sdadmin

Predstavljanje Inicijative za feministički Filozofski

Posted on by sdadmin

Na Sveučilištu u Zagrebu kronično nedostaju rodne/feminističke teme, a tamo gdje se one u određenoj mjeri i pojavljuju, radi se o pojedinačnim kolegijima ili, češće, jedinicama unutar pojedinih kolegija.

U želji da fragmentirano znanje usustavimo i učinimo dostupnijim širem broju studentica, studenata i zainteresirane javnosti, osnovale smo prvu studentsku feminističku udrugu na FFZG – Inicijativa za feministički Filozofski.

U planu je niz predavanja, tribina i radionica s početkom od sljedećeg semestra.

Ovim putem željele bismo Vas pozvati na predstavljanje udruge koje će se održati  u klubu Močvara, 18. srpnja u 20 h.

Govorit će:

Marija Dejanović (predsjednica) – o udruzi, razlozima osnivanja i planovima za budućnost;

Katarina Poljak (članica predsjedništva) – o širem društvenom kontekstu unutar kojeg funkcioniramo, a koji ukazuju na potrebu za jednom ovakvom studentskom inicijativom;

Petra Kurtović (članica) – o stanju na Filozofskom fakultetu u zadnjih godinu dana te o tijeku i rezultatima dosadašnje studentske borbe.

Pridružite nam se ako ste umjetnik/ca, znanstvenik/ca, aktivist/kinja ili član/ica neke udruge i želite svoj rad predstaviti studentskoj populaciji, želite prezentirati neku temu o kojoj smatrate da se premalo govori među studentskom populacijom, ili želite na neki način sudjelovati u našem radu, ali niste još odlučile/i kako.

O diskriminaciji majki na tržištu rada i rodnom jazu u plaćama

Posted on by sdadmin

Kada muškarci i žene završe školovanje i počnu raditi, uglavnom su prilično ravnopravno plaćeni/e. No, uskoro dolazi do rodnog jaza u plaćama, a on znatno raste u sljedeća dva desetljeća.

No, što se to mijenja? Odgovor možemo pronaći ako pogledamo kada se taj platni jaz najviše povećava. Prema dvije novije studije, to se događa u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima, drugim riječima, kada žene rode djecu. Neudane žene bez djece i dalje zarađuju kao ili približno kao muškarci.

Veliki razlog zbog kojega roditeljstvo, pa čak i samo brak, pogađaju žene kada se radi o plaćama, jeste podjela kućanskog rada koja je još uvijek neravnopravna, čak i kada oba supružnika imaju posao s punim radnim vremenom. Ovo posebno vrijedi za visokoobrazovane žene s dobro plaćenim poslovima: majčinstvo šteti njihovoj karijeri.

Ova istraživanja pokazuju da čak i udane žene bez djece zarađuju manje, budući da će žene češće odustati od poslovnih mogućnosti zbog selidbe ili zbog podrške suprugovoj karijeri. Udane žene također često izabiru manje intenzivne karijere/poslove kako bi se pripremile za djecu, ili im poslodavci ne daju više odgovornosti jer pretpostavljaju da će uskoro imati djecu i otići na porodiljni dopust.

“Dok se jedna osoba fokusira na karijeru, druga obavlja lavovski posao kod kuće”, kaže Sari Kerr, ekonomistkinja na Wellesley College, autorica ova dva istraživanja. Jedno istraživanje bit će objavljeno ovoga mjeseca u American Economic Review; drugo istraživanje je već objavio Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (National Bureau of Economic Research). Ostali/e istraživači/ce su Claudia Goldin s Harvarda, Claudia Olivetti s bostonskog koledža i Erling Barth iz Instituta za društvena istraživanje u Oslu.

“Logično je da parovi odluče da osoba koja zarađuje manje, a obično je to žena, obavlja više kućanskih poslova i više se brine za djecu”, kaže Kerr. No, tu je, u prvom redu, pitanje – zašto žene zarađuju manje. “To učvršćuje platni jaz na tržištu rada, i zarobljene smo u tom krugu”.

Neke žene rade manje nakon što rode, no za mnoge to nije slučaj, a poslodavci ih ipak plaćaju manje, čini se zato što pretpostavljaju da će biti manje posvećene poslu, pokazalo je istraživanje.

Čak i kada majke smanje radno vrijeme, nisu proporcionalno manje plaćene. Kada se njihova plaća izračuna na temelju radnih sati, još uvijek su plaćene manje nego muškarci za isti broj radnih sati, pokazalo je prošlo istraživanje Claudie Goldin. Poslodavci, posebno kada su u pitanju poslovi koji zahtijevaju fakultetsko obrazovanje, plaćaju ljude disproporcionalno više za prekovremeni rad, a disproporcionalno manje za fleksibilno radno vrijeme.

Kako bi se postigla veća ravnopravnost u plaćama, društveni znanstvenici kažu da – osim izbjegavanja braka i majčinstva – treba mijenjati radna mjesta i javne politike koje se primjenjuju i na muškarce i na žene. Primjeri za to bi bile kompanije koje ne daju prioritet prekovremenom radu te vlada koja osigurava subvencioniranu skrb za djecu i umjereno dug roditeljski dopust.

Prema podacima, kaže Kerr, fakultetski obrazovane žene u dobi od 25 godina zarađuju oko 90 posto zarade muškaraca, a u dobi od 45 godina oko 55 posto.

Novo istraživanje, koje je obuhvatilo veću grupu ljudi, otkrilo je kako se između 25. i 45. godine rodni platni jaz za visokoobrazovae, koji počinje skoro od nule, povećava do 55 posto. Za one bez diplome, povećava se do 28 posto.

Velik dio toga se događa u ranim fazama karijere, kada žene rađaju i podižu malu djecu. Članak u American Economic Review, koji obuhvaća ljudi rođene oko 1970. godine, pokazuje kako se gotovo cjelokupni jaz u plaćama za žene s diplomom događa između 26. i 33. godine.

Istraživači/ce su koristili/e demografske podatke iz popisa stanovništva 2000. godine i povijesti rada od 1995. do 2008. godine iz programa Longitudinal Employer-Household Dynamics (Longitudalna dinamika poslodavac-kućanstvo) Zavoda za statistiku (Census Bureau) koji obuhvaća tvrtke u privatnom sektoru. Ta dva skupa podataka se rijetko kombiniraju, a istraživačima/cama je to omogućilo da povežu radne povijesti ljudi s demografskim podacima kao što su dob, obrazovanje, bračni status i roditeljstvo.

Platni jaz je veći za visokoobrazovane jer su njihove plaće veće, a muškarci dominiraju kada se radi o najbolje plaćenim poslovima. Također, ti poslovi više vrednuju prekovremeno, nefleksibilno radno vrijeme.

Ljudi bez fakultetskih diploma započinju s nešto povećanim platnim jazom, no on se smanjuje tijekom njihovih karijera. Jedan od razloga je to što manje obrazovani muškarci imaju manje mogućnosti za dobro plaćene poslove nego prije. “To nije zato što manje obrazovane žene zarađuju dobro, već zato što manje obrazovani muškarci ne zarađuju dobro”, kaže Kerr.

Ekonomisti/kinje kažu da 27 posto cjelokupnog platnog jaza proizlazi iz toga što muškarci mnogo češće prelaze na bolje plaćene poslove. Kada udane žene napuste posao, manja je vjerojatnost da će u budućnosti zarađivati više. Prethodno istraživanje je otkrilo kako je mnogo vjerojatnije da se neće ponovno zaposliti; mogu se preseliti zbog suprugovog posla ili napustiti posao kako bi se bavile djecom.

No, velika većina platnog jaza – 73 posto – proizlazi iz toga što žene ne dobivaju povišice i unapređenja u istoj mjeri kao muškarci. Izgleda da se radni staž i iskustvo mnogo više isplate muškarcima nego ženama.

“Na svim mogućim frontama, žene izvlače deblji kraj”, kaže Kerr. “Bez obzira mijenjaju li posao ili se nastoje držati istog poslodavca, zauzvrat uvijek dobiju manje nego muškarci”.

Prosječni visokoobrazovani muškarac, primjerice, poveća svoje prihode do 77 posto u dobi između 25 i 45 godina, dok za žene to povećanje iznosi do 31 posto. Prihodi niže obrazovanih muškaraca povećavaju se brže nego prihodi žena istog statusa u prvom desetljeću njihovih karijera, no žene ih dostižu do 45. godine.

Međutim, čak i žene koje “dostignu” platni jaz plaćaju dugoročnu cijenu, jer putem su izgubile znatnu količinu prihoda – u plaćama, povišicama i mirovinama. 

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Rainbow Warrior u Rijeci: Više Mediterana, manje plastike

Posted on by sdadmin

U sklopu mediteranske turneje “Više Mediterana, manje plastike”, Greenpeaceov brod “Rainbow Warrior III” stigao je u Rijeku. Na brodu je u utorak održana tiskovna konferencija na kojoj su biolozi/ginje i aktivisti/kinje Greenpeacea upozorili/e na alarmantno stanje u vezi onečišćenja plastikom u Jadranu i na Mediteranu. Tiskovnu konferenciju je otvorio legendarni kapetan Rainbow Warriora Peter Willcox i to kratkim uvodom o povijesti Rainbow Warriora.

Na konferenciji je naglašeno kako najezda plastike ubrzano pretvara mora u najveća odlagališta otpada na svijetu, ugrožava morske životinje te dospijeva u hranidbeni lanac. Čak 95 posto plastike u morima je manje od pet milimetara, odnosno smatra se “mikroplastikom” i nije vidljivo okom, no izuzetno je štetno za životinje i kontaminira hranidbeni lanac na svim razinama. Mikroplastika nastaje degradacijom većih plastičnih komada. Znanstvenice procjenjuju da u Sredozemnom moru već sad pluta 1455 tona plastike. “Plastika koju vidimo da pluta morem samo je “vrh brijega”.

{slika}

“Plastika za jednokratnu upotrebu guši naša mora i ugrožava morske životinje. Neke plastične proizvode, poput žličice za miješanje kave, koristimo doslovno nekoliko sekundi, a u okolišu se zadržavaju stotinama godinama. Stanje je krajnje alarmantno i tome moramo stati na kraj! Pozivamo građane/ke da potpišu našu peticiju te da kažu ne plastici za jednokratnu upotrebu!,” rekla je Mihaela Bogeljić, voditeljica kampanje.

Većina plastike koja završi u oceanima i morima dolazi s kopna, čak 80%, a treba joj stotine godina da se razgradi. Greenpeace je objavio izvještaj “Sredozemlje zatrpano plastikom” koji pokazuje da je u svjetskim razmjerima 60-80% morskog otpada plastika te da prosječna gustoća plastičnog otpada u Sredozemnom bazenu iznosi 1 komad na svaka 4 m2, što je usporedivo s nakupljanjem plastičnog otpada u pet suptropskih oceanskih vrtloga.

{slika}

Europska unija jedna je od najvećih svjetskih proizvođača plastike. “Ovih tjedana i mjeseci dok EU donosi nove propise o otpadu i plastici, pozivamo ministra Tomislava Ćorića da se zauzme za što strože mjere smanjenja plastičnog zagađenja! Fokus treba biti na smanjenju plastike u nastanku i na višekratnoj upotrebi, a tek onda na recikliranju, što je do sada bio slučaj. Posebno tražimo da se uvede proširena odgovornost proizvođača, odnosno obaveza sudjelovanja u trošku smanjenja i zbrinjavanja plastičnog otpada.” istaknuo je Zoran Tomić, voditelj Greenpeacea u Hrvatskoj.

Serena Maso iz talijanskog Greenpeacea i talijanska znanstvenica Francesca Garaventa (CNR-ISMAR, Genova) predstavile su istraživanje provedeno s druge strane Jadrana. Rainbow Warrior je prije Hrvatske posjetio Španjolsku i Italiju, gdje je Greenpeace provodio istraživanje mora, a nakon Rijeke isplovit će prema južnodalmatinskim otocima koji su posebno na udaru te će u suradnji sa znanstvenicima iz Društva za istraživanje mora – 20000 milja dokumentirati onečišćenje plastičnim otpadom. Iz Jadrana odlazi za Grčku i Bugarsku.

{slika}

Inače, Greenpeaceov brod je u Rijeku stigao jučer, na obljetnicu miniranja i potapanja prvog “Rainbow Warriora” 1985. godine od strane francuskih tajnih službi na Novom Zelandu, kada je prosvjedovao protiv francuskih nuklearnih pokusa. Brodom je i tada zapovijedao sadašnji kapetan i dugogodišnji aktivist Peter Willcox. Rainbow Warrior otvoren je za javnost u utorak, 11. 7. od  16 do 19 sati i u srijedu, 12. 7. od 10 do 13 sati te od 16 do 18 sati. Peticiju, osim na samom brodu, možete potpisati i na web stranici Greenpeace Hrvatska. 

Žene u crnom: Srebrenicu nikada nećemo zaboraviti

Posted on by sdadmin

Povodom obilježavanja 22. godišnjice genocida u Srebrenici, Žene u crnom, uz podršku umjetničkih kolektiva MMC Led art iz Novog Sada, Dah teatar iz Beograda, aktivistkinja i aktivista civilnog društva, organizirale su jučer u 19.30 na Trgu Republike u Beogradu scensku akciju “Srebrenica 8372”.

Aktivistkinje, koje redovito obilježavaju ovaj datum, nosile su crne transparente na kojima je pisalo “Srebrenicu nikada nećemo zaboraviti”, “Srebrenica”, “Odgovornost” i “Solidarnost” te ploče s brojem 8.372, koji označava broj srebreničkih žrtava.

“U Srbiji vlada paranoičan strah koji se ispoljava u pomahnitalim reakcijama i na samo spominjanje riječi genocid. Tome nesumnjivo doprinosi i uporno odbijanje aktualnog predsjednika Republike A. Vučića da zločin u Srebrenici imenuje genocidom, u čemu ga slijede ne samo političari i političarke vladajuće koalicije, nego i najveći dio opozicijskih političara. Time se potvrđuje sistematsko održavanje one ideologije koja je omogućila genocid i koja opravdava zločine, slaveći zločince kao heroje. Treba li upozoravati da takva tvrdokornost u obrani zločina i zločinaca neumitno vodi ovo društvo u još dublji moralni sunovrat?”, poručile su aktivistkinje i dodale da će nastaviti zahtijevati da se 11. srpnja proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i da se negiranje genocida kvalificira kao kazneno djelo.

Malo dalje od akcije Žena u crnom događao se i kontraprosvjed pod nazivom “Zašto nema pravde za srpske žrtve u Srebrenici?”, koji je organiziralo Udruženje porodica kidnapovanih i ubijenih na Kosovu. Dva je skupa odvajao veliki kordon policije, a došlo je i do verbalnih provokacija od strane pripadnika Udruženja.

Predsjednik Udruženja Simo Spasić nazvao je aktivistkinje Žena u crnom “predratnim, ratnim i poslijeratnim profiterima”. Predsjednica Žena u crnom Staša Zajević novinarima/kama rekla je da su sudionici protuprosvjeda eksponenti onoga što se događa na najvišim institucijama vlasti u Srbiji te da smatra kako Srbija tone u “moralni sunovrat i fašizaciju”, piše Al Jazeera Balkans.

Sheila Michaels: Ms. za žene koje ne pripadaju muškarcima

Posted on by sdadmin

Sheila Michaels, feministkinja koja je proširila modernu uporabu titule Ms. u engleskom govornom području kao način iskazivanja ženske samostalnosti, umrla je u 78. godini života u New Yorku. Michaels se smatra zaslužnom za (ponovno) uvođenje titule Ms. kao alternative za Mrs. i Miss, kojima se označava bračni status žene.

Njen prvi pokušaj uvođenja spomenute titule bio je neuspješan među istomišljenicima/cama, no na kraju je ipak privukao pozornost krajem 60-ih, a osobito nakon što je jedna od najistaknutijih feministkinja tog vremena, Gloria Steinem, istim nazivom nazvala jedan od najutjecajnijih feminističkih časopisa – Ms. Magazine.   

Iako Michaels nije skovala naziv, isti je pao u zaborav sve dok, kao mlada žena u New York Cityju, nije naišla na poštu koja je primateljicu oslovljavala kao Ms. “Ostala sam zapanjena. Nikada ranije nisam vidjela taj termin, a bio je savršeno rješenje za problem koji me mučio godinama”, rekla je svojevremeno u intervjuu. “Tražila sam titulu za žene koje nisu pripadale muškarcima”, istaknula je u intervjuu za The Guardian 2007. godine.

Prema Merriam-Webster rječniku, prvo poznato korištenje titule Ms. datira iz 1901. godine, kada se taj termin koristio kao opis kada “bračno stanje žene nije poznato ili nije relevantno”. 

Kampanjom za vlasnička prava žena protiv nasilja nad ženama u Južnoj Aziji

Posted on by sdadmin

Aktivisti/kinje su pokrenuli/e kampanju u Južnoj Aziji kako bi potaknuli/e muškarce da se zauzmu za vlasnička prava svojih kćeri, supruga i sestara te potaknuli/e žene da zahtijevaju svoj dio, kombinacijom čega se nadaju smanjiti nasilje nad ženama u ovoj regiji.

Kampanja Property for Her pokrenuta je prošlog tjedna na društvenim mrežama, s porukama na Facebooku i Twitteru, kao i peticijom na change.org. Peticijom se od roditelja traži obećanje da će ostaviti svojim kćerima jednak dio posjeda, a od braće da podupru svoje sestre u osiguravanju njihovih prava.

“Puno je nasilja nad ženama povezano s vlasničkim pravima”, rekla je aktivistkinja Kamla Bhasin, koja je sudjelovala u pokretanju kampanje. “Imamo puno zakonske legislative koja jamči jednaka prava, no koja ujedno nije implementirana jer zakonodavci, policija, sudstvo i građani/ke nisu rodno osviješteni. Ovom kampanjom želimo promijeniti stavove građana/ki o problematici posjedovanja za žene”, dodala je.

Diljem Indije, samo je 13 posto poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu žena, prema službenim podacima. Bez svog imena u vlasničkoj dokumentaciji, žene su u opasnosti od izbacivanja s posjeda kada im suprug umre, budući da svo vlasništvo odlazi u ruke sinovima ili suprugovoj braći.

Unatoč donošenju zakona kojim su ženama zajamčena jednaka prava nasljeđivanja prije više od desetljeća, običajni zakon često prevagne, a žene su prisiljene od strane svoje braće ili očeva predati svoje pravo na posjed svih predaka/kinja.

“Unatoč zakonima, naša prava nisu zajamčena, zbog čega se žene osjećaju loše kada traže svoj dio vlasništva”, rekla je Arti Pandey, suosnivačica skupine za ženska prava Bitiya, koja je pokrenula peticiju. “Ovisimo o milostinji svoje braće i muževa. Vlasnička prava nam mogu dati ekonomsku neovisnost, pa da ne moramo ovisiti ni o kome”, dodala je.

Kampanja #PropertyforHer promovira se sloganima poput “Beti dill mein, beti will mein”, što u prijevodu znači “Tvoja kćer u tvom srcu i tvojoj oporuci”.

Nekoliko zemalja nudi niže kamatne stope i jeftiniju registraciju posjeda ako je posjed registriran pod imenom žene, potičući na taj način ovu praksu. Zemlja ili posjed koje distribuira država također imaju zajednički vlasnički status.

“Ova kampanja neće uspjeti zajamčiti vlasnička prava ženama odmah, no može potaknuti veću promjenu u patrijarhalnom sustavu vrijednosti koji onemogućava da takve akcije zažive”, istaknula je Sandeep Chachra, izvršna direktorica aktivističke skupine ActionAid India, koja podupire kampanju.  

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org