Može li monarhija biti feministička?

Najveći događaj Ujedinjenog Kraljevstva ove godine bilo je kraljevsko vjenčanje 36-godišnje Meghan Markle i 33-godišnjeg princa Harryja, koje se održalo 19. svibnja točno u podne u dvorcu Windsor. Meghanini fanovi diljem svijeta jedva su dočekali da britanska kraljevska obitelj dobije svoju prvu američku crnu princezu, koju uspoređuju s Disneyjevom Tianom.

Kada se počne razgovarati o kraljevskoj obitelji i njihovim životima, mnogima pada na pamet dizajnerska odjeća, skupi nakit, dvorci, ljetovanja, zimovanja, razna službena putovanja u ‘egzotične’ dijelove svijeta te sva ‘moć’ koju teoretski imaju. Kao pripadnica kraljevske obitelji, Meghan će biti financijski osigurana do kraja života i bit će pozivana na razne popularne svjetske događaje. Na prvi pogled takav scenarij mnogima može zvučati savršeno, ali zapravo nije.

Odricanja

Iako udaja za člana kraljevske obitelji ima mnogo privilegija, također ima mnogo odricanja. Meghanin život se drastično promijenio udajom za Harryja, a ovo su samo neke od stvari kojih se ona morala zauvijek odreći:

• svog američkog državljanstva – namjerava postati građankom Ujedinjenog Kraljevstva i proći kroz proces koji traje nekoliko godina. Jedna činjenica u vezi njezine svadbe jest, obzirom da je dolšla živjeti u UK kao zaručnica britanskog državljanina, morala se vjenčati u roku od šest mjeseci.

• glumačke karijere – dovršila je glumačku karijeru prije nego što se vjenčala. Kao jedna od glavnih glumačkih članica u hit seriji Suits, Meghanina glumačka karijera bila je na vrhuncu. Čak i uz njezin daljnji uspjeh, Meghan je bila spremna oprostiti se od Hollywooda.

• svoje lifestyle stranice – njezin blog The Tig je nedavno ugašen. Tri godine se bavila blogerstvom, što uz uspješnu glumačku karijeru nije mala stvar. Postala je prilično utjecajna, nastupala na emisijama poput Today i govorila na konferencijama.

• socijalnih mreži – Meghan je morala izbrisati svoj osobni Instagram i Twitter račun.

• aktivizma – Meghan je izravna aktivistkinja, koja je govorila na raznim konferencijama za prava žena, zauzimala se za #MeToo pokret i kritizirala Donalda Trumpa. Kao pripadnica kraljevske obitelji, neće više glasovati – iako to nije zabranjeno zakonom, smatra se neustavnim da glasuje na izborima, stoji u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva. Iako Meghan ne može glasovati, ona će moći koristiti svoj status kao platformu za isticanje važnih uzroka.

Meghan, samoproglašena feministiknja od svoje 11. godine, morala se odreći dosta toga ulaskom u brak i postajanjem članice kraljevske obitelji. Obzirom da će proći kroz razne promjene u svojoj novoj bijeloj obitelji, feministkinje zanima hoće li Meghan i dalje biti izravna o problemima rase i mizoginije. Određeni znakovi već pokazuju da će Meghan možda morati obavljati svoj aktivizam potiho. Koliko je onda moderno žrtvovati karijeru, neovisnost i glas za supruga?

Buduće političko-aktivističko djelovanje

Kolumnistica i aktivistkinja Karen Attiah u svome je članku za Washington Post napisala da će britanska monarhija, institucija koja najjače utjelovljuje privilegiju bijelaca, dobiti za novu članicu crnu ženu, ženu koju svijet prikazuje kao romantično nepoželjnom. Mnoge crne žene i žene drugih rasa gledaju na Meghanin ulazak u obitelj kao ostvarenje dugo priželjkivanog sna, no Attiah misli da Meghan zapravo neće moći puno učiniti za njih

Kladim se da Markle neće biti izravna oko problema rasizma, diskriminacije i ksenofobije unutar kraljevske obitelji, koja je poznata po svojoj striktnoj privrženosti tradiciji. Hoće li moći slobodno i iskreno govoriti o visokim stopama policijske brutalnosti protiv nebijelaca u Ujedinjenom Kraljevstvu ili o socijalnim nejednakostima koje su pridonijele gubitku života u požaru Grenfell tornja ili možda o malom broju ljudi drugih rasa u britanskim medijima? Samo postavljanje tih pitanja već označava teret koji pripadnice/i manjina nose kada ulaze u bijele institucije, u kojima se od njih očekuje da zastupaju sve brige onih koje/i su marginalizirane/i”, piše Attiah.

Razina uzbuđenosti u Engleskoj visoka, no crne žene i muškarci u Americi znaju da, iako je crna osoba na visokoj poziciji, to ne znači nužno poništavanje nasljeđa rasizma i bijelačke supremacije. Najbolji primjer toga su Barack i Michelle Obama, koji su proveli godine u Bijeloj kući, što nažalost ne znači da su Sjedinjene Države ušle u postrasističku eru.

Unatoč tome što ju vodi žena, kraljevska obitelj nikada nije imala službenu poziciju o feminizmu – ili bilo kojem političkom problemu. Obitelj mora ostati neutralna. Kraljica može biti najmoćnija i najutjecajnija žena na svijetu, ali njezin je posao vezan uz dužnosti, kratke razgovore i nastupe na javnim događajima. Ne zaboravimo da svaka žena, koja se pobunila protiv granica i tradicije monarhije te privukla pažnju na sebe, nikada nije dobro prošla.

Valja razmišljati o vrsti problema za koje će se Meghan smjeti javno boriti. Naravno, dobit će dozvolu za posjetu sirotišta, promicat će vrijedne dobrotvorne svrhe ili ponekad govoriti o važnosti ravnopravnosti spolova, ali hoće li moći slobodno koristiti svoj glas i strastveno govoriti o bitnim pitanjima? Ella Alexander u svom članku za Bazaar ne vjeruje da će to biti slučaj. “Nazovite me ciničnom, ali dala bih se kladiti da će se morati držati čvrsto odobrenih problema poput kampanje Michelle Obame protiv dječje pretilosti ili kampanje Melanie Trump protiv cyber zlostavljanja”. 

Zašto je obožavanje Meghan Markle antifeministički

Ne zaboravimo da se radi o monarhiji. Nedavna je opsjednutost američkom glumicom dokaz takvog nezamislivog zaborava, pri čemu je povijest britanskog kolonijalizma samo fusnota za predviđenu pojavu feminističkih kraljevskih likova i njihovih slavnih potomaka, piše Roqayah Chamseddine. To je mentalitet u kojem su samoidentificirane ‘feministkinje’, obožavateljice kraljevske obitelji, preuzele na sebe ulogu stručnjakinja za govor tijela i postale čitateljice umova kako bi opravdale fantazije da je duboko patrijarhalna i kolonijalna institucija na bilo koji način “feministička”. Unatoč klasificiranju Meghanine uključenosti u britansku monarhiju kao ‘radikalne’, kraljevska obitelj je jedna od najpatrijarhalnijih institucija na planetu.

Meghanina navodna feministička zagovaranja su besmislena jer je nemoguće biti učinkovita zagovornica ravnopravnosti ako ne možeš imenovati i kritizirati institucije, politiku i zakone koji potiču nejednakost i ugnjetavanje. No, sa svakim novim krugom tabloidnih propagandi o kraljevskom vjenčanju i sa svakom nepotrebnom fantazijom o Meghaninom utjecaju na modernizaciju kolonijalne institucije, čini se da se fiksacija budućnom vojvotkinjom više radi o ‘obožavanju’ žena na položajima vlasti.

San Sudharshan, 27-godišnja aktivistkinja s australskog sveučilišta Macquarie, tvrdi da se trenutni razgovori u medijima o feminizmu kreću oko popularnih žena umjesto radničke klase ili imigrantkinja. Ovo govori o političkoj klimi neoliberalnog kapitalizma koji je prisvojio radikalne korijene feminističkog pokreta, oduzeo mu njegovu žestoku politiku i ponudio nam ukusnu paletu, onu koja čisti naše jezike od gorkog okusa suučesništva u tlačenju. Subverzija putem okretanja patrijarhata u svoju korist nije radikalna – njegovo nadilaženje jest”.

Ona nastavlja: “Feminizam nije marka u kojoj riječi mogu značiti bilo što i imati različita tumačenja svojih načela. Jaki feministički pokret ne zalaže se za kapitalizam, supremaciju bijelaca, širenje kolonijalnog carstva i sigurno ne za patrijarhat, a ipak, glasna pohvala za ženu koja se pridružuje kolonijalnom carstvu ne znači ništa onima kojima je feminizam potreban: siromašnima, queer osobama, osobama s invaliditetom, radnicama, ženama drugih rasa”.

Komodifikacija feminizma od strane korporacija, političara i slavnih osoba uklonila je skoro sve sociološke kontekste, osobito u odnosu na klasu i moć, što je učinjeno sasvim svrhovito. Uostalom, ako će ‘girl power’ biti vaš prodajni teren, to znači da postoji neka vrsta općenitog neshvaćanja, bez obzira na politiku. Upravo zbog toga je fraza “trebamo više predsjednica” postala ujedinjujući krik modernog kapitalizma.

No, izazivanje takvih institucija uključuje suočavanje, ne samo s uspostavljanjem moći, već i s vlastitim odnosima s moći. U slučaju Meghan Markle, njezino uskrsnuće do feminističke ikone u medijima jednako je povezano sa staklenim stropovima kao i sa staklenim papučicama, od kojih niti jedna neće proizvesti onu vrstu materijalne stvarnosti koja je potrebna da žene napreduju izvan ispunjavanja uloga tradicionalno nastanjenih od strane muškaraca.

Znanošću protiv homofobije – Reakcija na gostovanje autora ‘Teksaške studije’

Potaknuti najavom dolaska autora “Teksaške studije” sociologa Marka Regnerusa u Hrvatsku iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD) koriste priliku kako bi upozorili na neprihvaćenost studije od strane (svjetske) znanstvene zajednice.

U ZPD-u naglašavaju da su svijesni vrijednosnih podjela u društvu vezano uz pitanje LGBT roditeljstva kao i toga da se ultrakonzervativne grupacije u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, koriste ovim istraživanjem kao alatom koji bi trebao poslužiti kao empirijski pokazatelj da su djeca istospolnih roditelja lošije prilagođena i imaju više psihičkih poteškoća nego djeca raznospolnih roditelja unatoč cijelom korpusu istraživanja i metaistraživanja koja govore drugačije.

Iz ZPD-a navode kako kao strukovna udruga, imaju profesionalnu i moralnu odgovornost javnosti ukazati na ovu činjenicu i pozivaju na kritičko i cjelovito prezentiranje znanstvenih nalaza kako bi se izbjeglo manipuliranje znanstvenim činjenicama koje može dovesti do diskriminacije bilo koje skupine ljudi, a u ovom slučaju LGBT osoba i njihovih obitelji.

Skreću pažnju javnosti na to da, radi mnogih metodoloških nedostataka prilikom provođenja “Teksaške studije”, a koja je pokušala pokazati da su djeca homoseksualnih parova u lošijoj poziciji od one odgajane u heteroseksualnim obiteljima, ovo istraživanje nisu, kao znanstveno relevantvo, prihvatila strukovna udruženja poput Američkog sociološkog društva kao i Hrvatsko sociološko društvo dok Američko psihološko društvo jasno ističe informacije o nepostojanju razlika između te dvije skupine djece.

Pa tako Američko sociološko društvo navodi: “Regnerusovo istraživanje nije uspjelo pokazati da djeca iz istospolnih obitelji imaju negativne posljedice i da stoga znanstvene spoznaje ostaju onakve kakve su bile prije njegovog objavljivanja: ne postoje sustavni dokazi da su djeca iz istospolnih obitelji lošije prilagođena ili na bilo koji način inferiorna djeci iz raznospolnih obitelji“. Američko psihološko društvo također ima vrlo jasan stav o nepostojanju značajnih razlika djece iz istospolnih i raznospolnih obitelji, koji se temelji na bogatom opusu istraživačkog rada te ističu visoku razinu sličnosti u različitim aspektima mentalnog zdravlja između djece odgajane u heteroseksualnim i istospolnim obiteljima kao i važnost bliskih, pozitivnih, responsivnih i podržavajućih odnosa s roditeljima. Iste nalaze potvrđuje i prvo istraživanje na ovu temu provedeno u Hrvatskoj 2016. godine.

Cijeli tekst o metodološkim nedostatcima istraživanja kao i reference dodatnih istraživanja uz preporuku kako kritički proučavati znanstvenu literaturu možete naći OVDJE.

Benefit party Betoniranje

Dolaskom proljeća dolazi i prvo cjelodnevno druženje u dvorištu Medike! Pokrenuta je inicijativa u svrhu betoniranja pristupnog dijela Medike. S obzirom da je jedini način unapređenja uvjeta javnih društvenih prostora taj da se to isto društvo ujedini i vlastitim snagama doprinese, pozvane_i ste na benefit zabavu Betoniranje u subotu, 26.5. u Pierottijevu 11.

Kreće se u rano popodne s druženjem uz glazbu u dvorištu, turnire u stolnom tenisu, ping pongu, play stationu. Ako je netko za šah ili drugu igru za vijuge, neka se pridruži.

Klopa je zagarantirana, koktel majstori već su spremni, a rezidenti punom parom pripremaju selekcije za najfinije uši. 

“Drum ‘n’ bijes” te poziva na <<<Radionicu Bubnjanja>>> u prostorima Attacka u 15:30 sati!

U večernjim satima selimo priču u zatvorene prostore te vam pripremamo živu glazbu i selekciju naših rezidenata. 

Ne zaboravite da je tog dana i FAKI 21, pa će biti i drugačijeg kazališta.

Svi sudionici_e ove inicijative dobrovoljno daju svoj doprinos i pozivaju vas da i vi učinite isto kako bi svaki sljedeći dolazak bio svima ugodniji.

Hod za slobodu: Rijeka je grad ljubavi i tolerancije

Mnogobrojni građani i građanke Rijeke izašli/e su jučer na riječki Korzo kako bi prosvjednom akcijom pod nazivom “Hod za slobodu” jasno poručili da Rijeka neće pokleknuti pred klerofašističkim strujama koje ograničavaju slobodu, oduzimaju izbor te potiču na mržnju prema svim ‘drugima’ i drugačijima.

Nadalje, “Hod za slobodu” održan je istovremeno kao i u Rijeci prvi put organizirani “Hod za život” koji pod krinkom zaštite djece kao vrijednih članova našeg društva za cilj ima sustavno manipuliranje građanskim slobodama te oduzimanje fundamentalnih ljudskih prava.

{slika}

Dok se prosvjedna kolona “Hoda za život” nije uspjela podičiti velikim brojem sudionika te je uz glazbeni program na Korzo stigla tek šačica ljudi u odnosu na protu-prosvjed, “Hod za slobodu” na ulici je okupio zavidan broj od nekoliko tisuća građana/ki iz nadasve različitih sfera života – od mladih aktivista/kinja, preko čitavih obitelji, pa sve do umirovljenika/ca. Ovim raznovrsnim odazivom Rijeka je još jednom pokazala da će uvijek ostati svoja, ali i uvijek ustrajna u borbi i zaštiti ljudskih prava, kao i da će uvijek ostati gradom ljubavi i tolerancije u kojem nema mjesta mržnji i opresiji.

{slika}

Osim prosvjedne šetnje riječkim Korzom počevši od Jadranskog trga, “Hod za slobodu” popratili/e su i mnogi/e govornici/e koji su još jednom istaknuli/e važnost današnjeg okupljanja podsjetivši na apsolutnu nužnost uvođenja pozitivnih promjena u kontekstu kako ženskih, tako i prava svih na neki način ugroženih skupina. “Ne smijemo dozvoliti da sloboda postane privilegija.” “Ni jedna žena manje, ni jedna mrtva više.” “Sloboda je izbor partnera/ice bez obzira na rod, spol, nacionalnost i vjeru.” “Većina bez manjine nije cjelina.” “Trebamo pravo na izbor.” – samo su neki od slogana koji su se na jučerašnji dan mogli čuti s govornice.

{slika}

Skup je obilježio i govor dragovoljca Domovinskog rata koji je ovom prilikom naglasio da je narativ Domovinskog rata u današnje vrijeme često manipuliran u svrhu nacionalističkih ciljeva te da je isti predstavljao ne borbu za slobodu nekih, već borbu za slobodu svih građana/ki Republike Hrvatske bez obzira na rod, spol, vjeru… te kao takav ne smije biti oružjem trenutno prisutnih struja koje aktivno doprinose oduzimanju ljudskih prava.

Ovom prigodom građanima/kama se obratio i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel izjavivši: “Ako sam ikad bio ponosan, ponosan sam danas što hodam s vama, a i vi trebate biti ponosni/e! Ovo je borba koja tek kreće i neće biti laka, ali pobijedit ćemo – jer moramo pobijediti! Danas moramo govoriti ne samo o ženskim pravima nego i šire. Ugrožena su prava svih žrtava nasilja, nacionalnih manjina, istospolnih zajednica… Moramo se probuditi i jasno reći ‘dosta je’! Ne želimo živjeti u državi u kojoj se oduzimaju prava. Sloboda nam nije poklonjena. Slobodu smo krvavo izborili. Zato se ne smijemo pomiriti s onima koji/e nam lažima i netransparentnim financiranjima ograničavaju slobode. Pobijediti možemo istinom i glasnim ‘NE’! Ponosan sam na Rijeku i nadam se da će nam se pridružiti i drugi gradovi. Volim grad koji misli i koji neda slobodu!”

Nama ne trebaju lažni prosvjednici i autobusi – u Rijeci mržnja ne prolazi! No pasaran!

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prikupljaju se potpisi za zaštitu svećenika od progona za pedofiliju

Trenutno se na Trgu kralja Tomislava održava performans Siniše Labrovića, hrvatskog umjetnika i performera, u sklopu Queer Zagreb festivala. Građanska akcija prikupljanja potpisa za inicijativu “Zaštitimo svećenike od progona za pedofiliju” zasad je, čini se, uspješna. Građanke i građani Zagreba uistinu potpisuju za zaštitu svećenika pedofila. Pri potpisivanju jedna osoba je, na primjer, upitala Labrovića je li normalno da je muškarac koji je prije bio žena sada ostao trudan.

{slika}

Više o akciji:

Organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma, koji je 18. travnja 2018. osnovan u okviru građanske inicijative “Zaštitimo svećenike od optužbi za pedofiliju”, donio je 2. svibnja 2018.:

ODLUKU

da se pristupi izjašnjavanju birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma na kojem bi referendumsko pitanje bilo:

Jeste li za to da se Ustavom Republike Hrvatske zabrani kazneni progon svećenika, biskupa i nadbiskupa Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao i vjeroučitelja zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta?

Rok unutar kojeg će se sakupljati potpisi birača koji traže raspisivanje referenduma bit će od nedjelje 13. svibnja 2018. do nedjelje 27. svibnja 2018.

U ime Organizacijskog odbora građanske inicijative “Zaštitimo svećenike od progona za pedofiliju”:
Siniša Labrović, koordinator

OBRAZLOŽENJE:

Katolička crkva u Hrvatskoj institucija je koja je kroz stoljeća bila kamen temeljac hrvatske opstojnosti. Njena vjerska, kulturna, obrazovna, etička, uljudbena, gospodarska, identitetska i svaka druga uloga bila je od ogromnog značaja i luč vodilja za Hrvate u mnogim teškim historijskim zgodama, pa i u Domovinskom ratu i poraću. Zato smo zgroženi napadima na Katoličku crkvu u Hrvata, a koji se koriste nedokazanim tvrdnjama o navodnoj pedofiliji u redovima Katoličke crkve. To je sad već utvrđeni obrazac koji se koristio i u drugim državama ne bi li se naštetilo Katoličkoj crkvi i njenom poslanju na Zemlji.

Medijski jurišnici protivnika Katoličke crkve skandaliziraju javnost događajima koji su se dogodili, navodno, prije više desetljeća, čime se eventualni zakonski prekršaji otišli u zastaru. Vjerski službenici na taj način gube priliku da se brane, izloženi su teroru optužbi o događajima starima i po nekoliko desetljeća, a da se nitko ne pita o istinitosti tih sjećanja, mada znamo da i o događajima starima nekoliko sati ili dana različiti svjedoci različito svjedoče.

U krajnjem slučaju, zašto ne bismo vjerovali da su rečeni događaji plod Božje ljubavi čiji je fizički ljudski izričaj prava potvrda iste pred Gospodinom, kako se izrazio jedan fratar praktikant te ljubavi. Tumačenje događaja podložno je i kulturnoj atmosferi i uljudbenoj normativnosti kulturne sredine pa su različite stvari normalne ili nenormalne u različitim vremenima i/ili različitim društvima. Možemo s pravom sumnjati jesu li zbog medijski poticane histerije prenošene iz drugih sredina optužbe pojedinih “žrtava” svjesno ili nesvjesno isfabricirane.

Rečeni događaji stavljaju u nezgodan položaj i snage reda i zakona u Hrvatskoj jer mediji insinuiraju da ništa ne žele poduzeti, ili to ne mogu zbog nadmoći Katoličke crkve koja time biva podlo optužena za nedodirljivost. Najpodlije optužbe idu toliko daleko da tvrde da su nadređeni u Crkvi znali za “pedofiliju” u vrijeme kad se navodno događala, a da nisu ništa poduzimali, ne obazirući se na demantije iz crkvenih krugova, čime se podlo sije sumnja u najviše strukture Katoličke crkve. I dok tisuće pripadnika Katoličke crkve na dnevnoj bazi komunicira s desecima tisuća Hrvata, mediji bez ikakavih zakonski utemeljenih dokaza histeriziraju oko nekoliko “slučajeva”.

Da bismo prekinuli ovaj val nepravednih i lažnih napada na Katoličku crkvu u Hrvatskoj i osigurali Katoličkoj crkvi i njenim pripadnicima miran rad bez straha da bi se neki akt katoličke ljubavi danas, sutra ili za dvadeset godina mogao medijski fabricirati protiv časti, ugleda i nadljudskog napora koji Katolička crkva svakodnevno ulaže za boljitak Hrvata, mislimo da je vrijeme da kažemo: “Dosta!”

Pravi je čas da jednom zauvijek začepimo gubicu medijskim zlotvorima i protivnicima jedinstva Crke i Naroda. Neka narod odluči vjeruje li u apsolutnu i vječnu nevinost Katoličke crkve i njenih poslanika koji nesebično šire ljubav prema svakom hrvatskom čovjeku, ženi i djetetu. Posebno djetetu, vjerujemo, ugledajući se u Krista koji je govorio: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje”!

U ime Organizacijskog odbora građanske inicijative “Zaštitimo svećenike od progona za pedofiliju”:
Siniša Labrović, koordinator

Performans Siniše Labrovića je dio programa Queer Zagreb Sezone 2018.

Noćna akcija u Splitu: Hodate protiv života i slobode!

Jutro pred održavanje drugog  po redu “Hoda za Život” u Splitu je i ove godine izvedena gerilska akcija nezadovoljnih građana i građanki koji su hodačima za život poručili da ne misle jednako kao oni.

Ovom noćnom akcijom željelo se podsjetiti na to da je takozvani hod ili marš za život zapravo najveća manifestacija globalnog pro life pokreta koji je nastao s ciljem zabrane prava na pobačaj. Pod parolom  zaštite života od začetka do naravne smrti organizatori  traže zabranu prava i slobode ženama da odlučuju o tome hoće li nastaviti trudnoću i imati dijete odnosno djecu. Na transparentima su građani i građanke poručili ljudima koji će danas biti u maršu da hodaju protiv života i protiv slobode. Organizatori današnjeg događaja ni na koji način ne doprinose ni životu, ni obitelji, ni Hrvatskoj. Upravo suprotno, ugrožavaju život, zagovarajući ilegalan pobačaj u nesigurnim medicinskim uvjetima; ograničavaju obitelj na imaginarnu sliku mame tate i njihove brojne djece i ne priznaju pravo drugima i drugačijima na njihovu vlastitu obitelj;  te nanose štetu Hrvatskoj jer djeluju protiv važećeg Ustava i zakona RH.

Mjesto okupljanja hodača, Zvončac osvanuo je tako prikriven krvavim vješalicama i gazama kao simbolima ilegalnog pobačaja od kojeg i danas umiru brojne žene dok je ruta kojom marširaju sudionici današnjeg hoda zasuta je letcima i porukama za slobodu žena, kao i fotografijama sluškinja u Splitu za slobodno odlučivanje o svom tijelu.

Za siguran, dostupan i besplatan pobačaj!