sdadmin, Author at Libela - Page 302 of 1806

‘Noč je naša’ – Reclaim the Night

Posted on October 16, 2017 by sdadmin

U petak, 24. studenog u 20 sati u Ljubljani se organizira protest ‘Noč je naša’ (Reclaim the Night).

“Ne bojimo se, nećemo biti tihe, nismo same krive, nećemo ostati kod kuće, jer: kako god se odijevam, kamo god da idem, da znači da, a NE ZNAČI NE”, poručuju organizatorice.

“U petak, 24. studenog, ponovno ćemo preplaviti gradske ulice feminizmom, istjerati seksizam iz grada i graditi sestrinsku feminističku samoobranu u praksi”, kažu.

“Okupljanje ‘Noč je naša’ predstavlja borbu žena diljem svijeta, koje zajedno poručuju NE nasilju u obitelji, zlostavljanju i silovanju i svim oblicima nasilja temeljenim na rodnoj diskriminaciji. Zajedno zauzmimo ulice – noć je naša!”, stoji u opisu događaja.

Krivična djela počinjena iz mržnje i poticanje na mržnju

Posted on October 16, 2017 by sdadmin

Sarajevski otvoreni centar objavljuje tekst iz svog Godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba – Rozi izvještaj 2017.

Pravni okvir

U aprilu 2016. Parlament Federacije BiH usvojio je Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH kojim su između ostalog regulisana krivična djela počinjena iz mržnje u FBiH. Šest godina nakon prve inicijative za regulisanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje, sada oba entiteta i Brčko distrikt svojim krivičnim zakonima predviđaju više kazne za ovakva krivična djela.

Odredbe kojima se sankcioniše poticanje na mržnju, govor mržnje i nasilje sadržane su u krivičnim zakonima oba entiteta i Brčko distrikta, ali su, nažalost, ograničene isključivo na zabranu izazivanja mržnje i poticanja na nasilje na nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi. S ovakvim zakonskim okvirom nemoguće je sankcionisati poticanje na mržnju i nasilje prema LGBTI osobama koje prevladava na internetskim portalima i društvenim mrežama, a koje nerijetko preraste u diskriminaciju i krivična djela počinjena iz mržnje. Krivični zakoni oba entiteta i Brčko distrikta, dakle, trebali bi biti izmijenjeni u cilju proširenja broja osnova na kojima je zabranjeno izazivati mržnju, netrpeljivost i razdor, što bi pratilo i one osnove trenutno prepoznate i institutom krivičnih djela počinjenih iz mržnje, koje – između ostalog – uključuju i seksualnu orijentaciju i rodni identitet.

Institucionalno djelovanje

Policija i pravosuđe i dalje ne prikupljaju sistematski informacije o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje na osnovu roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Sarajevski otvoreni centar je tokom 2016. uputio dopise svim kantonalnim tužilaštvima u FBiH, te tužilaštvima u Republici Srpskoj vezano za broj slučajeva krivičnih djela počinjenih iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. U odgovorima koje smo dobili jasno je naznačeno da ne vode evidenciju na taj način (evidencija se vodi samo po vrsti krivičnog djela), niti da su u okviru svog rada bili upoznati sa slučajevima krivičnih djela na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta tokom 2016. godine.

Edukacija policijskih službenika_ca, sudija i sutkinja i tužitelja_ica i dalje najviše zavisi od civilnog sektora i međunarodnih organizacija. Krivična djela počinjena iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika površno su ili nikako uvedena u obuku policijskih akademija, dok permanentna i specijalistička policijska obuka i programi obuke sudija_tkinja i tužitelja_ica uopšte ne obrađuju ova krivična djela sistematski i konzistentno.

Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE-a u BiH i u 2016. godini radio je na treninzima za policiju i pripravnike_ce sudova i tužilaštava. Tako je u toku 2016. godine Sarajevski otvoreni centar proveo program obuke training the trainer za policijske službenike_ce 9 kantonalnih ministarstava (Ministarstvo kantona Sarajevo sličnu obuku prošlo je ranije). Nakon ToT programa, kantonalni MUP-ovi su najavili da će policajci_ke koji su prošli ovaj trening educirati svoje kolege_ice o pravilnom procesuiranju krivičnih djela počinjenih iz mržnje tokom 2017. godine u sklopu permanentne obuke.

Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) objavila je svoj treći izvještaj o Bosni i Hercegovini u kojem ističe da vlasti, između ostalog, trebaju, zajedno sa nevladinim i međunarodnim organizacijama, izraditi sveobuhvatnu strategiju suzbijanja govora mržnje kao i aktivnosti za unapređenje tolerancije prema LGBT osobama. Na osnovu nalaza svog trećeg izvještaja o BiH, Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) preporučila je vlastima u BiH da: (i) izvrše ocjenu obuka na temu krivičnih djela počinjenih iz mržnje za policijske službenike, tužioce i sudije kako bi se napravila potrebna poboljšanja; (ii) nastave da izvode i proširuju programe obuka; (iii) da se tim obukama na odgovarajući način obuhvati i nasilje nad povratnicima, vjerskim zajednicama i LGBT osobama.

Na 1141. sastanku Stalnog Vijeća OSCE-a Evropska unija izrazila je zabrinutost zbog izvještaja i navoda o nasilju nad gej muškarcima u Čečeniji, te je navela da takvo ponašanje predstavlja krivična djela i kršenje međunarodnih obaveza Ruske Federacije, od čijih vlasti je zatraženo da se jasno distanciraju do takvog ponašanja i zaustave nasilje osiguravajući svim građanima_kama Čečenije sigurnost i poštivanje njihovih ljudskih prava. Bosna i Hercegovina kao potencijalna država kandidatkinja takođe se pridružila ovoj izjavi Evropske unije.

Dokumentovani slučajevi

Sarajevski otvoreni centar je u 2016. godini dokumentovao 123 slučaja govora mržnje i pozivanja na mržnju i nasilje, i 20 slučajeva krivičnih djela i incidenata motivisanih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Od januara do aprila 2017. godine, Sarajevski otvoreni centar dokumentovao je 42 slučaja govora mržnje i pozivanja na nasilje i mržnju, te 12 slučajeva krivičnih djela i incidenata motivisanih predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta.

Od samog početka 2017. godine kao posebno zabrinjavajuće tendencije pojavili su se porast nasilja u porodici, izražavanje homofobije i transfobije i međuvršnjačko nasilje u obrazovnim institucijama. Trend homofobije i transfobije u obrazovnim institucijama, te neadekvatnih odgovora ministarstva obrazovanja i nadležnih institucija na homofobno i transfobno međuvršnjačko nažalost nastavljaju se iz prethodne dvije godine.

Od 12 slučajeva dokumentovanih od januara do aprila 2017. godine, 5 je slučajeva nasilja u porodici, koji su varirali od prijetnji i ucjena, bespravnog oduzimanja slobode i zabrana kretanja, nasilja i nanošenja tjelesnih ozljeda, do prisilnog liječenja. Počinitelji u svim ovim slučajevima bili su roditelji ili braća i sestre uz podršku šire porodice.

Homofobno i transfobno međuvršnjačko nasilje kontinuiran je problem i u 2 slučaja u 2017. godini. Takvi slučajevi prijavljeni su nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova i centrima za socijalni rad i mada su ove institucije reagovale u saradnji sa školama da zaustave nasilničko ponašanje u konkretnim slučajevima, i dalje je evidentan nedostatak konkretnog institucionalnog plana za suzbijanje međuvršnjačkog nasilja i razvijanja inkluzivne i tolerantne obrazovne sredine, koja bi uključivala i LGBTI perspektivu.

Homofobija i transfobija u obrazovnim institucijama takođe nastavljaju biti veliki problem. Senat Univerziteta u Sarajevu tek je 29.03.2017. na svojoj sjednici osudio homofobni i transfobni govor bivšeg predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu iz marta 2016. godine.

U aprilu 2017. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu organizovana je promocija knjige Nelagoda s medijima autorice Fahire Fejzić – Čengić. Autorica ove knjige, ne samo u svom djelu, već godinama kroz svoje knjige promoviše ksenofobiju, homofobiju i transfobiju, a predavačica je na ovom Fakultetu.

U knjizi “Stvarnost i mediji: vrijeme istrošenih ideologija” iz 2014. godine, autorica homoseksualnost opisuje kao “kič moderni”, a homoseksualne osobe kao “osobe zastora”, referirajući se na islamskog mistika Ibn Arebia. Gđa Fejzić-Čengić navodi da su homoseksualne osobe nesposobne prihvatiti svoje vlastite granice, svoju ljudsku ograničenost, te su stvarno osobe zastora, koje prema tvrdnjama ove autorice imaju zastrt um, oči, vid i sva druga čula. Zastor na čulima je razlog zašto homoseksualne osobe ne mogu dokučiti suštine stvari, niti suštinu svijeta, tvrdi gđa. Fejzić-Čengić. Uz to, naglašeno je i da su ljudska prava samo ona prava koja imaju historijsko i vertikalno utemeljenje, a s druge strane navodi da je homoseksualni odnos ipak pravo i sloboda ljudskog izbora, no da ga homoseksualna osoba kao “zastrta i neuka” mora konzumirati intimno i privatno. Kako bi pojasnila historijsko i vertikalno utemeljenje ljudskih prava, autorica uzima u obzir da postojanje “ovakve konzumacije” postoji oduvijek, ali to “seksualno stanje” treba zadržati u intimna četiri zida. Ovim kontradiktornim tvrdnjama autorica ujedno tvrdi da je pravo na homoseksualni odnos ljudsko pravo, ali da se to ljudsko pravo može praktikovati isključivo u svoja “četiri intimna zida”, što ukazuje na nerazumijevanje pravne, političke i filozofske ideje ove vrste prava. Ova tvrdnja se nastavlja daljnjim kontradiktornostima, u kojima se homoseksualnost, odnosno potreba homoseksualaca za “ishodima izvan četiri zida”, naziva novumom XXI stoljeća, te ovo navođenje ponovno ukazuje na neupućenost u suštinske potrebe homoseksualnih osoba, koje se ni u kom slučaju ne odnose na seksualne “ishode” izvan četiri zida. Kako bi pojasnila pojam ishoda izvan četiri zida, autorica opisuje način nastajanja ove “izopačenosti”, naime ona tvrdi da je ovaj “novum” XXI stoljeća baziran na šoku, koji šokira, preoblikuje i zaustavlja u prirodnom razvoju. U zaključku ovog dijela koji se temelji na govoru mržnje, gđa. Fejzić-Čengić piše da se na način na koji se homoseksualne osobe “seksualno prazne”, ne prazne ni divlje, pa ni domaće životinje.

U djelu “Nelagoda s medijima” iz 2016. godine autorica objašnjava pojam logosa para, gdje kaže da par predstavlja muškarca i ženu, te da stvaranje u paru ima smisla samo u paru. Takođe je navedeno da je “rutinska modernizacija” oponašanje šejtana/Dedžala.

Sarajevski otvoreni centar tražio je od Dekanata Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu da osudi homofobne i transfobne izjave, i jasno potvrdi posvećenost zaštiti ljudskih prava LGBTI osoba, kao i od Senata Univerziteta Sarajevo da zajednički organizuju edukaciju osoblja Univerziteta kojom bi se ono senzibiliziralo za rad sa LGBTI osobama u cilju očuvanja ugleda Univerziteta kao visokoškolske ustanove koja njeguje principe poštivanja i zaštite ljudskih prava.

Smjernice za djelovanje

Izmijeniti i dopuniti krivične zakone sve tri upravne jedinice (Republika Srpska, Federacija BiH, Brčko distrikt) te odredbe o poticanju na mržnju i nasilje proširiti da uključuju i seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao zaštićene osnove.
S ciljem borbe protiv homofobije i predrasuda unutar institucija, konstantno educirati i informirati sudije i sutkinje, tužitelje_ice, policijske službenike_ce i državne službenike_ce o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje i poticanju na mržnju i nasilje prema LGBTI osobama.
Unaprijeđena saradnja policije i pravosuđa u procesuiranju krivičnih djela počinjenih iz mržnje nad LGBTI osobama, te sistematsko prikupljanje podataka o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje na osnovu roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika.
Uvesti LGBTI inkluzivne module u nastavne planove i programe pravnih fakulteta i policijskih akademija, te u permanentne i specijalističke programe obuke policijskih službenika_ca i ispite za državnu službu.
Razviti program borbe protiv međuvršnjačkog nasilja u osnovnim i srednjim školama koji će obuhvatiti i homofobno i transfobno nasilje, kao i programe promocije tolerancije i stvaranja inkluzivnog obrazovnog sistema.
Edukacija visokoškolskog/akademskog osoblja kojom bi se ono senzibiliziralo za rad sa LGBTI osobama, te moglo da prepozna, osudi i izbjegne korištenje govora mržnje prema LGBTI osobama.

Vox Feminae Festival

Posted on October 16, 2017 by sdadmin

Od 25. do 29. listopada pridružite nam se na 11. VOXfeminae Festivalu!

Festivalskim programom ove godine zauzimamo zagrebačku Trešnjevku: strašne žene na velikom ekranu i redateljice vladaju CeKaTe-om, gdje se održava filmski program festivala; dok se forumski odvija u “Šesnaestici” – kulturno-društvenom centru koji upravo u sklopu VFF-a otvara svoja vrata u Ozaljskoj 16.

Dobro ste pročitali i pročitale, od ove jeseni Trešnjevka je bogatija za prostor posvećen rodno i društveno angažiranim aktivnostima za lokalno stanovništvo i zajednicu; a na tom tragu pripremile smo vam bogat kulturni, prezentacijski, radionički, diskusijski i zabavni program! Uz femmenalnu postavu sudionica i sudionika:

// otvaramo izložbe Rine Barbarić “Mama je bila u pravu” & Ines Kotarac /// Where The Light Will Fall “My Queens”
// otkrivamo zaboravljene žene grada Rijeke uz “Nevidljive sile”
// bojamo pičke iz slikovnice “Cunt Coloring Book” uz Jasnu Jasnu Žmak; ali i problematiziramo plaćanje iste uz Ivanu Radačić (Institut Ivo Pilar) i Carol Harrington (University of Wellington)
// održavamo performanse i prosvjedne akcije uz Antonia Grgića i Luku Prelas
// šivamo feminističke i queer prišivke uz HOI
// izrađujemo anti-seksističke stickere za svoj kvart uz Sve su to vještice
// gledamo izvrsne filmove, uključujući kandidatkinju za Oscara “Ne gledaj mi u pijat / Quit Staring at My Plate”
// ispijamo koktele i učimo o queer ikonama uz House Of Flamingo
// program za najmlađe (i one koji se tako osjećaju 🙂 uz udrugu Kozlici
// i još mnogo toga! Čitav program objavljujemo uskoro; a za sneak-peek istog pridružite nam se u knjižari Ljevak u četvrtak, 12.10. u 19h na programu Žene su i dalje strašne – ususret 11. Vox Feminae Festivalu

Osim konačnog otvorenja “naše sobe”, s posebnim veseljem vam pripremamo i predstavljanje prve igre u produkciji K-zone! “Strašne žene” društvena su igra s kartama i posveta svima koje su zadužile društvo svojim angažmanom na području kulture i umjetnosti, znanosti, aktivizma i teorije; a premijerno ćemo je zaigrati upravo na VFF-u!

Ministar koji nije dovoljno upoznat

Posted on October 14, 2017 by sdadmin

Ministar Kujundžić za sebe kaže da voli razgovarati s novinarima. Jutros se iz njegovog razgovora s novinarkom N1 ta ljubav nije dala iščitati. Tema – nastojanja desno-klerikalnih udruga da se zabrani pobačaj i ratifikacija Istanbulske konvencije, kao i s njome povezana baba roga današnjice – “rodna ideologija”.
—
N1: Jučer su na Markovom trgu udruge Vigilare i ProLife prosvjedovale, odnosno predale su Hrvatskom saboru 168 tisuća potpise za zabranu pobačaja. Iz Sabora su adresirani na Ministarstvo zdravstva. Znači li to da će Vlada razmotriti opciju zabrane pobačaja – jer novi zakon se mora napisati.

Svakog pojedinca treba respektirati, a pogotovo potpise 160 tisuća. Hrvatska je uistinu demokratska zemlja i međusobno se trebamo razumijevati i uvažavati. I svi zajedno trebamo ustrajati na zaštiti života. A kako će zakon biti napisan – pustimo sada svim dionicima da o tome kažu svoje.

N1: Ostalo je nejasno – treba li zakonski zaštititi život od začeća do rođenja?

Život počinje začećem i treba ga zaštititi. Međutim, kako zaštititi, koji su najbolji oblici, to je uistinu otvoreno pitanje.

N1: Hoće li Hrvatska ratificirati Istanbulsku konvenciju do kraja godine?

Nisam upoznat s detaljima. Pitajte nekog u Saboru, nisam u Saboru.

N1: Ali shvaćate li da…

Shvaćam ja vaš upit, ali shvaćate li vi sljedeće – što je zapravo bit Istanbulske konvencije? Dajte vi ste novinar, odgovorite mi gdje je bit?

N1: Problem je što se u javnosti stvara kriva slika – s jedne strane su oni koji uvjeravaju da je poanta zaštita žene, s druge oni koji tvrde da promovira rodnu ideologiju. Mislite li da Istanbulska konvencija promovira rodnu ideologiju?

Koliko sam upoznat, dijelom da. Nisam dovoljno upoznat da bih sad išao u detalje, ja sam ozbiljan čovjek – kad nešto govorim, onda to citiram, a ne znam dovoljno da bih sad naveo da je to članak 13 ili 59. Nisam dovoljno upoznat. U svakom slučaju, dijelom koliko sam vidio, promovira se.

N1: Na koji način?

O detaljima ne mogu govoriti jer nisam s njima upoznat, znate li možda vi?

N1: Zašto hrvatska Vlada ne komunicira…

Zašto vi ne odgovorite na ovo pitanje? Ja volim s novinarima razgovarati, zašto ne odgovorite? Ja radim isto za jednu kuću, ja mislim za N1, honorarno smo oboje tamo.

Psihijatri/ce svjesni rizika kojem su izložene LGBTI osobe u BiH

Posted on October 14, 2017 by sdadmin

6.10.2017. godine medicinski službenici_ce psihijatrijske bolnice Jagomir imali_e su priliku čuti osnovne informacije o pravima i potrebama LGBTI osoba. Ove informacije dobili su na info sesiji koju je organizovao Sarajevski otvoreni centar u cilju ostvarivanja boljeg odnosa između LGBTI osoba i medicinskog osoblja putem demarginalizacije ove manjinske skupine društva.

Info sesiju je vodila mr. spec. kliničke psihologije Iva Žegura koja se ovim pitanjima bavi dugi niz godina i koja je govorila o pravima i potrebama LGBTI osoba kada je riječ o zdravstvu i odnosu medicinskog osoblja naspram LGBTI populacije.

Iva Žegura članica je Hrvatske psihološke Komore, Hrvatskog psihološkog društva i EFPA- European Federation of Psychologists’ Associations, te je stručna saradnica udruga Lori, Kontra, Iskorak na projektima istraživanja seksualnosti i savjetovališta za LGBTIQ osobe. Temama iz oblasti transrodnosti i transeksualnosti bavi se od 2005. godine, a pohađala je i mnoge edukacije među kojima su edukacije iz rada s rodno disforičnom djecom i adolescentima pri Vrijeq Universiteit Amsterdam Medisch Centrum Amsterdam- Gender Clinic.

Na početku info sesije dat je uvod u terminologiju i kratki historijski osvrt na LGBTI aktivizam i odnos zdravstvenih ustanova s pripadnicima_ama LGBTI populacije. Kada je riječ o LGBTI osobama u zdravstvu, predstavljena je i trenutačna situacija u Bosni i Hercegovini, kao i u susjednim zemljama, te se govorilo o napretku u ovoj oblasti u razvijenijim europskim zemaljama.

Prisutni_e složili_e su se da je diskriminacija i marginalizacija bilo koje manjinske skupine društva nedopustiva, posebno kada je riječ o zdravstvenim ustanovama.

Direktor psihijatrijske bolnice Jagomir Muhamed Ahmić naglasio je da LGBTI populacija, kao i svaka druga populacija, ima svoje specifičnosti i karakteristike, i ono što je bitno jeste da se psihijatri_ce upoznaju s njihovim problemima koji su uglavnom proizvod reagiranja društva na njihovu seksualnu orijentaciju i rodni identitet. Također je naglasio da je od iznimne važnosti da psihijatri_ce ne liječe pacijente_ice na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, nego na osnovu bolesti koje imaju.

Tinejdžeri se ne žele nazivati feministima

Posted on October 13, 2017 by sdadmin

Identificirati se kao feminist/kinja je za mnoge od nas sinonim vjerovanja u ravnopravnost rodova, ali za tinejdžere u Ujedinjenom Kraljevstvu, stvari nisu tako jednostavne. Britanski tinejdžeri ne žele sami sebe nazivati feministima, iako vjeruju u rodnu ravnopravnost. Njihovi razlozi za udaljavanje od te riječi su dalekosežni i kompleksni.

Nedavno istraživanje Nacionalnog građanskog centra (National Citizen Service) je pokazalo da se samo 11 posto tinejdžera naziva feministima, unatoč činjenici da njih 88 posto vjeruje u rodnu ravnopravnost. Prema istraživanju, više od četvrtine tinejdžera ne vjeruje u feminizam, a gotovo trećina smatra da pojam “feminizam” više nije relevantan. Dok neki misle da je termin zastario, čini se da postoji nedostatak razumijevanja onoga što zapravo znači biti feminist. Jedan od deset tinejdžera kaže da ne zna što zapravo znači pojam “feminist”, a 16 posto vjeruje da to znači favoriziranje prava žena preko prava muškaraca.

Mashable je intervjuirao tinejdžere da sazna što njima znači riječ “feminizam”. Četrnaestogodišnji Jacob vjeruje u rodnu ravnopravnost, ali se odbija nazvati feministom. “Radikalni/e feministi/kinje povezani/e s feminizmom me odbijaju u nazivanju samog sebe feministom,” kaže. Jacob zna da je feminist osoba koja vjeruje u jednaka prava za sve rodove, ali kaže da “postoji mnogo različitih vrsta feminista/kinja”.

Šesnaestogodišnji Max kaže da njegovi prijatelji vide feminizam kao “grupu sredovječnih žena koje gunđaju o nebitnim razlikama između muškaraca i žena.” On, međutim, ne dijeli njihova stajališta. “Pripadanje etničkoj manjini me naučilo da sve/i imamo moralnu obvezu težiti jednakosti u svim aspektima života, bilo da nas se direktno tiče ili ne,” kaže.

Jamie (14) se ne naziva feministom jer vjeruje da su žene već stekle jednakost. Iako je Jamievo pozitivno razmišljanje o stanju ženskih prava pohvalno, rodni jaz u plaćama u Ujedinjenom Kraljevstvu je trenutno 18,1 posto, što znači da jednakost ipak nažalost još nije postignuta. Zanimljivo je da Jamie misli kako “neke feministkinje traže veća prava od muškaraca”, te baš poput Maxa, Jamievi prijatelji se sami ne bi nazvali feministima.

Za Rafeu (14) stvari nisu tako jednostavne. “Ne smatram se feministom iako se pasivno zalažem za pokret. Za mene, feminist je netko tko aktivno sudjeluje u tom pokretu.” Prema njemu, feminist je “netko tko se aktivno zalaže u zajednici za ženska prava.” Unatoč tome, on je čvrsti zagovornik za jednakost. “Smatram da muškarci, žene i non-binary osobe trebaju imati jednaka prava i poštovanje.” Rafe smatra da bi ljudi koji obavljaju “jednaki rad” trebali biti plaćeni isto, no on ne misli da bi to trebalo provoditi zakonom “jer je kvaliteta posla ponekad subjektivna stvar”.

Šesnaestogodišnji Jack kaže da “nikad nije razmišljao” o tome identificira li se kao feminist “zato što kojom god oznakom se označiš, to ne utječe na tvoje mišljenje”. Unatoč tome što ne želi “označiti” sebe, Jack vjeruje u rodnu ravnopravnost i razumije značenje riječi “feminist”.

Dobra vijest je što tinejdžere uglavnom zanima rodna ravnopravnost. Čini se da problem leži u terminologiji. Za neke, riječ “feminist” je opterećena konotacijama radikalizma.

Također je dobra vijest da nemaju svi tinejdžeri problem s tom riječju. Petnaestogodišnji Krishan identificira se kao feminist jer kaže da “još uvijek postoji nejednakost rodova o kojoj se treba govoriti”.

Za devetnaestogodišnjeg Arona, identificiranje kao feminista je nešto za čime bi svi/e trebali/e težiti. “Po mom mišljenju, biti feministom samo znači da želiš uravnoteženo društvo za razliku od negativnih konotacija koju riječ “feminist” ponekad ima”, kaže Aron.

Iako je odlično da je mnogo mladih muškaraca strastveno oko jednakosti, jasno je da nevoljko koriste riječ “feminist”. Dakle, bismo li trebali više raditi na rješavanju zabluda oko ove riječi ili bismo trebali samo zaboraviti na oznake i usredotočiti se na postizanje stvarne jednakosti?

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija