Zagovara li Hrvatska liječnička komora priziv savjesti?

Članice feminističkog kolektiva fAKTIV posljednjih dana na svojim Facebook stranicama posebnu pažnju posvećuju takozvanom prizivu savjesti zaposlenih u medicini, kao i činjenici da je ovo društvo toliko ogrezlo u ignoriranju prava i boli žena da u dubrovačkoj bolnici proglase da će ženi operaciju na unutarnjem organu napraviti bez anestezije.

Prenosimo njihov post u cijelosti:

Razmišljale smo kako je postalo prihvatljivo da bolnica krši zakon prema kojem je dužna organizirati rad tako da priziv savjesti ne ometa rad zdravstvene ustanove, a ispašta žena na operacijskom stolu bez anestezije. Kako je postalo prihvatljivo da žena pati zbog toga što SVI anesteziolozi odbijaju raditi posao za koji su plaćeni? Razmišljale smo i o onima koji to dopuštaju, poput Ministarstva zdravstva i Hrvatske liječničke komore.

Pa smo prolistale posljednji broj ‘Liječničkih novina’, glasila Hrvatska liječnička komora. Naišle smo na članak s fotografija. I bilo nam je jasnije. Hrvatska liječnička komora sustavno radi na zagovaranju priziva savjesti. U tekstu “Prije novog zakona o prekidu trudnoće” Hrvatska liječnička komora pobačaj (potpuno neznanstveno) pozicionira kao sukob “pro-life” i “pro-choice” pokreta. A riječ daju samo liječnici članici Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (poredak riječi u nazivu društva jasno oslikava prioritete) i članici Upravnog odbora Europskog i Svjetskog saveza liječnika katolika, Jasenki Markeljević, koja u tekstu svojski brani pravo na odbijanje izvršenja legalnih medicinskih zahvata.

Liječnici Markeljević nije strano ni gostovanje na tribinama rame uz rame s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, niti objavljivanje svojih “razmišljanja” na Narod.hru, glasilu udruge U ime obitelji Željke Markić. Bila je na popisu 50 liječnika i liječnica kojie su javno podržali Karamarkovu Domoljubnu koaliciju. Ovdje možete pročitati njezine vjerske ekstremističke ideje o legalnom medicinskom zahvatu prekida trudnoće.

O zagovaranju kršćanskih dogmi od strane Hrvatske liječničke komore govori i izvješće drugarica iz Znaj znanje s predavanja “Priziv savjesti – drama ili blagoslov” inicijative ’40 dana za život’ (inicijative koja ispred javnih bolnica maltretira pacijentice i stvara politički pritisak za zabranu pobačaja) održanog u Vukovaru. Predavanje je održala ginekologinja Mirjana Radan, a predavanje joj je bodovano od strane Hrvatske liječničke komore (HLK svojim članovima dodjeljuje bodove za ostvarenja u postupcima “trajne medicinske izobrazbe). Dakle, Hrvatska liječnička komora nagrađuje za bajanje o tome da je žena “što više rađa, sve ljepša” i o postabortivnom sindromu koji ne postoji, kojeg nema u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), ni u MSD priručniku dijagnostike i terapije i kojeg opovrgavaju relevantna recentna istraživanja.

Institucije ne brinu za živote žena i neće nas zaštititi. Strukovna udruženja aktivno rade protiv žena i promoviraju štetne i neznanstvene teorije. Za institucije ove zemlje nasilje prema ženama je “po pravilima struke”. Zato se za svoja prava i živote moramo boriti same, kao što smo se i dosad borile i krvavo izborile prava koja nam pripadaju. Život ženama!

‘Ministarstvo znanosti i obrazovanja izigralo proceduru i nametnulo novi prijedlog kurikuluma povijesti’

GOOD inicijativa, Documenta i Inicijativa mladih za ljudska prava upozoravaju kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja izigralo proceduru te školama i nastavnicima nametnulo novi prijedlog kurikuluma povijesti. Naime, Ministarstvo je novu verziju kurikuluma povijesti objavilo u Narodnim novinama, čime je taj kurikulum automatski stupio na snagu bez da je ponovno prošao proceduru javnog savjetovanja, iako je stručna, ali i šira javnost u posljednjih nekoliko mjeseci pokazala veliko zanimanje za ovu temu. Dodatno, nova radna skupina koja je sastavljena kako bi preradila spornu prethodnu i izradila ovu verziju kurikuluma povijesti imenovana je na netransparentan način.

Pročitajte njihovo priopćenje:

U ovom kurikulumu, izmjene u odnosu na prethodni prijedlog su minimalne i uglavnom kozmetičke. Dijelovi koji su najviše kritizirani tijekom javnog savjetovanja su doslovno samo uklonjeni ili je ponegdje zamijenjena riječ ili dvije.

Kurikulum je nedovoljno razrađen, u tolikoj mjeri da su teme i ishodi gotovo isti za osnovne škole i gimnazije, iako bi učenici koji su u osnovnim školama trebali naučiti temelje, trebali bi u gimnazijama imati napredniji i izazovniji kurikulum.

Iako objektivniji i manje nacionalistički usmjeren od prethodnog, ovaj kurikulum ponovo izbjegava suočiti se s kontroverznim temama, posebno onima iz povijesti 20. stoljeća, nazivajući režime, zločine i počinitelje uljepšanim i nepreciznim imenima, time ih relativizirajući. Tako zločini u NDH, kao niti oni počinjeni u Hrvatskoj 1990-ih, u ovom kurikulumu nisu spomenuti, što odaje dojam da su namjerno izostavljeni.

Ovakva nastava povijesti nije povezana ni s građanskim odgojem i obrazovanjem jer su brojne teme koje bi se trebale vezati na njega izostavljene ili su svrstane među izborne teme, koje će se zbog pretrpanosti sadržaja teško stići obraditi. Naime, kurikulum povijesti je ponovno prenatrpan sadržajem, sve teme su strogo propisane te se ne ostavlja nikakvu slobodu nastavnicima da oblikuju nastavu u skladu s očekivanim odgojno-obrazovnim postignućima i potrebama učenika, kao ni učenicima da istražujući razvijaju svoje kompetencije. I dalje su primorani na “protrčavanje” kroz gradivo i  na učenje gomile podataka, umjesto da takva nastava povijesti postane dio povijesti. Kurikulum povijesti koji zaobilazi određenje prema povijesnim događajima, ne doprinosi razvoju demokratskih kompetencija, ostavlja prostor za relativizaciju i revizionizam i ne potiče multiperspektivnost.

Ovaj kurikulum, iako ponešto popravljen u odnosu na prijedlog koji je početkom godine upućen na javno savjetovanje, ne predstavlja najavljivanu reformu, niti donosi promjenu u načinu poučavanja povijesti. Jednostavno rečeno, njegovim uvođenjem stanje ostaje isto kao i dosad. Postavlja se pitanje jesmo li uzalud potrošili dvije godine na izradu novih kurikuluma s ciljem reforme školstva, pa unutar toga i nastave povijesti, da bi se vratili na staro? Jesu li ovom Ministarstvu učenici i učenice pokusni kunići, kojima se kurikulum može mijenjati kako kome odgovara bez razmišljanja o posljedicama?

U 2018. na udaru prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina

Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2018. godinu koji pruža uvid u kršenja, probleme, izazove i prijepore u području zaštite i promicanja ljudskih prava koji su obilježili 2018. godinu. Izvještaj je nastao na temelju cjelogodišnjeg monitoringa i provedenih intervjua s više od 50 organizacija civilnog društva te članova akademske zajednice.

Kuća ljudskih prava Zagreb danas je na konferenciji za javnost predstavila cijeli izvještaj. Pročitajte njihovo priopćenje u nastavku:

Izvještaj pokazuje da je trend snažne društvene polarizacije na konzervativne i liberalne vrijednosti nastavljen i u 2018. godini. Na društvenu polarizaciju dodatno su utjecale dvije narodne referendumske inicijative, stanje u medijima i pritisci kojima su novinari izloženi zbog sudskih postupaka te dodatno urušavanje javne funkcije HRT-a. Na udaru negativnih društvenih tendencija u 2018. godini su se našli prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina

Usprkos donošenju Zakona o zaštiti zviždača, ni u 2018. godini ljudska prava nisu bila visoko na listi prioriteta Vlade i Hrvatskog sabora. Nakon višegodišnjih kašnjenja, Hrvatska je i dalje bez temeljnih javnih politika zaštite i promocije ljudskih prava, poput Nacionalnog plana zaštite i promocije ljudskih prava, Nacionalne politike ravnopravnosti spolova i drugih javnih politika. Hrvatska je propustila ratificirati važne međunarodne konvencije poput Europske socijalne povelje (revidirane) i UN-ove Konvencije o sprječavanju prisilnih nestanaka. 

Iako je u 2018. godini usvojeno niz mjera koje imaju za cilj unaprijediti ekonomsku situaciju građana/ki i zemlje, velike nejednakosti postoje između urbanih i ruralnih područja u kojima se bilježe veće stope nezaposlenosti i siromaštva. Oko 20 posto građana živi u riziku od siromaštva. Nejednakosti između urbanih i ruralnih područja najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine. Pristup socijalnim uslugama, tržištu rada, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju otežan je osobama s invaliditetom, ženama, djeci i mladima. 

 

fAKTIV: Zahtijevamo ukidanje tzv. priziva savjesti!

Feministički kolektiv fAKTIV, najpoznatiji po organiziranju Noćnog marša za osmi mart, najvećeg prosvjeda za ženska prava u Hrvatskoj, oštro su osudili medicinske radnike/ice koji se prizivaju na savjest kada je u pitanju žensko reproduktivno zdravlje. 

fAKTIV u svom postu na Facebooku navodi kako  je slučaj anesteziologa koji je odbio raditi posao za koji je plaćen, stoga je ženi pobačaj izvršen na živo, bez anestezije, još jedan u nizu pokušaja da se ženama ograniči pristup pravu na prekid trudnoće, pri čemu je ovaj posebno okrutan.

Feministkinje iz ovog neformalnog kolektiva, koje svakodnevno reagiraju na svojim stranicama na društvene i političke aktualnosti, kao i strukturene i sistemske probleme, pitaju se:

  • tko će odgovarati za činjenicu da je ženi rađen zahvat na unutarnjem organu bez anestezije?
  • hoće li Hrvatska liječnička komora i Ministarstvo zdravstva opet proglasiti da je sve bilo “po pravilima struke”?
  • znate li da do sada u Hrvatskoj ni jednom liječniku zbog propusta nije trajno oduzeta licenca i da je zabilježeno samo 10 do 15 slučajeva privremenog oduzimanja licence – kako za etičke tako i za stručne propuste?
  • hoće li netko ispitati kako je moguće da zdravstveni radnici i radnice imaju problema na radnom mjestu zbog toga što NE odbijaju raditi svoj posao, odnosno ne ulažu priziv savjesti?
  • hoće li netko odgovarati za kršenje zakona RH, prema kojima su bolnice i ljekarne dužne organizirati rad na način da priziv savjesti ne ometa rad zdravstvene ustanove ili ljekarne u cjelini?

“Godine 2015. Ministarstvo zdravlja dalo je naputak bolnicama da osiguraju zdravstvene radnike i radnice koje ne ulažu priziv savjesti, nego rade svoj posao. Međutim, od izbora i dolaska na vlast konzervativne političke opcije, situacija se pogoršala. Podsjećamo da 58% ginekologa i ginekologinja odbija obavljati pobačaj, a priziv savjesti je toliko ukorijenjen da je u nekim bolnicama institucionaliziran. U zagrebačkom Svetom Duhu, u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Virovitici – SVI ginekolozi i ginekologinje odbijaju obavljati pobačaj. Svi oni odbijaju raditi svoj posao, svi oni svakodnevno ženama uskraćuju njihovo temeljno pravo na zdravstvenu skrb. Ne radi se zapravo ni o kakvoj savjesti, već o bezobzirnom i bezobraznom pokušaju da nam oduzmu pravo na vlastita tijela i živote”, naglašavaju.

“Brojne prizivače “peče savjest” zbog abortusa, kontracepcije i MPO-a u javnim bolnicama u jutarnjoj smjeni, dok u popodnevnim satima “zaboravljaju” na svoja etička uvjerenja i u privatnim klinikama ILEGALNO, po mnogo većoj cijeni, obavljaju pobačaje. Nadalje, zdravstveno osoblje koje se ne priziva postaje stigmatizirano u svojim radnim kolektivima, što je ozbiljan problem s kojim se Ministarstvo zdravstva Milana Kujundžića i Hrvatska liječnička komora odbijaju baviti. Bitno je istaknuti i još jednom ponoviti da je trend priziva savjesti prilikom vršenja medicinskog zahvata prekida trudnoće, kao i odbijanja izdavanja kontracepcije, počeo uzimati maha u posljednjem desetljeću po receptu konzervativnih skupina u društvu, kako na političkom, tako i na civilnom polju, uz zdušnu podršku crkve”, ističe fAKTIV.

Pripadnice kolektiva fAKTIV ponovile su zahtjeve s ovogodišnjeg osmomartovskog Noćng marša, na kojem je sudjelovalo više od 7.000 ljudi:

Pobačaj mora biti legalan, besplatan i ne smije ovisiti o takozvanom prizivu savjesti.

Zdravlje nije roba. Žene nisu roba. Poručujemo da nećemo dopustiti da se pravo na pobačaj, koje su žene davno izborile, dovodi u pitanje.

Zahtijevamo ostavku ministra Kujundžića, ali prije svega – osim besplatnog pobačaja i kontracepcije, zahtijevamo ukidanje takozvanog priziva savjesti, zahtijevamo rušenje mita o obitelji kao zajednici isključivo muškarca i žene s ciljem reprodukcije, zahtijevamo uvođenje (na znanstvenim činjenicama utemeljenog) seksualnog odgoja u škole.

Život ženama!

Performans Maske: Izlazimo na ulice i borimo se za svoja prava!

Udruge Trans Mreža Balkan, Trans Aid i Spektra, u suradnji s pojedinkama_cima i zajednicama iz regije, u subotu, 30.03., organiziraju povijesni događaj u Zagrebu – prvi Balkanski Trans Inter Marš, pod sloganom “Moje tijelo – moj hram! Moj identitet – moja stvar!”

Performansom kojeg smo održali_e danas u podne na Trgu bana Josipa Jelačića, pod nazivom “Maske”, otvorili_e smo i peti po redu Transpozij_um – jedino regionalno okupljanje trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba. 

{slika}

Performansom “Maske” najavljujemo spremnost i odlučnost naših zajednica da izađemo na ulice i borimo se za naša ljudska prava, da prestajemo živjeti pod maskama koje su nam nametnute od strane društva i da nećemo dozvoliti da nas se gura na margine društva.

{slika}

U zemljama naše regije jačaju desničarske, fašističke grupe, koje skoro uvijek svoje napade fokusiraju na marginalizirane grupe – žene, trans osobe, Rome_kinje, migrante_kinje, osobe tamnije boje kože, seksualne radnice_ke i mnoge druge. Kako su naše zajednice jedna od glavnih meta fašističkih grupa koje se protive Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ravnopravnosti, smatramo da je naročito važno da se Balkanski Trans Inter Marš održi te da ga podrže sve osobe koje smatraju da zaslužujemo živjeti dostojanstveno, a da naša zajednica pošalje snažne poruke otpora svim oblicima opresije. Održavanjem prvog regionalnog Trans Inter Marša želimo ujedinjeno poslati poruke ponosa i prkosa, bunta protiv polaganja prava na naša tijela, umove i živote. Želimo pokazati da naše zajednice iz različitih zemalja stoje zajedno u namjeri da stanemo na kraj napadima na naše ličnosti, na naša tijela i živote, te da je margina mjesto otpora, a ne mjesto kontrole i pokornosti. Naša solidarnost ne prestaje na granicama, govori sve jezike, i mi čvrsto stojimo uz sve osobe čija se ljudska prava i dostojanstvo narušavaju.

{slika}

Muškarci smatraju seksualno uznemiravanje manjim problemom nego prije početka #MeToo pokreta

U godinu i pol, otkada se #MeToo pokret pojavio u SAD-u, mnogo toga se promijenilo. Premda su mnogi počinitelji seksualnog nasilja maknuti sa svojih pozicija moći, čini se da je zanimanje za ovaj problem u opadanju. Gallupova anketa objavljena prošlog ponedjeljka je pokazala da su muškarci marili više za seksualno zlostavljanje odmah nakon pojave pokreta, a da sada to smatraju manjim problemom, prenosi Bustle.

Gallupovo početno ispitivanje provedeno je krajem listopada 2017., nešto više od tri tjedna nakon što je The New York Times objavio priču o seksualnom nasilju za koje je bio optužen Harvey Wienstein (što je on poricao). Tada je 66 posto anketiranih muškaraca izjavilo kako misle da je seksualno zlostavljanje na radnom mjestu “glavni” problem. U ponovljenom ispitivanju prošlog mjeseca, to je izjavilo tek 53 posto muškaraca.

U međuvremenu, izvještaji nastavljaju rasvjetljavati učestalost seksualnog nasilja u specifičnim industrijama. ‘Američko ekonomsko udruženje’ (American Economic Association) upravo je objavilo istraživanje koje je razotkrilo duboko ukorijenjene rodne i rasne predrasude u ovom području. Anketa je otkrila da je gotovo polovica ekonomistkinja doživjela rodnu diskriminaciju te da su stotine njih doživjele neprimjerene dodire ili su bile uhođene.

 {slika}

Graf 1: Trenutno 53% muškaraca kaže da je seksualno napastovanje veliki problem na radnom mjestu, naspram 66% iz 2017. godine.  

#MeToo pokret je imao neujednačen doseg i pogodio je neke sektore prije nego neke druge. Bloombergov jednogodišnji #MeToo izvještaj navodi slučajeve optuženih za seksualno zlostavljanje i pokriva objave u mainstream medijima. Nadmoćno prevladavajuća većina optuženih radi u sektoru politike, zabave, umjetnosti i glazbe ili medija.

Prema istoj anketi, žene sve više govore da su doživjele seksualno nasilje. To je 2017. izjavilo 42 posto žena , u zadnjem istraživanju postotak je porastao na 48 posto. Graf ide posebno visoko kada se radi o ženama mlađim od 50 godina. Istraživanje je također pokazalo da muškarci danas govore češće nego 2017. kako su ljudi na poslu preosjetljivi po pitanju spolnog uznemiravanja. To je 2017. izjavilo 33 posto muškaraca, a u najnovijoj anketi njih 45 posto.

{slika}

Graf 2: Muškarci u SAD-u sada više vjeruju da su ljudi na radnom mjestu preosjetljivi na problem seksualnog nasilja.

No žene imaju drugačiji dojam. Premda tek neznatno više žena sada izjavljuje nego 2017. da je seksualno zlostavljanje veliki problem, i više ih kaže da su ljudi preosjetljivi, njihovi se odgovori razlikuju manje nego muški. Osim toga, žene smatraju problem mnogo ozbiljnijim: ovoga puta je 70 posto ispitanica reklo da je seksualno uznemiravanje na poslu “glavni” problem, u odnosu na 53 posto muškaraca.

No, značajno je što 97 posto odraslih u SAD-u smatra da je to veći ili manji problem, a tek tanka manjina misli da to nije problem uopće.

Gallup nudi neke potencijalne razloge za tu promjenu u javnom mnijenju nakon 2017. godine.  “Preplavljenost medija ovom temom možda je dovela muškarce u obrambenu poziciju” piše u izvještaju, ili su ljudi  “postali donekle desenzitinirani na ovoj problem” koji je u središte stavio #MeToo pokret. Također primjećuju da i muškarci i žene daleko više brinu o seksualnom nasilju na poslu nego 1998. godine prema njihovom istraživanju iz tog vremena. Napredak možda nije pravocrtan, ali je kontinuiran.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević