Američki san: Zelena karta i za istospolne parove

Američka vlada najavila je u ponedjeljak da će odsad i istospolni parovi moći tražiti zelenu kartu, dozvolu trajnog boravka, kao i vjenčani heteroseksualni parovi, a riječ je o još jednoj mjeri kojom se smanjuje diskriminacija LGBT osoba, prenosi Tportal.

Ta odluka je jedna od posljedica uredbe Vrhovnog suda Sjedinjenih Država od prošlog tjedna koja proširuje prava i socijalnu pomoć vjenčanim homoseksualnim parovima u saveznim državama koje priznaju takve zajednice.

Američka državna tajnica za domovinsku sigurnost Janet Napolitano je rekla da je predsjednik Barack Obama naložio saveznim organima da fleksibilno primjenjuju odluku Vrhovnog suda.

Tražila sam od imigracijske službi da razmatraju imigracijske molbe predane u ime jednog člana istospolnog para na isti način kao i one upućene u ime partnera različitih spolova, dodala je Napolitano u priopćenju.

Prva molba jednog vjenčanog gay para u New Yorku je odmah odobrena nakon odluke Vrhovnog suda. Jednog od dvojice muškaraca, stranca bez dokumenata iz Kolumbije, imigracijski sud je upravo trebao izbaciti iz zemlje.

Dvanaest saveznih država i Washington dozvoljavaju gay brakove. Nakon druge odluke Vrhovnog suda u srijedu, Kalifornija je nakon petogodišnje pauze ponovno uvela bračne zajednice istospolnih osoba

Stotinu tisuća zgaženih Hrvatica

Potresne aktualne demonstracije žena zaposlenih u zagrebačkom DTR-u ukazuju na katastrofalnu sudbinu čitavog jednog industrijskog sektora u Hrvatskoj. A zaposlenice i danas o prošlosti te grane govore s ponosom.

Petrinjska ulica, centar Zagreba, malo prije podneva. Radnice tekstilne industrije DTR upravo su završile svoju redovnu dnevnu štrajkašku akciju i još se rijetke od njih zadržavaju ovdje, u blizini njihova dućana. Kao što je poznato, one već tjednima marširaju po gradu zahtijevajući isplatu zaostale četiri plaće. Ali, firma je pred stečajem, a novi vlasnici još nisu preuzeli upravne ovlasti.

“Svi nam tako isto tvrde, da oni ne mogu pomoći. Ni vlasnici, niti država”, objašnjava Marina Posavec, dok sjedimo pod užarenim suncobranima jednog od kafića ispred DTR-a. Zagrepčani ubrzano promiču, bježe od žege. Vjerojatno malo njih još primjećuje udes ovih tekstilki. Kao i sudbinu stotinu tisuća njihovih kolegica diljem Hrvatske, koje su izgubile posao, od predratnih oko 130 tisuća u branši. Ljudi se naviknu na tuđu muku, kad joj neko vrijeme svjedoče.

Specifično ženska nevolja

Marina radi u istom poduzeću 19 godina, sve od srednje škole. Uglavnom u peglaonici, ali i šiva po potrebi. A peglanje ne dolazi isključivo na kraju procesa izrade košulja, kao što bi pomislio kakav neupućeni novinar. Postoji i ono međufazno, između šivanja dijelova. I tako na 350 košulja dnevno, svaka prijeđe preko njezinih ruku. Računamo zajedno: to je barem nekih 75-80 tisuća košulja godišnje, ili preko milijun i pol dosad.

Do prošlog desetljeća u firmi je radilo oko 1.200 žena. Taj se broj zatim prepolovio, no šira zajednica nekako bolje podnosi specifično žensku radničku nevolju. Valjda ni smibolički nije isto kad bez posla ostane ženska osoba, ili pater familias. Tako njihova mjesta iščezavaju u razmjernoj društvenoj tišini: u DTR-u ih je preostalo samo oko 100.

Kako su tvornice postale nekretnine

Svi bi željeli vjerovati novim vlasnicima, Milanu Cariću i Anti Nobilu, da će sačuvati i unaprijediti proizvodnju. Ali, malo tko im zaista vjeruje. Privatnici su ovu industrijsku granu u Hrvatskoj već otpilili, svakako pazeći da pritom na njoj ne sjede oni sami. Pogone su mahom progutale raznolike financijske i nekretninske makinacije. “Puno smo izvozile, uglavnom u Njemačku. Sad bih samo još željela da sve završi, ovako ili onako. Da, željela bih opet u tvornicu, ali nisam sigurna koliko je to izvjesno. Umorna sam od svega”, kaže Marina Posavec, samohrana majka troje maloljetne djece.

Njezina kolegica Štefica Pale Valjak, majka jednog djeteta, opisuje nam svoju svakodnevicu, a svima im je približno jednaka. Sve su radnice u ozbiljnim minusima po tekućem računu i kreditima. Prosječna plaća tu je ionako iznosila sramotnih dvije i pol tisuće kuna. Pomažu im roditelji, prijatelji, rodbina sa sela. “Teško je preživjeti s takvom plaćom i kad stiže”, govori ona, “no užasnu paniku zbog kašnjenja više njih, teško je predočiti onome tko to nije sam doživio”.

Preživljavanje na crno

Nemoguće se pripremiti na takav egzistencijalni pritisak, doznajemo. Na dane i noći koji se vrte oko istih briga – kako prehraniti djecu, kako platiti struju i kredit. Na iole duže staze, psihička iscrpljenost postaje krajnje opasna po zdravlje. Pale Valjak ističe da je uza sve i ljudski veoma razočarana, dok razmišlja kako su svi od radnica u pogonu uvijek tražili izuzetno mnogo, a zauzvrat davali mizeriju.

Pitamo obje sugovornice može li se naći posla sa strane, povremeno, dok čekaju. “Tako i preživljavam, pečem kolače za razne prigode, ali ne bih smjela o tome”, smije se Marina Posavec. Obavlja svoj sitni biznis na crno i zna da se ovim priznanjem izlaže državi koja ne podnosi sitne utajivače poreza, jer netko mora platiti za one krupne i utjecajne. “Pečem obično za krizme i pričesti, no to je sad već prošlo. A za svadbe u principu trebaju papiri, pa to ne mogu.”

Pljačka uz pomoć države

Strašno je što je radnik ostavljen od svih, zaključuju. I strašno je znati da država koja zahtijeva respekt, ustvari služi nekome i nečemu drugom, a tebi i sličnima kao što si ti, i vašim obiteljima – ne. “I znati da tu ne možeš ništa. Vidjele smo kad je zlo krenulo na nas, znajući što se dogodilo drugima, i nismo bile iznenađene. Ali, nismo znale što učiniti, kako se snaći”, riječi su Štefice Pale Valjak.

Danas tako već samo u Zagrebu postoji čitav arhipelag uništenih tekstilno-industrijskih pogona. Počelo je s “Nadom Dimić”, stiglo je dosad i DTR, a između njih najbolje pamtimo “Kamensko”. U njegovu je slučaju državna politika najbolje pokazala na strani čijeg je interesa. Namirili su se u toj jasno dokumentiranoj pljački, privatno, toliki znani i neznani, od najvećih medijskih tajkuna do predsjednika države, a da državni odvjetnik faktički nije ni trepnuo.

Svi su na strani jačeg

“Kamensko” je utoliko paradigmatski slučaj, primjer što se može izvesti – i to posve transparentno – kad je u pitanju materijalna korist uglednika i moćnika. Priča o devastiranoj hrvatskoj industriji tekstila i kože te obuće i o 100 tisuća zgaženih, odbačenih, prezrenih radnica, možda ne završava s DTR-om, ali se zaokružuje na logičan način.

“Propast naše industije počela je još prije 20 godina, s procesom privatizacije. Tada nismo slutili što se sprema, a danas je kasno za spas”, rekla nam je Danica Radošević iz “Kamenskog”. Nju smo tek nakratko nazvali telefonom, da je priupitamo kako živi danas, par godina nakon poznate socijalne i ekonomsko-političke katastrofe u kojoj su svi koje se pita, ukratko rečeno, bili na strani jačeg.

Radošević tumači kakav je efekt imala činjenica da je sve izvedeno pred očima nadležnih institucija; mnogostruke kriminalne radnje nad njezinom tvrtkom, također eksportno uspješnom. Ali, kao i u slučaju “Nade Dimić”, nekretnine su bile preblizu metropolskom centru i stoga tržišno preatraktivne za namnožene lovce u mutnom. “Pokažu ti da mogu što god žele i na koncu se osjećaš generalno bezvrijedan, nevažan, nesposoban”, veli Danica Radošević.

Nema rješenja na vidiku

Kao i ona, većina njezinih kolegica živi od pomoći najbližih, nakon što im je istekao rok za primanje naknade za otpuštene radnike, i one kojima je propalo poduzeće. Neke se snalaze na crno, neke skupljaju plastične boce, prinuđene pabirčiti. Najveći je problem, kaže ona, što mnoge naglo obolijevaju, usljed depresije i brige za puki opstanak.

Pored svih tih jada, lijepo izgledaju vijesti o aktiviranju dijela njih, kao što je slučaj s nekolicinom biših radnica “Kamenskog”. Udružile su se i dobile prostor od Grada Zagreba te prave odjeću i druge tekstilne proizvode, reklamirajući se na Facebooku. Ali, to je rješenje za manji dio, nipošto za ogroman broj upropaštenih tekstilki u Hrvatskoj, za kompletnu uništenu industriju i podjednako snemoćalo tržište. A to valjda neće zadugo nitko riješiti.

Milijuni prosvjednika i prosvjednica diljem Egipta

Godinu dana nakon inauguracije egipatskog islamističkog predsjednika Mohameda Morsija, milijuni Egipćana prosvjeduju na gradskim ulicama i trgovima diljem zemlje, pozivajući Morsija da podnese ostavku.

Samo dvije godine nakon rušenja diktatora Hosnija Mubaraka, mladu egipatsku demokraciju razdvajaju gorke podjele između islamista i oporbenih liberala.

Prema pisanju Times Livea, jučer su se prosvjednici i prosvjednica sukobili s vladajućom strankom Muslimanskog bratstva pri čemu je poginulo osam osoba.

Prosvjednici/e su u nedjelju 30. lipnja uputili ultimatum vladi i predsjedniku Morsiju, zahtijevajući ostavku. Ultimatum ističe danas, 2. srpnja u 17 sati. U protivnom, demonstracije će zavladati cijelom zemljom, s napadima na predsjedničku palaču. 

Oporbeni čelnici kažu da je gotovo polovina stanovništva (22 milijuna ljudi) potpisala peticiju pozivajući na nove izbore.

Ono što je izazvalo ove proteste je ogromna nezaposlenost Egipćana, pogotovo mladih ljudi, koja je sada daleko veće nego u vrijeme Mubarakovog režima, te premašuje 13 posto, a gotovo 10 posto mladih do 30 godina ne može naći posao. Ekonomija stagnira, a stopa siromaštva sve je veća.

Prema prvim neslužbenim podacima, do sada je poginulo 16 osoba, a 780 ih je ranjeno. I možda, ne iznenađujuće, desetak žena prosvjednica seksualno su napastovane na trgu Tahrir. 

 

Prva Povorka ponosa u Crnoj Gori!

Crnogorska LGBTIQ Asocijacija Queer Montenegro je na današnjoj konferenciji za medije najavila Povorku Ponosa u Podgorici za 27. listopada ove godine.

LGBTIQ osobe su već tri godine u iščekivanju organizovanja Povorke ponosa u Crnoj Gori. Tri godine zaredom ovaj prosvjed LGBTIQ osoba je najavljivan i iz različitih razloga odlagan ili otkazivan.

Kvir Montenegro ponavlja da je došlo vrijeme da se stvari mijenjaju!

Dakle, Povorka Ponosa u Podgorici će se ove godine ipak dogoditi.

“LGBTIQ osobe vremena za čekanje nemaju, a i da ima vremena, ne postoji razlog zbog kojeg se ne bismo borili za svoja prava. Država je dužna  u potpunosti osigurati uvjete za sigurno održavanje Povorke ponosa, Uprava policije Crne Gore je javno izjavila da je spremna zaštititi sudionike/ce, mi imamo kapacitete za organizaciju ovag događaja, LGBTIQ zajednica to želi te ne postoji prepreka održavanju  Povorke Ponosa”, izjavili su na konferenciji.

Uz sve to, Povorka Ponosa bit će test koji će pokazati je li sve ono što je Crna Gora do sada deklarativno priopćavala kao podržavajuće prema LGBTIQ zajednici i zaista spremna primijeniti u praksi.

“Na ovaj korak smo se odlučili i zbog potrebe da crnogorskoj javnosti pokažemo da LGBTIQ osobe nisu na bilo koji način drugačije od ostalih osoba, već iste i da svi moramo biti jednaki i imati jednaka prava”, istaknuli su.

“Povorka ponosa u Podgorici će biti prosvjed za jednakost. To neće biti Parada kakvu imamo priliku da gledamo na TV-u iz zemalja u kojima je nivo jednakosti LGBTIQ osoba na visokom nivou. Povorka Ponosa će biti događaj koji će uključiti LGBTIQ osobe, članove porodica, prijatelje/ice, borce i borkinje za ljudska prava ali i visoke predstavnike/ice državnih institucija sa ciljem da se zajednički pobunimo i dignemo glas protiv ugnjetavanja i guranja među četiri zida. Da zajednički zatražimo slobodu”, naglasili su.

“Ove nedjelje ćemo poslati poziv organizacijama civilnog društva, političkih strankama i institucijama koje pokažu interes za uključivanje u Organizacijski odbor Povorke ponosa, a ovom prilikom javno pozivamo i visoke predstavnike institucija da sudjeluju u organizaciji ovog važnog događaja za LGBTIQ zajednicu i svojim pojavljivanjem na čelu Povorke Ponosa pokažu da su zaista spremni boriti se za jednakost.

Naglašavamo da ćemo uputiti poziv svim političarima da nam se pridruže i da znamo da je njihova odgovornost da se priključe Povorci Ponosa i na taj način pokažu da nisu samo deklarativno na strani ljudskih prava. Povorka je događaj za LGBTIQ zajednicu, te njeno održavanje neće zavisiti o nazočnosti političara jer nam je važna prije svega LGBTIQ zajednica, a svojim prisustvom će političari imati priliku  dokazati koliko su zaista bili iskreni sve ovo vrijeme tako što će doći i svojom nazočnošću podržati najugroženiju društvenu grupu”, zaključili su.

O svim novim detaljima u vezi sa organizacijom Povorke Ponosa u Podgorici ćemo redovno obavještavati javnost, javljaju iz Kvir Montenegra.

Ana Dedivanović

Danijel Kalezić

Crnogorska LGBTIQ Asocijacija “Kvir Montenegro”

‘Pomozimo radnicama DTR-a! Donesimo im hranu i kućne potrepštine’

Hrvatska je jučer postala službena članica Europske unije, ali radnicama DTR-a euforija oko ulaska u EU vjerojatno malo znači. I dalje su bez plaće i na rubu egzistencije. Danas su ušle u 55. dan štrajka.

Na Facebook stranici Podrška radnicama DTR-a jučer je upućen poziv svim građankama i građanima da donacijama pomognu radnicama koje od veljače nisu dobile plaću.

“Apeliramo da svi/e građani i građanke koji/e su u mogućnosti donose pomoć u obliku najnužnijih prehrambenih i higijenskih potrepština u poslovnicu DTR-a, Petrinjska 2. Pomoć je moguće dostaviti svaki dan unutar radnog vremena poslovnice, od ponedjeljka do petka 8-20h, te subotom do 15h”, stoji u apelu.

Napominje se kako radnice nisu primile plaću od veljače 2013. i kako neke od njih trenutno žive na rubu egzistencije. 

“Iako je tvornica dobila novog vlasnika, zbog pravnih procedura isplata plaća je nemoguća do daljnjega. Svaka obećana pomoć od grada i države je izostala”, ističe se.

Na listi potrebnih namirnica nalaze se: ulje, šećer, brašno, tjestenina, riža, sapun, šampon, gel za tuširanje, prašak za rublje itd.

Građani/ke su zamoljeni/e da ne donose kvarljive namirnice budući da u poslovnici ne postoji hladnjak, a prve donacije već su pristigle.

‘Raspustite radnu skupinu i zaštitite istospolne obitelji kroz Obiteljski zakon’

Udruge Rišpet, Kontra i Iskorak reagirale su na naizjave ministra uprave Arsena Bauka u Večernjem listu gdje je rekao kako ‘neće mijenjati Obiteljski zakon jer istospolne obitelji ne smatraju obiteljima, te da im neće biti osigurana zakonska ravnopravnost ni u pogledu pojedinih prava i obveza’.

“Kada Vlada odbije manjinske obitelji uopće nazvati obiteljima i kada njihovu zaštitu namjerno propusti uvrstiti u Obiteljski zakon, to treba zabrinuti ne samo pripadnike/-ce određene društvene skupine, već i sve građane i građanke kojima je stalo do poštivanja ljudskih prava”, stoji u priopćenju čiji sadržaj prenosimo u cjelosti:

Poštovane/i,

obraćamo vam se kako bismo reagirali na izjave ministra uprave, g. Arsena Bauka, od 29. lipnja u intervjuu za Večernji list. Ministar je naveo nekoliko činjenica vezano za stav i planove Vlade koji se tiču zaštite obiteljskog života istospolnih obitelji.

Već je poznato javnosti da je ministar uprave nakon Split Pridea za HTV Dnevnik izjavio sljedeće: “Sama činjenica da taj zakon radi Ministarstvo uprave, a ne Ministarstvo socijalne politike koje je nadležno za pitanja obitelji pokazuje dakle da Vlada u ovom trenutku neće to u potpunosti izjednačiti s obitelji.”

Sada je u intervjuu za Večernji list ministar potvrdio svoje ranije navode da Vlada neće mijenjati Obiteljski zakon jer istospolne obitelji ne smatraju obiteljima, te da im neće biti osigurana zakonska ravnopravnost ni u pogledu pojedinih prava i obveza. Ministar je u ovom intervjuu naveo između ostaloga da istospolni parovi neće moći posvajati djecu.

Nadalje, ministar je naveo da se nova institucija koju Vlada želi uvesti kroz poseban zakon neće zvati “registrirano partnerstvo nego životno partnerstvo” jer da izraz “registrirano partnerstvo2 vrijeđa LGBT osobe.

Ovim putem javno se obraćamo Vladi RH i ministru Bauku, kako bismo pojasnili da LGBT osobe i organizacije za zaštitu ljudskih prava ne vrijeđaju pojedini izrazi kao što je “registrirano partnerstvo”. Ono što nas smeta je segregacija i diskriminativno postupanje, bez obzira pod kojim nazivom ga vladajuće strukture prezentirale javnosti.

Kada Vlada odbije manjinske obitelji uopće nazvati obiteljima i kada njihovu zaštitu namjerno propusti uvrstiti u Obiteljski zakon, to treba zabrinuti ne samo pripadnike/-ce određene društvene skupine, već i sve građane i građanke kojima je stalo do poštivanja ljudskih prava.

Novi prijedlog Obiteljskog zakona je u izradi i nema razloga zbog kojeg bi bilo potrebno stvarati posebne radne skupine, posebne zakone i posebne institucije pored braka i izvanbračne zajednice kako bi se reguliralo pitanje istospolnih obitelji.

Politika segregacije koju zastupa Vlada je diskriminativna i ima štetne posljedice ne samo u pogledu konkretnih prava koja će biti uskraćena istospolnim obiteljima, već i vezano za percepciju takvih obitelji i općenito LGBT osoba u društvu. To je posebno zabrinjavajuće u kontekstu učestalih slučajeva diskriminacije i nasilja nad LGBT osobama.

Djeca koja žive u istospolnim obiteljima postoje i izostanak reguliranja ovog područja Obiteljskim zakonom, samo će uzrokovati da ta djeca i dalje žive u pravnoj nesigurnosti jer ako se naprimjer biološkom roditelju ili posvojitelju nešto dogodi, njegov partner ili partnerica neće imati pravo skrbništva nad djetetom.

Još jednom poručujemo Vladi: Mi smo građani i građanke Republike Hrvatske, naše obitelji su obitelji i mi očekujemu jednaku zaštitu i postupanje od državnih institucija kao i većinski dio populacije. Tražimo da se raspusti radna skupina pri Ministarstvu uprave. Tražimo da se zaštita obiteljskog života istospolnih parova regulira kroz Obiteljski zakon i postojeće institucije braka i izvanbračne zajednice.

Srdačan pozdrav,

Sanja Juras
koordinatorica Kontre

Edo Bulić
koordinator Iskoraka

Ljubica Lipanović
koordinatorica Rišpeta