Medijsko-politički cirkus ili putokaz biračima?

Vađenje gebisa, izvođenje turbo-folk poskočica ili pak očenaša, neki su od načina na koje su kandidati predsjedničkih ili parlamentarnih izbora iskoristili dodjeljene im televizijske minute, te tako pokušali osvojiti naše glasove. Dvadeset je godina prošlo od prvih višestranačkih izbora, a na kompleksno pitanje jesu li predizborne kampanje medijsko-politički cirkus ili putokaz biračima, odgovor su pokušali dati stručnjaci i stručnjakinje za politički PR, te novinari i novinarke na istoimenoj tribini u organizaciji GONG-a i Fakulteta političkih znanosti, održanoj u srijedu, 16. ožujka.

 

-Predizborne kampanje su i cirkus i putokaz, ovisno o kontekstu i akterima- izjavio je Dražen Lalić, profesor na FPZG.

Četiri godine nakon prošlih parlamentarnih izbora, ni već spomenuto vađenje gebisa ne bi izazvalo toliko (pod)smjeha publike na tribini, koliko je to izazvao spot u kojem Angela Merkel tvrdi da je Ivo Sanader najzaslužniji što je Hrvatska prosperitetna država. Svima poznati  “Idemo dalje”, “…i moj brat Robert također” slogani su kojima je vladajuća stranka prikazala bivšeg premijera poput Mesije, uključivši u taj podvig velik broj zvučnih imena hrvatskog sporta i estrade. Uspjeh, kao što je i poznato, nije izostao.

– Izrazita personalizacija, estradizacija, angažiranje spin doktora, enorman porast troškova, neke su od značajki modernih kampanji. Nažalost, u Hrvatskoj se modernizacija očituje samo u formi, ali ne i sadržaju- izjavila je Marijana Grbeša, profesorica na FPZG.  

 

Od faktoida i laži ne zazire velik broj političkih rivala, a u duhu negativnih strategija i prljavih kampanja, iznikli su i video uradci poput “Crvene Hrvatske”.  U skladu s tim, agende na kojima se dobivaju, odnosno gube izbori, su vjeronauk u školama, legalizacija/dekriminalizacija lakih droga.

-Izbori su sve više nalik na jednodnevnu rasprodaju. Riječ je o krizi političkih aktera, ali ne elita, već oligarha. To je posljedica privatizacije politike, koja dovodi do socijalnog nezadovoljstva i prosvjeda – rekao je Dražen Lalić.

 

Predizborne su kampanje utakmice neravnopravne za sve njezine sudionike, na što ukazuje i njihova financijska strana. Tako je npr. trećina TV minutaže na prošlim parlamentarnim izborima zakupljena od HDZ-a.  Troškovi velikog broja kampanja i dalje su nepoznanica, a GONG upozorava da su pojedini troškovi daleko veći od službeno prikazanih. Ako je vjerovati Lalićevim riječima da je “1/3 troškova na stolu, a 2/3 ispod”, javnost ima pravo biti zabrinuta. Ipak, nepravilnosti će se pokušati regulirati novim Izbornim zakonom.

–  Novi Izborni zakon jednak je stanju u društvu. Podoban je, a ne najbolji.rekao je Krešimir Macan iz Manjgure.

-Zakon je dobar utoliko što su prvi put limiti potrošnje i sankcije stavljene na dnevni red. Limiti su nerealni, a sankcije će se ukalkulirati u troškove kampanje. Osim što zainteresirane javnosti nisu uključene u njegovo stvaranje, zakon je prepun konfuzija i prepirki koje će biti prepuštene onima koji ga provode- zaključila je Marijana Grbeša.

 

Prema novom zakonu izborna šutnja se ne odnosi na internet, a prema riječima Mislava Bage, loše je uređen i pristup svim kandidatima.

– Tako se dogodi freak show. Ne znam, možda nam odgovara da u tom blatu dolazi do apatije birača- komentirao je novinar Nove TV. 

 

Prema riječima sudionika, očekuje nas dosadna kampanja sa skromnim budžetom.

– Izbori ovise o Gotovini, ali i Sanaderu koji uđe u Uskokovu sobicu i tamo priča… pa onda malo duže priča. HDZ-ova kampanja će vjerojatno biti blažena. Slična proračunu Sestara Karmelićanki – rekao je Bago.

 

U ime HDZ-a, stranke čije se ime na tribini najviše izgovaralo, prisustvovala je Sunčana Glavak, bivša vladina glasnogovornica i saborska zastupnica. Uz kritike na račun svoje stranke, pobrala je i aplauz publike koja nije imala priliku kritike uputiti i predstavnicima SDP-a, jer se nisu pojavili.

 

Porastom trivijalizacije politike smanjuju se razlike između kandidata i kandidatkinja na političkim izborima i onih iz Big Brother showa. Poprimajući sve više značajke spektakla, a manje zadovoljavajući svoju demokratsku funkciju, političke kampanje dale bi se svesti na parolu kojom je Vuco 2003. pokušao ući u Sabor – Bolje da sam u Saboru, nego da sam izvan njega!

 

Ciklus predavanja o Zagorki

Centar za ženske studije svakog trećeg četvrtka u mjesecu održava Ciklus predavanja o Zagorki. Predavanja se održavaju u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na Dolcu 8. gdje je Zagorka živjela posljednja dva desetljeća svojega života.

Tijekom svojega života Marija Jurić Zagorka (1873.-1957.) često je bila omalovažavana i kritizirana, a njezina prava uloga u hrvatskoj povijesti često zaboravljana. Primjerice, Zagorka je bila prva politička novinarka u Jugoistočnoj Europi početkom 20.st., predvodila je prve ženske demonstracije 1903. godine protiv Khuenove politike, 1925. godine pokreće Ženski list – prvi časopis u Hrvatskoj namijenjen ženama, 1936. sudjelovala je u osnivanju Društva hrvatskih književnica… Iako možda najpoznatija po svojim romanima, ona je bila mnogo više od samo spisateljice – ona je bila novinarka, aktivistica, feministica, ona je bila žena u vrijeme kada su se javnim poslovima bavili isključivo muškarci.

Predavanje održano 17.3. bavilo se temom Zagorka u kanonu hrvatske književnosti. Predavačica je bila Kristina Grgić, znanstvena novakinja na odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na predavanju se govorilo o načinima stvaranja književnih kanona, te o položaju i tretmanu Zagorke unutar povijesti hrvatske književnosti. Njezina djela smatrana su popularnom književnošću, šund literaturom za kravarice, nasuprot visokoj i elitnoj književnosti. Često je bila kritizirana kao spisateljica od institucija, ali unatoč tome i iznimno popularna i cijenjena od običnih građana. Tek od sredine 20.st. započelo se s revalorizacijom njezinoga mjesta u hrvatskoj književnosti, te s istraživanjem svih oblika njezinoga djelovanja – kao aktivistice, novinarke, književnice, žene. Ulazak Zagorke u kanon književnosti destabilizira uobičajene podjele muške/ženske književnosti, visoke/popularne kulture, te poziva na preispitivanje načina na koji autori/autorice ulaze u književnu povijest i način na koji se njihov doprinos vrednuje.

Ukoliko želite saznati nešto o životu i djelu Marije Jurić Zagorke pridružite se sljedećem predavanju koje će se održati 21.4.!

Dugine obitelji u Istri

Dugine obitelji stižu u Istru!

Dugine obitelji, udruga koja okuplja LGBT roditelje i one koji to planiraju postati, dolazi u Pulu i Poreč predstaviti svoje aktivnosti i iskustva roditeljstva u Hrvatskoj. Dijete? Kako? Gdje? Na koje načine? Znanstvena fantastika ili stvarnost?

Odgovore na sva vaša pitanja pronađite 25.03.2017. u 19:00 u Kulturnom centru Karlo Rojc u Puli i 26.03.2017. u 15:00 u Poreču (mjesto susreta ćemo javiti naknadno).

Kazališna predstava “Zašto ja?” o problematici trgovanja ljudima

Kazališna predstava “Zašto ja?” nastala u suradnji Ženske sobe i dramske  skupine “Minimalisti” uvrštena je u program 35. Susreta kazališnih amatera Zagreba (SKAZ).

Predstavu možete pogledati 29. ožujka s početkom u 18.30h u Kulturnom centru Peščenica, Ivanićgradska 41a.

Predstava “Zašto ja?” realizirana u okviru projekta “L. i K. –ovi u akciji” koji financira Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske premijerno je prikazana 20. prosinca 2010. Predstava prikazuje problematiku trgovanja ljudima te opisuje sve faze, od  vrbovanja do završne faze, eksploatacije žrtava. Autori/ce su predstavom htjele na privlačan i razumljiv način predstaviti problematiku trgovanja ljudima u cilju prevencije te zaštite mladih. Dramsku skupinu “Minimalisti” koja je osmislila predstavu čine Robert Budak, Marta Dugandžić, Valentina Lončarić, Ana Pavlović, Matea Stipetić i Luka Žučko (učenici/ice gimnazije Tituš Brezovački i studenti/ce Sveučilišta u Zagrebu) pod vodstvom profesorice Ane Đordić.

Stop nasilju nad ženama

Osmog ožujka 2011. godine, Europa i svijet obilježili su stotu obljetnicu proslave Međunarodnog dana žena. Europska Unija tom je prigodom također obilježila godinu dana od kada je Europskoj komisiji upućen poziv na definiranje jasne strategije za borbu protiv nasilja nad ženama. Članice Europskog ženskog lobija (European Women´s Lobby, EWL) razočarane su činjenicom da se nad proslavu sto godina napornog rada i značajnih postignuća nadvio strah da bi jedna od najvažnijih inicijativa koje je u novom tisućljeću pokrenula Europska unija mogla pasti u zaborav. Ako se to dogodi, ženama će i dalje biti uskraćeno njihovo temeljno ljudsko pravo na zaštitu od nasilja.

Oko 45% ukupne ženske populacije unutar Europske unije žrtve su nekog oblika nasilja. Jedna petina žena u Uniji izložene su nasilju u vlastitom domu, a više od 10% trpi neki oblik seksualnog nasilja. Statistika u  Ujedinjenom kraljevstvu bilježi oko 80.000 silovanja ili pokušaja silovanja svake godine. U Irskoj, svaka peta žena žrtva je silovanja u braku; stravične brojke u Francuskoj otkrivaju da se svaki treći dan prijavljuje umorstvo žene (ubojica je najčešće njihov partner).

U sklopu projekta Daphne pokrenutog 2006. godine s ciljem sprečavanja nasilja nad djecom, mladima i ženama, provedeno je posebno istraživanje o financijskim posljedicama nasilja nad ženama. Rezultati istraživanja pokazuju da obiteljsko nasilje države članice Europske unije stoji gotovo 16 bilijuna eura godišnje, odnosno milijun eura svakih pola sata. Unatoč rastućem nezadovoljstvu i zabrinutosti zbog raširenosti i stupnja nasilja, godišnji iznosi koje članice Unije izdvajaju za pokretanje i podršku programa za borbu protiv nasilja nad ženama, i dalje su premali (čak tisuću puta manji od brojki izračunatih u sklopu ranije spomenutog istraživanja).

Problem nasilja nad ženama političko je pitanje, te istodobno predstavlja i uzrok i posljedicu neravnopravnosti među spolovima. Ne samo da štetno utječe na pojedince te financijski oštećuje društvo, nasilje koje muškaraci vrše nad ženama također izravno oblikuje položaj žena u društvu. Utjecaj ovog oblika nasilja negativno se odražava na pristup žena obrazovanju i dostupna im radna mjesta, na njihovu integraciju u društvene i kulturne aktivnosti, njihovu ekonomsku neovisnost, sudjelovanje u javnom i političkom životu te donošenju odluka, njihovo zdravlje i odnose s muškarcima. Istovremeno, nejednakost među spolovima izravno stvara uvjete za nasilje i legitimizira ga. 

Europska unija još uvijek nije donijela obvezujuće zakone toliko potrebne u borbi za suzbijanje ovog najraširenijeg i najprisutnijeg vida kršenja ljudskih prava unutar granica Unije. Ipak, posljednjih nekoliko godina sve se više osjeća kako je europska politička scena napokon zrela za promjene. Mnogi apeliraju na Europski parlament da poduzme prvi korak; od trojnog predsjedništva Vijeća Europske unije očekuje se da ovom pitanju da prioritet; pred Europsku je komisiju postavljen zadatak razvijanja strategije za borbu protiv nasilja nad ženama koja bi uključivala i zakonske mjere; naposlijetku, od samih izvršnih dužnosnika Unije sve se više očekuje da preuzmu odgovornost za postojeću situaciju i njeno poboljšanje. Istovremeno, European Fundamental Rights Agency i European Institute for Gender Equality pokrenuli su inicijativu za prikupljanje statističkih podataka kojima bi se stekao uvid u pravo stanje stvari. Pri tom im kao model stručnosti i efektivnih istraživačkih praksi služe programi pokrenuti u sklopu projekta Daphne. 

Uvjeti za poduzimanje odlučnih mjera s ciljem konačnog ukidanja nasilja nad ženama unutar granica Europske unije, itekako su povoljni. Kao prvi i neophodni korak u ovoj borbi izdvaja se potreba za jasnom zakonskom definicijom nasilja nad ženama, s ciljem usklađivanja terminologije kriminalnog i građanskog prava, te usklađivanja i koordiniranja pravnih sustava pojedinih država članica. Stotinu godina nakon što su vlade pojedinih zemalja po prvi puta prepoznale i priznale ženski glas, te više od pola stoljeća nakon osnivanja Europske unije koja ističe ravnopravnost spolova kao jedno od svojih temeljnih načela, krajnje je vrijeme da Unija poduzme zakonske mjere kako bi se konačno stalo na kraj ovom najgorem obliku kršenja osnovnih ženskih prava. Barem polovica europske populacije nestrpljivo iščekuje što će po tom pitanju poduzeti Europska komisija.

 

  • 40-50% stanovnica zemalja članica Europske unije bilo je izloženo seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu (izvještaj Europske komisije za 1998. godinu).
  • 85,2% žrtava seksualnog nasilja su djevojke i žene, a čak 95,7% počinitelja su muškarci (izvještaj irskog Kriznog centra za žrtve silovanja za 2010. godinu).
  • 79% traffickinga za cilj ima seksualnu ekspolataciju žrtava; 80% tih žrtava su žena (izvještaj Ujedinjenih naroda za 2009. godinu).
  • 500.000 djevojaka i žena u Europskoj Uniji žrtve su nekog oblika genitalnog unakažavanja (izvještaj Udruge europskih parlamentaraca i Afrike za 2009. godinu)
  • U Irskoj, svaka peta žena žrtva je silovanja u braku (izvještaj Irske udruge za pomoć ženama za 2008. godinu)

 

Rada Borić članica je izvršnog odbora Europskog ženskog lobija.

Orginalni tekst je objavljen na engleskom jeziku u Parliament Magazine

Josipović podržao splitski Pride: U Hrvatskoj je visoka netolerancija prema različitima

HRVATSKI predsjednik Ivo Josipović danas je primio predstavnike Iskoraka, Lezbijske grupe Kontra i splitske udruge Domine.

Predsjednik je upoznat s problemima u organizaciji prvog Gay Pridea u Splitu te sa diskriminacijom s kojom se istospolni parovi susreću u Hrvatskoj, iako ih se prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima smatra obiteljima.

Josipović je ranije uputio pismo podrške organizatorima splitskog Pridea, a danas je ponovio da se protivi svakoj diskriminaciji pa tako i diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije.

“Iako smo svjesni kako u našem društvu još uvijek postoji visok stupanj netolerancije prema drugom i različitom, zajednički moramo i dalje graditi društvo tolerancije prema drugačijem, posebno među mladim  generacijama”, kazao je Josipović, priopćeno je iz njegova Ureda.