Ženskom stranom ulice

Neformalna inicijativa mladih Mladforma povodom Međunarodnog dana žena organizirala je akciju “Ženskom stranom ulice“.

Prenosimo njihovo priopćenje:

Akcija “Ženskom stranom ulice” danas je predstavljena simboličnim postavljanjem novih ploča s imenima žena koje su ostavile svoj snažan filantropski, solidaran i aktivistički doprinos gradu Osijeku.

Članovi_ce Mladforme su tijekom godine mapirali ulice grada koje nose nazive istaknutih žena, no njihov broj je znatno manji – tek nekoliko ulica u Osijeku možemo osloviti ženskim imenom. Prošle je godine Mladforma utvrdila kako 98 ulica i trgova u gradu Osijeku nose imena muškaraca, a njih samo 6 nosi imena žena. Tako su tri utjecajne i inspirativne žene u ponedjeljak privremeno dobile svoje ulice: Adela Deszaty, Josipa Glembay i Matilda Hengl.

Što se tiče osnovnih škola u Osijeku, premda su statistički nešto bolje, odražavaju sličan omjer – 12 muškaraca i 2 žene, što je posebno problematično s obzirom na to da udio muškaraca i žena zaposlenih u prosvjeti svjedoči upravo suprotnim omjerima.

Inicijativa je u suradnji s tri osječke škole, koje ujedno provode i izvannastavnu aktivnost građanskog odgoja i obrazovanja –  OŠ Retfala, OŠ Fran Krsto Frankopan i OŠ Vladimira Becića – odlučila na nekoliko dana posvetiti nazive škola trima ženama iz područja prosvjete: Marija Malbaša, Otti Berger i Julijana Divald.

Akciju je podržala Zaklada Slagalica, DKolektiv – organizacija za društveni razvoj, Kinematografi Osijek, Filozofski fakultet u Osijeku i Grad Osijek, koji je osigurao dozvolu za postavljanje.

“Ovo je inicijativa na kojoj smo radili proteklu godinu jer dobre ideje se razrađuju i pažljivo plasiraju, a utjecaj možemo mjeriti snažnom podrškom naših članova/ica, partnera/ica i prijatelja/ica. Prođite ponosno kraj novih ulica i škola u gradu jer one su to zaslužile,” ističu iz Mladforme.

{slika}

“ŽENSKOM STRANOM ULICE”

…ili zašto smo odabrali baš ove žene:

1.       Adela Deszaty bila je velika osječka filantropkinja. Bila je glazbeno obrazovana te je utemeljila osječki trio (Deszaty, Blau, Hummel). Jedna je od osnivačica Crvenog Križa u Osijeku. Nakon svoje tragične i nasilne smrti, sav svoj imetak ostavila je za gradske potrebe, a naročito za siromašne učenike.

Ulica Hrvatske republike na kratko će postati Ulica Adele Deszaty

2.       Matilda Hengl bila je supružnica osječkog gradonačelnika Vjekoslava Hengla. Zaslužna je za izgradnju predivne secesijske zgrade osječke Gradske i Sveučilišne knjižnice. Bila je velika ljubiteljica knjiga te je imala pozamašnu kućnu biblioteku. 1936. godine Matilda u svojoj oporuci kuću s kompletnim namještajem i svoju zbirku od 5.000 knjiga poklanja gradu Osijeku.

Šetalište Vjekoslava Hengla na kratko će postati Ulica Matilde Hengl

3.       Josipa Glembay bila je pedagoginja i spisateljica, a danas je cijenjena po tome što je svojim ustrajnim radom ostavila dubok trag u kulturnom razvoju Osijeka. Kao pedagog pridonijela je razvitku viših djevojačkih škola, kao i reorganizaciji izdavanja školskih knjiga i učila. U Osijeku je utemeljila Udrugu učiteljica, Klub Hrvatica i Hrvatsku ženu, kojoj je bila tajnica i predsjednica. Također je utemeljila i Jubilarnu zakladu Josipe Glembay za podupiranje siromašnih učenica.

Školska ulica na kratko će postati Ulica Josipe Glembay

{slika}

4.       Marija Malbaša bila je osječka bibliotekarka, studirala je njemački i francuski u Beču. U ranijim godinama radila je kao profesorica, a od 1952. do umirovljenja vodila je knjižnicu Muzeja Slavonije. Osim toga, proučavala je povijest tiskarstva Slavonije te je napisala opsežnu bibliografiju sveukupne tiskarsko-izdavačke djelatnosti Osijeka. Danas njezino ime nosi poznata nagrada koja se dodjeljuje uspješnim knjižničarima.

Osnovna škola Vladimira Becića nosit će ime Marije Malbaše

5.       Otti Berger bila je znamenita austrougarska dizajnerica i profesorica na Bauhausovoj školi u Njemačkoj. Osim duha Bauhausa, radovi Otti nose i elemente narodnih nošnji te tkanja tekstila u Baranji. Njezini radovi mogu se pronaći po velikim muzejima svijeta, a ime Otti Berger nalazi se u svim relevantnim knjigama koje se odnose na tekstilni dizajn, Tkalačku radionicu Bauhausa, ali i ulogu žena u toj školi. Zbog svojeg židovskog podrijetla ubijena je sa svojom obitelji za vrijeme Holokausta.

Osnovna škola Retfala nosit će ime Otti Berger

6.       Julijana Divald bila je snaha poznatog osječkog tiskara Martina Divalda. Nakon smrti svojeg muža, Julijana preuzima vođenje tiskare. Julijana je u dvije godine obnovila i modernizirala rad tiskare, ali je počela objavljivati i tiskane oglase, što možemo smatrati začetkom marketinga na području Osijeka.

Osnovna škola Frana Krste Frankopana nosit će ime Julijane Divald

 

Naš otpor ove godine je poziv na odmor

“Odmarajte se poslije napornog rada u ležećem položaju kako prikazuje slika. Uvedite u običaj da se tako odmarate svaki dan pola sata poslije ručka” – uputa je iz časopisa ‘Žena u borbi’, glasila AFŽ-a u Hrvatskoj, iz marta 1954. godine.

Feministički kolektiv fAKTIV ove godine ne možemo vas pozvati da na 8. mart zauzmemo ulice i marširamo, ali pozva vas da prepoznate golem teret koji su žene preuzele u pandemiji. Radnice koje su postale najvažnije osobe u našim životima: prodavačice, medicinske sestre, čistačice. Žene, kojima iza zatvorenih vrata doma radni dan nikad ne prestaje.

“Naš otpor ove godine je poziv na odmor. Odmorite na jedan sat, odmorite na jedan dan – kao zalog za budućnost kada teret brige i njege neće biti isključivo na leđima žena. Posljednje riječi Rose Luxemburg bile su: “Bijah, jesam, bit ću”. Za ovaj 8. mart poručujemo: Bile smo, jesmo, bit ćemo! Zajedno u nadi, zajedno u otporu, zajedno u pobuni. Živio feminizam, živio Osmi mart”, poručuju fAKTIVke..

Naglašavaju:
POZIVAMO VAS da u naše inboxe na društvenim mrežama (FB/TW/IG) i na feministicki.kolektiv.faktiv@gmail.com uoči 8. marta i na sam dan šaljete fotografije svog osmomartovskog odmora po uzoru na ilustraciju iz ‘Žene u borbi’ ili po vašem izboru! Fotke možete objaviti i na vašim profilima na društvenim mrežama uz hešteg #odmor8mart

{slika}

Pobačaj u Ustav! – samo tako možemo stati na kraj fundamentalistima

Feministički kolektiv fAKTIV, Antifašistički VJESNIK, Drum ‘n’ bijes, Kolektiv ISKRA, Le Zbor i Radnička fronta danas su zajedničkom akcijom u Zagrebu, kako sami navode, stali ispred onih koji im žele uzeti pravo na pobačaj.

Prenosimo njihovo priopćenje:

Simboličnom akcijom stale smo ovog petka u Zagrebu ispred onih koji nam žele uzeti pravo na pobačaj. Fundamentalističke interesne skupine opet koračaju ulicama naših gradova – tako su jučer organizirali tzv. “Križni put za nerođene“. Još jednom su se, krajnje cinično, pod krinkom molitve, okupili da zahtijevaju zabranu pobačaja i time pozvali na rat protiv žena. Taj rat nikad neće dobiti – podsjećamo, Ustavni je sud još prije četiri godine odlučio da pobačaj u Hrvatskoj ne može biti zabranjen. Ipak, oni ne biraju sredstva, gaze preko činjenice da živimo u pandemiji, gaze žene, naše zdravlje i živote, uznemiravaju nas ispred javnih bolnica, izmišljaju neznanstvene tvrdnje i izvrću činjenice.

Ipak, pobornici zabrane pobačaja znaju koje ustupke mogu tražiti i na koga mogu računati. HDZ je na čelo zdravstvenog resora stavio još jednog u nizu ministara koji ne preže od trgovanja našim tijelima i životima da bi ostvario političke interese svoje stranke. Vili Beroš u medijskim istupima o novom zakonu o pobačaju pušta probne balone o obveznom savjetovanju nazivajući ga “razdobljem razmišljanja” tijekom kojeg bi ženama koje su odlučile pobaciti trebale biti pružene informacije za donošenje valjda ispravnije odluke. 

{slika}

Beroš spominje savjetodavne centre kao izvor informacija prije, tijekom i nakon trudnoće, a fundamentalistička infrastruktura je, prigodno, već tu: takozvani Centri za život udruge “Hrvatska za život” otvaraju se u sve više gradova u Hrvatskoj. Njihove neznanstvene tvrdnje o pobačaju dolaze do sve većeg broja žena. 

U međuvremenu, prošla je još jedna godina u kojoj je ženama u Hrvatskoj pobačaj nedostupan – nedostupan jer ga ne mogu platiti i jer ga većina ginekologa u Hrvatskoj ne želi obavljati. Prošla je još jedna godina u kojoj žene nisu mogle doći na red u ginekološkoj ordinaciji. Prošla je još jedna godina, pandemijska godina, u kojoj je pobačaj pomoću tableta mogao biti rješenje, ali nije – jer bolnice to nisu htjele omogućiti.

Samo vraćanjem prava na pobačaj u Ustav, iz kojeg je izbačen 1990., napokon možemo stati na kraj ovakvim napadima na naše zdravlje, onima koji u sustavu javnog zdravstva ženama uskraćuju skrb.

Akcijom smo stale ispred onih koji nam medicinsku skrb žele oduzeti te poručile da žene mogu i moraju samostalno odlučivati o vlastitim životima i da nećemo dopustiti da fundamentalisti uđu u javne bolnice kroz uvođenje za zdravlje opasnih obveznih savjetovanja. 

{slika}

Objavljeno je prvo istraživanje o menstrualnom siromaštvu u Hrvatskoj

Trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće.

Maleni je to dio rezultata istraživanja o menstrualnom siromaštvu kojeg je provela Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter krajem 2020. godine putem online upitnika. 

Ovo je prvo istraživanje ove vrste provedeno u Hrvatskoj (i jedno od rijetkih u Europi), a o relevantnosti teme govori podatak kako je upitnik ispunilo čak 6084 osobe koje su imale menstruaciju u posljednjih godinu dana, neovisno o rodnom opredjeljenju. Istraživanje je osmišljeno u dipl. psihologinjom Majom Močibob  i rezultati su dostupni putem ovog linka

Konkretnije, više od trećine ispitanica (36.4 posto) navelo je da im se događa da moraju kupiti manje kvalitetne menstrualne potrepštine zbog njihove cijene, pri čemu 8.3 posto navodi da je to često, a 28.1 posto ponekad. 

Više od 10 posto ispitanica je navelo da im se događa da nemaju dovoljno menstrualnih potrepština da ih mogu promijeniti kad god žele (11.9 posto), kao i da si ne mogu priuštiti menstrualne potrepštine (11.9 posto). 

Njih 10 posto bilo je u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje boli tijekom menstruacije, a 8.8 posto je navelo da im se događa situacija da uložak/tampon ne promijene duže od 6-8 sati jer si ne mogu priuštiti više menstrualnih potrepština. 

Manji udio ispitanica je bio u situaciji da su morale posuditi menstrualne potrepštine od prijateljice ili nekog drugog jer si ih nisu mogle priuštiti (4.7 posto).

Uz samu dostupnost menstrualnih potrepština i lijekova za ublažavanje boli, istraživanje je ispitalo i menstrualnu higijenu, uvjete kod kuće, na poslu, u srednjim školama i fakultetima koji (ne)omogućavaju održavanje menstrualne higijene te stigmu i sram povezan sa samom menstruacijom. 

Rezultati istraživanja su nadopunjeni i preporukama doc. dr. sc. Ana Marije Sikirić Simčić s Ekonomoskog fakulteta u Rijeci, a sve kako bi se problemi na koje ukazuju rezultati adekvatno adresirali s aspekta obrazovanja, osiguranja uvjeta za održavanje menstrualne higijene, osiguravanje menstrualnih potrepština, izmjene poreznih politika te ekologije. Prepouke je moguće pročitati ovdje

Izuzev interesa na koji način se u Hrvatskoj tretira menstruacija kroz zakonodavne i financijske, te zdravstvene i društvene okvire, PaRiter je posebnu pažnju posvetio i dijelu publikacije u sklopu koje su objavljeni rezultati, a koji sadrži umjetničke radove u različitim tehninkama koji propituju razinu stigme vezane uz menstruacije u društvenom kontekstu. Na ovom linku možete pronaći publikaciju. 

Nadamo se da će rezultati ovog istraživanja doprinijeti raspravama na temu menstrualnog siromaštva i potaknuti nova istraživanja kojima će se dublje i šire ispitati tema te da će oni na pozicijama moći prepoznati važnost ove teme i djelovati sukladno našim preporukama.

Akcija solidarnosti povodom zabrane pobačaja u Poljskoj

Nekoliko organizacija, inicijativa i aktivistkinja u četvrtak navečer pred poljskom ambasadom u Zagrebu, kao znak podrške Poljakinjama zbog dodatne restrikcije prava na pobačaj u toj zemlji, razvilo je transparent “Solidarność z Polkami!” (Solidarno s Poljakinjama!)

Prenosimo njihovo priopćenje: 

Prošlu srijedu, 27.01. u Poljskoj su stupile na snagu nove odredbe Zakona o pobačaju kojima je u toj zemlji abortus gotovo u potpunosti zabranjen. Žene u Poljskoj ovaj su događaj popratile ponovnim masovnim izlaskom na ulice.

Novim odredbama Zakona, koje je potvrdio politizirani poljski Ustavni sud, pobačaj je zabranjen čak i u slučajevima teških oštećenja ploda. Inače, do zabrane abortusa osnova za 98% svih obavljenih abortusa u toj zemlji upravo je bilo teško oštećenje ploda. Ovaj krajnje barbarski napad na tijela žena znači obavezu prisilnog iznošenja trudnoće i rađanja i u situacijama u kojima je izvjesno da će dijete umrijeti neposredno nakon rođenja. Sadistička okrutnost zakonskih izmjena, koje je inicirala desničarska vladajuća stranka PiS uz podršku različitih ultrakonzervativnih organizacija, iznova je izazvala masovne proteste žena u Poljskoj koje su izašle na ulice kako bi se pobunile protiv zabrane pobačaja i invazije na njihova tijela. Ovaj put žene su vladajućima poručile: To jest wojna! Ovo je rat!

Pored davanja snažne podrške ovim protestima i pokretu “Ogólnopolski Strajk Kobiet” (Generalni ženski štrajk), trebamo se podsjetiti i da je legaliziranje zlostavljanja žena sukladno srednjovjekovnom moralu, koje je upravo dobilo svoj tragični epilog u Poljskoj, cilj i drugih pa tako i domaćih ultrakonzervativnih aktera.

Stoga našom akcijom solidarnosti sa ženama u Poljskoj želimo poslati bezuslovnu podršku i podsjetiti sve o koliko strašnom i barbarskom napadu na žene i njihova tijela se ovdje zaista radi.

Solidarność z Polkami! Solidarno sa ženama u Poljskoj! 

{slika}

Udruga Vigilare proglašena krivom za diskriminaciju LGBTIQ osoba i njihovih obitelji

Udruga Vigilare u petak je pred Županijskim sudom u Zagrebu nepravomoćno proglašena krivom za diskriminaciju, poticanje na diskriminaciju i uznemiravanje LGBTIQ osoba i njihovih obitelji, i to temljem tužbe koju je protiv njih podnijela udruga Dugine obitelji.

Dugine obitelji tužile su Vigilare zbog pokretanja peticije naziva “Stop homo-propagandi državne televizije. Zaustavimo fake-duge, zaštitimo djecu i obitelj!”, i to naročito zbog dijela teksta koji navodi da “Takvo okruženje je za djecu štetno te dopirnosi stvaranju nezdravih pojedinaca, a time i nestabilnog društva” i “Hrvatska televizija preko homoseksualnog sadržaja želi skuhati našu djecu i cijelo društvo, te nametanjem homo-propagande normalizirati ono što je neprirodno i nastrano.”

U presudi Županijskog suda nalaže se udruzi Vigilare da u roku od osam dana mora ukloniti sav diskriminirajući i uznemiravajući sadržaj sa njihove web stranice, te im se zabranjuje dajnje objavljivanje i korištenje sadržaja koji na bilo koji način diskriminira, potiče na diskriminaciju i uznemirava LGBTIQ osobe, njihove obitelji i djecu. Vigilare također mora na svoj trošak u roku od osam dana objaviti presudu u dnevnim novinama “Jutarnji list” i “Večernji list”, te udruzi Dugine obitelji moraju nadoknaditi parnične troškove.

Županijski sud također navodi da je svojim postupanjem udruga Vigilare izravno povrijedila Ustavom zajamčena prava svakome na štovanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, te da se tekstovi na web stranici peticije navedene u sporu ne mogu smatrati slobodnim iznošenjem misli i govora budući da nije u skladu s ustavom zajamčenim slobodama – prvenstveno zaštitom osobnog i obiteljskog života.

Presudu je komenitrao predsjednik udruge Dugine obitelji, Daniel Martinović:

“Ovo je stvarno veliki trenutak za sve LGBTIQ osobe u Hrvatskoj i za sve naše obitelji. Želimo se prvenstveno zahvaliti našoj odvjetnici Zrinki Bojanić, uz koju smo pisali tužbu i koja nam je neizmjerno pomogla u ovom postupku. Jako nam je drago da nismo morali čekati godinama na presudu, kao što znamo da se događa u sličnim postupcima. Ova presuda daje svima nama vjeru i nadu u naše sudstvo, da će ono biti na pravoj strani povijesti, da će štititi naša Ustavom zajamčena prava, i da će poštivati pozitivne prakse prepoznate u mnogim drugim progresivnijim zemljama.”

Upitan za komentar o sadržaju koji je iznijela udruga Vigilare na svojim stranicama, Martinović nastavlja: “Jako je bitno što je prepoznata diskriminacija, i jako je bitno što se presudom zabranjuje daljnje objavljivanje sličnih sadržaja udruzi Vigilare. U zadnjih osam godina LGBTIQ osobe u Hrvatskoj konstantno su izložene objavama kojima nas se demonizira, iznose se podaci iz znanstveno diskreditiranih istraživanja i šire se predrasude koje nemaju uporišta u realnosti. Takav sadržaj dovodi do toga da se na karnevalima spaljuju rainbow zastave ili kipovi istospolnih parova s djecom, a nije trebalo dugo da huligani pokušaju spaliti i stvarne gej osobe, što je užasno i za svaku osudu. Nadamo se da će ova presuda obeshrabriti u širenju diskriminacije i ostale udruge poput Vigilare.”

“U ovim nesigurnim vremenama, kada svima nama i dalje prijeti pandemija COVID-19, središnjoj Hrvatskoj i dalje prijete potresi, drago nam je da je za početak godine stigla i jedna pozitivna vijest koja se nadamo će barem malo uljepšati dane i LGBTIQ osobama u Hrvatskoj, i svim našim podržavateljima i podržavateljicama.” zaključio je Martinović.