Biciklistkinje predale peticiju za natjecanje u utrci 2014.

Marianne Vos, dobitnica zlatne olimpijske medalje, jedna je od mnogih biciklistkinja koje smatraju da žene trebaju sudjelovati u Tour de France. Ona je pokrenula online peticiju potičući francuske organizatore Tour de France, kako bi se omogućilo ženama sudjelovanje u stoljetnoj utrci. U pismu direktoru Tour de France  Christianu Prudhommeu, rekle su: “Radi se o tome da je vrijeme da i žene smiju sudjelovati u utrci Tour de France, također.”

Utrka Tour Feminin održana je prije nekoliko godina, ali joj je nedostajalo medijske pokrivenosti i jamstvo, navodi se u pismu. 

Vozači kažu da će davanje prilike ženama da sudjeluju u utrci “stvoriti priliku raskrinkati mitove o tjelesnim ograničenjima sportašica.” Pitanje je, hoće li muškarci dopustiti ženama da ih pobijede u njihovoj igri?

Dijeljenje fotografija i pokazivanje tijela facebook generacije

Neki dan smo u Glamouru pročitale članak o tome kako izgledati bolje na fotografijama i htjele bismo s vama podijeliti neke od ključnih točaka, u slučaju da i vi želite biti glamurozni.

“Nosite šminku,” kaže časopis. Mnogo šminke. Ali ne previše šminke! Ne toliko da se vidi da zbilja imate šminku. To je totalna blamaža.

“Neka vam lice bude poput retuširanog.” Drugim riječima, uklonite sve linije, sjene, masnoću ili sjaj. To zahtijeva dodatnu paletu proizvoda koji, kao i šminka, moraju biti naneseni precizno, ali diskretno.

“Varajte kameru.” Nakon što ste si stvorili savršeno lice, sada morate stvoriti i iluziju savršenog tijela. To se obavlja pažljivo, dio tijela po dio, od glave do pete. Stanite bočno, prekrižite noge, izbacite stražnjicu, pogrbite ramena i lagano nagnite glavu. Ali izgledajte prirodno!

I najvažniji trik koji trebate zapamtiti dok eksperimentirate s puderima, kremama za lice i namještenim rukama: “Definitivno nemojte pozirati direktno.”

Definitivno. Nemojte. Pozirati. Direktno.

Štogod činili, ako želite izgledati dobro na fotografiji, nemojte vrijeđati ljupku leću kamere maltretirajući je svojim stvarnim, direktnim, ljudskim poziranjem.

Samo stajanje i osmjeh? Jeste li naivni? Jesmo li u devedesetima?

Ne. U današnjoj tehnološkoj kulturi dijeljenja fotografija nitko vas ne želi vidjeti sa sjajnim, naboranim ili nejednakim tenom, niti onakvima kakvi jeste. Žele vidjeti kako se krivite, varate i glumite.

Žele vas vidjeti iskrivljene. Žele vas vidjeti retuširane. I nasmiješene.

Kao feministkinje i ‘body image’ aktivistkinje, s podsmijehom gledamo na ovakve savjete. Navikle smo na njih.

Svaki trenutak dok u trgovinama čekamo u redu za blagajnu provodimo prijekorno gledajući u naslovnice časopisa. Zapravo, slikamo one najistaknutije i šaljemo ih MMS-om svojim prijateljicama feministkinjama uz ‘UGH!’ kao popratni tekst.

Mislimo, “Ma nitko ovo zapravo ne radi, zar ne?”

Ali, učinite nam uslugu. Pokušajte nešto za nas. Prijavite se na Facebook i skrolajte svojim news feedom. Pogledajte fotografije – posebno profilne – bilo koga u dvadesetim godinama ili mlađe.

Vidite li ono što mi vidimo?

Bočno stajanje kako bi izgledale mršavije. Naginjanje naprijed kako bi se naglasio dekolte i sakrio trbuh. Izbačene stražnjice, izbačene grudi, ruke diskretno postavljene tako da prikrivaju mane, šminka stručno postavljena kako bi se izgledalo ‘prirodno’, lice iskrivljeno kako bi se doimalo slatkim i zavodljivim.

Sve je tu.

Nekako su se ovi komplicirani fotografski trikovi spustili iz svijeta modne industrije i postepeno se usadili u umove – i tijela i fotografije – mladih ljudi.

Postali su vješti u tome da svoja tijela postave tako da izgledaju ‘dobro’, ne postavljajući ih da izgledaju kao prirodna ljudska tijela.

Uljepšavanja za fotografiranja, koja su nekad bila rezervirana samo za modele, sada su postala društveni uvjet svake mlade osobe ove generacije.

Postavite nekoliko tinejdžerki ispred fotoaparata i one će gotovo instinktivno simultano prekrižiti svoje noge i ruke i nakriviti glavu te uputiti pogleda kameri kakav bi uputile najstarijem prijatelju.

Kao da su rođene u milosti Instagrama. Kao da mladost podrazumijeva ove stvari.

 

Mi smo Facebook generacija.

Današnja generacija F mladih ljudi sate provodi na društvenim mrežama. Na internetu je 95 posto tinejdžera i 94 posto  odraslih, a Facebook broji 172 milijuna posjeta dnevno. Statistike su zapanjujuće, ali i u porastu.

I za razliku od ostalih medija, društveni mediji nisu fokusirani na konzumiranje sadržaja, već njegovo stvaranje.

Tinejdžeri/ce postavljaju i dijele 250 milijuna fotografija dnevno.

Mladi ljudi su stručnjaci u poziranju jer poziraju cijelo vrijeme i te rezultate dijele sa stotinama, ma i tisućama ljudi na internetu.

 

Što nije u redu s ovom fotografijom?

Adolescentsko doba često je zbunjujuć vrtlog društvenih pritisaka, tjelesnih promjena, seksualne zbunjenosti i tjeskobe.

Zahvaljujući napadu spolnih hormona tijekom puberteta koji se nastavlja i tijekom adolescencije, osjećaji su gotovo cijelo vrijeme na vrhuncu, dok je samopouzdanje često pri dnu.

Usred tog vrtloga hormona i tjelesnih promjena, počinjemo razmišljati tko smo mi kao individue i kako se uklapamo u grupe. Počinjemo učiti tko smo, kuda idemo i što ćemo postati.{slika}

Mislim, zar se ne sjećate kako je imati 16?

Sada, zahvaljujući Facebooku, Instagramu, Tumblru i ostalim tehnologijama društvenih medija, današnji mladi ljudi jedva imaju vremena kako bi sami procesuirali sve te osjećaje i promjene.

 

Nikada zapravo nisu odvojeni od svojih vršnjaka.

Umjesto toga, njihovi su životi konstantno dostupni putem ažuriranih statusa, tweetova i dijeljenja fotografija, a životi njihovih vršnjaka, utjecajna mišljenja i izgledi udaljeni su jednim klikom mišem.

Svaki put kada tinejdžer/ka izađe iz kuće, on/a i svaki od njihovih prijatelja u svojoj ruci drži uređaj koji može okinuti njihovu fotografiju u bilo kojem trenu i postaviti je na uvid tisućama i tisućama ljudi – istovremeno.

Budući da su mladi ljudi, zahvaljujući hormonima i medijima, već programirani da konstantno razmišljaju o svom izgledu, to stvara savršeno okruženje za različite opsesije ljepotom, težinom i perfekcijom koju feministkinje i ‘body image’ aktivistkinje već desetljećima nastoje iskorijeniti.

#theperfectstorm #feminightmare #awhellno

S obzirom da tinejdžeri/ce redovito prakticiraju svoje mijenjanje – vizualno i virtualno – tada također mijenjaju i realnosti.

Ti nisi ti. Ti si ono što se doimaš drugim ljudima na njihovim monitorima.

Počinješ se definirati s obzirom na ono kako izgledaš na slikama, i taj je izgled gotovo u potpunosti pod tvojoj kontrolom, dok god znaš trikove. Ovo nije najava za neki psihološki triler, ovo je realnost.

Sagni se, sagni se, sagni se. Poziraj, poziraj, poziraj. Uredi, uredi, uredi.

Voli me, voli me, ‘lajkaj’ me!

 

Istina je u alternacijama

Problem nije samo u tome što tinejdžeri/ce izmjenjuju svoje fotografije. Problem je u tome kako ih izmjenjuju.

Za mlade žene – vidi čuda – velika većina fotografskih trikova fokusirana je na to da izgledaju mršavije.

Postoji hrpetina članaka koje vas zapravo nastoje podučiti tim tehnikama.

Ruke na bokove – tanje ruke. Okretanje tijela u stranu – uži bokovi. Koljena rotirana prema unutra – tanji struk. Brada izbačena naprijed – vitkiji vrat. Pogrbljena ramena – manje grudi. Uzdignuta glava – manje čelo.

 

Možete li uopće pratiti sve načine na koje ste debele?{slika}

Djevojke, vaša čela su debela.

Pokušajte zamisliti nekoga okrenutog u stranu s rukama na bokovima, koljenima rotiranim prema unutra, brade izbačene prema van, glave usmjerene prema gore i pogrbljenih ramena. I vi zamišljate Golluma?! Ili možda ovo. Ili ovo.

Možda izgledaju deformirano – manekenski termin je ‘potrgana lutka’ – ali svakako izgledaju mršavo!

Iako je fokusiranost na izgled i prezentaciju realnost za tinejdžere/ice, važno je zapamtiti da je ovo također i rodno fokusiran fenomen koji rasvjetljava vrlo tradicionalne i vrlo štetne ideje o tijelima.

Ako si djevojka, onda se trebaš reducirati na određen broj dijelova.

Dečki poziraju direktno. Stoje uspravno s podignutim majicama i napetim mišićima s djevojkama na svakom ramenu i čašom pive u svakoj ruci. Jer, #YOLO!

A djevojke? Djevojke se iskrivljuju i saginju i prikrivaju, pokazuju samo seksualne dijelove tijela – usne, stražnjice i grudi. Putokaz prema objektifikaciji: “Evo, da ti olakšam. Pogledaj ove dijelove i ništa drugo – jer sve drugo skrivam.”

I zašto i ne bi? K vragu, postoje Instagram izbori ljepote, na kojima je rušenje ili podizanje nečijeg samopouzdanje jednostavno kao klik mišem.

I naravno da se iznerviramo kada dobijemo ‘suggested posts’ (uz sliku lažnih trbušnjaka) od Facebooka koji nas savjetuje kako izgubiti 10 kilograma u mjesec dana, a mi smo feministkinje i aktivistkinje koje poznaju svijet medija i koje bi trebale znati bolje od toga.

Kako tek onda nerazvijeni adolescentski mozak podnosi ovakve prepreke? Pa… ne podnosi. Jer se o tome ne razgovara.

 

O čemu bismo trebali razgovarati?

Zahvaljujući desetljećima društvenog aktivizma i kampanjama koje su promovirale važnost medijske pismenosti, mlade ljude se sve više, kod kuće ili u školi, uči kako se odgovorno ponašati prema korporativnim medijima.

Konstantno im se napominje da fotografije modela i poznatih osoba nisu stvarne, da reklame prodaju proizvod, a ne govore istinu i da pravi ljudi imaju mane.

Ali govorimo li mladima da jednako vrijedi, iako u manjoj mjeri, kada su u pitanju društveni mediji?

Govorimo li im da konačan rezultat dijeljenja samo slatkih fotografija i najboljih doživljaja stvara sliku o životu koji je realističan koliko i Dawson’s Creek?

Govorimo li im da brojčane vrijednosti njihovih ‘lajkova’ i ‘prijatelja’ ne pruža realnu sliku o tome koliko su kvalitetna naša društvena iskustva? Da je gledanje slika na Facebooku dokazano ljude učinilo više opterećenima svojim tijelima i težinom i da mlade djevojke koje koriste Facebook češće pate od depresije?

#RealTalk: Što smo više fokusirani na izgled našeg tijela, manje smo fokusirani na to kako se osjećamo u našim tijelima. Što smo više fokusirani na prezentiranje naših života, to smo manje fokusirani na njihovo življenje.{slika}

Trendovi u društvenim medijima mijenjaju se jednako brzo kao i sama tehnologija, stoga moramo osigurati da naš dijalog (koji podrazumijeva i slušanje) s tinejdžerima o prezentaciji njihovih tijela i samopoštovanju također prati isti tempo.

Generacija F sljedeća je generacija mislioca, vođa, roditelja i aktivista. Oni će biti ti koji će mijenjati svijet i zato ih trebamo potpuno prisutne u njemu!

Na taj će način moći samopouzdano i jasno prepoznati probleme u društvu i suprotstaviti im se.

Direktno.

 

                                                                            Prevela i prilagodila Sara Sharifi 

Bolnica koja naplaćuje ženama pet dolara svaki puta kad vrisnu tijekom poroda


Max Fisher iz Washington Posta je izdvojio jednu od najgorih anegdota iz izvješća Transparency Internationala pod nazivom ‘Barometar globalne korupcije’ koja se dogodila u jednoj od najsiromašnijih afričkih zemalja, Zimbabveu, u kojoj BDP po stanovniku iznosi samo 500 dolara, a prosječni godišnji dohodak po osobi oko 150 dolara.

 Korupcija u toj zemlji je postala toliko sustavna da lokalna bolnica naplaćuje budućim mama pet dolara svaki put kada vrisnu tijekom poroda kao pristojbu zbog  ‘dizanja lažne uzbune’.  Bolnice također naplaćuju pristojbu od 50 dolara za porođaj. To znači da u zemlji s 95 posto nezaposlenosti, majka koja vrisne nekoliko puta tijekom poroda može dugovati preko polovice godišnjeg dohotka nakon što rodi dijete.

Transparency International je otkrio da je otprilike četvrtina svjetske populacije platila neku vrstu mita u protekloj godini, a mitu su najskloniji policija i sudovi.  Zemlja u kojoj je korupcija najraširenija jest Sierra Leone, gdje je čak 84 posto ispitanih izjavilo da su platili neku vrstu mita u protekloj godini.  Australija, Danska, Finska i Japan su četiri zemlje s najmanje korupcije. U tim zemljama tek je jedan posto ispitanika platilo neku vrstu mita.

 

                                                                                           Prevela i prilagodila Iva Butorac

Irska legalizirala pobačaj u slučaju smrtne opasnosti

Nakon maratonske dvodnevne parlamentarne debate, irski parlamentarci donijeli su revolucionarni zakon koji omogućuje pobačaj pod posebnim okolnostima.

Sa 127 glasova za i 31 protiv odobren je prekid trudnoće u slučajevima kad je život žene u opasnosti.

Protivnici pobačaja iskazali su nezadovoljstvo zakonom tvrdeći kako u svakoj trudnoći majka i dijete imaju jednako pravo na život. Zakon je za neke sporan i zbog činjenice kako ne dozvoljava prekid trudnoće u slučaju silovanja ili incesta.

Zakon o pobačaju u središte je pozornosti došao nakon smrti 31-godišnje stomatologinje Savite Halappanavar, kojoj je odbijen pobačaj njezina umirućeg zametka, nakon čega je Savita umrla od  otrovanja krvi.

Samo 70 istospolnih zajednica u Hrvatskoj?

Državni zavod za statistiku danas je objavio treći krug rezultata Popisa stanovništva iz 2011. godine, a među ostalim, poznat je i broj osoba koje su se izjasnile da žive u istospolnim zajednicama.

Premda na stranicama Državnog zavoda za statistiku nema izdvojenog podatka o istospolnim zajednicama, već su one svrstane u istu rubriku s izvanbračnima, na današnjoj je presici Marko Krištof, ravnatelj Državnog zavoda, kazao kako je broj osoba koje, prema popisu, žive u istospolnim zajednicama –140, odnosno svega 0,004 posto!

Podsjetimo, to je prvi put da su se građanke i građani mogli tako izjašnjavati na Popisu stanovništva, što je isprva rezultiralo brojnim senzacionalističkim napisima te izazvalo brojne nedoumice, pa i strahove od zlouporabe podataka. 

 

Može li nam ovaj podatak naškoditi?

No podsjetimo i kako se na službenim stranicama Državnoga zavoda za statistiku, zaštita individualnih podataka jamči Zakonom o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (NN, br. 92/10.), Zakonom o službenoj statistici (NN, br. 103/03. i 75/09.) i Zakonom o zaštiti osobnih podataka (NN, br. 103/03.).

Unatoč tome, čini se da mnogi među nama državi – ne vjeruju.

Zašto je tome tako i može li ovaj (porazan) podatak koji je svjetlo dana ugledao baš sad, dok se priprema Zakon o životnom partnerstvu i prebrojavaju potpisi inicijative ‘U ime obitelji’ koja u Ustav želi unijeti definiciju braka kao zajednice žene i muškarca, negativno utjecati na donošenje Zakona i budući zakonski status LGBT populacije u Hrvatskoj, porazgovarali smo s koordinatorom udruženja Zagreb Pride, Markom Jurčićem.

Kazao je kako je čak ‘pozitivno iznenađen’ da se i toliko osoba tako izjasnilo: “Kako se netko uopće može povezivati uz instituciju ‘istospolnih zajednica’ kad se ona ne može registrirati i kad ono malo prava koju ta institucija nudi, parovi ne mogu niti iskoristiti? Kao što znamo, jedina dva prava koja Zakon o istospolnim zajednicama regulira jesu uzdržavanje partnera i podjela zajednički stečene imovine. To su prava koja parovi mogu zatražiti tek nakon ‘rastave’, točnije, za vrijeme trajanja istospolne zajednice ne postoje nikakva prava. Razlog da u Hrvatskoj 70 parova smatra da su u istospolnoj zajednici leži samo u tome što institucija koju je zakonodavac donio prije 10 godina ne funkcionira i stoga ne zaslužuje postojati pa je, zaključno, potrebno naša prava urediti na bolji i ozbiljniji način.”

 

Novi razlog za donošenje kvalitetnog Zakona o životnom partnerstvu

Shodno tome, smatra kako je upravo ovaj podatak argument za donošenje kvalitetnog Zakona o životnom partnerstvu, jer se postojeći očito ne primjenjuje: “Znamo da pred hrvatskim sudovima nema utvrđenja istospolne zajednice, barem ne da nam je poznata. Postojeći je zakon loš i zaslužuje da ga se stavi izvan snage te zamijeni onim koji se može provoditi.”

Istospolne je zajednice usporedio s izvanbračnima: “Izjašnjavaju li se hetero parovi koji su skupa više od tri godine da su u izvanbračnoj zajednici? Većina vjerojatno ne, posebice ako nemaju djecu, no kad žele ostvariti određena prava. imaju dvije mogućnosti – mogu se vjenčati ili pozvati na Obiteljski zakon i formalno izjasniti da su u izvanbračnoj zajednici. Primjerice ako trebaju odlučiti o nekim bitnim stvarima vezanima uz zdravlje izvanbračnog druga ili recimo naslijediti njegovu mirovinu u slučaju smrti, mogu reći da su partnerov izvanbračni drug i tako primjerice ostvariti pravo posjeta u bolnici dok je na intenzivnoj njezi ili naslijediti njegovu imovinu ili mirovinu. Kako onda uopće možemo očekivati da parovi istoga spola uopće imaju svijest o tome da čine istospolnu zajednicu koja zakonski ne pruža apsolutno nikakva prava?

Tržište rada treba analizu i dijagnozu, a ne estetski zahvat!

Inicijativa Za rad spremne ima za cilj osvijestiti i upozoriti na položaj mladih žena na tržištu rada te zahtijevati reprezentativne strategije i analize mjera, kao i trendova u području obrazovanja i tržišta rada. Želimo konstruktivnu politiku, kao i njenu implementaciju, kako bi se uskladila ta dva usko povezana segmenta. Cilj nam je okončati diskriminaciju mladih i unutar te kategorije posebno osjetljivu skupinu – žene.

Proučavajući nove mjere zapošljavanja za mlade u okviru Garancije za mlade, čija je primjena trebala započeti 1. srpnja ove godine, a koje su tek 18. lipnja predstavljene javnosti od strane ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića te ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, inicijativa Za rad spremne odlučila je reagirati i upozoriti na manjkavost i probleme predstavljenih mjera.

Osim što ne postoji evaluacija prošlih mjera zapošljavanja mladih, odnosno stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, ili pak nije dostupna javnosti, novim mjerama nisu prethodile analize i istraživanja.

Prilikom osmišljavanja ovih mjera, mišljenje mladih nije uzeto u obzir, u prilog čega govori i činjenica da mjere nisu donesene u multisektorskom partnerstvu te nisu uključeni svi akteri i akterice, poput socijalnih partnera/ica i organizacija mladih.

Mladima se ovim mjerama zapravo ne nudi nikakva sigurnost, niti se otvaraju mogućnosti u svijetu rada nakon završenoga školovanja. Mjere nisu usmjerene povećanju zapošljivosti  mladih, a mladima je onemogućeno da nakon školovanja dobiju prvi posao koji će ih uvesti u svijet rada i omogućiti im da u njemu trajno pronađu svoje mjesto. Ove mjere dugoročno ne rješavaju problem nezaposlenosti mladih, zbog ignoriranja potrebe za sustavnom analizom koja prethodi procesu osmišljavanja i implementacije politika. Od njih će najviše profitirati poslodavci/kinje, odnosno sama država. Naime, prisjetimo se mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa za 1.600 kuna, koja je prije svega bila namijenjena privatnom sektoru, a na kraju je u 2/3 slučajeva korištena u državnim i javnim službama. Mjera na koncu nije uspjela jer je nisu prepoznali oni/e kojima je inicijalno bila namijenjena, a njome su se koristile državne službe koje su same sebi propisale zabranu zapošljavanja.  

Novim mjerama poslodavcima i poslodavkama se pruža mogućnost da kroz niz mjera dođu do jeftine radne snage, što zatim uzrokuje generalan pad cijene rada na tržištu.

Ovakvi novi modeli zapošljavanja obeshrabruju mlade u potrazi za ‘pravim’ zaposlenjem, te u nepovoljan položaj dovodi sljedeće skupine – mlade koji/e su već iskoristili/e mjere i koji će se ponovno naći na Zavodu za zapošljavanje jer će nova radna snaga neprestano pristizati, ali i one koji rade na ugovore na određeno jer će njihovi/e poslodavci/e ubrzo shvatiti da mogu zapošljavati radnike/ice uz minimalan trošak. Bitno je istaknuti da se takav rasplet situacije neće dogoditi u IT sektoru, koji najčešće zapošljava muškarce, nego u javnoj i državnoj upravi, gdje najčešće rade žene.  Također, za očekivati je i da će muškarci sa srednjom školom češće raditi fizičke poslove koji će im omogućiti veću zaradu, a žene sa srednjom školom će češće koristiti mjere, pa ih to opet dovodi u odnos ovisnosti. Vidljivo je da se potiče feminizacija određenih profesija, kao što su gerontodomaćice, dadilje, itd, što onemogućava razvoj ekonomske neovisnosti žena.

Mjere nisu u skladu s društveno-ekonomskim prilikama u Hrvatskoj jer naknade koje propisuju nisu dovoljne za osnovne životne potrebe. Stoga, nameće se zaključak kako ove mjere mogu koristiti samo oni/e kojima roditelji mogu financijski pomagati te imaju riješeno stambeno pitanje. Što je s onima koji/e ne mogu računati na roditeljsku financijsku potporu te trebaju iznajmljivati stan i plaćati režije?

Same mjere obuhvatit će u najvećem dijelu mlade koji su nezaposleni/e do šest mjeseci, kojih je oko 40.000, a ne rješava se problem mladih kojima prijeti dugotrajna nezaposlenost ili su već dugotrajno nezaposleni/e. Ovo su kozmetičke mjere, kojima će se ‘frizirati’ statistike i  prividno smanjiti nezaposlenost, a dovest će do još veće socijalne nesigurnosti. Osim diskriminacije na osnovi roda i dobi, mlade žene će se naći u još nepovoljnijem položaju jer će češće nego mladi muškarci morati koristi ove mjere te tako teže naći svoje mjesto u svijetu rada.

Inicijativu Za rad spremne su pokrenule sudionice projekta Mlade žene mijenjaju svijet, kojeg u Hrvatskoj provodi nevladina, feministička organizacija CESI.