Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas

U četvrtak, 26. rujna 2013. godine u Hrvatskom novinarskom domu održana je konferencija Documente na temu Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas.

Uvodnu riječ održala je Vesna Teršelić, voditeljica Documente, a pozdravne govore Franciska de Jong iz Erasmusa, Gabriella Sancisi, zamjenica Veleposlanice Kraljevine Nizozemske, Zrinka Vrabec Mojzeš, izaslanica i savjetnica predsjednika Republike Hrvatske te Tamara Perišić, izaslanica ministrice kulture.

Cilj konferencije je bio predstaviti različita iskustva ljudi tijekom niza povijesnih događanja na našim prostorima (Drugi svjetski rat, poslijeratno razdoblje, vrijeme Hrvatskog proljeća, vrijeme nakon Titove smrti, uspon Miloševića na vlast, Domovinski rat te razdoblje nakon Domovinskog rata) te navesti sve zainteresirane na preispitivanje prošlosti i na značaj  prošlih događaja.

Naime, Documenta posjeduje vrijednu zbirku zapisa, u kojoj je dosad prikupljeno oko 450 sjećanja kazivača i kazivačica metodom usmene povijesti. To su kazivanja ljudi iz različitih krajeva Hrvatske. Kroz njihova kazivanja prelamaju se različiti, a često i dijametralno suprotni doživljaji i iskustva. Ova zbirka je iznimno vrijedna podloga za predočavanje javnosti višeslojnosti i višeznačnosti različitih povijesnih događaja te za poticanje dubljeg i ozbiljnijeg sagledavanja sudbine i stradanja, ali i životne borbe kroz koju su prolazili ‘mali’ obični ljudi – oni koji nisu bili kreatori političkih zbivanja.

S obzirom na to da je projekt osobnih sjećanja dijelom zamišljen kao resurs za zainteresiranu znanstvenu zajednicu, dijelom je usmjeren na poticanje društvenih promjena i osvještavanje javnosti, a dijelom se može koristiti u okviru edukacijskih programa u sklopu nastave povijesti, tako su na konferenciji govorile vrsne osobe iz ovih područja, a koje su na bilo koji način imale doticaje s ovim projektom: suradnica Documente Maja Dubljević, novinari Dragutin Hedl i Tihomir Ponoš, redatelji Nenad Puhovski i Oliver Frljić, muzejska savjetnica Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić, kazivači Vesna Jakumetović i Đorđe Gunjević, povjesničarka Snježana Koren te publicistkinja Vesna Kesić.

Maja Dubljević iz Documente rekla je da je projekt usmjeren na društvenu funkciju kroz nekoliko bitnih elemenata. Prvi se zasniva na činjenici da je projekt realizirala Documenta – organizacija koja se bavi ljudskim pravima, osnovana kako bi poticala proces suočavanja s prošlošću na individualnoj i široj društvenoj razini. U prikupljanju i oblikovanju materijala osobita pažnja je posvećena tome da ideja o vrijednosti zaštite ljudskih prava pojedinca bude prezentirana. Prvobitno je projekt krenuo sa sjećanjima iz Domovinskog rata, no kako se interes širio, tako su sjećanja nadopunjena i s onima iz Drugog svjetskog rata, zatim iz vremena Rezolucije informbiroa i Golog otoka, kao društvenog i političkog pokreta iz 1971. godine, pa i vremena uspona nacionalizama prije početka Domovinskog rata. Posebnog kriterija za kazivače/ice nije bilo. Osnovni kriterij je bio povreda, nasilje, gubitak ili šteta koju su kazivači na neki način doživjeli u određenom razdoblju.

Novinar Dragutin Hedl također je istaknuo važnost otkrivanja različitih afera tijekom Domovinskog rata. Prije svega se ovo odnosi na razotkrivanje afera Selotejp i Garaža. O ovim aferama Hedl već neko vrijeme pokušava organizirati javnu tribinu. Međutim, prvo mu je gostoprimstvo otkazao Pravni fakultet u Osijeku, zatim hotel u kojem je inicijativa zakupila prostor, potom još jedan hotel. Sada je u pregovorima za treću lokaciju u nadi da će se tribina ipak održati. Ono što je u ovom slučaju bitno istaknuti jest da u gradu Osijeku dio lokalnih medija još uvijek drže pod kontrolom ljudi koji su osuđeni za ratne zločine. Pri tome se Hedl čudi kako javnost ne osuđuje HDSSB koji se stalno buni kako je Branimiru Glavašu bio montiran sudski proces. Dakle, HDSSB osuđuje pravomoćnu sudsku presudu i to u najvišem tijelu zakonodavne vlasti – Hrvatskom saboru!

Mirovna aktivistkinja Ana Raffai prisjetila se vremena svog djetinjstva, pa je rekla kako je to bilo lijepo vrijeme, jer je bilo bez rata, ali s druge strane to je bilo i vrijeme šutnje: nije se razgovaralo o nekim događajima, a niti o nekim osobama. Tu šutnju je zahtijevalo društvo, a mi smo ga svi skupa podržavali. Ana Raffai smatra da je svakako potrebno prestati sa šutnjama, te pričati priču, jer ‘nitko ne zna ono što ti znaš i kako vidiš neke stvari i događaje’.

Novinar Tihomir Ponoš osvrnuo se na ‘male ljude’ te naglasio kako je ovim projektom konačno omogućeno da se čuje glas i običnih tzv. ‘malih’ ljudi, a ne samo onih koji kreiraju politiku i povijest.

Redatelj i producent Nenad Puhovski istaknuo je kako snimljena zbirka u dokumentarističkom svijetu predstavlja izvrstan istraživački materijal. “Budući da je u Hrvatskoj još uvijek gotovo nemoguće doći do službenih arhiva, snimljena zbirka dodatno dobiva na vrijednosti”, zaključio je Puhovski.

Sve zapise, odnosno sva svjedočanstva možete pogledati ovdje.

‘Sinoćnji Prajd u Beogradu napokon je mirisao na pobunu’

Unatoč zabrani u noći sa 27. na 28. rujna održana je beogradska Parada ponosa. Oko 200 aktivista i aktivistkinja među kojima su bili i gosti i gošće iz regije (Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Hrvatske te Makedonije) okupili su se oko 23 sata ispred Vlade Srbije te krenuli u protestnu šetnju do Doma Narodne skupštine.

Prosvjed dogovoren razmjenjivanjem SMSova te poruka preko društvenih mreža simbolizira snagu revolta te ogorčenost LGBT osoba u Srbiji činjenicom da je ovo treća Parada ponosa čije je održavanje zabranjeno pod krinkom sigurnosnih procjena koje su pokazale, kako je rekao srpski premijer Ivica Dačić da ‘nitko ne može garantirati mirno održavanje Parade’.

Prosvjednici i prosvjednice nosili su transparent ‘Ovo je Prajd’,  ‘Pobeda, pobeda’ te ‘Živjela ljubav’, a članica Organizacijskog odbora Maja Mičić održavanje Parade komentirala je riječima: “Nećemo se skloniti jer nismo mi ti koje trebaju biti sklonjeni sa ulica niti trebamo biti izolirani. Ovo je prvi korak da bismo za nekoliko godina imali slavlje, a ne da se skrivamo”.

Noćnu akciju u Beogradu za Libelu komentirao je i koordinator Udruženja Zagreb Pride Marko Jurčić rekavši: “Sinoćnji Prajd u Beogradu napokon je mirisao na pobunu, što Prajd uistinu i jest. Važno je da je beogradski Prajd napokon otkačio političko pokroviteljstvo kao jedini garant svojeg održavanja, jer, podsjećam, jedini beogradski Prajd koji se održao, onaj iz 2010. godine bio je zapravo državna manifestacija. Ovogodišnji organizatori su napokon prekinuli s praksom dodvoravanja, moljenja i traženja te uzeli stvar u svoje ruke i održali Prajd, a na tome im svaka čast”.

Danas, pak, kako javlja B92, policija u centru Beograda i oko parka Manjež legitimira građane budući da su osim Parade ponosa, zabranjeni i svi drugi skupovi koji su se trebali održati danas.

Roza hipnoza#8: Homofobna majka Rusija

Kakav je položaj LGBT osoba u Rusiji? Zašto se svijetom proširila ideja bojkota Zimskih Olimpijskih igara u Sočiju? Zašto ove zakone nazivamo Putinovima, ima li on zaista toliki utjecaj? Kako je organiziran ruski politički sustav? Kako se shvaćaju identiteti u Rusiji? Zašto se antigej zakoni donose upravo sada? Kakve su zakonske regulative postojale u prošlosti? Je li javni aktivizam shvaćen kao loša uvozna roba sa Zapada? Što je to gej propaganda? Zašto je važno iz javnog diskursa izbaciti korištenje LGBT terminologije? Koja je uloga ruske pravoslavne crkve?  Zašto se mijenjaju biografije slavnih Rusa? Kakav je bio položaj LGBT osoba za vrijeme komunizma? Što je to queer u Rusiji? Što znači organiziranje Povorke ponosa u Rusiji?  Koliko situacija u Rusiji utječe na Rusiji susjedne postsovjetske zemlje? Je li homoseksualost bila vidljiva u sovjetskoj Rusiji? Koliko su ruski zakoni daleko od zahtjeva inicijative U ime obitelji? Razlikuje li se ruska homofobija od hrvatske?

Odgovore na ova i brojna druga pitanja ponudit će gosti osme Roze hipnoze u srijedu, 2. listopada u Booksi od 20h.

Roza hipnoza je ciklus trbina u organizaciji Udruženja Zagreb Pride koji se održava uz financijsku potporu Veleposlanstva SAD – a.  Osmom Rozom hipnozom otvara se druga sezona ovog ciklusa tribina koja će se i dalje nastaviti održavati u Književnom klubu Booksa (Martićeva14d).

Gosti:

Davor Boban, docent na Fakultetu političkih znanosti

Franko Dota, povjesničar

Vlado Vurušić, vanjskopolitički novinar Jutarnjeg Lista

Uređuju, organiziraju i moderiraju Ana Brakus, Gordan Duhaček i Nikola Zdunić.

 

‘LGBT populacija mora imati ista ljudska prava kao svi i ostali’

Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija je izglasalo u petak povijesnu rezoluciju u kojoj se poziva na zaštitu univerzalnih prava pripadnika homoseksualne, lezbijske, biseksualne i transseksualne populacije, javljaju e-novine.

Ovo je prvi put u povijesti da je ovo tijelo donijelo rezoluciju koja se izričito fokusira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet.

Rezolucija, koja je izglasana sa 23 glasa u korist i 19 protiv, uz tri suzdržana, “potvrđuje da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka, s dostojanstvom i pravima, te da svi zaslužuju jednaka prava i slobode bez obzira na bilo koju distinkciju”, javlja Voice of America.

Jedanaest članica UN održalo je u Ujedinjenim nacijama u New Yorku prvi sastanak na visokom nivou posvećen borbi za prava lezbijki, gej, biseksualne i transrodne populacije (LGBT) i pozvalo sve članice svjetske organizacije da odbace zakone koji ih diskriminiraju

“LGBT populacija mora imati ista ljudska prava kao svi i ostali”, navodi se u zajedničkoj izjavi Osnovne grupe za prava LGBT zajednice, takozvane ‘tvrde jezgre” (LGBT Core Group), a koju čine SAD, EU kolektivitet, Argentina, Brazil, Francuska, Hrvatska, Izrael, Japan, Nizozemska, Norveška i Novi Zeland.

“Jednakost za pripadnike LGBT populacije nije samo ispravna stvar nego je i temelj za napredak u demokraciji i ljudskim pravima”, kazao je nakon sastanka američki državni sekretar John Kerry, javio je AP.

Na sastanku održanom na ministarskom nivou bili su i visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay i predstavnici Human Rights Watcha.

“Današnji sastanak ministara rezultirao je povijesnom obavezom da se prekinu progoni zasnovani na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu”, rekao je direktor HRW-a Kenneth Roth.

Nacrt rezolucije izradila je Južnoafrička Republika, koja je zbog toga bila optužena od drugih afričkih zemalja za svrstavanje uz zapadne zemlje. Južnoafričku Republiku, koja je odnedavno posvećena borbi protiv sve raširenijeg ‘kolektivnog silovanja’ lezbejki, najviše je napao nigerijski izaslanik koji je kazao da se rezolucijom narušava tradicija afričkih zemalja, uz tvrdnju “da se 90 posto populacije Južne Afrike protivi zaključcima rezolucije”.

Veliko protivljenje prema rezoluciji imale su arapske zemlje i pakistanski izaslanik koji je govorio u ime Organizacije islamskih zemalja. On je rekao kako rezolucija nema nikakve veze s fundamentalnim pravima. Sličnog mišljenja bio je i izaslanik Mauritanije koji je rekao da “je riječ o pokušaju zamjene prirodnih ljudskih prava s neprirodnima”.

Više od 76 zemalja svijeta kriminalizira istospolne odnose. U mnogim zemljama prema LGBT populaciji postoji diskriminacija u zapošljavanju, zdravstvenoj pomoći i stambenom zbrinjavanju. Njihovi pripadnici često su meta nasilja i govora mržnje, navodi HRW.

“Osnovna grupa za prava LGBT populacije” zajedničkom je izjavom pozvala sve vlade da odbace diskriminatorske zakone, da pripadnicima LGBT populacije osiguraju odgovarajuću zakonsku zaštitu od diskriminacije i da efikasnije odgovaraju na nasilje iz mržnje kojem su izloženi.

Među zagovornicima koji su podržali rezoluciju bili su SAD, zemlje EU, Brazil i druge zemlje Južne Amerike. Kina je bila među suzdržanima.

Povorka ponosa zabranjena

Prema prvim neslužbenim informacijama, kako javlja Blic, na sjednica Biroa za koordinaciju službe sigurnosti jednoglasno je odlučeno da Povorke ponosa neće biti.

Na proširenoj sjednici, na osnovi sigurnosnih procjena, u početku  je šest članova bilo za, a šest protiv održavanja Povorke ponosa. Sjednica je počela nešto iza 16 sati i upravo je završena. Čekalo se da se premijer Srbije Ivica Dačić vrati iz Grčke i dođe na sastanak.

” Ovo je jedna veoma loša vijest koja je dokazala da se u Srbiji ne poštuju osnovna ljudska prava. Ne razumijem zašto bi skup građana koji su željeli mirno prošetati gradom toliko nekome smetao. Srbija je također propustila priliku da dobije neke bitne i pozitivne bodove  kod Europe, a samim tim su i građani na gubitku. Svi su na gubitku, samo je šačica huligana na dobitku jer su dokazali da već treću godinu za redom mogu narediti što može a što ne može u državi”, rekao je Goran Miletić, član organizacijskog odbora Parade.

Premijer Srbije Ivica Dačić izjavio je večeras za RTS da je takva odluka donesena prije svega iz sigurnosnih razloga i dodao da će biti zabranjeni svi skupovi koji su bili zakazani za sutra.

Također je dodao da se ne dovodi u pitanje političko određenje zemlje da se poštuju prava svih građana, ali da je važnija od toga njihova sigurnost, zbog čega je Biro i odlučio da Povorka ponosa sutra ne bude održana.

Europski sud za ljudska prava utvrdio da Hrvatska krši slobodu izražavanja

Europski sud za ljudska prava ( ESLJP ) presudio je, u još uvijek nepravomoćnoj presudi, da je Hrvatska kriva za kršenje slobode izražavanja u slučaju Stojanović protiv Hrvatske. U slučaju Stojanović protiv Hrvatske radi se o tužbi liječnika Josipa Stojanovića koji je tužio Hrvatsku zbog presude za kletvu ministra zdravstva.

Naime, 1997. godine tjednik Imperijal objavio je dva članka gdje se u prvom članku u naslovu članka Stojanoviću pripisalo da je rekao da je tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang radio određene makinacije u ministarstvu, dok je prema Stojanovićevim tvrdnjama u drugom članku tjednik neovlašteno objavio sadržaj telefonskog razgovora te neispravno prenio sadržaj istog. Zbog ta dva članka hrvatsko je pravosuđe presudilo da je Stojanović klevetao i narušio ugled ministra Hebranga

No, Europski sud za ljudska prava utvrdio je da je Hrvatska tom presudom prekršila Stojanovićevo pravo na slobodu izražavanja te naredio da Stojanoviću kao pravičnu naknadu Republika Hrvatska plati ukupno 7.100 eura. U presudi ESLJP navodi da se naslovi članaka mogu isključivo pripisati uredniku tjednika, a kako Stojanović u razgovoru nije koristio riječ makinacije ne može biti niti odgovoran za naslov članka pa time niti rušenje ugleda i klevetu ministra. Što se tiče drugog članka ESLJP je utvrdio da je hrvatsko pravosuđe presudu temeljilo isključivo na iskazu novinara koji je htio dokazati točnost svojeg članka interpretacijom razgovora sa Stojanovićem, te je hrvatsko pravosuđe pogrešno protumačilo Stojanovićeve izjave kao činjenice umjesto kao vrijednosne stavove istinitost kojih nije dokaziva.

 I što je važno, ELJSP je naglasio da se opseg odgovornosti za klevetu ne može širiti izvan riječi koje sama osoba izgovara, niti da pojedinac može biti odgovoran za izvješća ili navode drugih osoba o njihovim riječima.