne obitelji vidljiva je i u izjavama Ladislava Ilčića. On smatra da su „dokazano dobri koncepti društva bazirani na obitelji i otvorenosti životu”. Pritom navodi da je „ljevica koristila Europski parlament za nametanje svojih ideologija“. Kao primjere u RH navodi Zagreb koji je pun LGBT zastava, Kampanju CESI za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog odgoja u zagrebačke škole i pobjedu Nema na Eurosongu (1,2). Njegove izjave, iako ne predstavljaju direktne dezinformacije, ojačavaju narativ o „rodnoj ideologiji“ kao sveprisutnoj ugrozi društva i (tradicionalne) obitelji.

„Rodna ideologija“ kao nepoćudni dio europskog prostora

Za razliku od izvješća s parlamentarnih izbora (1,2), u ovoj predizbornoj kampanji nije zabilježen izražen narativ o „rodnoj ideologiji“ uvezenoj s (dekadentnog) Zapada. To je doživjelo svojevrstan „makeover“. Fokus nije bio na lošem utjecaju koji na našu zemlji ima Zapad. Retorika je bila usmjerena na krizu u kojoj se Europa našla zbog „rodne ideologije“. Tako Bartulica govori o „posrtaju Europe u ozbiljnu dekadenciju“. Petrov, pak, govori (navodi portali) da „ u ovom trenutku imamo milijune mladih diljem zapada koji si uništavaju život operacijama i hormonalnim terapijama i sve snažnije tendencije zakonodavaca da roditeljima uskrate pravo “da na bilo kakav način zaustave to ludilo”. A sve, kako ističe, u ime nekakve „kvazi slobode, tjelesne autonomije.“

Dakle, narativ je bio usmjeren na svojevrsno „čišćenje“ Europe od „rodne ideologije“.

„Rodna ideologija“ kao ekonomska ugroza

Osim što predstavlja ugrozu obitelji, „rodna ideologija“ ima negativan utjecaj i na gospodarski sustav. Barem prema izjavama Mirande Jamnicki, kandidatkinje Nezavisne liste Ladislava Ilčića koja je govorila: „svi možemo sagledati činjenicu da je model društva temeljen na obitelji otvoren životu i djeci, a to ne možemo reći za model društva koji propagira promjene spola i rodnu ideologiju. Sve to ima ogromne posljedice i u gospodarstvu. Amerikanci kažu – „Go woke, go broke.“ Odnosno, ako prihvatite tu radikalnu woke agendu, bankrotirat ćete.“

Tijekom iste konferencije se govorilo, prema medijskim napisima, da se brojnim odlukama u Europskom parlamentu ubija kvaliteta u poslovanju, a nameću tzv. rodne kvote, odnosno koliko homoseksualaca i transseksualca treba biti na određenoj razini odlučivanja u tvrtki. Naglasilo se da se radi o agresivnoj agendi koja se smatra važnijom od normalnog poslovanja, slobodnog tržišta i od prirode čovjeka pa EU slabi pod čizmom te woke agende (1,2). Podsjetimo, o terminu „woke“ i njegovu korištenju smo već pisale na Libeli.

Upravo ovaj prikaz „rodne ideologije“ kao ekonomske ugroze relativno je nova podtema antirodnih diskursa. A ona je već, na neki način, korištena u intervju s Damirom Vanđelićem, predsjednikom stranke Republike za vrijeme predizborne kampanje za Parlamentarne izbore. Tada je govorio o troškovima poduzetnika vezano za broj odvojenih zahoda.

 „Rodna ideologija“ kao ugroza djece i njihovih prava

Uz ugrozu obitelji, ovo je najčešći narativ ugroze vezan za „rodnu ideologiju“. Primjećujemo ga godinama. Ipak, i taj je narativ – u odnosu na parlamentarne izbore – bio manje zastupljen. O njemu je govorio Stephen Nikola Bartulica govoreći da je „nametanje nama stranih ideologija i ideja štetno za našu djecu“. Kao i Božo Petrov u već ranije spomenutoj izjavi o „milijunima mladih diljem zapada koji si uništavaju život operacijama i hormonalnim terapijama“.

O dugotrajnosti i složenosti tranzicijskih postupaka smo već pisale, kao i o malinformacijama o rodno-podržavajućoj skrbi i blokatorima hormona.

Ima li što još osim „rodne ideologije“?

U predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore primijetili smo fokus na iregularnim migrantima gdje je jedan od naglasaka bio i na rodnom aspektu migracija. Rodni aspekt se očitovao u opetovanju informacija o tome da granicu isključivo prelaze vojno sposobni muškarci te da je riječ o osobama muslimanske vjeroispovijesti. Time su se stvarale asocijacije na militaristički kontekst, kao i na prijetnje ženama zbog potencijalnih seksualnih napada, silovanja i sl.

Iako su migracije bile važna tema i europskih izbora u svim zemljama Unije, nismo uočili da je naglasak bio na rodnim aspektima. Umjesto toga se isticala važnost zaštite granica, reguliranje migracija putem legalnih ulazaka i/ili važnost toga da države samostalno donose odluke vezane za prihvat migranata (1,2).

Ne u mjeri kao parlamentarna kampanja, no i ova se predizborna kampanja dotakla diskreditiranja politika rodne ravnopravnosti. Pričalo se o tzv. rodnim kvotama koje nalaže Europski parlament, a “ubijaju kvalitetu u poslovanju”. Ivan Pernar, također, kritizira provođene politike Europske unije. On smatra da se na razini EU gura LGBT žestoka propaganda i tko god ima drugačije mišljenje se sankcionira. Pritom je dao primjer Baby Lasagne govoreći da nije pobijedio jer „nije bio dovoljno gej“. Naglašava i da naša država vodi politiku koja propagira LGBT vrijednosti, da financira milijunima udruge i LGBT agendu. Pritom je rekao da bi bilo bolje da se taj novac da obiteljima s više djece.

Manja dinamika i frekventnost rodnih dezinformacija

Zaključno, ova je predizborna kampanja bila znatno manje intenzivna nego li predizborna kampanja za parlamentarne izbore. U skladu s time, primijećena je i znatno manja dinamika i frekventnost objava koje bi svojim sadržajem odgovarale nekom obliku rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja.

Narativi vezani za nekompetentnost žena koje se bave politikom su gotovo izostali. Kao i narativi o migrantima kao sigurnosnoj prijetnji ženama. S druge strane, narativ o opasnostima „rodne ideologije“ dominirao je predizbornom kampanjom. Čak je bio i ojačan širim, europskim kontekstom. Pritom je zanimljivo primijetiti razvoj narativa u kojem „rodna ideologija“ predstavlja ekonomsku ugrozu.

Kakva nas dinamika očekuje na nadolazećim izborima za Predsjednika ili Predsjednicu Republike Hrvatske, ostaje nam popratiti.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije.  Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

AWAKENING: osnaživanje otpora antirodnim pokretima

Posted on by info@libela.org

Regionalna konferencija naziva “AWAKENING: Regional Conference on LBTIQ Women Resisting Anti-Gender Movements”, u organizaciji Rainbow Ignite iz Beograda, održana je u Beogradu od 21. do 24. studenog. Bila je posvećena osnaživanju otpora antirodnim narativima i pokretima te umrežavanju.

Aktivistkinje, akademkinje i saveznice iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije, Hrvatske i Srbije raspravljale su i dijelile iskustva. Razvijale su i strategije kako se oduprijeti urušavanju ljudskih prava. Tako je kreirana platforma za analizu izazova, kao i osmišljavanje zajedničkih strategija za zaštitu stečenih prava i unapređenje položaja kvir žena u regiji.

Antirodni pokreti otežavaju borbu za ljudska prava i rodnu ravnopravnost

Rastući utjecaj antirodnih pokreta u zemljama Zapadnog Balkana specifičan je za svaku zemlju. No, istovremeno je i izuzetno sličan u kontekstu ciljeva i metoda te otežava borbu za ljudska prava i rodnu ravnopravnost. U kolaboraciji s vjerskim i političkim strukturama, pokreti dodatno narušavaju uvjete za rad braniteljica ljudskih prava, šireći atmosferu straha i podjela. Konferencija je, kroz rasprave o mentalnom zdravlju, reproduktivnim pravima, političkoj participaciji i sigurnosti podsjetila na regionalnu solidarnost i ponudila konkretne alate za efikasniji rad. Tijekom konferencije je otvorena i izložba LGBT arhiva Arkadija “Povijest regionalnih skupova LBTIQ+ žena”.

Foto: Rainbow Ignite

Značaj feminističke politike u pružanju otpora antirodnim pokretima

Poseban naglasak stavljen je na značaj feminističke politike na regionalnoj razini, kako si bi se osigurala prava i ravnopravno sudjelovanje svih žena – uključujući kvir žene – u političkim procesima. Sudionice su imale priliku kroz rasprave, radionice i sastanke upoznati se s izazovima s kojima se suočavaju sudionice u zemljama Zapadnog Balkana. Ali i uspješnim strategijama borbe. Tako im je dana prilika da se povežu s kolegicama iz susjednih zemalja. I tako jačaju zajedničku borbu za pravednije i inkluzivnije društvo.

Nadalje, istaknuto je da je unutar feminističkog pokreta tijekom godina postojala potreba da se aktivistkinje i akademkinje razdvajaju u radu. No, smatra se da to naprosto više nije slučaj, već je pozicija aktivistkinja opismenjavati teoriju. Teme suradnje, prijenosa informacija i strategija te zajednički rad nasuprot raslojavanju pokreta bile su konstante održanih panela. Isto tako, konferencijski diskursi često ističu probleme bez konkretnih rješenja, a što je ova konferencija nastojala izbjeći modelima organizacije koji uključuju i “što nakon” sekcije. Odnosno, vrijeme alocirano upravo za konkretne korake daljnjeg djelovanja.

Intersekcija mora nadilaziti identitetske odrednice

Iako su identitetske politike važan dio aktivističkog organiziranja, napomenuto je da intersekcija mora nadilaziti identitetske odrednice kao zatvorene silose. Nužno je u svoj rad uključiti i dati prostora i “drugosti”. Odnosno, koristiti sveobuhvatan pristup koji je ujedno i jedini mogući način za promjene.

Sudionice konferencije su se 22. studenog uključile u prosvjedne aktivnosti #ZastaniSrbijo. Povod je bila smrt petnaest osoba uslijed urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu. Zastale su na 15 minuta u solidarnosti koja nadilazi granice i podjele. Za jednakost, sigurnost i slobodu.

Foto: Rainbow Ignite

Menstruacija i (peri)menopauza na radnom mjestu

Posted on by info@libela.org

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i PSTaboo vas pozivaju da se uključite u prvo istraživanje na temu utjecaja menstruacije i (peri)menopauze na radnom mjestu!

Cilj je ispitati iskustva i stavove žena koje su, u posljednjih pet godina, imale simptome menstruacije ili (peri)menopauze na poslu. Ali i ispitati prakse poslodavaca po pitanju zdravlja žena. Upitnik je anoniman i ne prikuplja vaše osobne podatke. Za popunjavanje upitnika je potrebno izdvojiti 20ak minuta, a ispuniti ga možete OVDJE.

Ako želite podijeliti iskustva i za menstruaciju i za menopauzu, upitnik ispunite dva puta. Za svaku kategoriju zasebno.

“Istraživanje NE uključuje žene s težim slučajevima menstruacije poput endometrioze i adenomioze jer smatramo da endometrioza i adenomioza zahtjeva veći fokus i angažman nego što možemo obuhvatiti ovim upitnikom”, poručuju iz CESI.

Upitnik možete ispuniti do polovice siječnja.

Politike i agende ultrakonzervativnih aktera ne mogu i neće biti prepreka pravu žena na život, autonomiju i privatnost

Posted on by info@libela.org

Cilj europske građanske inicijative „My voice, my choice“ je prikupiti milijun potpisa za siguran, legalan i dostupan pobačaj u Europskoj uniji. Inicijativnom se od EU traži uspostava financijskog mehanizma na razini cijele EU pomoću kojeg bi žene mogle putovati u zemlje koje su se odlučile osigurati uslugu pobačaja, dok bi trošak usluge u potpunosti pokrivala Europska komisija. Ako se do kraja godine prikupi milijun potpisa, Europska komisija će razmotriti prijedlog i poduzeti konkretne korake za zaštitu reproduktivnih prava.

Inicijativu je pokrenuo slovenski Institut 8. mart, a riječ je o jednoj od najvećih feminističkih inicijativa u Europi. Pridružilo joj se 18 organizacija iz devet EU zemalja. Iz Hrvatske u inicijativi sudjeluju CGI Poreč, CESI, RODA, Dugine obitelji, Domine, PARiTER, Zaklada Solidarna te Lana Bobić i Dunja Bonacci Skenderović. Kroz „My voice, my choice“ inicijativu osigurala bi se ravnopravnost, ali i pravo na zdravstvenu zaštitu u domeni reproduktivnog zdravlja za sve građanke Europske unije.

Prikupljanje potpisa je krenulo 24. travnja ove godine, a do sada je sakupljeno 85.32 posto potrebnih potpisa, odnosno 853.182 potpisa. U Hrvatskoj se prikupilo preko 50 000 potpisa. Peticiju se može potpisati čitačem e-osobne iskaznice ili unosom OIB-a.

U finalnim koracima kampanje „My voice, my choice Croatia“, Grof Darkula i „Seksizam naš svagdašnji“ prošle su subote najavili najveću digitalnu akciju za reproduktivna prava u povijesti Hrvatske koja će se održati ovu subotu, 23. studenoga. O čemu se točno radi, kakva je situacija na razini EU po pitanju dostupnog i sigurnog pobačaja, kako „My voice, my choice“ inicijativa odgovara na rastući utjecaj konzervativnih pokreta, kakva nas situacija čeka s ostvarivanjem prava na pobačaj u Hrvatskoj i kako svatko od nas može doprinijeti ciljevima inicijative, razgovarale smo s predstavnicama “My voice, my choice Croatia”.

Na konferenciji prilikom lansiranja kampanje prikupljanja potpisa naglašeno je da usluga prekida trudnoće na zahtjev mora biti sigurna, legalna i dostupna i to bez kompromisa. Kakvo je stanje na razini EU po pitanju sigurnosti i dostupnosti pobačaja? Kako pristup vaše inicijative odgovara na rastući utjecaj konzervativnih pokreta koji se protive pravu na pobačaj diljem Europe, ali i svijeta?

Procjenjuje se da za više od dvadeset milijuna žena u EU, pobačaj nije dostupan. Sigurnost i dostupnost pobačaja nisu standardizirani na razini EU, nacionalna zakonodavstva se razlikuju od zemlje do zemlje. Na Malti je pobačaj u potpunosti zabranjen, a u nekim zemljama je besplatan i dostupan na zahtjev. Neke zemlje imaju restriktivne zakone koji pobačaj čine nedostupnim, a neke imaju prakse poput priziva savjesti koje ga, unatoč legalnosti, zapravo čine nedostupnim. Znamo slučajeve žena iz Poljske, Irske i Italije gdje su žene umirale od sepse jer se pobačaj odbija izvršiti dok fetusu kuca srce, čak i ako je život žene ugrožen.

Naša inicijativa jasno poručuje da smo solidarne sa svim ženama i da ćemo naći način da pobačaj ženama bude dostupan. Bez obzira na agendu i utjecaj ultrakonzervativnih aktera na nacionalne politike i prakse. Njihove politike i agende ne mogu i neće biti prepreka pravu žena na život, autonomiju i privatnost.

Kakva je situacija u našoj zemlji, na koje prepreke žene nailaze pri ostvarivanju prava na izbor?

Nedostupnost usluge u najširem smislu. Prakse se u hrvatskoj razlikuju od bolnice do bolnice. Žene se prečesto susreću s nepotpunim informiranjem i pristupom koji ne poštuje njihovu autonomiju, integritet i dostojanstvo. Prava pacijentica se u sferi reproduktivnog zdravlja krše u svim područjima uključujući i pobačaj i porod. Na dalje, možemo li uopće pričati o dostupnosti pobačaja ako se plaća? A cijena nije ni standardizirana. Medikamentni pobačaj još uvijek nije dostupan u svim bolnicama. A nije dostupan ni van bolnica, iako nema zapreke da ga se makne iz bolnica. Štoviše, to bi značilo rasterećenje zdravstvenog sustava.

Prepreka je svakako i stigmatizacija pobačaja i žena od ultrakonzervativnih aktera koji smatraju da je žensko tijelo pitanje njihove kontrole. Jedna od najozbiljnijih prepreka je pravo korištenja priziva savjesti u javnozdravstvenim ustanovama. Zbog toga je u nekim bolnicama pobačaj u potpunosti nedostupan ili otežano dostupan. Potencijalna prepreka dostupnosti pobačaja je razmatranje uvođenja obveznog savjetovanja kojim se ženama često uskraćuje vrijeme koje imaju na raspolaganju, ali i jasno daje do znanja da žene nisu sposobne same donositi odluke o svojim životima.

Situacija u Hrvatskoj po pitanju prava žena na izbor izrazito je zabrinjavajuća. Hodovi za kriminalizaciju pobačaja, koji iz godine u godinu okupljaju sve veći broj sudionika, posebno mladih, predstavljaju ozbiljan pritisak na reproduktivna prava. Ove godine održano ih je čak 15, a za sljedeću godinu već su najavljeni novi. Ginekologija u Hrvatskoj suočava se s rastućom klerikalizacijom – čak 60 % ginekologa i ginekologinja koristi priziv savjesti, što ženama otežava pristup zakonitom pobačaju. Pobačaj se uopće ne izvodi u pet bolnica diljem zemlje. Zabrinjavajuće je i što se stavovi pojedinih ključnih stručnjaka i gostujućih predavača na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj sve više okreću ultrakonzervativnim smjerovima, čime se mladim liječnicima i studentima nameću ideologije koje ne odražavaju medicinske standarde niti temeljna ljudska prava.

Napadi na pravo na izbor ne odvijaju se samo na masovnim događajima poput Hodova. Oni se odvijaju i kroz inicijative poput 40 dana za život, čiji aktivisti/kinje stoje ispred bolnica i nastoje dodatno stigmatizirati žene. Na trgovima hrvatskih gradova vjerski fanatici mole s ciljem zabrane pobačaja, inspirirani organizacijom Ordo Iuris, koja je takve zabrane uspješno provela u Poljskoj. Stvaranjem atmosfere straha i stigmatizacijom žena nastoje oblikovati javni diskurs u cilju ograničavanje reproduktivnih prava i kontrole žena. Rastuća klerikalizacija ginekologije u hrvatskoj ukazuje na zabrinjavajuće dominantan utjecaj ultrakonzervativnih stavova na politike i prakse u zdravstvenom sustavu.

Kako mislite da uhićenje bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i situacija vezana uz optužbe za korupciju u zdravstvenom sektoru može utjecati na ionako složenu dostupnost pobačaja u Hrvatskoj? Može li dodatno otežati ostvarivanje prava na pobačaj ili pak otvoriti prostor za reforme i veći pritisak na rješavanje problema u zdravstvenom sustavu?

Optužbe za korupciju u zdravstvu ne događaju se u vakuumu već u političkom prostoru u kojem se zdravstvo sustavno uništava, veze se s kaptolom njeguju i u kojem su korupcija i klijentelizam u potpunosti normalizirani. U tom i takvom kontekstu medicinska skrb za reproduktivno zdravlje žena nije dostupna. Od nedovoljnog broja ili neprilagođenosti ginekoloških usluga, preko pitanja pobačaja pa sve do nasilja na porodu. Sve je to posljedica loših politika. Ne iskoristi li se sada prilika napraviti ozbiljan pritisak i promijeniti silaznu putanju kojom nam zdravstvo klizi, možemo očekivati sve slabiju dostupnost kako pobačaja, tako i medicinskih usluga uopće.

S obzirom na to da će se tema prava na pobačaj vjerojatno ponovno aktualizirati tijekom nadolazećih predsjedničkih izbora, kako ocjenjujete važnost angažmana predsjedničkih kandidata/inja po tom pitanju? Što očekujete od njih u kontekstu njihove politike prema pravu na siguran i dostupan pobačaj? Mislite li da bi njihovi stavovi mogli utjecati na daljnji tijek kampanje “My Voice, My Choice” u Hrvatskoj?

Stavovi ni jednog političara ili političarke ne bi trebali biti opravdanje za nepoštivanje zakona. Naime, pobačaj je u hrvatskoj legalan na zahtjev, a njihov je posao da ga učine dostupnim. Mislimo da je biračkom tijelu važno znati je li kandidat/inja za zabranu pobačaja. Prije svega zato što bi to moglo utjecati na daljnju praksu nedostupnosti. Ovdje nije loše podsjetiti i da kontinuirana istraživanja javnog mnijenja pokazuju da podrška pravu žene na izbor u hrvatskom društvu nikada nije pala ispod 70 posto. Odnosno, većina podržava siguran i legalan pobačaj.

Mirela Čavajda je prije dvije godine postala simbol problema s kojima se žene suočavaju zbog nefunkcioniranja sustava i nedostupnosti pobačaja u Hrvatskoj. S obzirom na njezinu značajnu ulogu u kampanji „My Voice, My Choice“, koliko njezino javno angažiranje doprinosi podizanju svijesti i mobilizaciji podrške? Kako smatrate da njena priča i javni poziv volonterima i volonterkama može utjecati na uspjeh vaše inicijative i promjene koje nastojite postići?

Mirela Čavajda pokazala je iznimnu hrabrost u situaciji u kojoj je odlučila javno progovoriti o svom tragičnom iskustvu zbog čega je postala simbol borbe za reproduktivnu pravdu. Ne želimo da niti jedna žena više ikad mora javno progovarati o nečemu što bi trebalo biti njena privatna stvar. Ne želimo morati biti iznimno hrabre zato što nam nije osigurana skrb, briga i zaštita. Želimo osiguranu skrb brigu i zaštitu. Kao i društvo u kojem su reproduktivna prava pitanje dostupnosti i kvalitete javnozdravstvenih usluga, a ne individualnog moralnog suda.

Je li dosadašnja podrška građana i građanki Hrvatske, u obliku prikupljenih potpisa, pomogla oblikovanju javnog diskursa o pobačaju u zemlji?

My Voice My Choice sigurno ima utjecaj u oblikovanju javnog diskursa jer aktivno uključuje građane i građanke. Niz je organizacija, aktivista i aktivistkinja koji koordiniraju inicijativu uz aktivnu podršku građana i građanki Hrvatske među kojima su i poznate osobe, osobe iz politike, influenseri i influenserice. Zahvaljujući takvoj sinergiji My Voice My Choice prisutan je i na terenu i u medijima i na digitalnim platformama. A to zasigurno utječe na oblikovanje javnog diskursa.

Kako biste došli do cilja od milijun potpisa trebate pomoć 1000 digitalnih volontera i volonterki koji bi bili dio najveće akcije za reproduktivna prava u povijesti Hrvatske, koja će se održati u subotu 23. studenoga. Do danas ste ih već okupili oko 1500. O čemu se radi? Što znači biti digitalni volonter/ka? Kako svatko od nas može pomoći u postizanju ciljeva inicijative?

Digitalni volonteri i volonterke čine srž kampanje jer su odgovorni za širenje informacija i motiviranje ljudi putem društvenih mreža. Njihov zadatak je jednostavan, ali iznimno značajan: kroz nekoliko kratkih online aktivnosti, koje ukupno traju samo desetak minuta, volonteri/ke će pomoći da kampanja dosegne što veći broj građana/ki i prikupi nove potpise. Biti digitalni volonter/ka ne zahtijeva posebno znanje niti puno vremena, već samo želju za sudjelovanjem u stvaranju pozitivnih promjena. Volonteri/ke će putem WhatsApp kanala dobiti sve potrebne informacije i jednostavne upute, poput dijeljenja ključnih objava, motiviranja ljudi da potpišu peticiju i širenja svijesti o važnosti ove inicijative. Vaša aktivnost može napraviti ogromnu razliku. Pozivamo sve zainteresirane da skeniraju QR kod iz članka ili kliknu na link kako bi se pridružili našoj digitalnoj zajednici i sudjelovali u ovoj povijesnoj kampanji.

Što nas očekuje u novom videu koji ćete objaviti i na press konferenciji koja će se održati u prostoru Zaklade Solidarna u subotu, 23. studenog? Koju poruku ćete poslati kako bismo što prije došli do cilja od milijun potpisa za siguran, legalan i dostupan pobačaj u EU?

U novom videu će biti ispričane tragične priče žena iz Italije, Poljske i Irske, gdje su zakonske zabrane pobačaja i priziv savjesti medicinskog osoblja ozbiljno ugrozili njihova temeljna prava – pravo na život, zdravlje i tjelesnu autonomiju. Ovi slučajevi, koliko god bili teški, nužni su da dosegnu širu javnost i jasno pokažu ključnu poruku: Ako je pobačaj nedostupan, žene umiru u mukama.

Poruka kampanje, koju ćemo poslati na press konferenciji i kroz ovaj video, usmjerena je na buđenje svijesti o stvarnim posljedicama ograničenja reproduktivnih prava. Naša zajednička akcija ima za cilj doći do milijun potpisa kako bismo osigurali da se ovakve tragedije više nikada ne ponove. Kao i osigurati da pobačaj bude legalan, besplatan i dostupan za sve žene u Europskoj uniji.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Politika privatnosti

Copyright 2026. Libela.org