Žene su kažnjene u svijetu rada jer su majke

U Gradskoj vijećnici grada Rijeke, 3. studenog, održana je četvrta po redu konferencija pod nazivom “Život u dvije smjene: Pomirenje poslovnog i privatnog” u organizaciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić. Konferencija je dosad održana i u Osijeku, Zadru te Zagrebu kao dio projekta pod nazivom “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena – usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života” financiranog REC (Rights, Equality and Citizenship) programom Europske Komisije koji se bavi ekonomskim osnaživanjem žena. Sam projekt, predviđenog trajanja od dvije godine, započet je 1. siječnja 2016. godine u partnerstvu s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu, Udruge Riječi/Prave/Predstave i MAMFORCE-om.

Kao glavne ciljeve ovoga projekta moguće je navesti: uklanjanje rodnih stereotipa te rodnih uloga u kontekstu ‘muških’ i ‘ženskih’ profesija, usklađivanje privatnog i poslovnog života za žene i muškarce, uklanjanje nejednakosti unutar obitelji, edukaciju poslodavaca o važnosti senzibiliziranog pristupa prema majkama te promoviranje aktivne uloge očeva u formativnim godinama razvoja djeteta.

Konferencija je otvorena pozdravnim govorima Pravobraniteljice Višnje Ljubičić, župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine, unutar čijeg se govora našla i kritika poznate izreke prema kojoj žena “drži tri kuta kuće” (što implicira da muškarac drži samo jedan) jer je upravo takvo shvaćanje rodnih uloga razlog koji onemogućuje žene na tržištu rada, te zamjenika gradonačelnika grada Rijeke Marka Filipovića koji je, osvrnuvši se na “pojavu retrogradnih pokreta” unutar republike Hrvatske ukazao na potrebu “da se tim problemom bavimo s ciljem da se i u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, rodna ravnopravnost zakonski regulira” te konstatirao da će rezultati navedene konferencije biti “poticaj za brže i adekvatnije rješavanje pitanja vezanih uz položaj žena u društvu”.

Potom je uslijedio okrugli stol na temu “Redistribucije obaveza u poslovnom i privatnom životu i preduvjeti za njihovo pomirenje” uz sudjelovanje Višnje Ljubičić, doc.dr.sc. Adrijane Martinović (Katedra za europsko javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci), Tamare Dragičević, rukovoditeljice Odsjeka za posredovanje i pripremu za zapošljavanje Regionalnog ureda HZZ-a Rijeka i Gordane Restović, predsjednice nacionalne udruge poslovnih žena KRUG.

Višnja Ljubičić ukazala je potom na postojanje mnogih rodno specifičnih poteškoća koje utječu na kvalitetu kako poslovnog života žena, tako i balans koji postoji između poslovne i kućanske sfere, te predstavila rezultate istraživanje i neumoljive statistike u pogledu raspodjele obavljanja rutinskih kućanskih poslova. Poražavajući su podatci koji pokazuju da u današnjem društvu rutinski kućanski poslovi i dalje većinski (točnije, u 83 posto slučajeva) ostaju ženskom odgovornošću – primjerice, čak 66 posto poslova čišćenje sanitarnih prostorija pripada ženama, 70 posto žena mijenja posteljine, dok je za veliku većinu od 77 posto ispitanika/ca glačanje i dalje predominantno ženski posao. Navedena raspodjela kućanskih poslova koja većinski udio tereta održavanja kućanstva svaljuje na leđa žene u direktnoj je korelaciji s negativnim iskustvom u kontekstu ostvarenja profesionalnog života. Naime, udio žena koje su zbog kućanskih poslova i ostalih obiteljskih obaveza barem jednom u bilo kojem pogledu žrtvovale profesionalni aspekt svoga života sve je samo ne mali. Prema statističkim podacima,  više od 20 posto žena odbilo je napredovanje na poslu kako se njihov privatni život ne bi našao u konfliktu s novom pozicijom, a čak 29,3 posto odustalo je od stručnog usavršavanja zbog nemogućnosti stvaranja kvalitetnog, održivog balansa između poslovnog i obiteljskog života. Najviše pak negativnih posljedica uzrokovanih privatnim obvezama iskusile su žene u privatnom sektoru (koje su već zbog same njegove prirode slabije zaštićene od svojih kolegica zaposlenih, primjerice, u nekom od državnih poduzeća), žene koje obavljaju više kućanskih poslova te majke s većim brojem djece.

Pravobraniteljica je potom naglasila majčinstvo kao jednu od najznačajnijih prepreka pri stupanju ili pak ostajanju u radnom odnosu potkrepljujući tu tvrdnju s poražavajućim podatkom o 55,3 posto žena koje su zbog majčinstva bile osuđene na prekid radnog odnosa, nemogućnost napredovanja ili smanjenje plaće. Druga značajna prepreka ona je koja se tiče diskriminacije na temelju dobi. Pri odabiru poželjnih zaposlenica, poslodavci u obzir uzimaju vrlo uzak raspon u kontekstu starosti. Dok se ‘premlade’ žene ne smatraju poželjnim poslovnim suradnicama zbog tek nedavnog izlaska na tržište rada te im sukladno s time manjka iskustva u području u kojem se zapošljavaju, ‘prestare’ žene srednjih godina, a pogotovo one dugo nezaposlene, također u očima poslodavaca ne ispunjavaju kriterije potrebne za zapošljavanje. Uzme li se navedeno u obzir, moguće je vidjeti da se žene nalaze u vrlo nezavidnoj poziciji u odnosu na svoje muške kolege te je ispunjavanje svih potrebnih kriterija za njih ponekad gotovo nemoguće. Moguće je reći da se kroz spomenuto stvara određena vrsta začaranog kruga u kojem se žena ne može etablirati na tržištu rada te, kroz duži niz godina, preuzima većinu brige o obitelji i kućanstvu, a većinu brige o obitelji i kućanstvu preuzima upravo iz razloga što se ne može etablirati na tržištu rada. Ovom je problemu, prema riječima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, moguće doskočiti kroz otvaranje ili subvencioniranje javnih servisa poput jaslica i vrtića ili pak dnevnih boravaka za starije osobe čime bi se ženu oslobodilo dijela tereta koji predstavljaju obiteljske obveze, omogućivši joj usklađivanje privatnog i poslovnog, a ne tek izbiranje jednog.

Opisani, težak položaj žena u poslovnom svijetu možda najbolje opisuje karikatura kojom je svoj dio izlaganja na okruglom stolu započela doc.dr.sc. Adrijana Martinović s Katedre za europsko javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Karikatura u pitanju prikazuje muškarca u odijelu i ženu koji se istovremeno, ljestvama nastoje uspeti do fotelje kao simboličnog prikaza rukovodeće pozicije. Dok su muškarčeve ljestve stabilne i čvrste, a njegove ruke slobodne, čime mu je uspon do vrha još dodatno olakšan, ženine ljestve su nestabilne i pred raspadom, u rukama drži sredstva za čišćenje, a u podnožju ljestava nalazi se dvoje plačuće djece. Ova ilustracija u jednoj jednostavnoj sceni uspijeva u stvaranju jasne aluzije na razlike u vrsti radnog odnosa muškaraca i žena, razliku u plaćama muškaraca i žena, teže napredovanje i češće prekide u karijeri s kojima se žene suočavaju te na negativnu vezu između majčinstva i napredovanja. Kako bi se rodne razlike u kontekstu tržišta rada barem do određene mjere smanjile, Martinović predlaže uvođenje očinskog dopusta od najmanje 10 dana koji, iako prisutan u mnogim članicama Europske Unije, u Hrvatskoj još nije implementiran. Kako bi se ženama omogućilo pomirenje poslovnog i privatnog, pri raspravi u raspodjeli skrbi, težište se mora naći na muškarcu kao ravnopravnom sudioniku u odgoju djece i održavanju kućanstva.

No, s obzirom da izjednačavanje uloge muškarca i žene u privatnoj sferi i dalje uvelike ostaje samo na riječima, nužno je ponuditi rješenja koja unutar trenutne situacije, gdje je privatno i poslovno još uvijek gotovo nepomirljivo, ženama mogu pomoći pri poboljšanju vlastitog položaja. Prema riječima Tamare Dragičević, rukovoditeljice Odsjeka za posredovanje i pripremu za zapošljavanje Regionalnog ureda HZZ-a Rijeka, 58,3 posto svih nezaposlenih osoba upravo su žene, a one zaposlene i dalje primaju manje plaće od svojih muških kolega gdje je nerazmjer posebno evidentan u područjima poput obrazovanja, zdravstva i tehničkih djelatnosti. Kao rješenje navedenih problema, mnoge žene okreću se samozapošljavanju. Najčešće se radi o ženama u ranim tridesetim godinama koje su na tržištu rada prisutne dovoljno dugo da su upoznate s mogućnostima koje samozapošljavanje pruža, a spremne su na preuzimanje rizika te dugotrajno nezaposlenim ženama s radnim iskustvom starijim od 50 godina. Najveća stopa samozapošljavanja javlja se u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, umjetnosti, rekreaciji i tome slično, dok razlozi za samozapošljavanje uglavnom obuhvaćaju nemogućnost drugačijeg uključenja na tržište rada i fleksibilno radno vrijeme. Iako sistem ni u najmanju ruku nije naklonjen ženama, samozapošljavanje im omogućava da ‘uzmu stvari u svoje ruke’ i, svojevrsnim pretvaranjem poslovnog u privatno, same izbore svoje mjesto na tržištu rada pritom se i dalje posvećujući privatnom životu.

Unutar govora o samozapošljavanju, predsjednice nacionalne udruge poslovnih žena KRUG, Gordana Restović, istaknula je ulogu udruge u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, pomaganju ženama pri rješavanju problema s kojima se susreću, pružanju mentorstva i organizaciji konferencija u svrhu umrežavanja čime je i završen okrugli stol.

Konferencija je nastavljena uz seminar pod naslovom “Je li samozapošljavanje i poduzetništvo jedna od prilika za usklađivanje poslovnog i privatnog (prednosti/izazovi)?” u pripremi Melite Raukar, pročelnice Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj PGŽ, Sare Štrljić, stručne suradnice u HGK Županijskoj komori Rijeka, Doris Sošić, više savjetnice Riječke razvojne agencije PORIN i predsjednice udruge Business and Professional Women Rijeka te Anite Pintar, nositeljice OPG-a Pintar. Radionicom “Rodno osjetljive ekonomske politike i rodno budžetiranje” koju su vodile dr. sc. Ana Marija Sikirić, s Ekonomskog fakulteta u Rijeci i Anamarija Tkalčec iz udruge CESI konferencija je privedena kraju te predstavlja posljednju u nizu konferencija pod pokroviteljstvom projekta “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena – usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života”.

Dan jednakih plaća: Stop feminizaciji siromaštva i bijede

Europski dan jednakih plaća, koji se ove godine obilježava 3. studenoga, označava dan kada žene u odnosu na svoje muške kolege zapravo prestaju primati plaću – rade za ništa!, gotovo dva mjeseca prije kraja godine.

Prosječna satnica za žene u Europi danas iznosi 16,3 posto manje nego za muškarce, u Hrvatskoj 10,4 posto. Prosječne razlike u ukupnoj zaradi u Hrvatskoj iznose 24,4 posto (u EU-u iznose 39,6 posto[1].).

Prema podacima Eurostata, u EU-u žene u obrazovanju postižu jednako dobre rezultate kao i muškarci ili čak bolje, ali to se ne odražava na tržištu rada. U 2016. je 33 posto žena u EU-u imalo završeno visoko obrazovanje u usporedbi s 29 posto muškaraca. Istodobno, opća stopa zaposlenosti žena niža je 11,6 pp nego stopa zaposlenosti muškaraca. Usto, žene su i dalje malobrojne na vodećim položajima najvećih poduzeća u EU-u. Među svakih 14 članova odbora te svakih 20 glavnih direktora samo je po jedna žena.

{slika}

I dok SSSH i europski sindikalni pokret, predvođen Europskom konfederacijom sindikata (ETUC) podržava Europski dan jednakih plaća, inicijativu Europske komisije, koja ima za cilj upozoriti i osuditi “šokantnu i neprihvatljivu nepravdu” razlike u plaćama među spolovima, ne možemo biti zadovoljni postignutim i učinjenim.

Konfederalna tajnica ETUC-a Montserrat Mir izjavila je: “Razočarani smo što Program rada za 2018. Europske komisije ne sadrži ništa o zatvaranju jaza plaća između muškaraca i žena. ETUC očekuje da načelo rodne jednakosti u novome Europskom stupu socijalnih prava bude popraćeno konkretnim akcijama nakon njegovog usvajanja na Sastanku na vrhu u Göteborgu 17. studenoga. Snažno ćemo se boriti da se ovo i ostala načela iz Socijalnog stupa provedu putem ambicioznih mjera za rješavanje razlika u plaćama i unapređenje prava radnika i radnica.”

SSSH upozorava kako je krajnje vrijeme za zaustavljanje feminizacije siromaštva i bijede.

I Europska komisija i Svjetski ekonomski forum upozoravaju na usporavanje napora na smanjivanju razlika u plaći između muškaraca i žena – ovim tempom ekonomska jednakost neće biti dostignuta sljedećih 170 godina. U Hrvatskoj je jaz u plaćama 10,4 posto, odnosno muškarac prosječno zaradi oko 10.400 kuna bruto više od žene.

“Zarađivati manje samo zbog svog spola u 21. stoljeću naprosto je neprihvatljivo! Jednaka plaća za muškarce i žene jedno je od temeljnih načela Europske unije, još od njenih početaka, međutim danas 60 godina nakon daleko smo od ostvarivanja toga cilja. Zahtijevamo veće plaće, jednake za muškarce i žene i nova kvalitetna radna mjesta koja će jamčiti održive sustave socijalne sigurnosti. Žene su nažalost prečesto i nerazmjerno zastupljene na nesigurnim radnim mjestima, s čestim prekidima karijere, neravnopravnom podjelom odgovornosti za skrb o članovima obitelji, što sve izravno utječe na njihove plaće danas, i mirovine sutra. Sužavanjem rodnog jaza u plaćama pomogli bismo smanjiti i razlike u mirovinama koje osuđuju mnoge žene na mirovinu u siromaštvu”, izjavio je predsjednik SSSH Mladen Novosel.

Božica Žilić, potpredsjednica SSSH i predsjednica Ženske sekcije SSSH naglašava kako “SSSH kao organizacija radnika posvećena rodnoj jednakosti, i danas iskazuje svoju solidarnost sa svim ženama, koje čine polovinu naše sindikalne obitelji i polovinu radne snage općenito. Vrijeme je da se organiziramo. Pozivamo radnice da nam se pridruže u zajedničkoj borbi – učlanjenjem u sindikat radnice i radnici mogu se zajedno uspješnije boriti za ženska i radnička prava, za pravednije i dostojanstvene plaće. Zaustavimo feminizaciju siromaštva! Vrijeme je za NAŠ oporavak!”



[1] Eurostat, 2014.

O dostupnosti abortivne pilule u Hrvatskoj

Od 2015. godine u Hrvatskoj je, uvjetno rečeno, dostupan medicinski abortus, odnosno abortivna pilula. Termin “medicinski abortus” razlikuje se od izraza “abortus iz medicinskih razloga” jer se odnosi tek na metodu izvođenja zahvata, kojim je moguće trudnoću prekinuti na zahtjev. U hrvatskim bolnicama prekid trudnoće na zahtjev – ako se uopće izvodi – najčešće podrazumijeva vakuumsku aspiraciju maternice u sedaciji, odnosno općoj ili lokalnoj anesteziji, do desetog tjedna trudnoće. Abortus na zahtjev u Hrvatskoj se naplaćuje, a cijene variraju, kao i vrsta anestezije u kojoj se postupak izvodi zbog ograničene dostupnosti anesteziologa.

Pilula RU-486, Mifepriston, razvijena je osamdesetih godina prošlog stoljeća u Francuskoj, a njezino se korištenje proširilo u devedesetima. U proteklih nekoliko godina u zemljama poput Engleske, Škotske, Švedske i Danske to je primarna metoda prekida trudnoće.

Mifepriston djeluje tako da blokira progesteron, hormon odgovoran za rast endometrija i održavanje trudnoće, a pacijenti/ce nakon ginekološkog pregleda kojim se ustanovi trudnoća tabletu od 200mg uzimaju kod kuće. Nakon 48 sati, u bolnici se vaginalno primijeni Misoprostol, koji u iduća četiri sata izaziva kontrakcije maternice praćene bolovima sličnima menstrualnima, te krvarenje, koje u blažem obliku može potrajati do dva tjedna. Nakon šest do petnaest sati obavlja se ultrazvuk kojim se potvrđuje da je zahvat dovršen ili se iznova, ovaj put oralno, uzima Misoprostol.

Obavi li se unutar deset tjedana od začeća, medicinski je abortus je potrebno dovršiti kirurškim putem u manje od pet posto slučajeva. Cijena medicinskog abortusa u riječkoj bolnici – jedinoj bolnici, uz neke privatne poliklinike, u kojoj se danas izvodi – iznosi oko tisuću kuna, što je gotovo upola manje od cijene kirurškog abortusa. Radi se, dakle, o pouzdanoj i relativno jednostavnoj metodi s manjom mogućnosti komplikacija u usporedbi s kirurškim abortusom. Nedostatak ove metode njezino je trajanje. Za razliku od npr. vakuumske aspiracije, koja traje nekoliko minuta, medicinski abortus, skupa s nuspojavama, može potrajati i do nekoliko dana. Iskustva na internetskim forumima većinom opisuju nuspojave poput mučnine i proljeva, peckanja u ustima (ako se tablete uzimaju preko sluznice), grčeva, drhtavice i bolova, a osim medicinskih nuspojava kao negativne strane navode boravak u bolnici koji ponekad uključuje nekoliko pregleda, mogućnost kiretaže ako se proces ne dovrši, te činjenicu da osoba na ulošku ili rublju ugleda sadržaj maternice, što za neke može biti traumatično iskustvo, osobito ako se ne radi o abortusu na zahtjev, nego iz medicinskih razloga.

Iako neki izvori navode da se za medikamentozni abortus odlučuje 85 posto pacijenata/ica riječke bolnice, na forumima se mogu pronaći svjedočanstva o nemogućnosti izbora; postoje navodi da se abortus iz medicinskih razloga izvodi isključivo abortivnom pilulom, dok neke osobe koje su obavile abortus na zahtjev do samog zahvata nisu znale kojom će se metodom izvršiti. No čak i na anonimnim forumima konkretne se informacije distribuiraju putem privatnih poruka, budući da se neke privatne klinike koje obavljaju medikamentozni abortus na zahtjev navodno suočavaju s agresivnim napadima “pro-life” aktivist(kinj)a.

Medicinski abortus, odnosno abortivnu pilulu, treba razlikovati od hitne kontracepcije, tzv. “pilule za dan poslije”. Kod nas su od hitnih kontraceptiva dostupni ellaOne i Escapelle, pilule koje odgađaju ovulaciju i koje je potrebno uzeti, idealno, odmah nakon nezaštićenog spolnog odnosa, odnosno do pet dana nakon odnosa. Hitni se kontraceptivi u Hrvatskoj mogu nabaviti bez liječničkog recepta, dok abortivne pilule zbog mogućnosti zloupotrebe nema u ljekarnama.

Građanke i građani Hrvatske ovdje su, barem “na papiru”, u povoljnijem položaju od nekih europskih zemalja, poput Malte i Andore, u kojima je abortus ilegalan u svim slučajevima, te Poljske i Irske u kojima je ograničen strogim medicinskim indikacijama. Građanima/kama tih zemalja u pomoć uskače nizozemska ogranizacija Women on Wawes, koja poštom ili manje konvencionanim sredstvima, distribuira abortivne pilule i na svojim internetskim stranicama nudi niz korisnih informacija, ponajprije o organizacijama koje osobama slabijeg imovinskog statusa prilikom putovanja radi zahvata osiguravaju besplatan smještaj. Cilj je ove organizacije iskorijeniti rizične ilegalne zahvate i osnažiti osobe da koriste svoje pravo na tjelesnu i mentalnu autonomiju, te im osigurati alate za borbu protiv represivnih zakona.

Unatoč tome što se može reći da je u Hrvatskoj abortivna pilula – uz druge metode abortusa – dostupna, ostaje činjenica da se do nje danas može tek u nekoliko ustanova, te da se zahvat naplaćuje, što podrazumijeva da ovaj medicinski zahvat i dalje nije dostupan osobama slabijeg imovinskog statusa, koje trošku abortusa često moraju pridodati i trošak putovanja. Također, upravno vijeće svake bolnice moći će neovisno formirati cijene medicinskog abortusa, što ostavlja prostor za još rigoroznije ograničavanje dostupnosti tog zahvata. Naime, nije slučajno riječki KBC prva ustanova u Hrvatskoj u kojoj je abortus bilo moguće obaviti medikamentozno, uzme li se u obzir stav bivšeg ravnatelja riječkog KBC-a, ginekologa prof. Hermana Hallera, prema kojemu je priziv savjesti luksuz koji omogućava liječnicima/ama da za jednaku plaću obavljaju manje posla od koleg(ic)a. Iako ga osobno ne smetaju molitelji pred bolnicama, u nekoliko je navrata prof. Haller isticao da je abortus isključivo osobna odluka te da je zdravstveni/e djelatnici/e moraju ispoštovati dokle god je ona u okviru važećih zakona. Ostaje pitanje kakve će cijene formirati uprave drugih bolnica, bude li, dakako, medicinski abortus uopće dostupan u Kninu, Požegi i drugim gradovima u kojima bolnički liječnici redom ulažu priziv savjesti. Kako piše Večernji list, moguće je da će se cijene formirati tako da “destimuliraju” medikamentozni abortus, što itekako odražava i podcrtava stav o abortusu kao “kazni” za neogdovorno ponašanje i moralno obojenom zahvatu koji nipošto ne treba biti pojednostavljen i dostupan.

Osim nedostupnosti kontracepcije i abortusa u geografskom i materijalnom pogledu, ne treba zanemariti ni nedostupnost točnih i nepristranih informacija o reproduktivnom zdravlju općenito, budući da ovdašnji interneski prostor redovito zagađjuju ne samo mainstream mediji svojim senzacionalizmom u svrhu privlačenja čitatelja, nego i portali raznih “pro-life” udruga i organizacija, čija je agenda zastrašivanje javnosti te mistificiranje i demoniziranje kontracepcije, abortusa i drugih aspekata reproduktivnog zdravlja. Mimo portala na kojima se na najmaštovitije i najperfidnije načine fabriciranim podacima potpiruju strah i stigma, postoje i svijetli primjeri poput portala Znaj znanje i Obrani pravo na izbor, koji sadrže aktualne i provjerene informacije o reproduktivnom zdravlju i stanju reproduktivnih prava “na terenu” te nude adresar ustanova i druge korisne poveznice.

Zbog svega je navedenog abortus, unutar šire slike reproduktivnog zdravlja, i klasno pitanje, koje se redovito prelama na leđima socijalno najugroženijih. Sve dok abortus i druga reproduktivna prava ne budu dostupni – dakle, besplatni – za sve, a ne samo za one s resursima, licemjerno je i neprimjereno govoriti o tobožnjoj mogućnosti izbora ili dostupnosti opcija.

Napad na kolege/ice koji su uspjeli zaštititi neovisnost Sveučilišta od crkvenog nauka

Priopćenje Autonomne ženske kuću Zagreb, Centra za žene žrtve rata Rosa, Lezbijske grupe Kontra i Ženske mreže Hrvatske prenosimo u cijelosti. 

Povodom članka objavljenog u Glasu Koncila br. 43/2017., od 26. listopada 2017., aktivistkinje ženskih grupa smatraju nedopustivim da Valerije Vrček, prof.dr.sc. Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i član Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, koristi Glas Koncila za napad na svoje kolege i kolegice koji su uspjeli zaštititi neovisnost Sveučilišta od crkvenog nauka. Naime, profesori/ice Fakulteta uspjeli su se usprotiviti skandaloznom prijedlogu Uprave Fakulteta da priznatu nastavnicu farmaceutske etike prof. dr.sc. Jadranku Vuković-Rodríguez, mag.pharm. iz obaveznog kolegija Farmaceutska etika i deontologija na V. godini studija farmacije, na jednu ili dvije akademske godine zamijeni donedavni dekan i sadašnji v.d. pročelnik Katedre moralne teologije s Katoličko-bogoslovnog fakulteta, prof.dr.sc. Tonči Matulić, koji među ostalim predaje Bioetiku, spolni i ženidbeni moral, a jedan je od najistaknutijih javnih osporavatelja ženinog prava na pobačaj i kontracepciju.

Smatramo da je Fakultetska uprava na čelu s dekanom prof. dr. sc. Željanom Malešom, pokušajem instaliranja prof.dr.sc. Tončija Matulića željela nametnuti stavove  koji su u suprotnosti sa pravima žena na odlučivanje o vlastitom zdravlju i izboru kontracepcije.

Vrijeđalački je od prof.dr.sc. Vrčka javno, putem medija, u vlastitom autorskom članku, svoje kolegice i kolege nazvati zanatski deformiranim laboratorijskim autistima i sasvim prosječnim građanima u javnosti čija je komunikacija s okolinom reducirana na konferencije, publikacije i fakultetska vijeća. Na taj ih način etiketira samo zato što nisu bezpogovorno pristali na uvođenje crkvenog nauka na Farmaceutsko-biokemijski fakultet zalagajući se za znanstveno, stručno i nepristrano podučavanje budućih farmaceuta/kinja.

Prof.dr.sc. Vrček  zloupotrebljava Glas Koncila samo s jednom svrhom, kako bi mogao javno i neprofesionalno, dapače izrazito uvredljivo i nimalo znanstveno, napadati kolegice i kolege, znanstvenice i znanstvenike koji misle drugačije, a kojima je uspjelo zaštititi neovisnost Sveučilišta  primjerom dobre prakse .

Stoga aktivistkinje napisani članak smatraju pozivom na javni linč, usmjeren prema drugačije mislećim članovima/icama znanstvene zajednice.

Žene će čekati još 217 godina do jednakih plaća i prilika za zapošljavanje

Žene diljem svijeta ravnopravnost na radnom mjestu čekat će, prema istraživanjima, možda i do dva stoljeća. Svjetski ekonomski forum procijenio je da će neravnopravnost između muškaraca i žena u plaći i prilikama za zapošljavanje trajati narednih 217 godina, gotovo pedeset godina duže od lanjske procjene.

Uzmu li se u obzir drugi pokazatelji, poput dostupnosti zdravstvene skrbi i obrazovanja, ukupni rodni jaz nestat će za otprilike stotinu godina, sedamnaest više od prošlogodišnjeg predviđanja, javlja Guardian.

Ovo je prvi put, od 2006. godine, otkako SEF mjeri i predviđa rodne razlike, da spori, ali stabilni napredak stagnira.

Saadia Zahidi iz SEF-a izjavila je: “2017. godine ne bismo trebali svjedočiti ovakvom nazadovanju. Rodna ravnopravnost moralni je i ekonomski imperativ. Neke države danas vide korist od proaktivnih mjera poduzetih za sprječavanje rodne neravnopravnosti”.

Prema istraživanju, koje obuhvaća 144 države u kojima temeljem ekonomskih, zdravstvenih, obrazovnih i političkih pokazatelja opaža i mjeri rodnu neravnopravnost, na vrhu ljestvice već se devet godina nalazi Island, a slijede ga Norveška i Finska. Hrvatska ove godine zauzima 54. mjesto, iza Slovenije na sedmom i Srbije na četrdesetom.

Oktobarska revolucija i žensko nasljeđe (1917.- 2017.)

Centar za ženske studije poziva vas na obilježavanje 100. godišnjice Oktobarske revolucije 7. studenog 2017., s početkom u 11:00 sati u prostorijama Centra za ženske studije/Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke, na Dolcu 8.

U mnoštvu publikacija, znanstvenih skupova, izložbi, digitalnih arhiva i mrežnih stranica posvećenih stogodišnjici Oktobarske revolucije, rijetko se može čuti i doživjeti glasove žena kao aktera povijesnog događaja koji je žestoko uzdrmao stari i iznjedrio novi, suvremeni svijet. Otvorenost lijevih političkih pokreta i partija prema ženama kao revolucionarnim političkim subjektima aktivirala je obespravljenu polovicu čovječanstva da oblikuje nove ciljeve, metode i način rada unutar i izvan ženskih udruženja i pokreta, a imala je i dalekosežan utjecaj na sve socijalne, protukolonijalne i nacionalne revolucije u dvadesetom stoljeću. Proleterski imaginarij vezan uz prvu državu radnika, seljaka i intelektualaca, zajednicu modernog ustava, planske privrede, opće modernizacije, socijalnih službi i socijalnih servisa, zajamčenih reproduktivnih prava i seksualnih sloboda, uz niz kontradikcija, ambivalencija i devijacija u većem ili manjem opsegu i raznim fazama eksperimenta, iznjedrit će političke aspiracije, utopijske vizije i konkretne aktivnosti milijuna ljudi na svim kontinentima. U vrijeme konzervativne kontrarevolucije i neoliberalne totalitarizacije europskog kontinenta, potrebno je prisjetiti se civilizacijskih vrijednosti koje su nam namirili lijevi pokreti, a Oktobarska revolucija posebice, poput radničkih i socijalnih prava, rodne emancipacije i ljudskih prava žena, internacionalizma, transnacionalne solidarnosti i socijalne pravde. Sudionici simpozija obilježit će ovaj epohalni događaj propitujući njegove slojevite, u domaćoj znanstvenoj zajednici mahom zanemarene ili neistražene, ideologizirane ili rodno neosviještene, jednoznačno kodirane ili “muzealizirane” aspekte. Naglasci će biti na ulozi žena u domaćem i međunarodnom komunističkom pokretu i tijelima Kominterne, načinima na koje su u domaćim i stranim poslijerevolucionarnim putopisima prikazivane promjene koje je sovjetskim ženama donijela revolucija, kako su iste reprezentirane u  američkoj kinematografiji (na primjeru filma Ninotchka) i domaćim ženskim glasilima od 1917.-41.

U programu sudjeluju: Stefan Treskanica, Tatjana Jukić, Ana Rajković, Renata Jambrešić Kirin, Branimir Janković i Barbara Blasin, uz moderaciju Sandre Prlende.