Feministička abolicija: prijavi se na ljetnu školu u Novom Sadu!

Kako radikalno preispitati sigurnost na Balkanu? Možemo li prekinuti nasilje nad ženama bez strožih zatvorskih kazni? Čini li nas policijsko nasilje nad LGBTIQ+ osobama i drugim manjinama imalo sigurnijima?

Ljetna škola će istražiti odgovore na ova, ali i brojna druga pitanja, s feminističkog abolicionističkog stajališta. Održava se u Novom Sadu, od 13. do 16. lipnja ove godine.

Radi se o grassroot inicijativi koja se fokusira na temu feminističkog abolicionizma. Kako je abolicija proces, cilj škole je otvoriti dijalog o zamišljanju i stvaranju društva koje se ne temelji na kriminalnim politikama, zatvorima i policiji. Već društva koje se temelji na radikalno drugačijim principima izgradnje odnosa i uspostavljanja pravde – s posebnim fokus na rodnu dimenziju i feminističku etiku.

“Socijalizirani smo u ideju da nas kažnjavaju kao logičan i zdravorazumski odgovor na “zlodjela”. Feministička abolicija osporava ovu predodžbu. Ona postavlja pitanje tko prima kaznu, a tko je izbjegava. Ispituje klasne, seksističke, homofobne, ksenofobne i ostale temeljne uzroke kažnjavanja te pita “Koja je svrha selektivnog kažnjavanja?” Ona zaključuje da ne samo da nas karceralna logika – različitost načina na koje su ideje i prakse zatvaranja oblikovale naša tijela, umove i radnje – ne čini sigurnijima, već reproducira i širi nasilje“, poručuju organizatorice.

Kakav je program?

Škola je zamišljena kao mjesto okupljanja i zajedničkog rada. Sudionici i sudionice će aktivno raditi kroz cijelu školu te će se izraditi publikacija namijenjena daljnjoj distribuciji.

Prvi dan – Uvod u ljetnu školu i upoznavanje

Drugi dan – Zatvori i policija kao rješenje za društvene probleme i feminističko abolicionističko stajalište (fokus je na kontekstu Srbije i regije)

Treći dan – Feministička abolicionistička skrb, kroz teoriju i praksu

Četvrti dan – Uspostavljanje pravde s feminističkom i rodnom dimenzijom te pronalaženje odgovora na feministička pitanja iz abolicionističke perspektive

    Tko se može prijaviti i kako se prijaviti?

    Pozivaju se sve feminističke aktivistice, istraživačice, članice queer feminističkih kolektiva i organizacija, kao i sve zainteresirane za temu. Uključujući one osobe koje su aktivne u javnom životu i zainteresirane za radikalne promjene društva.

    Prijaviti se može do 20. svibnja.

    Za dodatna pitanja se možete javiti na e-mail nsfeministabolition@gmail.com. Sudjelovanje se ne naplaćuje, ali organizatorice pozivaju na solidarni prilog, ako ste u mogućnosti.

    Za one koji/e ne mogu koristiti vlastita ili sredstva organizacije/institucije u kojoj rade ili se školuju, postoje ograničena sredstava za pokrivanje troškova smještaja i putovanja. Ona će se dodijeliti onima koji/e se prvi/e prijave.

    Malinformacije o rodno-podržavajućoj skrbi i blokatorima hormona

    Izvješće pedijatrice dr. Hillary Cass utjecalo je na nedavnu odluku NHS-a (National Health Service, javnozdravstveni sustav u Ujedinjenom Kraljevstvu) da ukine izdavanje blokatora puberteta za mlade ispod 18 godina u Engleskoj. U izvješću se navodi da su dokazi koji podupiru liječenje poput blokatora puberteta “klimavi” i poziva na “izuzetan oprez” u dopuštanju maloljetnicima da započnu liječenje.

    Blokatori puberteta su lijekovi koji sprečavaju tijelo da proizvodi hormone poput testosterona i estrogena koji uzrokuju fizičke promjene tijekom puberteta, kao što su razvoj grudi, razvoj dlaka na licu, pojava menstruacije, itd. Ti lijekovi se također koriste za liječenje različitih medicinskih problema poput endometrioze, fibroidnih tumora u maternici, uznaprednovanog ili kasnog stadija raka prostate te centralnog preranog puberteta. U kontekstu Cassinog izvješća, ali i ovog članaka, blokatori puberteta bili su namijenjeni trans mladima s rodnom disforijom, kako bi se privremeno spriječio pubertet što bi omogućilo vrijeme za istraživanje dostupnih opcija po pitanju rodno podržavajuće medicinske skrbi.  

    Ta je vijest i kod nas prenesena na portalima, od kojih su neki bliski stavovima Katoličke crkve ili su dio katoličkih informativnih agencija (1, 2, 3, 4) kao potvrda o štetnosti blokatora puberteta. Mnogi mediji u UK-u su, kao i kod nas, nekritički prenijeli Cassino izvješće. Primjerice, neki su pozdravili Dr. Hillary Cass kao “glas zdravog razuma”, dok drugi tvrde da je izvješće “odbacilo” korištenje blokatora puberteta (1, 2).

    Izvješće dr. Hillary Cass

    Preliminarni dijelovi izvješća objavljeni su već 2022 godine. Dr. Cal Horton, znanstveni suradnik u Centru za istraživanje i praksu politike raznolikosti Oxford Brookes, objavio je akademski rad u kojem je izrazio zabrinutost zbog preliminarnih rezultata Cassinog izvješća. U članku ‘Cassino Izvješće: Cis-nadmoć u UK-ovom pristupu zdravstvenoj skrbi za trans djecu’ (‘The Cass Review: Cis-supremacy in the UK’s approach to healthcare for trans children‘), objavljenom u Međunarodnom Časopisu za Transrodno Zdravlje (The International Journal for Transgender Health), Horton tvrdi da preliminarne preporuke izvješća promiču cis-normativne standarde i ideale.

    U njegovu članku prikazana su i istražena četiri problema: (1) predrasude; (2) cisnormativna pristranost; (3) patologizacija i (4) nedosljedni standardi dokaza. Svaki od ovih problema utječe na pristup Cassinog izvješća prema zdravstvenoj skrbi trans djece, s negativnim posljedicama za zdravlje, prava i dobrobit trans djece.

    Nedavno objavljeno cijelo izvješće pati od istih problema kao i preliminarni rezultati. Dr Hane Maug također kritizira Cassino izvješće da sadrži mnoge preporuke i tvrdnje koje su netočne, empirijski nepotkrijepljene, etički neprihvatljive i utemeljene na cisheteronormativnim predrasudama. Dr Hane Maug je primijenjeni filozof i klinički etičar u klinici za uslugu zdravstvene skrbi za transrodne osobe GenderGP. Njegov najnoviji akademski članak, također, tvrdi da je sve više empirijskih dokaza koji pokazuju dobrobiti rodno afirmiranog hormonskog liječenja za psihološko zdravlje i društvenu dobrobit trans adolescentne populacije. Na temelju razmatranja principa dobrobiti, neškodljivosti, autonomije i pravde, Dr Maug tvrdi da je omogućavanje pristupa hormonskom liječenju etički potrebno. Smatra da je ono rodno podržavajuće za trans adolescente i da su trenutna ograničenja takvog liječenja etički pogrešna.

    Dodatno, cijelo Cassino izvješće je zapravo pregled literature i podataka iz postojećih studija o učincima rodno podržavajuće medicinske skrbi za trans mlade. Ali, prema Maugu, taj pregled literature je neadekvatan. Cassino izvješće je odbacilo veliki broj studija i izostavlja studije iz posljednje dvije godine. U svojoj analizi zanemaruje ogromnu količinu dokaza o prednostima rodno podržavajućeg medicinskog tretmana za trans mlade.

    Upravo to je bila i kritika Profesionalne udruge za zdravlje transrodnih osoba Aotearoa (PATHA) koja je dovela u pitanje tvrdnje iznesene u izvješću o tome da nema dovoljno dokaza koji podupiru učinkovitost rodno afirmirane skrbi. I oni tvrde da se u izvješću zanemaruje značajan broj studija koje pokazuju prednosti rodno podržavajuće skrbi te da je u jednom pregledu literature, 101 od 103 studije odbačeno. PATHA je također kritizirala i to što u izradu izvješća nisu bili uključeni trans ili rodno nebinarni stručnjaci_kinje te ističu zabrinutost zbog potencijalne anti-trans pristranosti samog izvješća.

    Odbacivanje dokaza iz studija koje nisu randomizirane kontrolne studije

    Sveučilište u Cornellu je u svojem istraživanju analiziralo akademske studije o učincima promjene roda na sveukupno zdravlje i dobrobit trans osoba u vremenskom periodu od 20 godina. Identificirali su 55 studija koje se sastoje od primarnih istraživanja na ovu temu, od kojih je 51 (93%) otkrilo da promjena spola poboljšava opću dobrobit transrodnih osoba, dok 4 (7%) navode mješovite ili nulte nalaze. Nisu pronašli studije koje bi zaključile da promjena spola uzrokuje štetu.

    Cassino izvješće je odbacilo dokaze iz studija koje nisu bile randomizirane kontrolne studije. Međutim, Dr. Maug tvrdi da su randomizirane kontrolne studije neizvedive i neetične za mnoge medicinske intervencije, uključujući rodno podržavajuće medicinske tretmane za trans mlade. Randomizirane kontrolne studije uključuju kontrolnu skupinu i eksperimentalnu skupinu. U ovom slučaju, eksperimentalna skupina bi dobila blokatore puberteta, a kontrolna skupina bi dobila placebo. Vrlo je očito zašto je takav način istraživanja veoma problematičan u ovom slučaju. To bi značilo da bi sudionicama_ima istraživanja iz kontrolne skupine bilo vrlo očito jesu li ušle u pubertet što bi moglo negativno utjecati na njihovo mentalno zdravlje.

    U skladu s tim, dokazi iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja često nisu potrebni za mnoge medicinske intervencije, uključujući pobačaj, apendektomiju za akutni apendicitis (upala slijepog crijeva), popravak aneurizme aorte i tako dalje. Pretpostavka da randomizirana kontrolirana ispitivanja predstavljaju „zlatni standard” u medicini utemeljenoj na dokazima kritizirana je zbog zanemarivanja drugih važnih izvora dokaza.

    S time se slaže i Dr. Portia Predny, potpredsjednica Australske profesionalne udruge za trans zdravlje (AusPATH). Ona smatra da je Cassino izvješće u suprotnosti sa trenutnom bazom dokaza, konsenzusom stručnjaka_inja i većinom kliničkih smjernica diljem svijeta. Svjetska profesionalna udruga za zdravlje transrodnih osoba (WPATH) odbacila je nalaze Cassinog izvješća, posebno u vezi s mentalnim zdravljem i učinkovitosti liječenja. “Temelji Cassovog izvješća ukorijenjeni su u pogrešnoj premisi da će nemedicinske alternative skrbi rezultirati manjim stresom kod adolescenata”, napisali su predstavnici_e organizacije. “[P]olitike koje ozbiljno ograničavaju pristup fizičkoj zdravstvenoj skrbi i usredotočuju se gotovo isključivo na mentalnu zdravstvenu skrb za populaciju koju [Svjetska zdravstvena organizacija] ne smatra inherentno mentalno bolesnom, štetne su i nemaju mjesta u medicini gdje postoje kliničke smjernice.“

    Citiranje profesora Ashely Grossmana

    Iako je Index.hr donekle ‘neutralno’ prenio ovu vijest, problematično je to što u vezanom članku kojeg potpisuju Index Mame[1]citira profesora Ashley Grossmana, znanstvenika s Oxforda, koji tvrdi da blokatori puberteta mogu nanijeti trajnu štetu. Njemu suprotstavljaju trans aktivističku grupu TransSafetyNow odnosno njihovu izjavu s društvene platforme X, o tome kako se ‘transrodna djeca suočavaju s problemima i nepravdom na svakom koraku.’

    Takav način izvještavanja insinuira da su mišljenja trans aktivistkinja i aktivista utemeljena samo u aktivizmu, a mišljenje određenih profesora utemeljena u znanosti. Izjava profesora Grossmana je u sukobu s nekoliko vodećih američkih organizacija poput Američke Akademije Pedijatrije, Endokrinog Društva, Američkog Fiziološkog društva i Svjetske profesionalne udruge za zdravlje transrodnih osoba (WPATH). Te organizacije navode kako su efekti blokatora puberteta reverzibilni, odnosno da se prestankom uzimanja blokatora pubertet normalno nastavlja. Također, navode da su blokatori puberteta u upotrebi od 1980.-ih od kada ih se upotrebljava za sprječavanje takozvanog preuranjenog puberteta kod cis djece. Bilo kakva hormonska terapija sadrži određene rizike, ali istraživanja o dugoročnim rizicima blokatora puberteta, posebice u smislu metabolizma kostiju i plodnosti, trenutno su ograničena i daju različite rezultate. S toga se ne može sa sigurnošću tvrditi da blokatori puberteta nanose trajnu štetu. Također, samo Cassino izvješće tvrdi da ne postoje dugoročni indikatori o posljedicama blokatora puberteta.

    Društvena i politička klima u UK

    Kako piše Freddy McConnell za The Guardian, ova odluka NHS-a i cijelo Cassino izvješće mora se promatrati unutar društvene i političke klime u UK-u po pitanju trans prava. U posljednjih nekoliko godina Ujedinjeno Kraljevstvo je palo na 15. mjesto na europskoj ljestvici ravnopravnosti LGBT+ osoba (2016-te godine UK je bilo treće). Uz to, Vijeće Europe ga je uz Mađarsku, Tursku i Rusiju istaknulo kao državu u kojoj su prava LGBT+ osoba na udaru od strane političkih osoba, uključujući vlade.

    Također, u UK-u je vidljiv nagli porast transrodnih zločina iz mržnje, što izvješće UN-a izravno pripisuje “toksičnoj prirodi javne rasprave oko seksualne orijentacije i rodnog identiteta”. Unatrag četiri godine zabilježen je porast od 156% zločina iz mržnje prema trans osobama, navodi Ell Folan za Novara Mediu. Također, Daily Mail, najčitaniji britanski tabloid, povećao je broj članaka o trans osobama za 1817% unatrag deset godina. Od samo šest članaka u siječnju 2013. do nevjerojatnih 115 članaka u siječnju 2023. Od tih 115 članaka, 100 članaka bi se moglo opravdano kategorizirati kao članci koji prikazuju trans osobe u negativnom svjetlu.

    Utjecaj na prava trans mladih u UK i šire

    Iako će izvješće vjerojatno utjecati na prava trans mladih u Ujedinjenom Kraljevstvu, još uvijek nije jasno hoće li utjecati na politiku u inozemstvu. Medicinske organizacije u Australiji navele su kako ne planiraju implementirati preporuke Cassinog izvješća, navodeći preusku usredotočenost na trenutnu politiku NHS-a i pogrešno usmjereno stajalište o istraživačkom procesu.

    Mreža za Ravnopravnost – Trans Škotska je također navela na svojoj web stranici zabrinutost oko Cassinog izvješća. Kažu da ga je nemoguće samo kopirati i zalijepiti preporuke iz izvješća u škotski kontekst. Ističu, zabrinjavajuće je to što se iz izvješća može iščitati poruka da bi najbolje bilo da mladi uopće ne započnu proces tranzicije. Smatraju da je jedino razumno polazište da je najbolji ishod za bilo koje dijete ili mladu osobu potpuno individualan. Naravno da neće sva djeca i mladi ljudi koja_i istražuju ili propituju svoj rodni identitet, ili čak doživljavaju nevolje zbog toga, nužno doći do toga da sebe shvaćaju kao trans ili proći kroz tranziciju. Ali za one koje hoće i za koje je tranzicija prava opcija, zdravstvene usluge ne mogu biti osmišljene na premisi da je tranzicija najmanje poželjan ishod i da se prvo trebaju iscrpiti sve druge alternative.

    Više od 100 znanstvenica_ka potpisalo je otvoreno pismo Feminističke mreže za rodnu ravnopravnost (Feminist Gender Equality Network) u UK-u, osuđujući izvješće kao “opasno i potencijalno štetno za trans djecu” zbog “nepravilne metodologije, neprihvatljive pristranosti [i] problematičnih i nepotkrijepljenih zaključaka”.

    Problematičan način izvještavanja

    Zaključno, Cassino izvješće nije proizvelo nikakve nove podatke. Iako su navodi o prekidu izdavanja blokatora puberteta u Engleskoj točni, način na koji se izvještava o čitavom izvješću može se okarakterizirati kao malinformacije, odnosno informacije koje su zlonamjerne i žele nanijeti štetu. U ovom slučaju radi se o nanošenju štete, ne samo trans mladima i svima koje se bore za trans prava, već i široj javnosti.

    Ipak, važno je napomenuti da cijelo izvješće nije u potpunosti negativno. Dr. Cass je, također, preporučila da se trebaju otvoriti nove, regionalno raspoređene klinike za trans zdravstvenu skrb za razliku od jedne centralne klinike. Također, Cassino izvješće kritizira jako duge liste čekanja na trans zdravstvenu skrb u NHS-u.

    *Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije.  Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.


    [1] Zanimljivo je to što je transfobija u Ujedinjenom Kraljevstvu najviše došla do izražaja zbog portala za mame zvanog Mumsnet koji je radikalizirao britanske mame kao terfovke: https://lux-magazine.com/article/the-road-to-terfdom/

    Glasuj za predizborni Stup srama!

    Predizborna kampanja za parlamentarne izbore ove je godine bila puna prevrata, kombinacija, većih i manjih iznenađenja. Osim toga, punila je našu rubriku “Stup srama” intenzitetom kakav ne pamtimo od 2016. godine.

    Bilo je tu svega – seksizama, konstrukcije muškosti, žena kao inkubatorica i njegovateljica nacije, diskriminacije manjinskih skupina…

    Dok čekamo konstituiranje Sabora i sastav nove Vlade, pripremile smo vam anketu top izjava u predizbornoj kampanji. Odlučile smo se za izjave političkih aktera/ica koje smo prikupile između 15. ožujka i 15. travnja.

    Za “najdraži” Stup srama možeš glasati ovdje ili skenirati QR kod:

    Pobjednika ili pobjednicu ovogodišnjih sramotnih predizbornih izjava objavit ćemo na našim društvenim mrežama, na Facebooku i Instagramu.

    Na samom kraju, ne smijemo zaboraviti Plenkovićevo postizborno dociranje novinarima i novinarkama. Naime, nismo ga uključile u anketu, kako bismo poštovale vremenski okvir. Ipak, važno je dati prostor premijeru RH da nas informira i educira o svemu što ne razumijemo.

    Također, prilično smo sigurne da nam je neka izjava promakla. Stoga, ako ste na nešto naišli/e čitajući/gledajući/slušajući medijske napise – pošaljite nam link i/ili informaciju na info@libela.org

    Žene koje mijenjaju društvo

    Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust organizirao je 26. travnja tribinu Žene koje mijenjaju društvo. Organizirana je u sklopu ciklusa javnih tribina čiji je cilj poticanje društvenog dijaloga o temama ključnim za razvoj tolerantnog društvenog okružja. Na ovoj tribini su sudjelovale žene koje svojim radom ruše stereotipe, predrasude i djeluju na stvaranju uključivog i tolerantnog društva.

    Svoja promišljanja i iskustva s nama su podijelile autorice, umjetnice i stručnjakinje u područjima književnosti, kazališta, performansa i medija: Ivana Bodrožić, književnica, Arijana Lekić Fridrih, multimedijalna umjetnica, Anica Tomić, kazališna redateljica i profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i Jasna Jakšić, kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti. Tribinu je vodila Nataša Medved, urednica i prevoditeljica.

    Otvorila ju je književnica Ivana Bodrožić koja je istaknula važnost kontinuiranog čitanja. Naglasila je utjecaj istog na čitateljevu imaginaciju i razvoj vokabulara. Kao predložak u izlaganju je koristila vlastito djelo, Sinovi i kćeri. Istaknula je da je teško pisati u današnjem okruženju, gdje su netolerancija i mržnja spram drugačijeg uzele maha. Naglasila je i kontinuitet neplaćenog kućanskog rada žena, koji se i dalje podrazumijeva i prenosi po ženskoj obiteljskoj liniji. Poziva nas da budemo svi tolerantniji i takva nastojanja smatra osnovnom svrhom svog pisanja.

    Foto: Lana Anđelopolj

    Na izlaganje se nadovezala Anica Tomić. Ona i Ivana su već surađivale jer je Tomić redateljica predstave Hotel Zagorje, prema prvom romanu Bodrožić. Tomić je i osnivačica amaterske kazališne skupine Theatre de femmes, jedne od najznačajnijih grupa alternative devedesetih u Hrvatskoj, koja je djelovala od 1995. do 2003. Ona je tada bila u tinejdžerskoj dobi. Istaknula je koliko su joj književnost i kazalište pomogli tijekom traumatičnog perioda sazrijevanja.

    Svoje vrijeme tijekom panela primarno je iskoristila da izrazi zabrinutost za mentalno zdravlje budućih generacija, te kroz govor više puta ističe kako smo mi odgovorni za buduće generacije.

    Umjetnički aktivizam

    Arijana Lekić Fridrih, treća izlagateljica, recentno najpoznatija po performansu Tiha misa ističe da je to ponajprije umjetnički, a tek onda aktivistički pokret. Dijeli svoje iskustvo koje je imala s prijetnjama, napadima i nasilnim komentarima povezanim s performansom. Paralelno s time umjetnica predstavlja svoj rad koji se bavi iskustvima žena u Hrvatskoj izvan velikih gradskih središta. Naglašava kako situacija nije dobra, te da je potlačenost žena i njihovih prava izrazitija van metropole. To dokazuje svojim brojnim projektima koji se fokusiraju na žensko iskustvo, poput Od5Do95. Suglasna je s Anicom Tomić tvrdeći kako su nam mladi potrebni, te da je bez njihovih naprednih perspektiva teže doći do pravih promjena.

    Posljednja sudionica, Jasna Jakšić daje svoj pogled na ženske umjetnice s pozicije kustosice u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. U svom se govoru bori za legitimitet eksperimentalne umjetnosti. Smatra da unatoč manjku formalnosti ili sličnosti s tradicionalnom umjetnošću, nosi angažman, poantu i svrhu.

    Publici predstavlja i opisuje međunarodni pokret Nove tendencije koji se održavao u Zagrebu od 1961. do 1973. godine, s ciljem promocije suvremenih umjetničkih praksi. Pokret sa sobom nosi važne ženske figure u modernoj povijesti na našim prostorima.

    Završnu riječ o važnosti rada umjetnica je dala Ivana Bodrožić: ,,Sve što imamo stekao je netko prije nas. Jedino razvijanjem naših talenata možemo vratiti taj dug.”

    Foto: Lana Anđelopolj

    Trnjanski kresovi 2024.

    Desetu godinu zaredom se okupljamo na Savskom nasipu u čast oslobođenja Zagreba. Ponovno palimo kresove na mjestu gdje su partizani ušli u grad i pridružili se lokalnom narodnooslobodilačkom pokretu, koji je četiri godine prkosio ustaškom i nacističkom teroru. Prisjećamo se tisuća građanki i građana Zagreba koji/e su u vrijeme okupacije zajedno pružali otpor. Upravno zbog otpora Zagreb danas slavimo kao nepokoreni grad.

    Prenosimo objavu MAZ-a:

    Osim za naše požrtvovne antifa pretke, kresove palimo i da bismo upozorili na razne oblike fašizma koji nemilosrdno uništavaju globalno društvo. U ozračju straha i nesigurnosti fašizam buja, a temeljna ljudska prava se zanemaruju. Ukazujemo na podrška i popuštanje zapadnih institucija, u kojima sudjeluje RH, pred izraelskom kolonizacijom Palestine. Pred etničkim čišćenjem i genocidom koje izraelska vojska provodi pred očima cijelog svijeta, a protivno svim međunarodnim zakonima.

    Upozoravamo na zaostale antimigrantske zakone i kršenje temeljnih ljudskih prava migranata na državnim granicama, pred kojim RH skreće pogled. Upozoravamo na nasilje prema inozemnim radnicima kojem svjedočimo. Na nasilje prema pripadnicima LGBTIQ+ zajednice. Na nasilje prema ženama. Upozoravamo na udar religijskih fanatika na izboreno pravo žene da odlučuje o svojem tijelu. Kao i na izrabljivačke kapitalističke odnose što vladaju našom svakodnevicom i na narušavanje radničkih prava, kako u praksi tako i u antiradničkim zakonima.

    Mnoge nepravde i sve jači stisak ekonomske krize karakteristične su za put u fašizam. Zato se okupljamo i glasno na njih upozoravamo. Podsjećamo da je važno da u vremenima jačanja fašističkih ideja i podjela budemo solidarni i ujedinjeni. Slavimo antifašističku povijest našega grada, povijest za koju su zaslužne naše sugrađanke i sugrađani koje su se oduprle mraku.

    Slava im i hvala!

    Program ovogodišnjih kresova

    Glavni program uključuje:

    • radionice
    • štandove drugarskih udruga
    • grah za narod
    • čitanje proglasa
    • nastupe zborova
    • paljenje kresova

    Osim njega, postoji i pretprogram. Za informacije o radionicama pratite društvene mreže i portal maz.hr

    Nakon paljenja kresova, nastavljamo druženje na 13. Antifa nightu u Močvari, na kojem se vraćamo pank korijenima. Nastupaju:

    • Liquid supercharge
    • Neven
    • Loš primjer
    • FNC Diverzant
    • DJ Perrorizer

    Nakon dvadesetak godina rada i ususret desetim Trnjanskim kresovima, Gradska skupština jednoglasno je dodijelila MAZ-u Nagradu Grada Zagreba! Čestitamo i vidimo se u subotu, 4. svibnja, na nasipu kod Mosta slobode, od 14 sati.

    Otvorena je prva sigurna kuća za LGBTI osobe u BiH

    Prvu sigurnu kuću/sklonište za LGBTI osobe otvorila je Fondacija „Krila nade“, u Sarajevu. Ona je otvorena za sve LGBTI žrtve nasilja u obitelji iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, kojima je potrebno brzo preseljenje te profesionalna i senzibilizirana psiho – socijalna podrška u sigurnom okruženju.

    Korisnicima/ama će biti osiguran siguran smještaj, hrana, odjeće, higijenske i ostale potrepštine za vrijeme boravka u kući. Osim toga, bit će im omogućena psihoterapeutska i savjetodavna podrška, pravni savjeti te osnaživanje za samostalni život.

    Naglasivši da je Fondacija „Krila nade“ započela svoj specijalizirani psihosocijalni rad s LGBTI zajednicom prije skoro deset godina, izvršni direktor Fondacije, Siniša Sajević, izjavio je: „Vidimo konstantan porast broja LGBTIQ osoba koje se suočavaju s nasiljem u porodici koji nemaju gdje otići. Postojanje kuće nudi psihološku podršku, edukaciju, prevenciju suicida i osnaživanje, što je ključno za dobrobit i sigurnost LGBTIQ zajednice u Bosni i Hercegovini, koja trenutno nema sličan prostor. Otvaranjem sigurne kuće osiguravamo novi element sigurnosti u našem društvu za sve LGBTIQ osobe kojima je to potrebno.

    Omogućeno sredstvima iz zajedničkog programa Europske unije i Vijeća Europe

    “Sa ovom sigurnom kućom, LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini ne moraju više birati između toga da ostanu beskućnici ili da ostanu u domaćinstvu u kojem su odbačeni/e ili zlostavljani/e. Vjerujemo da će relevantne institucije podržati ovu važnu inicijativu”, kazala je Bojana Urumova, šefica Kancelarije Vijeća Evrope u Sarajevu.

    Vijest o otvaranju komentirao je i jedan od korisnika usluga „Krila nade“ i ranija žrtva nasilja u obitelji E.A. (21): „Kada me je otac izbacio iz stana i rekao da se sam snalazim nakon što je saznao da sam gej, osjećao sam se užasno. Bez ikakve podrške. Zahvaljujući podršci nekoliko prijateljica sam prebrodio taj period i živio kod njih. Da je tada postojala sigurna kuća za LGBTIQ osobe, osjećao bih se puno zaštićenije. Znao bih da ima neko kome je stalo do mene i ko mi može pomoći da ponovo stanem na svoje noge. Nekako mi se postojanje jedne takve kuće čini kao krucijalno za ovu državu gdje roditelji još uvijek odbijaju da prihvate svoju djecu kao LGBTIQ osobe.“