Sudska odluka daje nadu za bolju političku reprezentaciju žena u Keniji

Ohrabreni rekordnim rezultatima na izborima prošlog mjeseca, kenijski aktivisti/kinje navode da se nadaju da će najviši sud ove zemlje podržati pravo žena na bolju političku reprezentaciju, nakon iznenađujuće odluke da se ponište predsjednički izbori.

Kenijski je sud napravio povijesni korak u Africi prošlog tjedna kada je naredio ponovno provođenje predsjedničkih izbora, navodeći da je pobjeda predsjednika Uhuru Kenyatte operećena iregularnosima.

Pravnice u Keniji tražile su od Visokog suda proglašenje novog Parlamenta zemlje ilegalnim, navodeći da krši ustavno načelo koje traži da trećina njegovih članova budu žene. Navode kako su poništavanje predsjedničkih izbora vidjele kao priliku, nakon što su godinama lobirale za bolju političku reprezentaciju, koja je najniža u istočnoj Africi.

“Nadamo se pozitivnom ishodu, osobito nakon odluke Vrhovnog suda”, rekla je Josephine Mongare, direktorica Federacije odvjetnica u Keniji (FIDA). Petinu zakonodavaca u Keniji čine žene, isti postotak kao i u Saudijskoj Arabiji, i mnoge se žene ne upuštaju u borbu za položaj zbog nasilja, namještanja izbora i nepotizma.

“Žene se moraju pokrenuti i natjecati s muškarcima”, rekla je Macharia Munene, profesorica međunarodnih odnosa na United States International University-Africa. “Mnoge su se ohrabrile i pobijedile svoje muške protivnike. Sve što trebaju je malo više vjere u sebe same”.

Nada za boljom političkim reprezentacijom stvorena je 2010. godine, kada je ženama postala Ustavom zajamčena trećina mjesta u svim političkim funkcijama, no skupštine u kojima dominiraju muškarci od tog trenutka izražavaju nezadovoljstvo i nastoje donijeti zakon kojim bi se kvote ukinule.

U ožujku, Visoki je sud dao Parlamentu rok od 60 dana koji je istekao mjesec dana prije izbornih anketa da osiguraju trećinu žena ili se suoče s raskidanjem. Parlament je rasoušten za izbore zbog nepoštivanja sudske odluke.

Žene trenutno imaju rekordan postotak od 26 posto mjesta u kenijskom Parlamentu, u odnosu na 19 posto 2013. godine. I po prvi put, tri su žene postale senatorice i druge tri guvernerke. U 2013. godini, sva navedena mjesta držali su muškarci.

“Nadamo se da će ovi prvi primjeri pokazati ženama da ako im se da mali poticaj, mogu se potpuno ravnopravno natjecati s muškarcima i pobijediti ih”, rekla je Joyce Laboso, jedna od novih guvernerki.

Odobren azil u Kanadi za 22 pripadnika/ice LGBT zajednice u Čečeniji

Za više od 20 pripadnika i pripadnica LGBT zajednice u Čečeniji odobren je azil u Kanadi nakon što su spašeni od progona u svojoj zemlji kroz mrežu sigurnih kuća, objavila je u petak organizacija Rainbow Railroad, koja je organizirala akciju.

Dvadeset dvoje od 31 žene i muškaraca kojima je odobren azil već su stigli u Kanadu nakon operacije koja je razljutina rusku stranu, navode iz organizacije. Osobe su najprije bile smještene u ruskim sigurnim kućama, nakon bijega od nasilnog postupanja kojeg su doživljavali u Rusiji. Rainbow Railroad im je pomogao u bijegu iz Čečnije, u južnoj Rusiji, kroz globalnu mrežu sigurnih ruta.

Azil im je odobren još u lipnju, no cijela se operacija držala u tajnosti do prošlog tjedna radi sigurnosnih razloga, rekao je Kimahli Powell, voditelj Rainbow Raildroada. No, konačno je došao trenutak da njihova priča postaje javna kako bi žrtve mogle “pozvati rusku i čečensku Vladu na odgovornost”, navodi Powell, i dodaje da su većina spašenih muškarci, u ranim dvadesetim.

Rainbow Railroad uputio je apel kanadskoj Vladi u travnju da otvori vrata lezbijkama, gej, biseksualnim i transrodnim osobama iz Čečnije, nakon što su u ruskim medijima počele kružiti priče o policijskim napadima na osobe za koje su “sumnjali” da su homoseksualne orijentacije, što je rezultiralo smrću trojice muškaraca.

Čečenski predsjednik, koji uživa potporu iz Moskve, Ramzan Kadyrov, negira da se ljudska prava kontinuirano krše u većinski muslimanskoj regiji. Njegov je glasnogovornik rekao kako nema napada na gej muškarce jednostavno zato što “takvih ljudi” u Čečniji – nema.

Službeno, istospolne aktivnosti nisu zločin u Rusiji, no zakon kojim se ograničava pružanje informacija o LGBT temama mladim ljudima je potaknuo rast nasilja prema LGBT populaciji, navode skupine za ljudska prava. 

Više od pola žena u tehnološkoj industriji doživjelo je uznemiravanje na poslu

Nedavno je Google otpustio inženjera Jamesa Damorea, autora manifesta koji kritizira Googleovu politiku raznolikosti, no rasprava o problemima, s kojima se žene u tehnološkoj industriji susreću, se nastavlja.

Neprofitna organizacija Women Who Tech osnovana je 2008. godine, sa svrhom ujedinjavanja žena u tehnologiji kako bi srušile rodne barijere u sektoru. Njezin cilj je jednostavan – financirati više početnih firmi koje vode žene, pokrenuti mrežu za radnice i poboljšati uvjete za žene u tehnologiji.

Organizacija je, u partnerstvu s Lincoln Park Strategies, organizirala upitnik anonimno ispitujući 750 žena i 200 muškaraca u tehnološkoj industriji, kako bi se otkrili kulturni trendovi na radnom mjestu koji koče uspjeh pojedinke/ca.

U upitniku su postavljena pitanja koja se tiču utjecaja faktora poput roda, seksualne orijentacije i rase, kao i njihov potencijalni utjecaj na uspjeh individualke/ca u industriji.

 

Kultura zlostavljanja

Rezultati su korespondirali s mnogim anegdotama koje dijele žene i manjine u industriji, s 53 posto žena koje su doživjele uznemiravanje u usporedbi sa 16 posto muškaraca. Najčešći oblik uznemiravanja je bio seksističke prirode (72 posto), a uvredljive riječi i seksualno uznemiravanje su na drugom i trećem mjestu. 57 posto žena koje su bile seksualno uznemiravane iskusile su neželjeni fizički kontakt.

65 posto ispitanih osnivačica tvrtki bio je predložen seks u zamjenu za financiranje tvrtke, upoznavanja i poslove. Skoro četvrtina ispitanih osnivačica tvrtki, koje su bile seksualno uznemiravane, bile su neprimjereno dodirivane.

Niti jednom ispitanom osnivaču tvrtke nije bio predložen seks u zamjenu za poslovne prilike. Umjesto toga, većina uznemiravanja usmjerena prema osnivačima bila je u vezi s njihovim profesionalnim karakterom. 

Prijava uznemiravanja Odjelu ljudskih resursa je rijetkost, sa svega 16 posto žena koje su to doživjele. 68 posto žena koje su podnijele prijavu nezadovoljno je načinom kako se njihova radna okolina odnosila prema problemu, a u 64 posto slučajeva zlostavljač nije suočen s posljedicama zbog svog neprofesionalnog ponašanja.

Seksualna orijentacija i rasa također igraju ulogu

Rod je samo jedan od problema, obzirom da rezultati pokazuju seksualnu orijentaciju i rasu kao faktore.

Za LGBTQ radnice/ke  rizik od uznemiravanja je znatno veći nego za njihove heteroseksualne kolegice/e, s 55 posto LGBTQ ispitanica/ka koji su to proživjele/i u usporedbi s 42 posto heteroseksualnih ispitanica/ka. 40 posto žena i 25 posto muškaraca izbjegavalo je razgovore o svojoj seksualnoj orijentaciji.

U odnosu na bijele kolege i kolegice, manje je vjerojatno da će tehnološke/i radnice/i drugih rasa misliti da će tvrtka za koju rade ozbiljno shvatiti prijave o uznemiravanju.

Jasno je prema ovom upitniku i široj diskusiji oko problema raznolikosti u tehnološkoj industriji da se  treba puno raditi kako bi se stvorili bolji uvjeti za žene i manjine.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija

Ravnateljica Sveučilišta u Oxfordu: Moj posao nije zaustavljanje homofobije

Ravnateljica Sveučilišta u Oxfordu Lousie Richardson zaprepastila je studente/ice izjavom kako njen posao nije zaustavljanje homofobije unutar Sveučilišta.

Šokantnu izjavu je Louise Richardson, ravnateljica Sveučilišta u Oxfordu i jedna od najcjenjenijih ravnateljica u Ujedinjenom Kraljevstvu, dala tijekom svog predavanja na sastanku Times Higher Education-a u Londonu.

Prema BBC-u, ravnateljica Richardson je objavila da je razgovarala s mnogo studenata/ica koji/e su joj rekli/e da se ne osjećaju ugodno jer su neki od njihovih profesora izrazili negativno mišljenje o LGBTQ+ populaciji, na što je ona odgovorila: “Žao mi je, ali moj posao nije da vam omogućim da se osjećate ugodno. To nije bit vašeg obrazovanja. Zapravo, želim da se osjećate neugodno. Ako vam se ne sviđa stav pojedinog/ine profesora/ice, onda raspravljajte s njima te sami zaključite kako tako pametne osobe mogu imati takvo mišljenje. Zatim razmislite kako da ga/ju prisilite da promijeni svoje mišljenje. Teško je, ali to se treba tako napraviti.”

Richardson nije komentirala smatra li i da je obaveza studenata/ica drugih rasa da dokažu svojim profesorima/cama koji/e imaju rasističke stavove kako nisu u pravu.

Društvo LGBTQ+ studenata/ica reagiralo je na njezinu izjavu, upozoravajući je da ponovno razmisli o tome što je rekla. Upozorile su je da se njezina izjava može protumačiti kao kršenje Akta o jednakosti, pošto profesori/ice Sveučilišta direktno odlučuju o primanju novih studenata/ica te ako neki od njih imaju homofobne stavove, mogli bi se opirati primanju studenata/ica LGBTQ+ populacije.

U izjavi studentskog društva piše: “Društvo LGBTQ+ studenata/ica Sveučilišta u Oxfordu je ljuto i razočarano komentarom ravnateljice Richardson. Iz ove izjave se može zaključiti kako zaposlenici/e koji/e imaju homofobne stavove imaju potporu Sveučilišta, s obzirom na to da ravnateljica Richardson vjeruje da studenti/ce nemaju pravo biti uvrijeđeni/e takvim stavovima te da moraju same biti odgovorne za promjenu mišljenja svojih profesora.”

“Iako vjerujemo da pojedinci/ke imaju pravo na vlastito mišljenje, ne vidimo u kojem je smislu to važno u akademskom kontekstu te vjerujemo da iznošenje takvih mišljenja ima štetan učinak koji može imati puno veće posljedice od neugode kod studenata/ica.”

U Sveučilišnom Pravilniku o ravnopravnosti stoji da je u skladu s Aktom o jednakosti iz 2010. godine, a u kojem piše da su rod, spol i seksualna orijentacija kategorije pod zaštitom.

Uz to, pravilnik napominje da je “obaveza akademskih djelatnika/ca promoviranje uključujuće okoline i istraživanja” te da će “Sveučilište zahtijevati uvođenje jednakosti u svim svojim aktivnostima“, što naravno nije slučaj ako su homofobne izjave nešto što se prihvaća.

Očekivanjem da se studenti/ice sami/e suprotstave homofobnim izjavama, ravnateljica sprječava njihovo pravo na neometano sudjelovanje u akademskim aktivnostima. Također, potiče mišljenje da su LGBTQ+ studenti/ice prihvaćeni/e jedino ako kriju svoje identitete i stvara okruženje gdje su LGBTQ+ pojedinci/ke akademski diskriminirani/e.”

“Tvrdeći da je homofobija javno prihvatljiva šalje poruku da je Sveučilište u Oxfordu mjesto gdje LGBTQ+ studentice nisu cijenjene i da se od njih očekuje da zadrže svoju akademsku izvrsnost uz stalan pritisak da moraju braniti svoje identitete.”

“Zaprepašteni smo što su studenti/ce tražili/e pomoć od ravnateljice, na što je ona komentirala da su previše osjetljivi/e. Ovo nije ponašanje koji bi se očekivalo od osobe čiji je zadatak da omogući svim pojedincima fakulteta pravo na napredovanje.”

Ovakvo ponašanje je neuspjeh u prepoznavanju učinka koji homofobija ima na akademski uspjeh i osobnu dobrobit pojedinki te se nadamo da će ravnateljica i ostali u budućnosti razmotriti ovaj problem s više pažnje.”

U međuvremenu, ravnateljica je odgovorila na kritike oko svoje izjave, iako se nije otvoreno ispričala. U njezinom odgovoru stoji: “Žao mi je da se moje riječi koriste kako bi se dovelo u pitanje impresivno nastojanje da Sveučilište u Oxfordu bude uključujuće te da se u njemu poštuju različitosti. Ponosna sam i kao i uvijek dosad, dajem svoju podršku za sve što smo napravili u tom pogledu. Vidjela sam izvještaje u medijima i reakcije na društvenim mrežama. Nadala sam se da će moja dugogodišnja nastojanja u borbi protiv diskriminacije bilo kakve vrste biti dovoljan odgovor na neke od kritika, ali vidim da moram biti potpuno jasna o svom stavu.” No, umjesto da nedvosmisleno izjasni svoj stav, zatražila je dvoje glasnogovornika/ica da izjasne načela kojih bi se svi trebali pridržavati, na što su oni/e ponovili/e djelovanje Sveučilišta u korist različitosti.

Na njenu novu izjavu reagiralo je Društvo LGBTQ+ studenata, komentirajući da osuđuju njen komentar te da se u njemu ne vidi priznanje o posljedicama njene izjave. “Kao ravnateljica ovakve značajne institucije nije dovoljno da se pouzda u rad drugih u nadi da će takva nastojanja opravdati njene prijašnje izjave. Ovaj komentar nije isprika, nego guranje prvotne izjave pod tepih. Ne radi se o žalosti koju ravnateljica osjeća, nego o potencijalnoj šteti koju njene riječi mogu uzrokovati LGBTQ+ zajednici na Sveučilištu.”

“Još jedanput pozivamo ravnateljicu da se ispriča te smo jako razočarani da ravnateljica nije odgovorila ni na jedan argument koji smo objavili. Uz to, nadamo se skorašnjem susretu i otvorenoj raspravi s ravnateljicom”, nadodaju iz Društva.

Gej političar s Oxforda Tom Hayes, koji je napisao otvoreno pismo ravnateljici, komentirao je: “Prava je šteta što se ravnateljica drži svog mišljenja kako borba protiv homofobije nije njen posao i time krivo navodi da je zabrinutost javnosti nevažna. Moje pismo ravnateljici i dalje vrijedi, sve dok ona ne povuče svoje komentare. Nedopustivo je da se studenti/ce moraju suočavati s profesorima/cama koji/e smatraju da diskriminacija može proći kao debata.”

FOTO: Na Trgu maršala Tita ispisana antifašistička poezija

Polaznici/e radionice Time is out of joint, pod mentorstvom Olivera Frljića i u organizaciji Ganz novog festivala Studentskog centra izveli/e su danas u 13 sati akciju ispisivanja antifašističke poezije na Trgu maršala Tita. 

“Ova akcija je pokušaj da ljudima koji su sudjelovali približim svoju metodologiju rada, da im pokažem na koji način se može koristiti potencijal određenog prostora – u ovom slučaju radi se o Trgu maršala Tita, prostoru oko kojeg se vode različiti ideološki prijepori u hrvatskom društvu – i na koji način intervencija u taj prostor može proizvesti neku vrstu materijala, koji se onda može iskoristiti u kazalištu“, izjavio je za Libelu Frljić

Komentirao je i reakcije prolaznika i prolaznice i rekao da su bile jako prijateljski nastrojene. “Mislim da je do toga što desnica, koja se inače pojavljuje na ovakvim događajima, nije imala vremena organizirati se jer smo relativno kasno najavili cijelu stvar. Međutim, ne sumnjam da će biti različitih reakcija i mene ja zanimalo upravo to da studentima/cama pokažem na koji način se može napraviti i medijska izvedba, kako jedna performativna akcija može biti instrument za jednu širu medijsku izvedbu”, poručio je Frljić. 

{slika}

{slika}

Akcija se izvela “s ciljem afirmacije kulture sjećanja u kontekstu galopirajućeg historijskog revizionizma i fašizacije hrvatskog društva. Akcija, između ostalog, upozorava na problem službene historiografije, koja svaki aspekt prethodne državne zajednice prikazuje isključivo u negativnom svjetlu te temeljito proveden proces čišćenja nastavnih programa i kolektivnog sjećanja od svih književnika koji u novom političkom kontekstu imaju ‘problematične’ ideološke pozicije ili nacionalnu pripadnost”, stoji u opisu događaja. 

Akcija je inspirirana pjesmom Poeziju će svi pisati Branka Miljkovića.

Ispisivanje antifašističke poezije uključuje sljedeće autore/ice i pjesme:

Ivan Goran Kovačić: Pjesma samom sebi

Ljubica Ivošević Dimitrova: Napred!

Branko Ćopić: Pjesma mrtvih proletera

Aco Šopov: Oči

{slika}

{slika}

Reproduktivna prava i karijera: ispitivanje stanja u RH

Udruga za ljudska prava i  građansku participaciju PaRiter provodi istraživanje “Reproduktivna prava i karijera: ispitivanje stanja u RH”. U tu svrhu izrađena je anketa namijenjena svim zaposlenim i nezaposlenim ženama, majkama i trudnicama, s ciljem ispitivanja razine diskriminacije s kojom se susreću žene u Republici Hrvatskoj prilikom zaposlenja i tijekom rada.

Anketu možete ispuniti od 1. do 15. rujna na ovom linku, a rezultati će se koristiti kako bi se stekao što bolji uvid u praksu poslodavaca u RH u odnosu na diskriminaciju žena.

Po završetku istraživanja rezultati će biti dostupni na web stranici udruge PaRiter.