Širenje Područja Borbe: Za rad spremne

U ponedjeljak, 28. listopada, u 16:20 sati slušajte emisiju Širenje Područja Borbe na Radio Studentu.

Nezaposlenost mladih u sredinom 2013. godine dosegla je čak 55 posto, čime je postala najvišom stopom nezaposlenih mladih osoba u povijesti Hrvatske. Žene su na tržištu rada višestruko diskriminirane na rodnoj i dobnoj osnovi, kao i time što su manje plaćene od muškaraca za rad iste vrijednostii. Inicijativa ‘Za rad spremne’ želi osvijestiti i upozoriti na položaj mladih, a posebno žena na tržištu rada te zahtijeva reprezentativne strategije i analize mjera te trendova u području obrazovanja i tržišta rada. Prijeko je potrebna konstruktivna politika, kao i njena implementacija – jer i ONE žele raditi.

ZRS-ovka Marta Jagušt će otkriti slušateljima i slušateljicama ŠPB-a kakve nove akcije pripremaju, surađuju li s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava te kakva je njihova uloga u Ženskoj fronti za radna i socijalna prava.

Širenje područja borbe emisija je Radio Studenta koja se bavi ljudskim pravima, civilnim društvom, aktivizmom i prosvjedima. Nekoliko djevojaka sa studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti odlučilo je proširiti frontu te ukazati na drugačiji pogled na svijet, predstaviti teme, događaje i osobe koje su nedovoljno zastupljene u mainstream medijima, ukazati na alternativna rješenja i upoznati slušatelje i slušateljice s događajima vezanima za civilno društvo. ŠPB informira, nasmijava te ima stav.

Širenje područja borbe emitira se svaki ponedjeljak u 16:20 sati na 100,5 na području Zagreba ili putem web streama www.radiostudent.fpzg.hr.

Emisiju uređuju: Svjetlana Knežević i Maruška Mileta
Emisiju pripremaju: Sara Jerman i Andreja Pančur

Anamarija Musa prva je hrvatska povjerenica za informiranje

Anamarija Musa prva je hrvatska povjerenica za informiranje.

Nakon što je saborski Odbor za Ustav kolegama/icama zastupnicima/ama predložio da prvu povjerenicu za informiranje izaberu između docentice sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Anamarije Muse ili HRT-ove novinarke Sandre Križanec, u tajnom glasanju, od njih 93 koliko ih je glasovalo, 83 odabralo je Musu, tri je glasa dobila Križanec, a sedam je listića bilo nevažeće, prenosi GONG.  

Musa je diplomirala i doktorirala u području upravnog prava i uprave, a magistrirala je na London School of Economics and Political Science, UK iz područja Europskih politika i upravljanja. Članica je Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Instituta za javnu upravu, Hrvatskog politološkog društva te izvršna urednica biblioteke Suvremena javna uprava zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Osim što je objavila više od 20 znanstvenih i stručnih radova  te brojne prikaze i komentare, bila je i članica nekoliko stručnih radnih skupina za izradu nacrta različitih zakonskih prijedloga, pa tako i one Ministarstva uprave za izradu Zakona o pravu na pristup informacijama – zbog čega je bilo i nekih, doduše, anonimnih, propitivanja o njezinom navodnom sukobu interesa.

Jedan od njenih prvih zadataka će biti donijeti nacrt Poslovnika o radu Ureda Povjerenika nakon čega taj dokument treba potvrditi Sabor i potom će poslužiti kao temelj za Pravilnik o unutarnjem redu, koji određuje broj državnih službenika/ca u Uredu Povjerenika potrebnih za obavljanje poslova.

Osam godina sigurnog zdravstvenog osiguranja

Vlada je ipak popustila studentskim zahtjevima i promijenila odredbu prema kojoj pravo na obvezno zdravstveno osiguranje imaju samo studenti/ce do 26. godine života.

Naime, odlučeno je kako će svaki student/ica ima pravo na osam godina osiguranja od dana upisa na fakultet, neovisno o dobi.

“Više neće biti važno ima li student/ica 24, 30 ili 40 godina. Imat će zdravstveno osiguranje osam godina od dana upisa na fakultet”, rekao je ministar zdravlja Rajko Ostojić.

Podsjetimo, prema prvotnoj odredbi, više od 8.000 redovitih studenata/tica starijih od 26 godina trebalo je od 1. studenog ostati bez obveznog zdravstvenog osiguranja. Morali bi plaćati 390 kuna mjesečno osiguranje.

‘U ime obitelji mora otkriti tko ih financira’

Nakon što je saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav predložio 1. prosinca za datum održavanja referenduma o braku, a saborski/e zastupnici/e tu odluku potvrde, tijekom studenoga krenut će kampanja za i protiv odredbe da se ustavno zaštiti brak kao zajednica žene i muškarca.

“Aktivisti i aktivistkinje najutjecajnijih udruga za ljudska prava okupljenih u Platformi 112 još ljetos su raspravljali o pokretanju kampanje za motiviranje što većeg broja birača/ica na glasanje na ovom mogućem referendumu”, rekla je za tportal Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.b.e. i upravnog odbora Kuće ljudskih prava.

“Bit će to kampanja pozitivnih poruka, a nikako negativnih poruka, odnosno kampanja poziva na izlazak i glasanje. Pozvat ćemo ljude da iskoriste pravo neposredne demokracije, da brinu o drugima koji/e su manjina, a ne da se aktiviraju samo kada se nešto tiče nečijeg džepa. Civilno društvo naprosto se mora angažirati, jer postoji opasnost da nastane ustavna kriza’, kazala je Sarnavka.

Smatra da je važno da građani/ke odluče je li sve što inicijativa U ime obitelji govori uopće relevantno, kritički bez obzira na društveni utjecaj te konzervativne inicijative posljednjih mjeseci i evidentno velike financijske podrške iz sada nepoznatih izvora.

Marko Jurčić iz Zagreb Pridea poziva birače/ice da glasaju ‘protiv podjela u hrvatskom društvu’.

“Znamo da je ostalo malo vremena i da javnost neće očito biti dobro informirana o tome tko sve stoji iza ove referendumske inicijative i zašto, no mi ćemo kampanju za jednakopravnost svih građana/ki Hrvatske provoditi i nakon 1. prosinca, jer posljedice ovog radikalnog aktivizma klerikalnih organizacija  građani/ke osjećat će još godinama’, najavio je Jurčić.

Aleksandra Kolarić, komunikacijska stručnjakinja, smatra da će predreferendumska kampanja biti vrlo žestoka, zbog izrazito suprotstavljenih društvenih skupina koji su za njega zainteresirani. Kaže da je krajnje vrijeme da U ime obitelji, što prije održavanja referenduma, konačno otkrije te izvore novca kojim financiraju svoje aktivnosti.

“Mora postati kristalno jasno tko financira taj neokonzervativni pokret i s koliko novca. Krajnje je vrijeme da javnost to sazna i to prije održavanja referenduma”, kazala je Kolarić.

Predviđa da će U ime obitelji voditi kampanju izvrtanja teza i širenja straha kod svojih istomišljenika/ca, koji/e su uglavnom već mobilizirani nedavno peticijom kojom je ta inicijativa tražila raspisivanje referenduma.

“Najvjerojatnije će izvrtati teze i širiti strah od različitosti, što će usmjeriti najviše prema svojim simpatizerima/kama. To nam govori cijeli niz stvari koje su oni/e do sada zagovarali/e, a koje su bile jednostavne netočne. Primjerice da se, ako se nešto dogodi, više neće znati tko je tata, a tko mama, što je potpuna besmislica”, tvrdi Kolarić.

U slučaju odaziva ili uspjeha referenduma najviše bi mogle profitirati desne političke stranke, smatra Kolarić, i pripisati si njegove zasluge pa tu atmosferu pritiska iskoristiti za destabilizaciju Vlade.

K tome, još nisu sasvim jasni stavovi stranaka lijevog centra, odnosno SDP-a, HNS-a, Laburista i IDS-a. Tim više što je Vlada propustila priliku da ovako sročeno referendumsko pitanje pošalje Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti. Jurčić kaže da će Zagreb Pride to svakako napraviti.

Za sada se jedino Vesna Pusić, nedvosmisleno zauzela za prava LGBT zajednice, kao seksualne manjine, na pravo na obiteljski život.

“Pravo na obiteljski život je ljudsko pravo i o tome ne bi trebalo odlučivati na referendumu”, rekla je Pusić.

Ona upozorava da hrvatski Ustav sada ne brani prava manjina od referenduma, što bi bilo logično, ‘tako da je zapravo na građanima/kama Hrvatske da obrane građanska i ljudska prava svih znajući da braneći ljudska prava jedne manjine već odmah sutra brane i svoje ljudsko pravo’.

Potpredsjednica Vlade upozorila je na opasnost da bi se referendumskim odlučivanjem o ljudskim pravima uskoro mogla ukinuti prava svih manjina, jer je referendumsko odlučivanje vrlo loše regulirano.

Femicid i rodno nasilje u Južnoj Americi

Nakon znakovitog slučaja u El Salvadoru, u kojemu je Manuel Gutiérrez pošteđen osuđujuće kazne za nanošenje tjelesnih ozljeda i ubojstvo vlastite supruge, zbog tehničkih propusta u vođenju slučaja, predsjednica El Salvadora javno je progovorila o nekažnjavanju obiteljskog nasilja u Južnoj Americi, koje je ovaj slučaj ‘osnažio, kao i zazornu praksu El Salvadorskog pravnog sistema koji podilazi agresorima i ubojicama, te kažnjava žrtve rodno uvjetovanog nasilja’, piše The Economist.

Naime, nakon dojave policiji o sumnji na obiteljsko nasilje, te potom samu dojavu o pucnjevima, policija je na mjestu dojave pronašla beživotno tijelo Lida Marie Huezo, s prostrijelnom ranom na glavi i pištoljem u rukama. Ipak, policija je sumnjala na njezina muža Manuela Gutiérreza, zbog čega ga je i privela. Tijekom ispitivanja, Gutiérrez je iznio nekoliko kontradiktornih izjava o samome nemilosrdnom događaju: da je to bio nesretan slučaj, da je njegova žena počinila samoubojstvo te da su se svađali, usred čega je pištolj nehotice opalio.

Unatoč masnicama na vratu, oteklinama u zdjeličnom području i ostalim dokazima koji su upućivali na nasilnu smrt, zbog propusta u vođenju slučaja – tužitelj nije potvrdio finalnu autopsiju, nije intervjuirao susjede koji su prijavili svađu i pucnjeve, niti djecu bračnog para koja su, po svoj prilici, bila prisutna – Gutiérrez je oslobođen.

Iako su latinoameričke zemlje potpisale Belémsku Konvenciju 1994. godine, koja zahtijeva edukaciju i zakone koji će štititi prava žena, kao i napore kako bi se istrijebio seksizam i ‘mačoizam’, zakoni i dalje zakazuju pri implementaciji. Brazil je općepoznat po svojim robustnim zakonima u vezi s nasiljem nad ženama, no nasilje se i dalje provodi.

Nekažnjeni nasilni zločini su, pri tome, glavni krivac, no nasilje nad ženama je jezivo i karakteristično u pojedinim latinoameričkim zemljama. Žene UN-a, kao odjeljak Ujedinjenih Naroda, nedavno su otkrile da mnoge latinoameričke zemlje imaju ekstremno visoke razine obiteljskoga nasilja, s ženama koje bivaju napadane, u prosjeku, svakih 15 sekundi u gradu São Paulo, u Brazilu. U Kolumbiji nasilni napadi s kiselinom bačenom na lice žene, s ciljem namjernoga nakaženja osobe, učetverostručili su se od 2011. do 2012. godine. Nadalje, više od polovice zemalja rangiranih s ‘visoko’ ili ‘vrlo visoko’ na UN-ovoj listi femicida, locirane su u Sjevernoj i Južnoj Americi, s El Salvadorom na prvome mjestu.

Aktivisti/ce ističu da je problem što većina slučajeva nasilja nad ženama nije istražena. Primjerice, u El Salvadoru – u prvih 16 mjeseci od donošenja zakona o nasilju nad ženama 2011. godine – samo je 16 od 63 prijavljena slučaja procesuirano. U prva tri mjeseca 2013. godine, 1.822 slučaja silovanja su prijavljena u Rio de Janeiru. Samo je 70 muškaraca uhićeno.

Ipak, zaštita žrtava se poboljšala u pojedinim mjestima: 13 država osposobilo je specijalizirane policijske postaje za žene, prema izjavi Andrew Morrisona, iz institucije Inter-American Development Bank. Na taj način pokušava se olakšati prijavljivanje zločina žrtvama obiteljskog nasilja, te im ponuditi zdravstvenu njegu, psihološka savjetovanja i pravnu pomoć. UN-ovo istraživanje pokazuje da se, od osnivanja navedenih postaja za žene, broj prijavljenih slučajeva nasilja znatno povećao. Brazil, Urugvaj i Venezuela, također su osnovali sudnice namijenjene slučajevima obiteljskog nasilja.

Nacionale i lokalne vlade Brazila, Urugvaja i Argentine omogućile su ženama koje su tražile zabranu prilaza bivšim nasilnim partnerima naprave s tipkama upozorenja. Nakon aktiviranja, uređaji uključuju GPS tehnologiju, te pomažu policiji u brzom lociranju žena žrtava.

Tri latinoameričke predsjednice su, dakle, žene: Christina Fernández u Argentini, Dilma Rousseff u Brazilu i Laura Chinchilla u Costa Rici. Četvrta, Michelle Bachelet, koja je ujedno i bivša predsjednica Žena UN-a, izgledno će i drugi put postati predsjednica Chilea. Iako njihova vodstva mogu uvelike pomoći izmijeniti sliku žena u Latinskoj Americi, to je ipak spor proces.

‘Mačoizam’ ima duboke kulturne korijene u toj regiji; potrebna su desetljeća kako bi nestali. U međuvremenu, žene imaju pravo očekivati da njihove vlade djeluju energičnije i odlučnije u pretvaranju dobronamjernih zakona u alate, koji će spriječiti i kazniti zločine s kojima se često susreću.

Prevela i prilagodila Marina Tkalčić

holding

Zastupnike i zastupnice zagrebačke Gradske skupštine, koji/e će danas odlučivati o izdvajanju podružnica Zagrebačkog holdinga, jutros su dočeka li aktivisti Zelene akcije, Prava na grad i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju te radnici/e pojedinih podružnica Holdinga.

Podsjetimo, gradski/e zastupnici/e će na prijedlog gradonačelnika Milana Bandića odlučivati o prethodnoj suglasnosti Zagrebačkom holdingu za pokretanje postupaka statusnih promjena podjele osnivanjem trgovačkih društava s ograničenom odgovornošću. Osnivač trgovačkih društava bit će Grad Zagreb, a udjele u tim društvima bi Grad prenio na Zagrebački holding. Nekoliko stotina prosvjednika svojom akcijom poručili su zastupnicima da ne glasaju za takav prijedlog koji bi doveo do izdavanja u koncesiju, odnosno privatizacije, pojedinih komunalnih usluga. Po dolasku u Skupštinu, okupljeni su izviždali zastupnike, a posebno se na udaru našao gradonačelnik Bandić.

“Okupili smo se da jasno poručimo gradskoj upravi da ne damo našu imovinu i komunalne usluge. Ono što je gradonačelnik jučer eksplicitno definirao kao ‘pripremu mlade za derneke, snubljenje i udaju’ jasno pokazuje da se radi o smjeru koji nas vodi u privatizaciju, odnosno pogodovanje pojedinačnim igračima na štetu kvalitete i cijene usluge. Gradska vlast koja je proizvela dugove i dovela nas u ovu situaciju sada sve to želi naplatiti od građana, onih koji su bili relativno zadovoljni pruženim uslugama. I ono malo što vrijedi, odnosno imovina i javne usluge, pretvorit će se u privatni interes”, istaknuo je Teodor Celakoski iz Prava na grad.

Da situacija u kojoj se izdvaja samo djelatnost, a ne imovina, vodi u privatizaciju ili izdavanje usluge u koncesiju, upozorio je i Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije.

 “U oba slučaja dolazi do povećanja cijene i pada kvalitete usluge i gubitka kontrole građana nad cijelim sustavom gospodarenja otpadom, a to moramo spriječiti. Gradonačelnik Bandić voli se pozivati na primjer Beča, a upravo je u tom gradu početkom ove godine održan referendum s nizom pitanja, među kojima je bilo ono o privatizaciji javnih komunalnih usluga. Čak 87 posto građana Beča se izjasnilo protiv tog procesa”, istaknuo je.

Kao primjere gradova koji su koncesionirali svoje usluge, a sada ih žele rekomunalizirati, Ivčić je istaknuo Budimpeštu, Pariz i Berlin.

“Ne smijemo ponoviti njihovu grešku jer je koncesioniranje gotovo put bez povratka.  Problem je u tome što grad, kada se odluči na raskidanje ugovora, koncesionaru mora nadoknaditi izmaklu dobit”, rekao je Ivčić.

Akciji se pridružila i Branka Šturlan, glavna sindikalna povjerenica Čistoće u okviru Samostalnog sindikata komunalnih radnika Hrvatske.
“S ovakvim planom restrukturiranja nije na vrijeme bilo obaviješteno Gospodarsko socijalno vijeće, što je jedna od odredbi iz Zakona o radu. Također, ne postoje valjane analize koje bi pokazale što bi plan restrukturiranja trebao donijeti, pogotovo ako uzmemo u obzir da na cijelom procesu rade osobe koje su prije osam godina tvrdile nešto sasvim drugo. Ne zaboravimo da je Čistoća trgovačko društvo s 90 godina tradicije koje građanima pruža usluge na zavidnom nivou. Uvjeravaju nas da privatizacije neće biti, a gradonačelnik istodobno tvrdi da se trgovačka društva pripremaju za tržište. Izdvajaju nas s 12 posto sadašnje vrijednosti podružnica, dakle ostajemo bez nekretnina, servisno-radioničkih prostora i skupa garaža koje su nam izuzetno bitne za obavljanje djelatnosti. Također, ostajemo i bez 165 milijuna gotovinskih sredstava koja su nam tijekom posljednjih godina skidana s tekućeg računa iako je taj postupak bio ugovorno reguliran kao kratkoročna pozajmica. Nakon svega, izlazimo s nešto više od osam milijuna gotovinskih sredstava. U zadnjih osam godina Čistoća nije kupila ni jedno vozilo koje bi joj sada moglo ostati u vlasništvu, budući da nam je Holding uvjetovao kupnju preplaćenih i nekvalitetnih vozila na leasing. Zbog toga bi se na tržištu našli bez voznog parka, gotovine i nekretnina koje bi nam bile jamstvo za podizanje kredita”, rekla je Šturlan.

Ispred Skupštine su došli/e i radnici/e Zagrebačkog velesajma, koji/e su jučer uputili/e vapaj čelnim ljudima Zagreba.

“Prije šest godina, kada smo postali/e dio Zagrebačkog holdinga, tvrdili/e su da ćemo imati manje troškove i bolje poslovati. Zagrebački velesajam, tvrtka koja ove godine slavi 104. godišnjicu postojanja, nikada u svojoj prošlosti nije poslovala s gubitkom. Ne želimo biti privatizirani po principu uništi pa prodaj. Bojimo se što će se dogoditi na visoko urbaniziranom vrijednom zemljištu na kojem se nalaze naši paviljoni. Sajmovi u okolnim zemljama su zadnjih desetak godina obnovljeni i primjereni sajamskom djelovanju, a naši paviljoni su derutni. Poduzimali smo niz koraka kako bi smo zaustavili propadanje Zagrebačkog velesajma jer je njegovo poslovanje u interesu svih građana/ki Zagreba, ali i Hrvatske. Gradonačelnik Bandić je 2009. godine, za stotu obljetnicu Velesajma, rekao da će Grad obnoviti prostore, no nažalost, to se nije dogodilo”, izjavila je Slavica Lakić, sindikalna povjerenica Zagrebačkog velesajma.

“Nismo protiv restrukturiranja Velesajma, no protiv izvođenja smo tog postupka na način da se ne zna što će se dogoditi s vrijednim zemljištem, paviljonima i s radnicima/ama. Zbog svega toga očekujemo solidarnost građana/ki”, zaključila je Lakić.