HZZO: I. S. nakon oplodnje nije bila radno sposobna

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), koji je 35-godišnjoj trudnoj I. S. iz Rijeke ukinuo pravo na trudničko bolovanje i naknadu plaće tijekom trudnoće, oglasio se jučer, osam dana od upita našeg lista – demantijem na jučer objavljen tekst o ovom slučaju. Podsjetimo, I. S. se, nakon 26 dana provedenih na burzi zbog bivšeg poduzeća koje je otišlo u stečaj, ponovno zaposlila, a u međuvremenu, dok je bila na Zavodu za zapošljavanje, otišla na ranije dogovoreni, prvi dotad, postupak potpomognute oplodnje. Dvadeset dana od novog zapošljavanja potvrđena joj je višeplodna trudnoća, a rješenjem iz veljače ove godine HZZO u Rijeci joj ukida pravo na trudničko bolovanje i naknadu plaće jer je prilikom zapošljavanja, deset dana od postupka oplodnje, kažu, bila “nesposobna za zapošljavanje”. Dijagnoza – trudnoća.

“HZZO ima pravo i obvezu za trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznat status osigurane osobe. Ako se u postupku provjere postojanja okolnosti i istinitosti činjenica temeljem kojih je podnesena prijava na obvezno zdravstveno osiguranje utvrdi nepostojanje okolnosti za stjecanje statusa prema zakonskoj osnovi osiguranja za koju je prijava podnesena, odnosno ako se utvrdi da je prijava utemeljena na neistinitim činjenicama, Zavod takvu prijavu neće prihvatiti, odnosno poništiti će tako utvrđen status”, ističu iz “centrale” HZZO-a u Zagrebu. U konkretnom je predmetu, ističu, utvrđeno da gospođa u vrijeme zasnivanja radnog odnosa nije bila sposobna za njegovo zasnivanje. Zaposlila se, vele, 27. studenog 2009., iako već iz nalaza KBC-a Rijeka od 17. 11. 2009. proizlazi da joj je doktor ginekolog preporučio mirovanje nakon provedenog postupka, kažu, “umjetne oplodnje”. Budući da imenovana, zaključuju u HZZO-u u Zagrebu, nije više obvezno osigurana kao osoba u radnom odnosu, nema pravo niti na naknadu plaće zbog bolovanja te shodno tome osiguranici njezin izabrani doktor ne može izdati Izvješće o bolovanju. Drugim riječima, naša je čitateljica proglašena radno nesposobnom, zato što je deset dana prije zapošljavanja bila na postupku potpomognute oplodnje, nakon kojeg joj je preporučeno mirovanje.

“Preporučeno mi je mirovanje, ali na način da ne idem u teretanu, na plivanje ili slično. Mirovanje ne znači da ne mogu raditi svoj posao u administraciji! Osim toga, pozivaju se sada na liječnički nalaz u kojem je potvrđeno samo da je napravljen postupak potpomognute oplodnje, dakle u kojem još nema trudnoće, a prava su mi ukinuli na temelju nalaza o trudnoći”, ističe I. S. napominjući kako je HZZO-u nalaz o provedenom postupku priložila tek naknadno, u žalbenoj dokumentaciji. Kako zaključuje, ona je bila u trenutku postupka zdrava, odnosno problem je bio isključivo muške, suprugove neplodnosti, a preporuka mirovanja svakako nije preporuka prestanka rada.

Kako nam potvrđuje i dr. sc. Ivan Vlastelić, pročelnik Odjela za humanu reprodukciju pri KBC-u Rijeka, na kojem je I. S. i napravljen postupak, preporuka mirovanja nakon postupka, pogotovo ako je riječ o muškoj neplodnosti, i potpuno zdravoj ženi, znači da se žena ne smije prenaprezati, odlaziti u saunu i slično. To nipošto, ističe dr. Vlastelić, ne znači da je žena radno nesposobna, a pogotovo za obavljanje administrativnih poslova, kao što je u ovom slučaju riječ.

Slučajem će se, kako najavljuje, pozabaviti i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Gordana Lukač-Koritnik, nakon što se upozna sa svim detaljima.

Sličnih situacija bilo je i ranije

Jučer se oglasila još jedna Riječanka kojoj je HZZO u Rijeci, kako nam je kazala, također poništio trudničko bolovanje i pravo na naknadu, jer se zaposlila u trenutku kad je, a da to nije još ni znala, bila trudna 20 dana.

“Status zaposlene osobe ukinuli su mi zbog normalne, zdrave trudnoće, kao ‘dijagnozu’ navodeći trudnoću. Zar je trudnoća bolest zbog koje se žena ne može zaposliti, iako joj zakon dopušta raditi 42 dana do termina poroda!? Niti jedan školovani liječnik, pa tako ni onaj u HZZO-u, ne bi smio trudnoću smatrati okolnošću zbog koje je žena nesposobna za zapošljavanje”, kaže Riječanka, po struci pravnica, kojoj je HZZO ipak, prije dva tjedna, nakon dvije njene žalbe, ipak poništio svoje rješenje, i priznao pravo na naknadu. “Trudna se žena ima pravo zaposliti i raditi, a onda, kad joj liječnik to preporuči, otići na trudničko bolovanje”, zaključuje Riječanka koja je pobijedila HZZO-ovu administraciju.

Pomoć Riječankama na 315-020

Svoju pomoć trudnici I. S., ali i ostalima koje su se našle u sličnoj situaciji, jučer je preko našeg lista ponudio Centar za primarnu pravnu pomoć ženama u Rijeci, koji im može osigurati i besplatnog odvjetnika u slučaju pokretanja pravnog spora. Zainteresirane trudnice javiti se mogu, iza 16 sati radnim danom, na broj 315-020.

Splićanke nekad i danas

Ženska prošlost Splita i Dalmacije glavna je tema predavanja kojeg su “Domine”, uz nastup ženske klape “Dalmatinke”, održale 19. ožujka u sklopu dvotjedne Multimedijske manifestacije “Dani žena u Zlatnim vratima”.

S posebnim osvrtom na ženski pokret između dva svjetska rata, Mirjana Kučer, Domine, prezentirala je tadašnji Split kroz niz arhivskih fotografija i izvadaka iz dokumenata (Narodna ženska zadruga) i tiska (Novo doba), istaknuvši pritom prve poznate splitske feministice Vinku Šperac, Vinku Bulić, Jelku Perić, kao i ostale spisateljice, sociologinje, liječnice i aktivistkinje, koje nimalo nisu zaostajale za ženama svijeta u promicanju svojih ženskih prava i pomicanju moćnih granica tradicije i patrijarhata. Iako pogled u povijest Splita i Dalmacije svjedoči u prilog “nevidljivosti” žena, one su se svojom hrabrošću, upornošću, nesalomljivim duhom i prepoznatljivim splitskim “dišpetom” izborile za pravo glasa, školovanja, obavljanja poslova i provođenja aktivnosti, koje žene Splita danas uživaju i, u okvirima svoga vremena, nastavljaju i proširuju.

S afirmacijom velikih povijesnih žena Splita i Dalmacije “Domine” su započele u okviru istraživačkog programa (2006-2010) uz financijsku potporu Grada Splita, a u ovoj godini planiraju, uz potporu Grada, Županije i ostalih sponzora, obilnu prikupljenu građu prezentirati u formi dokumentarnog filma “Splićanke nekad i danas”. Ovim filmom odgovorno i jasno, a stilski moderno i zanimljivo, “Domine” žele osvijestiti i senzibilizirati što širu javnost o ulozi, progresu i doprinosu žena, kako povijesti, tako i sadašnjosti Splita, a ujedno i motivirati sve zainteresirane pojedinke/ce, kako osobno, tako i javno, kroz organizacije i društvene strukture, na daljnje istraživanje i afirmaciju položaja i ravnopravnosti žena u cilju unaprjeđenja društva u cjelini.

U strahu su velike oči

Svakim danom izbombardirana sam svakojakim medijskim porukama. Kada stavimo na stranu sportske rezultate, nove osvajačke pohode mladih glumica i neizbježne posvete geniju Silvia Berlusconia jedino što ostaje je brutalno nasilje. Krvavo, bezrazložno nasilje. Lekcija o erosu i tanatosu dobrog starog Freuda očito je dobro poznata urednicima medijskih kuća jer to je jedino što one nude na svojim programima. Sveprisutne scene sisa i pucačina nisu rezervirane samo za filmove, one su jedini način da se apatičan puk zainteresira za dnevne vijesti, jedini način da probave svoju porciju dnevnih novosti. No jesu li se mediji zaigrali ? Jesu li oduševljeni rezultatima gledanosti koje su polučila njihova revna izvještavanja o ubojstvima i silovanjima ili su otišli ipak korak predaleko ?

Postoji jedan detalj koji ne bi trebao promaći budnom oku prosječnog talijanskog građanina. To je “činjenica” da su sva ta gnjusna zlodjela počinjena od strane imigranata. Za svo to nasilje, za svu tu nesreću i tugu odgovorni su upravo stranci. Svaki dan uši su nam pune grupnih silovanja, razbojstava najgore vrste, ubojstava, ponižavanja i mučenja. Mit o opasnom predatoru koji vreba iza ugla dobrano je ukorjenjen u svijesti ljudi.

Nigdje niste sigurni! Zaskočit će vas kada se budete najmanje nadali ! Iza svakog ugla čeka seksualni manijak, poremećeni serijski ubojica, sadistički nastrojeni pljačkaš ! A vi, da tako je, upravo ste mu vi sljedeća meta !

Bombastični naslovi o porastu stope kriminala mogu se pročitati na svakom koraku. No ima li išta od toga smisla.

Porast stope kriminala ne znači porast broja zločina već porast broja otkrivenih delinkvetnih djela , koja upravo zbog toga što su otkrivena mogu biti i sankcionirana. Činjenica da su talijanski zatvori prepuni imigranata znači jedino da se sustav u potpunosti fokusirao na tu društvenu skupinu. Imigranti su pod budnim okom čuvara reda i upravo zbog toga svako kršenje zakona ima svoje nužne posljedice. Broj policijskih patrola drastično se razlikuje s obzirom na različite dijelove grada. Dok u nekim kvartovima članovi policije predstavljaju dio urbanog pejsaža u drugima su tek gosti. Imigranti se mogu “pohvaliti” najdebljim zatvorskim dosjeima upravo zbog toga što su već od samog početka etiketirani kao zločinci. Dapače od njih se očekuje da postanu kriminalci. Očekuje se da potvrde sliku koja se o njima stvorila, da ojačaju predrasude koje o njima postoje. U suprotnom nastupa čuđenje. Prosječan građanin neće niti okom trepnuti prije nego prijavi imigranta, u slučaju sunarodnjaka ili ne daj bože poznanika situacija se drastično mijenja.

Tipičan slučaj koji potvrđuje ovu tvrdnju dogodio se u Perugi kada je jedan 80-to godišnjak prijavio osmogodišnjeg Roma koji mu je iz vrta ukrao 2 jabuke ( slučaj je odmah završio u vijestima pod naslovom : “S 8 godina krađa, što će biti s 18…”).

Mislim da uopće nije nužno napomenuti da se autorica ovog teksta, a vrlo vjerojatno i dobar dio vas koji ga čitate, uvjerila u slatkoću susjedovog voća bez straha da će se o njezinom “devijantom ponašanju” brinuti Centar za socijalnu skrb. Svi smo mi barem jednom sudjelovali u dječjoj spački koja definitivno nije bila definirana kao čin maloljetnog prijestupnika već kao ponašanje malog mangupa.

Ja sam svega toga svjesna. Kolegij o sociologiji devijatnog ponašanja obratio mi je pozornost na sitnice o kojima prije nisam razmišljala. Vrlo racionalno i staloženo mogu razmišljati o problemima koji muče društvo i sprečavaju u samom startu toleranciju i prihvaćanje različitosti no mogu li se doista pohvaliti da ove smjernice koristim u svakodnevnom životu?

Takvu vrstu vijesti mogu nazvati različitim imenima : indoktrinacija, pranje mozga, bezumno zastrašivanje koje nema objektivnu podlogu. Mogu se sprdati s praksom medijskih kuća da svoje priloge otvaraju i zatvaraju s lokvama krvi. Mogu je osvijestiti , ukazati drugima na njezino postojanje no unatoč tome strah neće nestati.

Unatoč tome ćete puni straha osluškivati  topot nečijih nogu koje vas prate u stopu. Izbezumljeno ćete stiskati torbicu u prepunom autobusu. Uvijek izlaziti s barem troje prijatelja. Izbjegavati nakit koji bi mogao izazvati znatiželju. Automatski ćete se stisnuti uz vašeg partnera dok pokraj vas prolazi grupa mladih Rumunja. Birati ćete duži, ali sigurniji  put. Uz izgovor glavobolje izbjegavati odlazak u klubove koji se nalaze u “sumnjivim” dijelovima grada. Voditi žustru raspravu s isključenim mobitelom prislonjenim na uho dok prolazite kroz mračne uličice. Sve te radnje pokušat ćete opravdati zdravim razumom, mjerama opreza. No jesu li one to zaista? Možda ovo jesu pametni modeli ponašanja no jeste li ih zaista koristili i prije?

Prije nego što se na Europu spustila tamna sjena imigracije.

 

 

Ravnopravnost spolova i obrazovanje

Povodom obilježavanja  Međunarodnog dana žena, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH preveo je i tiskao u nakladi od 5.000 primjeraka Preporuku CM/Rec(2007)13 Odbora ministara/ministrica Vijeća Europe državama članicama o rodno osviještenoj politici u obrazovanju i pripadajući Memorandum s objašnjenjima. 
Publikacija   predstavlja sveobuhvatan instrument za uvođenje rodno osviještene politike na sve razine odgojno obrazovnog sustava s ciljem postizanja stvarne ravnopravnosti spolova i poboljšanja kvalitete obrazovanja te se pozivaju države članice da učine ravnopravnost spolova središnjim dijelom obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava.

Preporuka sadrži definicije ključnih pojmova kao što je primjerice rodno osviještena politika  i kvalitetno obrazovanje te se predlažu koraci za postizanje rodno osjetljive obrazovne politike, strukture podrške, upravljanja i organizacije škola. Traži se uvođenje rodne dimenzije u nastavne programe, školske planove, predmete i ispite, u nastavne metode i materijale, a daju se i preporuke za proces odabira zanimanja učenika i učenica te nudi praktične savjete za sprječavanje i suzbijanje seksističkog nasilja u školama.

Memorandum s objašnjenjima donosi dodatna tumačenja tema i područja na koja se odnose osnovne poruke državama članicama Vijeća Europe navedene u Preporuci.

Vijeće Europe poziva države članice na primjenu ove Preporuke, a Ured za ravnopravnost spolova preporuča ju i kao važan priručnik za uvođenje rodno osjetljivog obrazovanja na svim razinama, sukladno Nacionalnoj  politici  za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010. koja definira rodno osjetljivo obrazovanje kao nacionalni prioritet budući da nema spolnog raskoraka u pristupu obrazovanju.

Tekst Preporuke uz Memorandum s objašnjenjima dostupan je javnosti u elektronskom obliku na internetskim stranicama Ureda www.ured-ravnopravnost.hr, a svi zainteresirani za nabavu  ove publikacije mogu se obratiti tajništvu  Ureda putem elektroničke pošte na adresu ured.ravnopravnost@vlada.hr.

Ured za ravnopravnost spolova tiskao je tekst Preporuke CM/Rec(2007)13 i u formi letka u nakladi od 5.000 primjeraka.

Rodno osjetljiva politika – politika za promjene

U srijedu, 17. ožujka, u  Zlatnim vratima svečano je promovirana knjiga “Rodno osjetljiva politika – politika za promjene”, jedna od tri publikacije objavljene u okviru partnerskog projekta “Domina” i prof.dr. Anči Leburić, Odjel sociologije Filozofskog fakulteta u Splitu, “Stvaranje novih modela za unaprjeđenje položaja žena u društvu i integraciju rodnih politika u lokalne javne politike u Gradu Splitu”, financiranom od EU.

Autorice knjige, Mirjana Kučer i Ana Vranješ na 70-ak stranica analiziraju rodne politike iz globalno-nacionalne perspektive, pružajući uvid u stvarno stanje o primjeni načela ravnopravnosti spolova u Gradu Splitu, na  lokalnoj i regionalnoj razini.

Po ugledu na dobre primjere iz EU prakse, analitičke metode obuhvaćaju postojeće politike i sve službene akte donesene nakon usvajanja Zakona o ravnopravnosti spolova 2003. kroz formu polustrukturiranog intervjua s gradskim Povjerenstvom za ravnopravnost spolova, te Uredima za zdravstvo, urbanizam i sport Grada Splita.

Knjiga brojnim konkretnim primjerima ukazuje na nepostojanje prakse korištenja rodno osjetljivog jezika, nedostatnost pokazatelja prema rodu i spolu, kao i konkretnih mjera za uklanjanje rodnih “gapova” u cilju postizanja uravnoteženosti pozicija žena i muškaraca u Gradu Splitu.

“Vjerujemo da rodna dimenzija javnih politika može potaknuti značajne projmene na dobrobit zajednice iz pojmovnog para “čovjek/žena”, te pozivamo i druge lokalne samouprave na izradu rodne analize. Zadovoljene specifične potrebe žena i muškaraca na ishodištu društvenih relacija u lokalnoj sredini, jedna su od osnovnih pretpostavki za sveukupnu dobrobit i razvoj društva u cjelini.”, ističu autorice.

Publikacija “Rodno osjetljiva politika – politika za promjene”  u cijelosti je dostupna ovdje.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila Index.hr

Dana 17.3.2010. na portalu Index.hr objavljen je tekst kolumniste Tomislava Klauškog pod naslovom “Oporba uvrijedila Kosor: Je li ona snažni lider ili obična cvilidreta” u kojem se osvrnuo na aktualni sat u Hrvatskom saboru 17.3.2010. u kojem je premijerka odgovarala na pitanja saborskih zastupnika/ca. 

U tekstu se između ostalog navodi: “Pokazala je kako očekuje poštedu i zahvalnost. Očekuje da se odnose prema njoj kao prema ženi. Da joj tepaju i recitiraju, posjednu je pred kamin i zaljubljeno gledaju. Nazovu ujutro i navečer. Daruju cvijeće. Možda i broš. Komplimentiraju.“, povezujući tako sudjelovanje premijerke na aktualnom satu u Hrvatskom saboru sa njezinim spolom te koristeći se uvredljivim stereotipima uvredljivo prikazao i sve žene. U tekstu je također navedeno: “Više nije jasno je li Kosor snažna političarka koja se može uhvatiti u koštac s krizom i kompetentno voditi Vladu ili je ona ipak najobičnija plačip… oprostite “Suzana” što u svakom pogledu predstavlja uvredljivo, ponižavajuće i omalovažavajuće prikazivanje žene u medijima, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (čl. 16.st.2.).  

Ponovno upozoravam da su mediji dužni poštivati nacionalne i međunarodne zakone i propise koji reguliraju njihovu obvezu promicanja vrijednosti ravnopravnosti spolova i uklanjanja stereotipa, seksizma i uvredljivih i ponižavajućih načina prezentacije žena i muškaraca u medijskim sadržajima, bez obzira na njihov društveni status (Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 82/08, čl. 16.; Zakon o medijima NN 59/04, čl. 3. st. 4; Putokazi ka ravnopravnosti žena i muškaraca 2006-2010″, Europske komisije, preporuke (2003)3 i (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe  državama članicama itd.). 

Također, ponovno podsjećam da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe pozvala zemlje članice da se bore protiv svih oblika seksizma u medijima u kojima su žene još uvijek  “opisivane ili predstavljane kao slabe, ranjive, ovisne”, te da ojačaju ulogu medija u promociji ravnopravnosti spolova, da kroz medijske kodekse ponašanja zabrane seksističku praksu i predodžbe te promoviraju uređivačku politiku koja obuhvaća i rodnu dimenziju.

Smatram da je ovaj tekst u navedenim dijelovima u suprotnosti sa svim propisima i politikama koje je donio Hrvatski sabor, a koje se odnose na uklanjanje seksizama iz medijskih sadržaja.  Zabrinjavajuće je da javnost, pa tako i medije, jako brine nedovoljna provedba svih drugih zakona, a nimalo onih koji se odnose na medijske sadržaje.

Pozivam Hrvatsko novinarsko društvo da na isti način kao što je to učinilo u svojem priopćenju od 10.3.2010. godine kada je upozorilo, iz drugih razloga, na  pisanje dnevnika 24 sata i ukazalo na gotovo svakodnevna gruba kršenja novinarske profesionalne etike, postupa i u slučajevima kada se ta kršenja odnose na seksizme u medijskim sadržajima.

Time ne bi doveli u pitanje prava novinara/ki da ocjenjuju bilo čije postupke i javne istupe, već bi samo upozoravali na njihovu dužnost da se drže profesionalne etike, osim, naravno, ako ne smatraju da se ona ne odnosi na seksističku praksu.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Gordana Lukač Koritnik