Više od dva milijuna izbjeglica: ‘Sirija je velika tragedija ovog stoljeća’

Broj sirijskih izbjeglica prešao je dva miljuna, objavilo je u utorak Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice (UNHCR) u Ženevi.

Broj muškaraca, žena i djece koji su prešli sirijske granice u bijegu pred oružanim sukobom narastao je deset puta u posljednih godinu dana, upozorava UNHCR, prenosi RTL.hr.

Prosječno 5.000 ljudi dnevno prelazi granice Sirije bježeći pred sukobom. Unutar Sirije raseljeno je 4,25 milijuna ljudi.

“Sirija je postala velika tragedija ovog stoljeća – sramotna humanitarna katastrofa uz patnje i raseljavanje neviđeno u bližoj povijesti, naglasio je visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Antonio Guterres u izjavi.

Ministri iz Iraka, Jordana, Libanona i Turske, četiri zemlje koje udomljavaju najveći broj sirijskih izbjeglica, trebali bi se u srijedu u Ženevi sastati da bi pronašli način kako međunarodna zajednica može pomoći tim izbgelicama.

UN procjenjuje da je u sukobu u Siriji ubijeno više od 110.000 osoba.

Olympe de Gouges u utrci za mjesto u francuskom Panteonu

Kampanja  kojom se dodjeljuje najveća počast za žene u Francuskoj stavlja aktivistkinju iz 18. stoljeća, Olympe de Gouges, na vrh liste potencijalnih kandidatkinja.

Borila se kako bi omogućila ženama pravo na razvod. Vodila je kampanje za civilno partnerstvo i protiv ropstva. Bila je strastvena feministkinja koja je umrla za svoje ideale – i sve to u kasnom 18. stoljeću. Sada bi konačno jedna od najvećih počasti u Francuskoj mogla biti dodijeljena Olympe de Gouges, ženi koju mnogi smatraju jednom od prvih aktivistkinja za ženska prava.

De Gouges je jedna od malobrojnih žena koje se razmatra za članstvo u Panteonu, francuskoj sekularnoj nekropoli. Sa svojom nacionalnom kampanjom, feministički pokret Osez le féminisme (Usudi se biti feminist/kinja) lansirao je online peticiju kako bi vršio pritisak na predsjednika Françoisea Hollandea da primi više žena u Panteon.

Hollande je prvi francuski predsjednik koji je svega nekoliko dana nakon što je izabran, u svibnju 2012. godine, postigao kvotu rodne ravnopravnosti u svojoj vladi. Upravo zbog toga se očekuje da će prihvatiti i odgovoriti na ovakve simbolične feminističke pritiske pa bi uskoro mogao odlučiti koje će žene  praviti društvo zasad onoj jedinoj (uz 71 muškarca) u Panteonu: Marie Curie.

U svojevrsnom X-Factor okruženju, francuski National Monument Centre, u suradnji s feminističkim grupama, pozvao je javnost da predloži imena potencijalnih kandidata/kinja za Panteon do 22. rujna. Nakon toga će prepustiti konačnu odluku Hollandeu. Pokret Osez le féminisme  već je napravio svoju listu i javno ju objavio: između ostalih, na njoj su anarhistkinja i aktivistkinja Pariške komune Louise Michel, pripadnica Pokreta otpora Germaine Tillion, spisateljica i filozofkinja Simone de Beauvoir… i de Gouges, koja bi bila osobito dobra kandidatkinja s obzirom na to da dijeli zajedničku revolucionarnu povijest sa zgradom Panteona.

Pariški Panteon dizajniran je u kasnim 1740-im godinama na zahtjev Luja XV. Originalno je zamišljen kao crkva, a završen je nekoliko mjeseci nakon što je počela revolucija. Do ceremonije otvorenja nikada nije došlo. Umjesto toga, revolucionari/ke odlučili su posvetiti tu impresivnu zgradu izgrađenu na vrhu brda iznad Latinske četvrti velikim muškarcima i ženama koji/e su doprinijeli francuskom sjaju. Prvi primljeni bili su Voltaire i Rousseau.

Rođena kao Marie Gouze 1748. godine, feministkinja je preporodila samu sebe nakon što je stigla u predrevolucionarni Pariz u svojim 20-im godinama kao Olympe de Gouges. U suprotnosti s religijskim brakom, kojeg je smatrala “grobnicom ljubavi i povjerenja”, zalagala se za partnerstvo.

Odabrala je kazalište, koje je prethodilo avangardnoj politici, kako bi izrazila svoje radikalne ideje. Proslavila ju je njena predstava Ropstvo crnaca, koju su izveli pripadnici njenog kazališta. U njoj je obznanila kakva ekonomija stoji iza ropstva i podržala njegovo ukidanje.

Također, uređivala je letak, Lettre au Peuple (Pismo ljudima), u kojem je razvila niz socijalnih reformi. Napisala je Deklaraciju o pravima žena, u kojoj tvrdi: “Ako žena ima pravo da bude smaknuta, tada također treba imati pravo glasa.” Borila se za pravo na razvod za žene i uspjela ga izboriti. Također je provodila kampanju da sistem civilnog partnerstva zamijeni religijski brak.

Međutim, njena je hrabrost za neke bila previše – osobito za Robespierrea, kojeg je javno optužila za tiraniju. Uhićena je i osuđena na smrt 1793. godine. Dok je hodala prema giljotini, rekla je: “Djeco moje domovine, vi ćete osvetiti moju smrt.”

Kroz 19. stoljeće i brojne promjene francuskih političkih režima, Panteonu se mijenjalo ime. U jednom je periodu bio poznat pod imenom Hram slave, kasnije Hram čovječanstva, ali je u određenom vremenu bio posvećen i kao katolička crkva.

Napoleon je bio najaktivniji “panteonac”. Tijekom svoje vladavine, dopustio je da 43 muškarca, najčešće njegovi najtalentiraniji generali, budu pokopani u panteonskoj grobnici. Tijekom kratkotrajne vladavine Bourbona 1820-ih godina, kralj Luj XVIII upitan je trebaju li ozloglašeni antiklerikalni Voltaireovi ostatci biti maknuti iz grobnice. On je slavno uzvratio: “Zašto ga ne bi ostavili tamo. Već je dovoljno kažnjen: po cijele dane mora slušati mnoštvo!”

Kako bi se razlikovali od Napoleona, naredni režimi suzdržavali su se od davanja naloga tko će slijediti Voltaireov i Rousseauov put. Tek kada je uspostavljena Treća republika i nakon što je 1885. godine tamo pokopan Victor Hugo, Panteon je ponovno prenamijenjen kao francuska sekularna nekropola.

Svaki francuski predsjednik voli nadgledati “panteonizaciju” velikih francuskih figura. To je vrijeme nacionalnog zajedništva, svečan i uzbudljiv trenutak. Mnogi se Francuzi još uvijek sjećaju kada je hladnog prosinačkog popodneva 1964. godine pepeo pripadnika francuskog Pokreta otpora, Jean Moulina, bio premješten u Panteon. Ministar kulture General de Gaullea, pisac i vođa Pokreta otpora André Malraux, napisao je i pročitao svečani govor, koji još uvijek odzvanja u ušima brojnih Francuza.

François Mitterrand odobrio je  1988. godine primanje Jean Monneta, ‘prvog Europljanina’, ali isto tako i prve žene 1995. godine, Marie Curie, kraj njenog supruga, Pierra. Jacques Chirac je 2002. godine odobrio premještanje posmrtnih ostataka pisca Alexandre Dumasa. Ipak, stvari ne idu uvijek po planu. Nicolas Sarkozy je 2009. godine htio pokopati Alberta Camusa u Panteonu, no njegova su djeca odbila ponudu, što je za predsjednika bilo prilično ponižavajuće.

{slika}

U sljedećih nekoliko tjedana, Hollande će dobiti priliku primiti izvanrednu ženu u Panteon. Bez obzira odabere li Olympe, Simone, Louise ili Germaine, bit će to povijesni trenutak i, kako kaže moto Panteona, nacija će mu na tome sigurno biti zahvalna.

Feministkinje

Germaine Tillion

Rođena 1907. godine, Tillion je bila pripadnica Pokreta otpora koja je prezirala rasističke filozofe 30-ih godina prošloga stoljeća. Nacisti su je uhitili 1942. godine i poslali u koncentracijski logor. Zbog svojih kritika nacističkog režima i mučenja u Alžiru koja je provodila Francuska, opisana je kao “savjest Francuske u 20. stoljeću”. Umrla je 2008. godine.

Louise Michel

Francuska anarhistkinja, školska učiteljica i medicinska sestra, Lousie Michel rođena 1830. godine, bila je članica revolucionarnih grupa u Francuskoj i jedna od voditeljica pobune tijekom Pariške komune 1871. godine. Francuski anarhisti/kinje smatrali su je mučenicom i sveticom i zvali je “Crvena djevica”. Protjerana je u New Caledoniu na Pacifiku 1871. godine, gdje je bila sve do pomilovanja 1880. godine kada se vratila u Francusku. Od 1890. godine do svoje smrti 1905. godine živjela je u Engleskoj.{slika}

Simone de Beauvoir

Rođena 1908. godine, najpoznatija je po svom djelu “Drugi spol“, koji se smatra temeljnim tekstom modernog ženskog pokreta. Simone de Beauvoir upoznala je svog partnera, Jean-Paul Sartrea, 1929. godine. Odbijali su ideju braka i nikada nisu zajedno živjeli.Bila je nagrađivana novinarka, filozofkinja i slavna spisateljica koja je ujedno bila i nositeljica političkih događaja poput alžirske samostalnosti. “Žene, sve joj dugujete!”, glasio je naslov koji je objavio njenu smrt 1986. godine.

Prevela i prilagodila Tea Stipan

WASTED RITA u Zagrebu

Portugalska umjetnica WASTED RITA, pravim imenom Rita Gomes, grafička je dizajnerica i ilustratorica. Ona je, kako kaže, rođena agentica provokatorica čiji je sarkazam alat u pristupu umjetničkom izričaju. Rita spaja riječi s likovnim izrazom u ilustraciji apsurdnog u ponašanju čovjeka i života uopće.

Ciklus Human Beings – God’s only Mistake predstavljen je nizom samostalnih izložbi koje obilježava Ritina permanentna želja za istraživanjem, promišljanjem i kompiliranjem emocija, djelovanja i ideja, ali i kritičko osvještavanje svakodnevice i klišeiziranog društva kojemu umjetnica pristupa na itekako specifičan način.

Wasted Rita gostuje u Zagrebu od 1. do 18. rujna 2013. u galeriji trenutak.39 (Horvaćanska 39) u sklopu rezidencijskog programa.

Više o Riti pogledajte OVDJE!

Ministarstvo uprave: Inicijativa ‘U ime obitelji’ skupila je dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma

Inicijativa U ime obitelji skupila je dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma o unošenju definicije braka kao isključivo zajednice muškarca i žene u Ustav.

Kako doznaje Jutarnji list, Ministarstvo uprave danas je završilo s provjerom prikupljenih potpisa te zaključilo da ih ima dovoljno za raspisivanje referenduma. Takav će zaključak za desetak dana poslati i Vladi, a ona će o svemu izvijestiti Sabor koji i donosi odluku o raspisivanju referenduma.

Iako su prije u medije stizale informacije kako ovu inicijativu prate brojne nepravilnosti poput skupljanja potpisa ‘od kuće do kuće’ ili da jedna osoba odjednom potpiše stanovnike cijele zgrade, čini se kako je resorno ministarstvo ipak odlučilo kako se u provjerenom uzorku dovoljno imena i prezimena podudara s OIB-om ili matičnim brojem da se krene u daljnju proceduru.

{slika}Ministarstvo uprave nije provjeravalo svih 750.000 prikupljenih potpisa, već slučajan uzorak od 21.300 koji je odredio Zavod za statistiku.

Provjera slučajnog uzorka pokazala je kako je nevjerodostojnost prikupljenih potpisa ispod jednog promila, što znači da onih vjerodostojnih ima dovoljno za referendum.

Na provjeru slučajnog uzorka u Vladi su se odlučili radi štednje jer je, podsjetimo, bivša HDZ-ova Vlada na provjeru svih 800 tisuća potpisa za referendum o Zakonu o radu potrošila pola milijuna kuna. Referendum nikada nije raspisan jer je HDZ povukao sporni ZOR.

Vlada Zorana Milanovića također želi izbjeći raspisivanje diskriminatornog referenduma o braku, pa se vrlo vjerojatno može očekivati i da se zatraži i ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja – Jeste li za to da se u Ustavu brak definira kao životna zajednica žene i muškarca.

Podsjetimo, ukoliko Ustavni sud RH potvrdi sukladnost referendumskog pitanja s Ustavom RH, rezultati mogućeg referenduma, kakvi god bili, obvezujući su za Sabor, budući da Ustav RH predviđa mogućnost njegove izmjene i putem građanske inicijative gdje Sabor ima samo tehničku ulogu osiguranja integracije te odluke u tekst Ustava. Sve drugo spadalo bi u domenu kršenja Ustava od strane izvršne i zakonodavne vlasti, piše GONG.

GONG naglašava kako je trenutna situacija rezultat dugogodišnjeg odugovlačenja s izmjenama Zakona o referendumu, koje su, sukladno našim prijedlozima trebale rezultirati olakšavanjem pokretanja referenduma od strane građana i građanki, ali i ograničiti pitanja o kojima se na referendumu može odlučivati, u što svakako spadaju i poštivanje prava čovjeka, sloboda te nacionalna i ravnopravnost spolova kao neke od vrednota definiranih člankom 3. Ustava RH. Uz to je nužno i podignuti te precizirati standarde javnog informiranja i rasprave, kako bi se referendumsko odlučivanje zaštitilo od propagande i manipulacije onih koji imaju financijske, medijske i institucionalne poluge utjecaja na građane.

BABELNOR u Sarajevu!

U masi ljudi koja je ispunila ulice Sarajeva za vrijeme održavanja Sarajevo Film Festivala, našla se jedna mala, a opet dovoljno velika grupa aktivistkinja i aktivista koji su stigli iz zemalja Balkana, Bjelorusije, Ukrajine i Nordijskih zemalja. Okupili su se na prvom seminaru mreže BABELNOR, koja okuplja 20 organizacija iz 14 različitih zemalja. Ta mreža je nastala kao rezultat potrebe za izgradnjom zajedništva između organizacija koje djeluju u raznim zemljama i koje, bez obzira na svoje različitosti, dijele zajedničke vrijednosti i snove o boljoj budućnosti. Cilj mreže je ojačati, motivirati i mobilizirati mlade LGBTQ* aktivistkinje i aktiviste kroz umrežavanje i dijeljenje dobrih praksi i iskustava.

Tijekom petodnevnog seminara, polaznici/e su pokrili razne teme, od LGBTQ* aktivizma, organizacijskog razvoja, kriticizma normi, prava i zagovaranja, strategija i planiranja, kao i raznih društvenih aktivnosti.

Cilj samog seminara je ojačati LGBTQ* mlade aktivistkinje i aktiviste kroz neformalnu edukaciju, interaktivnu participaciju i stručno znanje. Rezultat svega je kreirana strategija za daljnje osobno napredovanje, kao i napredovanje mreže BABELNOR i njene buduće kampanje.

Ovakve kvalitetne neformalne edukacije, osim dijeljenja  znanja, pridonose uvelike i umrežavanju polaznika/ca, što je itekako važno kad govorimo o mladim aktivistima/kinjama, o LGBTQ* aktivistima/kinjama i o Balkanu, na kojem se praktički tek govori o uvođenju definicije govora mržnje u zakone. Time mi Balkanci itekako kaskamo za Nordijskim zemljama koje naveliko raspravljaju o razbijanju normi i heteronormativnosti, no svakako je korisno naučiti da je drugačije, osvještenije, jednakopravnije i, usudila bih se reći, bolje društvo moguće.

U sklopu seminara pogledali smo i film Tomislava Ladišića iz Rišpeta, koji govori o prvom Split Prideu na kojem se okupilo oko 10.000 prosvjednika/ica koji su Povorku od 150 ljudi kamenovali, gađali petardama, bocama, pepeljarama te bacili suzavce. Vjerujem da se na Split Prideu ove godine takvo nešto nije dogodilo upravo radi djelovanja LGBT udruga u Hrvatskoj, aktivistkinja i aktivista, koji neumorno rade na osvještavanju i edukaciji stanovništva. “Pomogla je”, također, i diskriminatorna inicijativa U ime obitelji, zbog koje su mnogi i mnoge ove godine odlučili po prvi puta podržati povorke i u Splitu i u Zagrebu.

Posjetili smo i organizacije civilnog društva koje se bave LGBT ljudskim pravima – Sarajevo Otvoreni Centar, koji je ujedno bio i naš domaćin te Fondacija CURE.

Unatoč izuzetno inspirativnim edukacijama i radionicama, ipak se na kraju sjetiš u kakvom društvu zapravo živiš i kolika je razina  fobija od bilo kakve različitosti. Vratiš se u surovu realnost i shvatiš koliko kalupa treba razbiti. Stoga, upravo ovakvi seminari i edukacije jesu mjesta na kojima zaključiš da se društvo neće promijeniti samo od sebe i zbog toga trebamo neprestano učiti, informirati se i aktivirati.

* BABELNOR mreža pojam LGBTQ* koristi kako bi uključila sve, bez obzira na seksualnu orijentaciju, seksualnost, rodno izražavanje i rodni identitet.

Mladi pozvali političare i političarke da podrže beogradsku Povorku ponosa

Aktivistkinja i aktivist iz srpske Inicijative mladih za ljudska prava proteklih su dana ispred Skupštine Srbije razvili ružičasti transparent s porukom Čekamo vas na Prajdu, gdje su oko 15 minuta pozivali premijera Srbije i sve političke lidere/ice i zastupnike/ice da se za mjesec dana priključe Povorci ponosa.

Za datum održavanja beogradske Povorke ponosa odabran je 28. rujan, no srpske vlasti o tome još uvijek šute zbog čega je i Amnesty International izrazio je zabrinutost. 

Ivan Đurić iz Inicijative mladih izjavio je za Tanjug da od političkih lidera/ica očekuje da ove godine podrže Povorku ponosa unatoč tome što se tijekom akcije niti jedan/a zastupnik/ica, kako je rekao, nije obratio njihovim aktivistima i aktivistkinjama koji su držali transparent. Naprotiv, svi/e zastupnici/e su ih  vidljivo ‘izbjegavali’.

“Očekujemo održavanje Parade ponosa s obzirom na to da je Ustavni sud ponovo potvrdio da je zabrana Povorke ponosa protuustavna. Očekujemo da će se ove godine Povorka održati i da će nam se pridružiti naši/e politički/e lideri/ce”, rekao je Đurić za srpski Tanjug.