Od ideje do projekta

Imate ideju za projekt u zajednici, a ne znate kako je pretvoriti u projekt? Odraz poziva sve vas da im se pridružite 23. i 24. studenog u 10 sati na besplatnoj radionici pisanja projekta. Zbog ograničenog broja sudionika mole da svoju prijavu pošaljete što prije, a najkasnije do 20. studenog.

CILJEVI RADIONICE

  • Predstaviti projektno razmišljanje i logiku koju slijedimo prilikom formuliranja ideje u projekt

  • Upoznati polaznike s fazama projekta (analiza i planiranje) te s izradom projektnog proračuna

  • Upoznati sudionike s metodama praćenja i vrednovanja projekta

KOME JE RADIONICA NAMIJENJENA?

  • Predstavnicima gradskih ureda, organizacija civilnog društva i poslovnih subjekata te ostalim zainteresiranim građanima i građankama sa zagrebačkog područja.

PRIJAVA

Za prijavu na radionicu popunite kratki online obrazac najkasnije do ponedjeljka 20. studenog 2017. putem poveznice: https://goo.gl/Z2zz7D

Radionica će se održati u prostoru SSSH (Trg kralja Petra Krešimira IV. 2 / dvorana 226, II. kat).

Program rada pogledajte OVDJE.

Njemačka će morati omogućiti treći spol u dokumentima

Njemački sud je odlučio da se mora kreirati treći rod za osobe koje se ne identificiraju ni kao muškarci ni kao žene. Utvrđeno je da je binarnom oznakom spolova povrijeđeno pravo na privatnost osobe. 

U 2013. Njemačka je postala prva europska zemlja koja je dopustila roditeljima da registriraju novorođenče niti kao žensko niti muško ako je dijete rođeno s oznakama oba spola. Nova odluka nalaže da bi zakonodavci do kraja 2018. trebali ili omogućiti uvođenje trećeg roda u dokumente ili izbaciti tu kategoriju iz dokumenata. 

According to Lambda Legal, an American organization that works for the rights of lesbians, gay men, bisexuals, and transgender people, at least eight countries — Australia, Bangladesh, Germany, India, Malta, Nepal, New Zealand and Pakistan — recognize more than two genders on passports or national ID cards.

Thailand recognizes a third gender in its Constitution but has not yet made that an option on government documents.

In June, for the first time in Canada, a newborn was issued a health document without a gender: a health card that listed U as the gender, for unspecified or unknown. In August, Canada began issuing passports with a third gender option, designated with an X.

Several American states have offered residents gender-neutral options on drivers licenses, and last month, California passed a law that allows nonbinary and intersex people a nonbinary category on their birth certificates.

While much of the change worldwide has involved transgender people, the discussion has also focused attention on intersex people, those born with traits of both sexes.

“Children who are born with atypical sex characteristics are often subject to irreversible sex assignment, involuntary sterilization, involuntary genital normalizing surgery,” a 2013 report from the United Nations special rapporteur on torture found, noting that they were left “with permanent, irreversible infertility and causing severe mental suffering.” Human Rights Watch has condemned such procedures.

Hayley Gorenberg, general counsel at Lambda Legal, said the German ruling appeared to give parents of intersex children the option to wait until the child was old enough to determine which gender, if any, to identify with.

“It seems to be very clearly about not forcing people into a particular gender marker label, and I think that’s very important,” she said. “The fact is, just like any other personal characteristics, gender is on a spectrum and not everybody falls into the binary category of male or female.”

The new decision comes in the case of German citizen born in 1989 who was identified only as Vanja, by Third Option, an advocacy group that supported the plaintiff.

The German Constitution guarantees the right to personal freedom, which protects sexual identity.

“The assignment to a gender is of paramount importance for individual identity; it typically occupies a key position both in the self-image of a person and how the person is perceived by others,” the court found. “It also protects the sexual identity of those persons who are neither male nor female.”

Current laws that require a person to register as either male or female interfere with that right and are discriminatory, the court found.

It added that the existing law’s limitation of binary gender options only to male or female was discriminatory.

The 2013 German law that allowed parents the right not to designate their child as male or female was based on a set of recommendations by the German Ethics Council that found that people who did not identify with a gender should not be forced to select one, and that people “people affected should be able to decide for themselves” about their gender.

In 2014, Vanja’s attempt to change her sex designation from “female” to “inter/diverse” was rejected by the registrar, who argued that such a designation was not recognized by law.

A local court also rejected Vanja’s attempt to challenge the regulation. On Wednesday, the Constitutional Court overturned the lower court’s ruling.

“For the first time in Germany, people who are neither male nor female are legally protected,” said Moritz Schmidt, a spokesman for Third Option. “We hope that this success will be used to fight against discrimination wherever inter- and transgender people still suffer disadvantages due to their gender.”

A United Nations study estimated the intersex population at 0.5 percent to 1.7 percent of the global population. In the United States, according to one estimate, transgender people made up 0.6 percent of the adult population, according to the Williams Institute at the UCLA School of Law.

“I think it’s a really positive development in that it’s basically the state acknowledging that bodies are diverse, and that the shoehorning of bodies into pink or blue can do a kind of violence,” said Susan Stryker, an associate professor of gender and women’s studies at the University of Arizona and the author of “Transgender History: The Roots of Today’s Revolution,” said of the Germany ruling. “But I don’t necessarily see this ruling as something that’s a huge victory in the battle for gender liberation. It’s still very much about medicalization.”

Ms. Gorenberg said of the field, “It’s all moving in the same direction, but not fast enough.”

Infrastrukture kulture – seminar Mikropolitika

Blok – lokalna baza za osvježavanje kulture u subotu, 11. studenog od 12:00 do 21:00 sat organizira Seminar pod nazivom “Infrastrukture kulture”. Seminar će se održati u Zagrebu, u Bazi na adresi ulica Božidara Adžije 11. 

Infrastruktura je jezično i fizičko čedo modernizacije, pojednostavljeno rečeno: osnovna mreža za nove uvjete življenja, organizaciju života i rada koju vežemo uz industrijske i tehnološke revolucije od devetnaestog stoljeća na ovamo. Pod infrastrukturom i danas prvenstveno mislimo na promet, telekomunikacije, električnu mrežu, vodoopskrbu i nove, nešto manje vidljive, infrastrukturne oblike poput mikrovalova, satelita, ali i novih sustava upravljanja vremenom, prostorom i organizacijom rada. Uz taj period razvoja vezan je i termin “državne infrastrukture” koji je podrazumijevao da svom tom mrežom upravlja upravo država kao najracionalnija instanca, da bi se od sedamdesetih prvo na Zapadu, a od devedesetih i u postsocijalističkim zemljama, infrastruktura polako počela prepuštati privatnom upravljanju i interesu, uz poslovično slabljenje države i u tom segmentu.

Za svrhe ovog jednodnevnog seminara termin infrastrukture pokušali smo “primijeniti” na polje kulture, odnosno proizvodnje u kulturi i umjetnosti koji su često (zajedno sa obrazovanjem, znanošću, socijalnom skrbi) ostajali izvan uskog poimanja infrastrukture kao tek fizičke mreže koja nam olakšava život, omogućuje bržu razmjenu i efikasniju komunikaciju. Pitanje, koje smo si stoga kao polazište seminara postavili, glasi: kako su sve ove transformacije i dinamike utjecale na polje kulture i njenu osnovnu infrastrukturu – prostor? Na koji se način transformacija organizacije rada odrazila na kulturnu proizvodnju, a onda i upravljanje prostorom? Je li država kao upravljač infrastrukturom “završena priča” ili sudionik u novim upravljačkim mehanizmima vođenim porivima racionalizacije s iracionalnim efektima? Na koji način su svi ovi procesi vidljivi u kontekstima koji nisu više “zajednički” zadnjih 27 godina? Cilj seminara je da kroz različite formate (predavanje, razgovore, izvedbene forme) otvorimo aspekte “infrastrukturnog” promatranja kulture kao polazišta za buduće nadgradnje.

PROGRAM
12:00 – 12:30
Uvod u seminar: Infrastrukture kulture i “razvojne perspektive”
Mario Kikaš
12:30 – 13:30
Lidija Krienzer-Radojević: Neoliberalna transformacija javnog interesa

Izlaganje u svoje središte stavlja pitanje razumijevanja javnog interesa u specifičnim uvjetima nacionalne razvijene i kompetitivne države centra. Ili, konkretnije: kako razumjeti javni interes u tom specifičnom historijskom kontekstu te koje su posljedice njegovog razumijevanja na promjene u upravljanju, primjerice, javnom infrastrukturom. Javno, odnosno njegova definicija i razumijevanje, su historijski specifični i rezultat određenih društvenih odnosa i ideoloških borbi unutar samog društva. Kroz razvoj kapitalizma proizvodne snage društva dolaze u sukob s postojećim proizvodnim odnosima, što rezultira stalnom transformacijom ekonomskih struktura društva u okviru specifičnih institucionalnih formi, odnosno – države. U jeku neoliberalne globalizacije kapital postaje sve više međunarodan, što ima velik utjecaj na transformaciju države, a način kako država sebe razumije i organizira uvelike ovisi o tom kontekstu, kao i o specifičnim historijskim putevima razvoja i ekonomskim odnosima, klasnom sastavu, odnosima društvene moći i sl. Globalni proces valorizacije i akumulacije nije više u rukama i pod kontrolom pojedinačnih država, ali i dalje se mora implementirati i pravno regulirati na nacionalnim razinama: primjerice, proširenje prava privatnog vlasništva/vlasnika da bi se otvorile nove prilike za investicije, ali uz kontroliranje društvenih konflikta unutar vlastitih granica. Sve su to novi uvjeti državnog intervencionizma koji su se stubokom promijenili i na koje će biti stavljen središnji fokus u ovom izlaganju.

13:30 – 14:00
Pauza

14:00 – 14:45
Miloš Miletić: Ima li za nas mesta u Domu kulture?

U izlaganju bih otvorio nekoliko problemskih crtica o prostorima kulture ili prostora za kulturne radnike. Osvrnuo bih se na iskustvo učešća u programu Dodatno/dopunska nastava u Domu omladine Beograd (DOB), koji je realizovan u junu i julu 2017, kao i na dešavanja oko Doma kulture Studentski grad (DKSG). Jedno od pitanje je da li su prostori koje mi nazivamo javnim i “našim”, a koji su nastali u SFRJ (SKC, Dom omladine, DKSG), ikada bili “naši” i da li je njihova uloga bila emancipatorska ili su oni služili za “kontrolisanje” bunta i kulturno profilisanje. 

Naslov i neke od teza su proistekle iz teksta neformalno okupljene grupe u čijem sastavu se nalaze: Mirjana Dragosavljević, Isidora Ilić, Miloš Miletić, Mirjana Radovanović, Nenad Porobić, Danilo Prnjat i Boško Prostran. Tekst je bio prvi puta objavljen na engleskom jeziku u: Houses of Culture – Yesterday, Today and Tomorrow (field research notes: Serbia, Russia, Sweden, Italy, Kazakhstan), newspaper Chto Delat?, issue 38, August 2016.

14:50 – 15:35
Izidor Barši: Borba za Rog – između politike i kulture

Tvornica Rog ima raznoliku socio-političku povijest u različitim ekonomskim i političkim režimima, od kojih je nama najzanimljivija ona tranzicijska (1990-te) i posttranzicijska s neoliberalnim ekonomskim procesima i menadžerskim tipom političke racionalnosti primijenjene na grad. U izlaganju ću ocrtati recentnu povijest Roga i njegova skvotiranja i pokušaje gradske vlasti da izbaci korisnike iz prostora koji koriste 11 godina. Iz tih posljednjih događaja proizlaze i neka pitanja kojima ću se baviti u izlaganju, poput dinamike neformalnih zajednica koje nastaju u takvim prostorima: koji su pozitivni aspekti takvih zajednica i individualnog sudjelovanja u njima, a koje su slabosti koje pojedinca udaljavaju od takvog tipa organiziranja i stvaraju frustracije.

15:40 – 16:25
Ines Tanović: Borba za javni muzej koja još traje

Građanska akcija pod nazivom ” Ja sam muzej”, kojom se zahtijevalo hitno rješenje pravno-financijskog statusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i njegovih radnika i radnica, održana je u kolovozu i rujnu 2015. godine. Najveća i najznačajnija muzejska i naučna institucija u Bosni i Hercegovini bila je zatvorena skoro tri godine te prepuštena na brigu i savjest jedino muzejskom osoblju koje je cijelo to vrijeme održavalo muzejske zbirke i zgrade i sprječavalo uništenje više of 4 miliona eksponata. Umjesto hvalospjeva radnici su nerijetko u javnosti bili optuživani za nemar, neodgovornost i nesposobnost upravljanja institucijom (loš menadžment), čime su se ignorirali stvarni uzroci problema – neriješen pravni status Muzeja (s još šest kulturno-naučnih institucija od državnog značaja Zemaljski muzej nalazi se u tzv. pravnom vakuumu – država BiH nikada Muzej nije priznala kao državnu instituciju čime je de facto ostao bez osnivača, a time i bez financijske potpore) te nemar i potpuna nezainteresiranost odgovornih političkih elita. Tijekom 45 dana trajanja građanske akcije na simboličnim dežurstvima u Muzeju okupilo se više od 4000 građana iz raznih društvenih sfera koji su se na različite načine solidarizirali s radnicima/ama Muzeja. Akcija je okončana 15. rujna, potpisivanjem memoranduma o financiranju Muzeja do kraja 2018. godine i njegovim ponovnim otvaranjem. Do danas, pravno, a time ni trajno financijsko rješenje, još uvijek nije pronađeno.

16:30 – 17:30
Pauza

17:30 – 18:45
Mila Pavićević: izvedbeno predavanje

Izvedba je nova etapa rada Obiteljski album – spekulacije o budućnosti, nastalog prošle godine u produkciji Pogona – zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade i Muzeja neprekinutih veza. Obiteljski album Mile Pavičević slaže se od niza narativa koji se bave pojmom doma: kroz osobna sjećanja (autorice i sudionika) i priče vezane za pitanje doma i stanovanja, izmiješane s povijesnim neistinama i fikcijama sadašnjosti, spekulira i o nekom domu u budućnosti. Izvedbeno predavanje bavi se pitanjem doma kao radnog prostora.

19:00 – 21:00
Zaključni razgovor i diskusija

sudjeluju: Marta Kiš (Kultura promjene SC-a Zagreb), Ivana Rončević i Ana Jelušić (Plenum Zagrebačkog plesnog centra), Mario Kikaš (moderira)

Seksualno nasilje se mora univerzalno osuđivati

Udruga B.a.B.e. reagirala je na članak pod naslovom “Prije 30 godina napao me razuzdani ….” autorice Milane Vuković Runjić objavljen dana 9. studenog 2017. godine u elektronskom izdanju Jutarnjeg lista, u rubrici Seksopolis. Nakon članka zaprimile su reakcije građanki i korisnica koje su se osjetile izravno ili neizravno povrijeđene riječima iznesenim u članku.

Priopćenje prenosimo u cijelosti: 

Autorica se u članku pita  “zašto čekati sve te silne godine i desetljeća da bi prijavio manijaka? Kao treće, zašto tu kobnu večer žrtva ne provodi u crkvi svetog Patrika na Petoj aveniji, nego uživa u uzimanju raznih supstanci kod dokazano raspojasane zvijezde? Na kraju, zašto žrtvin partner predloži da se eksces prešuti ili žrtva to sama odluči?”  te pored ostalog navodi “prije gotovo trideset godina, premda nisam bila glumica u usponu, doživjela sam napad razuzdanog manijaka. Zanimljivo, on je bio producent. Bilo je grozno, ali ne znam što bi me natjeralo da nakon svih ovih godina u njega uprem prstom. Da sam htjela i da mi se činilo da bih time istjerala neku pravdu, učinila bih to mnogo ranije”.

S tim u vezi, prije svega ističemo, da podržavamo slobodu izražavanja i javnu debatu te smo svjesne da se o određenim situacijama mogu imati različita i suprotstavljena mišljenja, međutim s druge strane smatramo da citirani tekst autorice Vuković Runjić može biti ponižavajući za žene koje su pretrpjele seksualno nasilje. Naime, autorica rukovodeći se isključivo svojim osobnim stavom i osobnim ljudskim kapacitetima, za koje vjerujemo da su iznimni, navodi “ne znam što bi me natjeralo da nakon svih ovih godina u njega uprem prstom. Da sam htjela i da mi se činilo da bih time istjerala neku pravdu, učinila bih to mnogo ranije”, pri čemu, možda i nesvjesno vlastitom perspektivom ocjenjuje postupanje žrtava nasilja, što smatramo neprihvatljivim u društvu koje je jednom od osnovnih vrednota, pored ostalih proglasilo i ravnopravnost spolova. Kada će se žrtva oglasiti zbog počinjenog nasilja, stvar je osobne snage pojedine osobe, a isto tako i osobnog odabira u koji smatramo, nemamo pravo ulaziti jer je svaka osoba jedinstvena. Polemiziranjem o unutarnjim motivima žrtve samo zato što nasilje nije prijavila onda kada se dogodilo, šaljemo pogrešnu poruku žrtvama, i premda autorica navodi da ne potiče šutnju, smatramo da iznesenim mišljenjem o tome kada bi nasilja trebalo prijaviti, šalje poruku da su žrtve koje su godinama šutjele zapravo nevjerodostojne.

Seksualno nasilje predstavlja napad na tjelesni i psihološki integritet i autonomiju osobe. Ono je osobito psihološki razarajuće za žrtvu te dovodi do brojnih teških posljedica kao što je dugogodišnji osjećaj srama, gubitak samopouzdanja, depresija, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj, suicidalnost, socijalna izolacija itd. Seksualno nasilje je specifično u odnosu na ostale prijestupe i zločine po tome što žrtva često nailazi na negativne reakcije okoline, kao što je okrivljavanje za seksualni napad, nepovjerenje prema žrtvinom iskazu i uskraćivanje socijalne podrške. Istraživanja pokazuju da upravo te reakcije imaju devastirajući efekt na prilagodbu i psihološku dobrobit žrtve. U kontekstu toga, smatramo da je članak gđe Vuković Runjić osobito problematičan jer potiče zastarjele i opasne stavove prema žrtvama seksualnog nasilja i opravdava njihovu retraumatizaciju neprimjerenim reakcijama okoline.

U situaciji seksualnog nasilja, žrtva od okoline često dobiva poruku da je nekim svojim ponašanjem doprinijela napadu, “to tražila” time kako se obukla, što je konzumirala, s kim se našla u društvu. Ova reakcija rezultat je različitih faktora, kao što su društveni mitovi o seksualnom nasilju, tradicionalni stavovi o seksualnosti i rodnim ulogama, potreba okoline da zadrži percepciju “pravednog svijeta” (uvjerenje da se možemo zaštititi od loših stvari ako slijedimo određena pravila, koje nema potporu u stvarnosti), itd.

Okrivljavanje žrtve za napad dodatno stigmatizira žrtvu i produbljuje emocionalnu traumu iskustva seksualnog napada. Na žrtve se vrši pritisak da zaborave iskustvo, zadrže ga za sebe i preuzmu odgovornost koju ne bi trebale. Ne smijemo zaboraviti da je odgovornost za seksualno nasilje isključivo na počinitelju! Ako osoba nije dala pristanak za seksualni kontakt (ili nije bila sposobna dati pristanak), to je seksualno nasilje! Bez obzira na kontekst u kojem se događa (ono što autorica naziva “tulumima na kojima se šmrče i loče” i Hollywood gdje “građanski moral nikad nije funkcionirao”), seksualno nasilje je nešto što univerzalno trebamo osuđivati. Samo zato što osoba strogo ne slijedi pravila utvrđena “građanskim moralom” (što god to značilo), nipošto nije zaslužila da joj se oduzme pravo odlučivanja o svom tijelu. Osobito je problematična izjava autorice “Ako ti je pritom četrnaest godina, onda tim više ne odeš (na takav tulum)”. Ona time implicira da je čak i maloljetna osoba odgovorna za seksualno nasilje koje je preživjela, iako nam zakon i spoznaje o dječjem razvoju jasno govore da ta osoba ni u kojem slučaju nije sposobna pristati na seksualni odnos s odraslom osobom.

Zaključno, molimo one (pri čemu ne mislimo samo na autoricu) koji smatraju da su kompetentni komentirati postupke i odluke žrtava seksualnog nasilja, prije nego što iznesu svoje sudove, pomno razmisle o potencijalnoj šteti koju bi mogle nanijeti drugima.

Kako se kalila rodna ideologija – politička drama u tri čina

U prvom nastavku ove drame identificiramo korijene anti-rodnih pokreta i njihove temeljne teze. “Prvi čin” priča priču o tome kako je obrazovanje postalo područje borbe za kulturnu kontrarevoluciju.

“Džender ideologija vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka i djeca”, rekao je 2012. godine Benedikt XVI., a citirao ga u rujnu zadarski nadbiskup Želimir Puljić u svojoj homiliji na dan pohoda neraspadnutog tijela sveca Leopolda Mandića na Zadar.

“Rodna ideologija je ideološka kolonizacija”, rekao je u kolovozu ove godine na susretu mladih u Poljskoj papa Franjo, a citirao ga obiteljaš Krešimir Miletić u tekstu dramatičnog naslova ‘Istanbulska konvencija – trojanski konj ideološke kolonizacije’ za međugorski Glasnik mira. “Zaogrnuta novom borbom za ljudska prava” odvija se kulturna revolucija koja “polako prelazi u otvoreni totalitarizam”, grmi Miletić. Svim se zemljama nameće ‘rodna ideologija’ koja “niječe i želi redefinirati temeljne antropološke istine o čovjeku, muškarcu i ženi, braku i obitelji”, zaključuje.

{slika}

Teatralne su riječi u igri – ideološka kolonizacija, antropološke istine. Na svom Facebook profilu, kojeg prenosi Narod.hr, Miletić piše o dehumanizaciji čovjeka, nasrtaju Zloga na Božji naum, a reproduktivna prava naziva paravanom za masovna smaknuća po bolnicama, kako naziva pobačaj.

Ali ima u toj igri i većih igrača i domišljatijih vokabulara. Talijanski kardinal Ennio Antonelli, bivši predsjednik Papinskog vijeća za obitelj, na Sinodi za Afriku 2009. poručuje: “Rodna ideologija je duhovni toksični otpad“.

Tonyja Anatrella, francuskog svećenika poznatog po liječenju LGBT osoba i optužbama za seksualno zlostavljanje, savjetnika Papinskog vijeća za obitelj i Vijeća za zdravstvene radnike, spomenuti zadarski nadbiskup Puljić naziva stručnjakom za rodnu ideologiju. Citira njegov govor na Sinodi za Afriku 2009., kada Anatrella poziva okupljene da budu “proročka manjina, koja će učiniti vlastitima riječi svetoga Ivana Pavla II. koji je rekao da treba stalno ukazivati na zablude ove nove antropološke hereze“.

U listopadu 2012. krčki svećenik Nikola Radić u tekstu Što Bog združi… i ‘združivanje’ po načelima rodne ideologije objašnjava da je riječ o “novoj poganskoj autodestruktivnoj antropologiji u kojoj će odsada biti odgajana naša djeca”.


ŽENA, MUŠKARAC, STOLAR, ELEKTRIČAR  

Izraz ‘rodna ideologija’ upućuje na otpor rodnim studijima i teoriji roda. Ali ‘rodna ideologija’ istovremeno je puno više i puno manje od toga. Kad kažem manje, mislim na to da je riječ o izmišljenom konceptu. Prve obrise dobiva nakon Svjetske konferencije o ženama u Pekingu 1995. čija Deklaracija zagovara rodnu ravnopravnost i rodno osjetljive politike. Crkva tada kreće u pokrštavanje rodne teorije u zavjeru radikalnog feminizma i LGBT pokreta, tajnu agendu koja želi uništiti obitelj, roditeljstvo i djecu, u novi marksizam, odnosno zamjenu za marksizam. Objašnjava to svećenik Radić: genderizam želi izgraditi novu svijest o sebi, među-osobnim odnosima, počevši od najintimnijih do najširih, društvenih odnosa. Ali za razliku od marksizma koji, kaže Radić, primjenjuje vanjsku prisilu, genderizam primjenjuje sistematski i sofisticirani preodgoj.

Urednici knjige Anti-Gender Campaigns in Europe: Mobilising Against Equality Roman Kuhar i David Paternotte pokrete koji je iz toga izrastaju nazivaju anti-rodnim pokretima. Oni su, smatraju, nova obitelj unutar konzervativnih pokreta. Identificiraju i glavnu strategiju: anti-rodni pokreti kombiniraju djelomične činjenice s izmišljenim konstrukcijama koje onda oblikuju u zdravorazumske tvrdnje koje se, kažu urednici, opetovano ponavljaju u mainstream medijima i osobito na njihovim društvenim mrežama, da bi se konačno pretvorile u ‘mobilizirajuće istine’. Argumente, dakle, sastavlja Vatikan, a građanske inicijative, udruge i zaklade poput Vigilarea i U ime obitelji ponavljaju ih sve dok ne zaboravimo da su zapravo izgovorene s oltara. Crkva u Hrvatskoj podjednako koristi izraze ‘rodna ideologija’ i ‘ideologija raščovječenja’. Raščovječiti, prema definiciji spomenutog svećenika Radića, znači ubiti ono što je božanskog porijekla u čovjeku, ubijajući tako ljudskost u njemu. Koncept roda, kaže Radić, čovjeka odvaja, otuđuje od tijela i osobe pa tijelo postaje “objekt koji je čovjeku dan na raspolaganje da se njime služi prema svojim prohtjevima”.

{slika} 
Čovjek je, naučava Crkva, stvoren na sliku božju i stvoren kao muško i žensko. ‘Rodna ideologija’ donosi novu sliku čovjeka da bi ga odvojila od boga, a umjesto striktnog (vole dodati i prirodnog, naravnog) dualizma muškog i ženskog spola uvodi biranje roda koje je “kao biranje profesije – kao kad se netko odlučuje hoće li biti stolar ili električar, i do kada će biti jedno, drugo ili treće”, propovijeda Radić. Obitelj postaje “bilo kakva zajednica gdje ljudi zajedno žive u bilo kakvoj formi”, a brak “bilo kakva veza bilo s kim, na bilo kakav rok”. ‘Rodna ideologija’ želi uništiti brak i obitelj ustanovljene od boga. A kad pada obitelj, pada i društvo – ljudi se pretvaraju u čopor, zaključuje Radić.

Kad kažem da je ‘rodna ideologija’ više od anti-roda mislim na to da je anti-rodni pokreti koriste kao krovni pojam za sve što im padne napamet. Značenjski je pojam dovoljno široko postavljen da ga je moguće spinati u bilo što – u borbu protiv spolnog odgoja, bračne jednakosti, transrodnih osoba, ali i ratifikacije međunarodnih dokumenata.

Provest ću vas kroz tri faze u kojima su domaći kontrarevolucionari/ke kalili rodnu ideologiju uvoznim idejama. U Slovačkoj je rod postao babaroga tijekom kampanje za referendum o istospolnim brakovima, u Poljskoj se bauk ‘rodne ideologije’ zemljom širio za vrijeme rasprave o Istanbulskoj konvenciji, a u Hrvatskoj hat-trick: zastrašivanje društva ‘rodnom ideologijom’ počelo je uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole, prelilo se na referendum o braku i na koncu procvjetalo u raspravi o ratifikaciji Istanbulske konvencije.

ČIN PRVI: ZDRAVSTVENI ODGOJ

27. rujna 2012. tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović potpisuje Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Četvrti modul koji se bavi spolnim odgojem i seksualnom edukacijom postaje instant kontroverza. Na GROZD-ovoj stranici zdravstveniodgoj.com krajem studenog 2012. objavljen je tekst Nenada Piskača ‘Ovo nije šala!’ u kojem piše da je 27. rujna počeo plan “pretvaranja muškića u ženskice i obrnuto, uključujući sve druge moguće, pa čak i nemoguće kombinacije s ljudskim bićima, florom, faunom i genetski modificiranim organizmima nastalim medicinski potpomognutom oplodnjom”.

Slijedi zgražanje zbog spomena masturbacije, kontracepcije, pornografije, pobačaja, istospolnih zajednica i promicanja rodne ideologije, sve skupa podvučeno pod zajednički nazivnik kulturne revolucije. Kardinal Josip Bozanić u božićnoj propovijedi upozorava da se kroz zdravstveni odgoj potiho promovira rodna ideologija. Sljedećeg dana udruga Glas roditelja za djecu – GROZD predvođena predsjednikom Ladislavom Ilčićem i dopredsjednicama Željkom Markić i Kristinom Pavlović (1995. Pavlović je postala koordinatorica programa cjelovitog spolnog odgoja Teen STAR za Hrvatsku; program je u naše škole eksperimentalno ušao 2003., a naučavao je primjerice da kontracepcija ne štiti od spolnih bolesti, da je ženi mjesto u domaćinstvu, da je nezaposlenost majke važan faktor u prevenciji rizičnih seksualnih ponašanja djece, itd.; inače Ilčićeva sestra) najavljuje da će se svim demokratskim sredstvima “boriti da ispuni ustavna prava da roditelji imaju mogućnost izbora spolnog odgoja u školama”.

Pokreću Zahtjev za ocjenu suglasnosti zdravstvenog odgoja s Ustavom, a u svibnju 2013. Ustavni sud utvrđuje da nije ispoštovana demokratičnost procedure. Iako Ustavni sud ne osporava sadržaj, već proceduru, GROZD slavi ‘pobjedu’. Onda resorno ministarstvo sredinom 2014. najavljuje da se Građanski odgoj i obrazovanje od školske godine 2014./2015. obvezno uvodi međupredmetno u sve razrede osnovne i srednje škole. A Pavlović je rekla da je građanski odgoj “nova platforma za nametanje ideologije budući da to nije uspjelo kroz zdravstveni odgoj”. Vigilare drži leđa GROZD-u: iskorištava spin potencijal nedužne djece kojoj se nameće mrska ideologija: apelira na zaštitu djece od prerane seksualizacije, od ispiranja mozga, od eksperimentiranja nad djecom. Pozivaju na zaštitu života i obitelji kao zajednice oca, majke i djece – pripremajući tako teren za drugi čin ove drame – Referendum o braku.

{slika}

Skok u sadašnjost – veliki povratak Kristine Pavlović i Ladislava Ilčića! Premijer Plenković potvrdio je da Ilčić postaje savjetnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Ministrica ga opisuje kao “stručnjaka u području kulture i umjetnosti”. I sam Ilčić komentira da je stručan za novu poziciju. Mnogima se, kaže, diže kosa na glavi zbog njegovog imenovanja, ali njima zapravo smeta njegova i HRAST-ova “orijentiranost prema domoljubnim i kršćanskim vrijednostima, zalaganje za obitelj, briga za djecu i borba za tradicijske vrijednosti”, zaključuje Ilčić. U potpunosti odbacuje povezivanje svog imenovanja sa saborskom raspravom o opozivu Vlade i dodaje da je HRAST-ova suradnja s HDZ-om nužnost. Opovrgava i tvrdnje da HRAST jednom rukom u Saboru ucjenjuje i traži pozicije, ali ipak dodaje: “Ja da sam tražio bilo što, onda bih to i dobio”. Podsjetimo, u Vladi premijera Plenkovića već je bio posebni savjetnik bivšeg ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera (i to za ljudska prava), ali je smijenjen u ožujku ove godine.

Istovremeno (valjda i potpuno slučajno) ministrica obrazovanja Blaženka Divjak u javnu raspravu upućuje prijedlog Zakona o izmjenama i Dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Prema predloženim izmjenama, međupredmetne teme Zdravlje i Građanski odgoj postaju izborne i prethodi im roditeljska suglasnost, piše Novi list. Ostavljena je mogućnost izbora alternativnih modula – pogađate, to bi mogli biti GROZD-ovi moduli koji uče da su masturbacija i kontracepcija štetne, da život počinje začećem, da je homoseksualnost neprirodna, a apstinencija najbolja. Dodajmo još tome građanski odgoj u režiji U ime obitelji, koji traže da se GOO “upotpuni temama koje osvješćuju nacionalni identitet” – i ministrica je ispunila njihove zahtjeve tijekom javne rasprave o kurikularnoj reformi.

Ministrica u Saboru predložene izmjene i dopune brani pozivanjem na gore spomenutu odluku Ustavnog suda iz 2013., ali u članku 9. te iste odluke sud navodi da je tumačenje članka 63. (Roditelji imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece) – ograničeno pravom djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti: “Roditelji nemaju pravo držati djecu u neznanju i sprečavati im dotok temeljnih informacija ili sadržaja važnih za potpun i skladan razvoj njihove osobnosti”, stoji u odluci. Ona je temeljena na praksi Europskog suda za ljudska prava – na presudi u slučaju Folgerø i drugi protiv Norveške iz 2007. te presudom u slučaju Kjeldsen, Busk Madsen i Pedersen protiv Danske, piše Faktograf i zaključuje da inzistiranjem na dopunama i izmjenama Zakona Hrvatska riskira tužbe i kazne Europskog suda za ljudska prava. Javno savjetovanje traje do 3. prosinca.

Paralelno, iz Rijeke stižu istraživanja o eksperimentalnom uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) kao izvannastavne aktivnosti. U prošloj školskoj godini 6 je riječkih škola uključeno u taj pilot-projekt, a provedena evaluacija kaže: 96% učenika i učenica jako je zadovoljno temama koje su obrađivali, 90% ih smatra da je atmosfera na GOO-u ugodnija nego na ostalim satovima, 86% usvojeno znanje primjenjuje u stvarnom životu i – traže veću satnicu. Zato se od ove godine GOO uvodi u 22 od 24 osnovne škole, a model preuzima i Sisak.

— kraj prvog dijela —

En el proximo capitulo: anti-rodni pokreti iskorištavaju ‘rodnu ideologiju’ u prikupljanju potpisa za Referendum o braku. Nakon te anti-civilizacijske bitke okreću se Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

{slika}

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Majčinstvo i žene s invaliditetom

Udruga Roditelji u akciji – Roda Vas poziva na 10. Rodinu mliječnu konferenciju i prePorod “Majčinstvo i žene s invaliditetom” koja će se održati u petak, 10. studenoga 2017. u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, od 9:00 do 17.30 sati.

 “Ova konferencija s međunarodnim sudjelovanjem jedinstvena je u Hrvatskoj jer po prvi puta zdravstvenim djelatnicama i djelatnicima, ali i drugim pružateljima podrške ženama s invaliditetom u reproduktivnoj dobi, nudi edukaciju o reproduktivnom zdravlju žena s invaliditetom. Iako zakonski okvir poštuje pravo na dom i obitelj i u teoriji nudi jednake mogućnosti zdravstvene skrbi za žene s invaliditetom, u stvarnosti postoje brojne prepreke. Spolnost, brak i roditeljstvo žena s invaliditetom, pitanje njihova reproduktivnog zdravlja i prava te pitanje majčinstva u velikoj mjeri predstavljaju tabu teme.” naglašava Daniela Drandić iz udruge Roda.

Roda će na ovoj konferenciji ugostiti inozemne predavačice s dugogodišnjim iskustvom u pružanju zdravstvene skrbi ranjivim skupinama žena, posebice žena s fizičkim i senzornim invaliditetom. Primalje Jennifer Butters i Carmel Doyle dolaze iz Liverpool Women’s Hospital, Velika Britanija jednog od najvećih rodilišta u Velikoj Britaniji u kojem se godišnje rodi oko devet tisuća djece i ima posebno educiran primaljski tim za pružanje skrbi ženama s invaliditetom.

Iz Švedske dolaze Nora Kornelia Sandholdt i Anna Erika Nilsson, obje majke s invaliditetom koje imaju iskustvo u pružanju edukacije zdravstvenom osoblju o reproduktivnom zdravlju i roditeljstvu osoba sa spinalnim ozljedama. Obje su aktivne u području roditeljstva u udruzi Spinalis, najvećoj Švedskoj udruzi koja okuplja osobe sa spinalnim ozljedama.  

Osim inozemnih gošći, na konferenciji će sudjelovati i dvije međunarodne savjetnice za dojenje s IBCLC certifikatom iz Hrvatske, Zorica Kovač, bacc.med.techn. i Iva Podhorsky Štorek, prvostupnica primaljstva. Govorit će o važnosti pružanja podrške u dojenju majkama s različitim fizičkim i senzornim invaliditetom te o utjecaju dojenja na zdravstveno stanje majke s obzirom na vrstu invaliditeta. 

“Cilj ove konferencije je pridonijeti unapređenju pružanja zdravstvene skrbi i razvoju sustava podrške  tijekom trudnoće, poroda i majčinstva ženama s invaliditetom.” ističe Daniela Drandić.

Partneri i sponzori konferencije su Ured UNICEF-a u Hrvatskoj, Veleposlanstvo Kraljevine Švedske, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara, Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet te Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba. Pokrovitelj konferencije je Grad Zagreb.

Budući da je iznimno važna uloga medija u senzibiliziranju stručne i šire javnosti za unapređenje položaja žena s invaliditetom, voljeli bi da se odazovete ovom pozivu. Vrijeme rezervirano za davanje izjava za medije je od 8:30 do 8:50. Konferencija će početi točno u 9 sati.