Dragi muškarci, jednakost nije diskriminacija

Od Njemačke do Indije, ovi se aktivisti bore protiv ‘toksičnog maskuliniteta’ kako bi uključili muškarce u borbu za rodnu jednakost.

Muškarci u Europi moraju se oduprijeti tvrdnjama da su rodno nasilje prema ženama u Europu “donijeli” imigranti, kaže Robert Franken, suosnivač mreže Male Feminists Europe sa sjedištem u Kölnu u Njemačkoj.

Poznato je kako je Köln svjedočio valu seksualnih napada na novogodišnju noć 2015. koje su počinili muški imigranti i tražitelji azila. Nakon toga, to su iskoristile njemačke ultradesničarske grupe kako bi potpirile antiimigrantske napade i predstavili migrante kao opasnost za žene.

No, Franken primjećuje, “prema istraživanju o kojemu se nedavno diskutiralo u njemačkim medijima, najveću prijetnju ženama u Njemačkoj predstavljaju njihovi partneri.” To je komentirao na Svjetskom demokratskom forumu  World Forum for Democracy (WFD)) u Vijeću Europe u studenom u Strasbourgu, na kojem su se okupili političarke/i, istraživači/ce i aktivisti/kinje civilnog društva na tematskoj konferenciji “Čija je bitka rodna jednakost?”

Na uvodnom panelu, delegatkinje i delegati su mogli čuti kako rodna jednakost u Europi “napreduje brzinom puža” s vrlo malo progresa tijekom posljednjeg desetljeća.

Rigidne ideje o muškosti koje potpiruju rodno uvjetovano nasilje prema ženama prisutne su diljem svijeta, no cijenu ne plaćaju samo žene – te ideje štete i muškarcima, zaključeno je na panelu na kojemu su osim Frankena izlagali i aktivisti iz UK-a i Indije koji također rade na mobilizaciji muškaraca protiv rodne nejednakosti.

Na međunarodnoj razini, antifeministički “aktivisti za muška prava” postaju sve organiziraniji i sve bolje umreženi. S druge strane, kaže Franken, “muškarci se još nisu organizirali na globalnoj razini kako bi mijenjali ove toksične koncepte i predodžbe muškosti.

Franken kaže da je problem u tome što mnogi muškarci “jednostavno ne smatraju da je njihov posao raditi išta protiv rodne nejednakosti. Kad god spomen mušku privilegiju, mnogi muškarci na to polude.” Osim toga, mnogi privilegirani muškarci “jednakost doživljavaju kao diskriminaciju”.

“Odmah pitaju: što želite da učinimo, moramo li se sramiti svoje privilegije? Odgovaram im: ne, ne trebate se sramiti vaše privilegije, već je morate biti svjesni. To je prvi korak.”

Ove godine je Svjetski demokratski forum otvoren 19. studenoga na Međunarodni dan muškaraca izjavom Harisha Sadinija iz grupe Muškarci Indije protiv nasilja i zlostavljanja

(Men Against Violence and Abuse India – MAVA) koji je rekao kako u Indiji niču grupe “aktivista za muška prava”. Sadani kaže da ovaj uznemiravajući trend ne dotiče temeljne uzroke pritiska s kojim su suočeni muškarci u Indiji, uključujući i očekivanja da budu ekonomski/materijalno uspješni. Primjerice, te grupe ignoriraju sistemske faktore koji utječu na stopu samoubojstava muškaraca i isključivo optužuju žene.

Na panelu “Preispitivanje maskuliniteta”  (“Masculinities Re-examined”), Sadani je govorio o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama u Indiji u koju su uključeni muškarci. Govorio je o prevladavajućem nasilju nad ženama i o stavovima koji to potiču.

Preko polovice dečkiju i djevojaka između 15 i 19 godina vjeruje da je u redu da muškarac udari ženu u nekim okolnostima“, objasnio je te dao primjere takvih okolnosti: “kada žena ne obavlja kućanske poslove, ili kada ne dopušta mužu da izlazi ili kada odbija seks”.

Sadani tvrdi da muškarci mogu i moraju imati središnju ulogu u borbi protiv toksičnog maskuliniteta, budući da i njima šteti. Rekao je kako njegov organizacija pruža “planove osobne promjene” koji pomažu mladim muškarcima da se suoče sa svojim privilegijama, te gradi “sigurne prostore” za muškarce kako bi mogli govoriti bez straha da će biti osuđeni.

Za angažiranje muškaraca, tvrdi Sadani, ključno je pokazati da postoje različiti načini bivanja muškarcem i izražavanja muškosti. “Kada kažete muškarcima da ne bi trebali biti nasilni, koju alternativu im nudite? Mladi muškarci su okruženi slikama toksičnog, hegemonijskog maskuliniteta, i ne poznaju nikakve drugačije modele/uloge”.

Sadaniju i Frankenu se na ovom panelu pridružio Chris Green, osnivač Bijele vrpce u UK (White Ribbon UK) – ogranka globalnog pokreta utemeljenog 1991. koji je pokrenula grupa muškaraca iz Kanade nakon masovnih ubojstava 14 studentica na Sveučilištu u Montrealu. Kada je Green upitao publiku na panelu da zamisle kakav bi bio svijet bez rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, njihovi odgovori su glasili  “miroljubiv”, “siguran”, “skladan” i “bez predsrasuda”.

“Muškarci imaju odgovornost da zaustave rodno nasilje”, inzistira i dodaje: “A budući da muškarci slušaju pažljivije kada poruke govore drugi muškarci, moramo izazivati jedni druge da budemo bolji.”

‘White Ribbon UK’ provodi program dobrovoljnih ambasadora koji potiču muškarce da promoviraju principe ove organizacije u svakodnevnoj interakciji s drugim muškarcima. Opskrbljuje kompanije, javne institucije i lokalne uprave “akcijskim planovima” borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja. Također, organizacije se mogu prijaviti za akreditaciju ove organizacije kako bi pokazali svoju posvećenost borbi protiv ovog problema.

“Ako želimo vidjeti promjenu, trebamo se mobilizirati u puno većem broju. Trebamo dospjeti do glazbenih događanja, sportskih klubova, fakulteta”, rekao je Green. “Odlično je kada o tome govore poznate osobe, ali mi želimo da naše vrijednosti prigrle policajci, vozači autobusa, cijela zajednica. Ovo su tek početni koraci.”

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

LGBTQ enciklopedija pruža novo viđenje svjetske povijesti

Akademski izdavač Gale objavio je novu enciklopediju koja se isključivo fokusira na globalnu LGBT+ povijest.

Za Globalnu enciklopediju lezbijske, gej, biseksualne, transrodne i queer (LGBTQ) povijesti’, izdavaštvo tvrdi da je “prvi međunarodni, akademski rigorozni naslov” koji se usredotočuje isključivo na LGBT+ povijest.

{slika}

Globalna enciklopedija povijesti lezbijki, gejeva, biseksualaca, transrodnih i queer (LGBTQ) osoba sastoji se od tri sveska, 1.800 stranica i 383 zasebna unosa koji se dotiču raznih aspekata LGBT+ povijesti kroz pisanje o istaknutim osobama i te značajnim događajima u područjima kao što su aktivizam, umjetnost, književnost, film, zdravlje i sociologija u gotovo 70 zemalja.

Urednik enciklopedije Howard Chiang objasnio je na blogu izazov koji je predstavljalo spajanje globalne ‘straight’ povijesti i LGBT+ povijesti – to jest istovremeno isticanje njihovih povezanosti i sličnosti, ali i odvojenosti i različitosti.

Chiang navodi da je uredništvo pokušalo prevladati te izazove zapošljavanjem stručnjaka/inja iz različitih regija svijeta, osiguravanjem transnacionalne tematske pokrivenosti i stavljanjem posebnog naglaska na raspravu o imperijalizmu i kolonijalizmu.

“Bliži pogled na LGBTQ iskustvo otkriva zašto distinkcije poput one između ‘globalnih’ veza i ‘imperijalne’ dominacije – ili one između ‘globalne povijesti’ i LGBTQ povijesti – ne bi smjele biti korištene kao jedino rješenje za uspostavu efektnog diskursa protiv statusa quo”, nastavlja Chiang.

Prethodne inicijative koje su se bavile rješavanjem problema nedostatka LGBT+ povijesti uključuju stvaranje online enciklopedije WikiQueer 2012. godine i niz globalnih Wikipedijinih ‘uredničkih maratona’ u 2014. s ciljem povećanja broja članaka vezanih uz LGBT+ pitanja na toj digitalnoj platformi.

Izdavač Gale smatra da je navedena enciklopedija jedinstvena u svojoj globalnoj perspektivi i nada se da će naslov pružiti koristan izvor knjižnicama, studentima/icama i istraživačima/icama koji bi inače teško pristupili takvoj vrsti materijala te potaknuti na dijalog i razumijevanje.

“Gale je stvorio Globalnu enciklopediju LGBTQ povijesti kako bi se pozabavio nedostatkom akademskog, međunarodnog LGBTQ sadržaja koji je dostupan knjižnicama i istraživačima/icama”, rekao je Paul Gazzolo, viši potpredsjednik i generalni direktor Galea.

Dodao je: “Dok drugi referentni naslovi također sadrže poneke LGBTQ teme, ova nova enciklopedija je prvi akademski resurs koji uistinu pruža globalnu perspektivu LGBTQ povijesti.”

UN istražuje porast genitalnog sakaćenja u Ugandi

Ujedinjeni narodi priopćili su u petak da su u istočnu Ugandu poslali tim za utvrđivanje činjenica kako bi istražili “porast” broja žena i djevojčica koje su pretrpjele genitalno sakaćenje (FGM).

Ispitivanje Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA) nastupilo je nakon što su ugandski mediji izvijestili da su naoružane skupine silom provodile genitalno sakaćenje žena u četvrti Kween u blizini istočne granice s Kenijom.

Izvještaji su izazvali uzbunu diljem istočne Afrike, koja ima strogi zakon protiv genitalnog sakaćenja koji je pomogao smanjiti broj slučajeva u posljednjih nekoliko godina. “Poslali smo misiju za utvrđivanje činjenica u Kween, koja će nam, nadamo se, pružiti više informacija o ovom neočekivanom porastu genitalnog sakaćenja”, rekao je Alain Sibenaler, ravnatelj UNFPA-e u Ugandi Thomas Reuters Foundationu.

“Ali ono što zasigurno znamo je da se praksa genitalnog sakaćenja eliminira i stoga nedavni incidenti ne umanjuju postignuća kampanje”, kazao je, pozivajući se na zajedničke napore vlasti, dobrotvornih organizacija i UN-a od 2009. godine.

Prema procjenama UN-a, oko 200 milijuna djevojčica i žena širom svijeta prošlo je kroz genitalno sakaćenje, što obično uključuje djelomično ili potpuno uklanjanje vanjskih genitalija. Gledano kao nužnost kako bi žena bila društveno prihvaćena i imala mogućnost udati se, genitalno sakaćenje prevladava u dijelovima Afrike, Azije i Bliskog istoka.

Genitalno se sakaćenje izvodi tradicionalnim noževima, često s nesteriliziranim oštricama, zbog čega djevojčice mogu iskrvariti do smrti ili umrijeti od infekcija. FGM također može uzrokovati doživotne bolne posljedice kao što su fistula i smrtonosne komplikacije pri porodu.

Najmanje 100 djevojaka i žena u Kweenu bilo je prisiljeno na genitalno sakaćenje koje su vodile starije žene u pratnji muškaraca s mačetama, izvijestili su ugandski mediji. Vijesti su izazvale raspravu u parlamentu, a ministri su obećali poduzeti mjere protiv ove neljudske prakse.

Uganda je 2010. godine kriminalizirala genitalno skaćenje uz maksimalnu kaznu od 10 godina zatvora. U usporedbi s drugim afričkim zemljama, stope prevalencije su niske, a prema podacima Vlade, samo je 0,3 posto žena u dobi od 15 do 49 godina podvrgnuto toj praksi.

Međutim, u nekim zajednicama u istočnom i sjeveroistočnom dijelu zemlje stope prevalencije su više od 90 posto, navodi UN. Zagovornici zabrane ove prakse navode da je potrebno više kampanja za podizanje svijesti javnosti, a provedbu zakona treba pojačati u udaljenim i ruralnim područjima gdje tradicija i dalje postoji.

“Istočni dio Ugande doživio je duga razdoblja nasilja i nesigurnosti koja je otežavala učinkovitu provedbu zakona”, rekao je Jean-Paul Murunga iz organizacije “Equality Now” u Nairobiju u Keniji. “Ovo je prilika za vladu da iskoristi trenutačni mir kako bi došla do najudaljenijih područja i u najvećoj mjeri provodila zakon protiv genitalnog sakaćenja”.

Berlin 8. mart proglasio neradnim danom

Berlin je 24. siječnja ove godine učinio uistinu povijesni potez proglasivši Međunarodni dana žena državnim praznikom i neradnim danom za djelatnike/ce kako državnog tako i privatnog sektora.

Navedena odluka, koju je inicirao gradonačelnik Berlina Michael Müller još 2018. godine, dobila je potporu u državnoj vladi, uz potporu vladajuće koalicije stranaka Socijaldemokrata (SPD), lijevih i zelenih stranaka. Tim povodom, vođa Zelenih Nina Stahr priopćila je kako je “predanost ženskim pravima i jednakosti jedan od prioriteta Zelenih. Zadovoljni smo što sada u državnom parlamentu postoji većina za Dan žena [inicijativa]”, izvještava DW.

Ova simbolična odluka utjecala bi pozitivno na milijune njemačkih radnica i radnika (budući da će broj službenih praznika porasti s trenutnih 9 na 10), odavši time počast političkoj pozadini Međunarodnog dana žena. Međunarodni dan žene slavi se na inicijativu njemačke socijalističke političarke i borkinje za ženska prava, ali i radništva, Clare Zetkin većina čijeg se djelovanja odvila upravo u Berlinu.

No, osim što će se raditi o neradnom danu, iz SPD-a navode da je nužno da 8. Mart i dalje ostane politiziran te i dalje ostane danom izlaska na ulice u borbi za pravednije društvo budući da su jednaka prava i prilike za osobe svih rodnih identiteta, nacionalnih i etničkih pozadina od iznimne važnosti njemačkom društvu.

“Ova odluka je veliki signal za napredak u procesu postizanja ravnopravnosti muškaraca i žena”, rekla je glasnogovornica za ravnopravnost zastupničkog kluba Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) u Senatu grada-savezne pokrajine Berlin Dery Caglar.

Angola prva u 2019. dekriminalizirala istospolne seksualne odnose

Ove srijede Angola je postala prva zemlja u ovoj godini koja je dekriminalizirala istospolne seksualne odnose.

Dosadašnji zakon koji datira još iz 1886. konačno je preinačen, a time su iz zakonskog okvira izbačeni i tako zvani “poroci protivni prirodi” koji su se u navedenom zakonu odnosili na homoseksualnost i služili za legitimizaciju kaznenih progona LGBT osoba – iako takvi progoni službeno nisu zakonom dopušteni.

Novi zakon također zabranjuje diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije pri zapošljavanju.

Usvojen je sa 155 glasova za, jednim protiv i sedam suzdržanih. Vladajuća stranka u zemlji kazala je kako je novi zakon “istinski angolski”, za razliku od dosadašnjeg koji je na snagu stupio za vrijeme portugalske kolonizacije Angole.

Diskriminacija i stigma su problem u zemlji. Ne postoji pravno priznanje istospolnih parova.

No ipak, Angola se smatra jednom od progresivnijih zemalja u kontekstu prihvaćanja i destigmatizacije LGBT osoba u Africi.

Anketa koju je provela ILGA (International Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Intersex Association) ustanovila je da 61 posto Angolaca/ki smatra da LGBT osobe trebaju uživati ​​ista prava kao i heteroseksualne osobe.

Godine 2018. LGBTI Angolci/ke su proslavili/e još jednu veliku pobjedu kada je vlada zakonski priznala organizaciju za prava LGBTI osoba, Iris Angola – jedinu organizaciju tog tipa u čitavoj zemlji.

Slovenski Kazneni zakon mora redefinirati silovanje

Amnesty International poziva slovensko Ministarstvo pravosuđa na reviziju zakonske definicije silovanja i usklađivanje iste s odrednicama Istanbulske konvencije koju je Slovenija ratificirala još 2014. godine.

Slovensko kazneno pravo djelo silovanja 2019. godine i dalje smatra kaznenim djelom samo ako je prisutno nasilje, prijetnje ili prisila, što nije u skladu s Istanbulskom konvencijom, međunarodnim pravom i standardima o ljudskim pravima kao i praksom Europskog suda za ljudska prava, navodi Amnesty International.

Umjesto da se silovanje definira prisilnim seksualnim činom pod prijetnjom nasilja, ono se mora definirati primjenom tako zvanog ‘mislim to’ modela. Dakle, svaki seksualni kontakt za koji ne postoji izričiti, entuzijastični pristanak mora se smatrati silovanjem.

Kako je odlučeno prema Europskom sudu za ljudska prava, pristanak može biti izrečen riječima popraćenima odgovarajućim radnjama, ili pak može biti izražen neverbalno ukoliko je ponašanje davatelja/ice pristanka sukladno s onim kakvo bi podrazumjevala slobodna aktivna suradnja pri kojoj je jasno postojanje dopuštenja i želje za seksualnim odnosom.

Puko svođenje pristanka na odsutnost riječi ‘NE’ nije dovoljno stoga što suprotno popularnim predrasudama o silovanju kao činu pri kojem će žrtva nužno pružiti verbalni i fizički otpor napadaču, česti je fizički i psihološki odgovor u slučaju seksualnog napada “zamrzavanje” – to jest, žrtva nije u stanju suprotstaviti se napadu, pa nekad joj čak privremeno biva oduzeta I sposobnost kretanja.

Definicija silovanja, koja uzima u obzir postojanje određenih faktora poput prijetnji umjesto da se usredotočuje na nedostatak pristanka, doprinosi sekundarnoj viktimizaciji žrtava, koja je u slučajevima seksualnog nasilja zbog sveprisutnih predrasuda šire javnosti, I dalje vrlo česta.

Zakon je dakle potrebno revidirati kako bi se efikasnije pomoglo žrtvama silovanja, ali I razbile predrasude vezane za silovanje koje I dalje stigmatiziraju žrtve i tjeraju ih na šutnju.

Pismu ministrici pravosuđa Andreji Katič u kojem Amnesty International poziva na reviziju definicije silovanja moguće je pristupiti OVDJE.