Problemi s majčinstvom: Zašto mnoge žene pate u tišini?

Možda je krivo očekivanje savršenstva ili se pak majke ne žele otvoriti medicinskom osoblju. Bilo kako bilo, čini se da je postnatalna depresija tabu.

U grupi žena s djecom možete primijetiti zanimljiv fenomen. Žene imaju osmijeh na licu, nekako uspijevaju razgovarati dok paze da dijete ne stavi neki malen predmet u usta, hrane ga i uspavljuju. Razgovaraju o svojima bebama, partnerima, novostima – ali nikad o tome koliko su umorne, koliko je život nemilosrdan i o tome kako ponekad potajice plaču u kupaonici. Postoji jedna stvar koja povezuje mnoge žene koje su kod mene dolazile na terapije – one pate u tišini.  

Nedavna je američka studija pokazala da jedna od pet žena koje dožive neke postnatalne probleme s raspoloženjem o tome neće razgovarati sa svojim liječnikom. Mamama to neće biti iznenađujuće. Iako u isto vrijeme, više nego ikad prije, slušamo o pre- i postnatalnom mentalnom zdravlju, većina nas i dalje ne traži pomoć. Naime, 81% majki, ispitanih u drugom novijem istraživanju, izjavilo je kako su imale neki psihički problem.

Postoji puno razloga zbog kojih žene mogu razviti problem s psihičkim zdravljem tijekom ili nakon trudnoće. Savršena oluja bioloških, fizičkih, psiholoških i društvenih promjena koja se događa kada imate dijete neke probleme čini gotovo neizbježnima. Zašto onda nastavljamo šutjeti?

Iako smo tijekom prošlih godina vidjeli puno kampanja za podizanje svijesti, koliko često razgovaramo o mentalnom zdravlju u svakodnevnom životu? Umjesto toga, poželjno je govoriti kako smo “dobro” i “kako sve ide ok”. Za mame je ova stigma pogoršana strahom od toga što će se dogoditi ako priznamo da se ne nosimo dobro sa svime – posebno ako se netko stručan složi s nama. Ubacimo tu i naš novi paket sreće. Što nam znači činjenica da nismo blistavo sretni i zaljubljeni? Povrh svega, kao moderni roditelji često se nalazimo u praznom prostoru. Ne samo da je vjerojatnije da ćemo zbog nedostatka potpore zajednice patiti, već ćemo misliti da je naša borba normalna.   

Temelj je svega ovoga mit o savršenom roditelju. Iako mislimo da je to moderan fenomen, psihoanalitičar Donald Winnicott osvrnuo se na njega u 50-im godinama kada je osmislio frazu “dovoljno dobra majka”. Pozvao je roditelje da si oproste svoje greške. Ali naši standardi, čini se, postaju sve viši, stoga nije čudno da ne možemo spomenuti svoje probleme kada osjećamo da ne samo da bismo se trebali nositi s njima, već bismo, uz njih, trebali pokrenuti svoj privatan posao, kuhati domaća organska jela bez šećera i jačati mišiće stražnjice.

Čak i ako pričamo o problemima – što nakon toga? U Ujedinjenom kraljevstvu, baš kao i u SAD-u, postoje smjernice koje nam pomažu da razgovaramo s majkama o njihovom mentalnom stanju. Tijekom godina stvoreni su brojni programi za pomoć obitelji: tu su patronažne sestre, program SureStart, i tek od zadnje godine Razvojni fond za perinatalnu pomoć u zajednici – ali potreba je veća. Postoje i jasne smjernice za podršku i tretman perinatalnog mentalnog zdravlja. Ali problem nije samo nedostatak pružanja usluga, već i pristup njima. Teško je uočiti psihički problem kada su brojni simptomi ujedno i simptomi majčinstva: nedostatak sna, nedostatak apetita i nizak libido, da nabrojimo neke. I možda nećete biti raspoloženi otkriti ih medicinskom osoblju, uzrujanom zbog preopterećenosti.

Uz dodatno financiranje, službe koje se brinu za majke, primarnu zdravstvenu zaštitu i mentalno zdravlje moraju javnosti dati do znanja da se većina žena muči kada postanu majke. Ako ćemo moći olakšati izoliran i zahtjevan položaj novih roditelja tako što ćemo im osigurati dostupnu podršku tijekom i nakon trudnoće, žene možda više neće morati toliko toga skrivati. 

Prevela i prilagodila: Anamarija Špek

200 milijuna žena bez zaštite od seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu

Više od trećine zemalja u svijetu nema zakone protiv seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu, čime više od 200 milijuna žena ostaje bez pravne zaštite na poslu, pokazuju podaci istraživanja WORLD Policy Analysis Ceneter sa Sveučilišta u Californiji. Također, na globalnoj razini, gotovo 82 milijuna žena radi u zemljama bez zakona o rodnoj diskriminaciji u plaćama i napredovanjima, prenosi Thomson Reuters Foundation.

Radni uvjeti žena našli su se u središtu interesa nakon javnih optužbi za seksualno zlostavljanje i napade glumica protiv filmskog producenta Harveyja Weinsteina. Druge su žene istim riječima optužile i druge osobe u filmskoj i medijskoj industriji, a milijuni žena preplavili društvene mreže govoreći o vlastitim iskustvima zlostavljanja kroz kampanju #MeToo.

Čak 68 zemalja u svijetu ne zabranjuje seksualno zlostavljanje na radnom mjestu, pokazuje studija koja je uspoređivala zakone u 193 članice UN-a. Gotovo 235 milijuna žena radi u tih 68 zemalja.

Nepostojanje pravne zaštite na radnom mjestu utječe i na žene koje ne rade, kao i na one koje su otišle s posla ili ga izbjegavaju zbog mogućnosti zlostavljanja, navodi Jody Heymann, osnivačica WORLD Centera i glavna istraživačica studije.

Istraživanje je pokazalo i da tri četvrtine zemalja zabranjuju rodnu diskriminaciju u napredovanjima, no i dalje postoji ogromna razlika u napredovanjima žena i muškaraca. Također, većina zemalja ima zakone koji štite pravo žene na jednaku plaću, no manje od pola ih garantira jednaku plaću za rad jednake vrijednosti na temelju spola.

“Vidjeli smo da čak i kada imamo zakone kojima se nešto štiti ili jamči, od iznimne je važnosti da oni budu i dobro implementirani, no ne možete se ni početi boriti s tim ako zakon ne postoji”, dodaje. 

Trans Mreža Balkan: Ručak s doktor_ic_om

Voliš pizzu? Sok? Čokoladu? Voliš pomagati drugima? Stalo ti je do trans prava? Želiš biti dio društvene promjene? Voliš pričati s ljudima? Voliš biti pred kamerom? Želiš upoznati dio tima Trans Mreže Balkan (TMB)? 

Ako je odgovor na BILO KOJE od ovih pitanja “da” – Ručak s doktor_ic_om je događaj za tebe!

Svake godine krajem 10. mjeseca obilježava se Međunarodni dan akcije za trans depatologizaciju. Tom prilikom Trans Mreža Balkan organizirat će u nedjelju, 29. listopada od 12 sati snimanje videa u sklopu kampanje za unaprjeđenje kvalitete trans zdravstva u 8 zemalja regije (Albanija, BiH, Crna gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Srbija, i Slovenija).

To će izgledati ovako nekako: 
U rano nedjeljno popodne družit ćemo se i jesti u zagrebačkom LGBT centru, a uz to ćete imati priliku pričati s našim ‘doktor_ic_ama’* o trans zdravstvu. Pitajte ih sve što vas zanima, preuzmite ulogu trans osobe koja je kod njih došla po savjet ili uslugu i podijelite svoje dojmove.

TMB-ov tim već nekoliko mjeseci marljivo radi na kampanji, a sad nam je potrebna vaša pomoć da kampanju učinimo što boljom i učinkovitijom! Svjesni_e smo da je mnogima teško biti pred kamerama, ali ako volite besplatnu pizzu i stalo vam je do promicanja vidljivosti i unaprjeđenja ljudskih prava i zdravstvene skrbi trans osoba, pozivamo vas da nam se svejedno pridružite u nedjelju te napomenete je li vam ili nije OK biti na video snimkama! Veselimo se svakom dolasku (i osoba koje vole i onih koje ne vole kamere!)

Za sva pitanja, pišite nam u inbox ili na info@transbalkan.org!

* naše doktore_ice glumi članstvo TMB-a i svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna. 😉

Performans u Zaboku: Sva lica nasilja prema ženama

SOS telefon i savjetovalište za žene žrtve nasilja Krapinsko-zagorske županije jutros u 11 sati organizirao je performans u Zaboku pod nazivom “Sva lica nasilja prema ženama”

“Nasilje prema ženama pojavljuje se u različitim oblicima, no onaj koji je najlakše dokaziv pa time i najprepoznatljivi je svakako fizičko nasilje. U svom dosadašnjem petogodišnjem radu, članice tima SOS telefona i savjetovališta za žene žrtve nasilja zamijetile su da žene žrtve nasilja često ne prepoznaju druge oblike nasilja i njihove posljedice. U cilju edukacije i prezentacije drugačijih, teže prepoznatljivih vrsta nasilja SOS telefon i savjetovalište za žene žrtve nasilja odlučio je organizirati performans!”, kažu organizatorice. 

{slika}

Akciju je podržala Maja Vukina Bogović, magistra umjetnosti i bibliotekarstva, koja je u svom novootvorenom kreativnom centru “CityArtStudio” u Zaboku sudionicama šminkala dokaze različitih oblika nasilja (vidljivih i onih manje vidljivih), koje su sudionice kasnije prikazale tijekom performansa. 

Redizajnirale vaginalni spekulum za ugodniji ginekološki pregled

J. Marion Sims stoljećima je poznat kao “otac ginekologije”. Četiri se dizajnerice iz San Francisca nadaju da će se to napokon promijeniti.

Prije otprilike godinu dana, Hailey Stewart bila je na ginekološkom pregledu. Nedugo nakon toga, obavila ga je i njezina suradnica, Sahana Kumar. Iako se o ovom rutinskom pregledu, koji se tiče polovice populacije, inače ne razgovara otvoreno, Haileyino iskustvo bilo je toliko neugodno da ga je već isti tjedan podijelila sa Sahanom.

Objema je cijelo iskustvo bilo neugodno – od zgužvanog papirnatog ogrtača, do umetanja hladnog, metalnog vaginalnog spekuluma.

Stewart, industrijska dizajnerica i Kumar, kreatorica korisničkog iskustva, upravo su u tom periodu na poslu, u tvrtki frog design, imale nekoliko tjedana predaha među projektima, te su se udružile kako bi istražile imaju li i druge žene tako neugodna iskustva pri ginekološkom pregledu.

Nakon provedenog mini-istraživanja, u kojem su za iskustva pitale i pacijente/ice i liječnike/ce, Stewart i Kumar otkrile su da svi/e osjećaju jednaku zabrinutost i anksioznost radi ginekološkog pregleda – osobito u vezi vaginalnog spekuluma.

Stewart i Kumar podijelile su svoje otkriće s kolegicama Rachel Hobart, vizualnom dizajnericom i Fran Wang, mehaničkom inženjerkom. Njih su se četiri u slobodno vrijeme počele baviti projektom koji su nazvale yona, prema kombinaciji riječi “yonic” (od san. yoni; vagina, vulva, maternica, boravište, izvorište, op. prev.)  i “vagina”.

Što su više istraživale, to ih je više “šokirala i ljutila nevjerojatno mračna povijest [spekuluma] koju nijedna od nas nije poznavala”, kaže Wang. Mračna povijest na koju se referira uglavnom je vezana za Jamesa Mariona Simsa.

Simsu se pripisuje izum i dizajn spekuluma sredinom 19. stoljeća. Njegovi postupci, međutim, potaknuli su neka neugodna etička pitanja. Taj je liječnik, navodno, bez anestezije i bez njihova pristanka, obavljao ginekološke zahvate na porobljenim crnim ženama. Unatoč njegovoj sramotnoj ostavštini, njegov dizajn spekuluma uglavnom je ostao nepromijenjen. “Stvarno je odvratno to što se on i danas koristi u ordinacijama”, kaže Kumar.

Wang i ostale članice Yona tima iznašle su novi dizajn spekuluma, prikladniji i za one koji/e ga koriste i za one na kojima se koristi. Jedna od najvećih razlika je njegov (nepostojeći) zvuk. Spekulum koji se koristi u većini ordinacija sastoji se od dva metalna dijela, koji pri otvaranju stvaraju neugodan zvuk. Novi spekulum presvučen je kirurškim silikonom, a umjesto od dvodjelnog “kljuna”, sastoji se od tri kraka koja se nježno i bešumno šire do odgovarajućeg položaja.

Članice tima Yona nisu se jedine dosjetile redizajnirati spekulum. Tvrtke poput FemSuite i Doctors Research Group Inc. već su to učinile, ali njihove ideje nisu pale na plodno tlo, zbog navodne nevoljkosti liječnik/ca da usvoje nove prakse.

Znajući da je medicinsku industriju teško mijenjati, Kumar ipak tvrdi da njihov redizajn spekuluma zapravo ne traži od liječnika/ca da usvoje nove prakse, već da poboljšaju postojeće. Yona spekulum još uvijek je u prototipnoj fazi, i još uvijek ga nema u ordinacijama, ali od zajednice koja se bavi reproduktivnim zdravljem stižu ohrabrujuće povratne informacije.

Lisa Jongewaard, glavna kliničarka Planned parenthood klinike u San Franciscu, kaže da je bila ushićena kada joj je Yona tim pokazao prototip novog speculuma. Ne samo da je bolji za pacijenta/icu, nego i uvelike olakšava posao zdravstvenim djelatnici/ama, kaže Jongewaard. U svakodnevnoj praksi, navodi, mora paziti da s klasičnim spekulumom ne uštine usmine, dok kod prototipa Yona spekuluma te bojazni nema.

“Razmišljanje o udobnosti kao kriteriju za dizajn ginekološkog instrumenta prilično je nov pristup i divno je što napokon ga napokon imamo na umu”, rekla je Jongewaard. “Uzbudljivo je vidjeti mlade žene koje su toliko strastvene kada je u pitanju reproduktivno zdravlje.

Dok Yona i dalje ostaje projekt iz strasti, budući da Kumar, Stewart, Hobart i Wang na njemu rade navečer i vikendom, ove žene zamišljaju budućnost u kojoj ginekologija nema više “oca”. Umjesto toga, ginekološki alati i prakse dizajnirat će osobe koje doista imaju vaginu.

Prevela i prilagodila: Silvija Jakovljević

Povučena kontroverzna odluka o definiciji ropstva u Brazilu

Brazilski je Vrhovni sud suspendirao zahtjev Vlade za promjenom definicije ropstva za koju se smatralo da je korak unazad u borbi protiv prisilnog rada. U objašnjenju presude, sutkinja Rosa Weber navodi da je nova definicija koja sužava raspon onoga što se smatra robovskim radom protivna Ustavu. Suočena s brojnim kritikama, Vlada je povukla odluku i predložila novu.

U Brazilu, prisilni rad je definiran kao oblik modernog ropstva. Definicija uključuje dužničko ropstvo, degradirajuće radne uvjete i prekovremene radne sate koji predstavljaju rizik za zdravlje ili život radnika/ice i krše njihovo dostojanstvo. Aktivisti/kinje za ljudska prava ističu da je navedena odluka Ministarstva rada promijenila definiciju ropstva na način da je ograničava na slobodu kretanja, isključujući druge oblike zlostavljanja.

Odluka, poduprta od strane moćnog farmerskog lobija u Brazilu, unazadila bi napredak koji je oslobodio 50 tisuća radnika/ica od uvjeta sličnima ropstvu od 1995. godine. Protivnici/ce brazilskog predsjednika Michela Temera navode da se donošenjem nove definicije pokorio pritisku farmerskog lobija jer ovisi o njihovim glasovima u Kongresu kako bi se oslobodio optužbi za korupciju.