LGBTinovo

LGBTIQ inicijativa AUT 14. veljače od 19.00 h organizira LGBTIQ+ izdanje Valentinova pod imenom LGBTinovo. “Fokus večeri je intervencija u ustoličeni, konzumeristički svetak koji punimo LGBTIQ+ sadržajima za populaciju koja nije reprezentirana u heteronormativnom mainstreamu. U sklopu programa organizirani su speed dating, antivalentinovska tombola i gledanje lezbijske epizode britanske sci-fi serije Black Mirror, a cijelu večer okrunit ćemo tulumom glazbe u štihu osamdesetih s primjesom popa 21. stoljeća”, najavljuju u AUT-u. 

Tokom same večeri prikupljat će se i simbolične donacije kao podršku za daljnje djelovanje te kako bi prekrile/i troškove za buduće događaje kao svojevrsna garancija da i dalje nude besplatne sadržaje svim članicama/ovima LGBTIQ+ zajednice.

Više: https://www.facebook.com/events/285583751856690/

Rusija dekriminalizirala obiteljsko nasilje

Ruski parlament je u petak, 27. siječnja, glasao 380:3 za dekriminalizaciju obiteljskog nasilja u slučajevima kada ono ne uzrokuje “ozbiljne tjelesne ozljede” i kada se događa “samo jednom godišnje”.

Taj potez ukida kaznenu odgovornost u takvim slučajevima, a predviđena kazna je oko 500 dolara ili 15 dana pritvora ukoliko se to nije ponovilo unutar godinu dana.

Zakon treba potvrditi Gornji dom parlamenta u kojemu se ne očekuje nikakvo protivljenje. Nakon toga ga treba potpisati predsjednik Vladimir Putin, koji je već najavio podršku.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima kako obiteljski sukobi “nisu nužno obiteljsko nasilje”.

Podrška Donjeg doma parlamenta (Dume) ovakvom zakonu poništava odluku Vrhovnog suda donesenu prošle godine, koju je nakon toga parlament podržao, koja dekriminalizira “nasrtaj” (battery) ukoliko nema tjelesne ozljede, no koja ostaje kazneno djelo kada su žrtve članovi/ce obitelji. Ova odluka je, dakle, efikasno poništena glasanjem Dume u petak.

Andrej Isajev, zastupnik i “mladi lav”  vladajuće Putinove stranke “Jedinstvena Rusija”, izjavio je kako su zakonodavci “čuli i uslišali poruku javnosti” da se ova greška počinjena prošle godine ispravi.

Rusije je jedna od tri zemlje u Europi i Središnjoj Aziji koja nema zakone specifično orijentirane na obiteljsko nasilje, piše TheEconomist.

Kritičari/ke ove nove mjere upozoravaju kako će to potaknuti obiteljsko nasilje i zločin.

“Ovaj zakon će etablirati nasilje kao normu ponašanja”, rekao je zastupnik iz redova Komunističke stranke Ruske Federacije (KPRF) Jurij Sinelšikov tijekom debate u parlamentu.

Odvjetnica za prava žena Mari Davtyjan rekla je za The Moskow Times kako ovaj zakon povećava opasnost i “šalje poruku da država obiteljsko nasilje više ne smatra nečim lošim”.

Istraživanje iz prošlog mjeseca koje je provela državna agencija VTsIOM pokazalo je kako 19 posto građana/ki Rusije smatra kako udariti suprugu, supruga ili dijete “može biti prihvatljivo u određenim okolnostima”, izvještava Associated Press. Ova anketa na državnoj razini obuhvatila je 1800 ljudi, sa statističkom pogreškom od 2,5 posto, a provedena je 13.-15. siječnja.

Brojni komentatori kažu kako ovo samo reflektira uvjerenje sadržano u staroj ruskoj poslovici: “Tko te tuče, taj te voli.”

Prema službenim vladinim statistikama Ministarstva za unutarnje poslove, 40 posto svih nasilnih kaznenih djela počinjeno je u obitelji.  To je u skladu s dnevnom brojkom od 36 000 žena žrtava fizičkog nasilja koje su počinili njihovi partneri i 26 000 djece koja svake godine zlostavljaju roditelji.

Prošlogodišnji zakon, koji je na snagu stupio u srpnju, vrlo brzo je proizveo protivnike, u prvom redu zloglasnu ultrakonzervativnu rusku senatoricu Jelenu Mizulinu, koja je ovaj zakon prozvala “antiobiteljskim” i izjavila kako krši “pravo” roditelja da tuku svoju djecu.

Takvo gledište podržava i organizacija “Sveruski roditeljski pokret otpora” koji su na svojoj web stranici upozoravali kako “roditelji više nemaju pravo sami odabrati metode odgoja”.

Edukacija i prevencija najbolje su oružje protiv raka vrata maternice

“Tko može oboljeti, jesu li muškarci sigurni i je li zaraza moguća isključivo putem spolnog odnosa”, samo su neka od pitanja na koja su stručnjaci danas davali odgovore u sklopu akcije Udruge SVE za NJU povodom obilježavanja 11. tjedna prevencije raka vrata maternice u City Centeru One East i West u Zagrebu. Među zainteresiranim građanima bilo je najviše roditelja, ali su interes za temu pokazali i tinejdžeri, upravo ona generacija kojoj edukacija i prevencija mogu spasiti život.

“Važno je istaknuti kako možemo preventivno djelovati u borbi protiv raka vrata maternice, čiji je jedan od glavnih uzročnika HPV. Ovdje ističem edukaciju mladih, ali i njihovih roditelja, kao jedan od primarnih načina prevencije kako bi se spriječile kobne posljedice koje može uzrokovati ovaj virus”, poručila je predsjednica Udruge SVE za NJU Alemka Balenović te pozvala građane da se informiraju i educiraju putem provjerenih izvora kao što su g.zarez i HelloCurly.

“Hrvatska uvođenjem programa probira i cijepljenja prati trendove zemalja koje su takvim mjerama smanjile pojavnost i smrtnost, no moramo uložiti daljnje napore kako bismo postigli željene rezultate”, istaknula je dr. sc. Magdalena Grce s Instituta Ruđer Bošković.

Potpredsjednik Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Siniša Varga mnogobrojnim je okupljenim građanima kazao kako je u Hrvatskoj uveden besplatan program cijepljenja protiv HPV-a za sve polaznike prvog razreda srednje škole, no kako je odziv još uvijek malen. “S obzirom na važnost i učinkovitost te vrste cjepiva, takva stopa odaziva nije zadovoljavajuća i nadam se da će se nastaviti raditi na tome i podizati svijest o važnosti odaziva”, izjavio je Varga.

“Prije četiri godine pokrenut je nacionalni program sekundarne prevencije raka vrata maternice, kojeg je potrebno usavršavati, no već sada pokazuje rezultate. Sve vas pozivam da i dalje podržavamo ovakve akcije, da poboljšamo nacionalni program kako bi pojavnost raka vrata maternice bila još manja no što je sada”, kazao je ravnatelj KBC-a Zagreb dr. Ante Čorušić.

Javnozdravstvenu su akciju Biser mudrosti došli podržati i ambasadori Sanja Doležal, Lana Jurčević i Bruno Šimleša, koji je istaknuo kako HPV nije samo ženski problem, već da jednako pogađa i spolno aktivne muškarce. “Kao roditelji moramo se potruditi zaštititi svoju djecu – od mnogo ih stvari ne možemo zaštititi, no od HPV-a možemo. Bez obzira što se to smatra bolešću žena i djevojaka, muškarci nisu samo prenosioci, već i sami mogu imati opasne simptome. Muškarci se moraju potruditi, najprije da ne obole, a potom i da ne prenose virus dalje”, poručio je Šimleša.

Lana Jurčević, koja je kao ambasadorica sudjelovala i u javnozdravstvenoj kampanji Prekriži rak dojke – prekriži rak vrata maternice 2008. i 2009. godine, naglasila je kako je glavni cilj ove kampanje informiranje i poticanje žena da brinu o sebi, a događanje je kao pokrovitelj došao podržati i gradonačelnik Grada Zagreba.

Akcija “Biser mudrosti” provedena je s ciljem da se ukaže na rastući javnozdravstveni problem, ali i svrati pozornost javnosti na probleme i brojne predrasude s kojima se susreću žene oboljele od raka vrata maternice. U Hrvatskoj svake godine od raka vrata maternice obolijeva nešto više od 300, a od posljedica ove bolesti umire oko 100 žena, što ukazuje na potresnu činjenice da jedna žena gotovo svaki treći dan izgubi bitku s ovom zloćudnom bolešću.

Danas se s velikom sigurnošću zna kako je jedan od glavnih uzročnika raka vrata maternice dugotrajna kronična upala rodnice i vrata maternice prouzrokovana humanim papiloma virusom (HPV) koji se prenosi spolnim putem. HPV-infekcija i rak vrata maternice ne upućuju na neodgovorno spolno ponašanje osobe ili da ista učestalo mijenja partnere, već je riječ o infekciji spolno aktivnih osoba. Gotovo svaki muškarac ili žena koji su spolno aktivni bit će barem jednom u životu zaraženi HPV-om. Infekcija ne bi smjela biti dozvola za međusobno optuživanje u vezi, kao što ni cijepljenje nije dozvola za spolno neodgovorno ponašanje. 

O preranoj smrti viktorijanske krojačice Mary Walkley

“Gospodine, krojačica sam zaposlena u velikoj trgovačkoj kući na West Endu i radim u prenapučenoj sobi s 28 drugih žena. Jutros je jedna od mojih kolegica pronađena mrtva u svome krevetu, a mi mislimo da ju je dokrajčilo previše rada u zatvorskim uvjetima”.

Ovako započinje anonimno pismo koje je smrt krojačice Mary Ann Walkley učinilo poznatim široj publici. Pismo, koje potpisuje Umorna krojačica, objavljeno je 17. lipnja 1863. godine u The Timesu i ukazalo je na očajne životne i radne uvjete krojačica. No ovakvi uvjeti nisu bili prisutni samo na londonskom East Endu, već i na elitnom West Endu koji je okupljao najbolje krojačnice i trgovine šeširima Londona.

Mary Walkley je bila dvadesetogodišnja krojačica zaposlena u trgovini Madame Elise. Njezina trgovina nudila je najmoderniju odjeću toga doba ženama najvišega staleža. Kako bi odjeća bila sašivena točno onako kako su to bogate klijentice htjele, radni dan krojačica koje su radile i živjele kod Madame Elise počinjao je u 5:30 ujutro i trajao sve do 23 h navečer. Ukoliko je na rasporedu bio veliki društveni događaj, krojačice su ponekad radile i 24 h dnevno,

Kada su napokon smjele leći, teško su se mogle kvalitetno odmoriti. Naime, Umorna krojačica piše da su radnice noću bile podijeljene u male ćelije koje su bile dovoljne velike da u njih stanu dva kreveta, a u svakom su krevetu spavale po dvije žene. Nije bilo ventilacije i krojačice su jedva disale. Liječnik koji je jednoga jutra došao u inspekciju rekao je da u takvim uvjetima života ne bi mogli živjeti niti psi.

Mary Walkley se razbolila u petak, a do nedjelje joj se zdravlje znatno pogoršalo. Jedna od krojačica s kojima je radila probdjela je noć uz nju dok nije zaspala. Sljedećeg jutra, Mary Walkley je pronađena mrtva.

Njezina smrt uzrokovala je prosvjede i negodovanje javnosti. Naime, ljudi su bili zgroženi uvjetima u kojima su te žene morale raditi i živjeti te su se zalagali za reforme koje bi uključivale bolje regulirane uvjeta rada i veću prostranost radnih soba. Drugi dio javnosti želio je da se Madame Elise i njezinome suprugu sudi zbog smrti Mary Walkley. Skandal se toliko rasplamsao da je osvanuo na naslovnici magazina Punch mjesec dana kasnije i to u obliku crteža nazvanog “Ukleta žena ili Duh u ogledalu”. Crtež je prikazivao modernu mladu ženu koja se divi svojoj novoj haljini te u ogledalu primjećuje odraz krojačice koja je umrla dok je šivala tu haljinu.

Činjenica da je većina djevojaka zaposlenih kod Madame Elise ili na sličnim mjestima zapravo siročad ili u teškoj životnoj situaciji, učinila je ovu situaciju i njihove uvjete rada još dostojnijima prezira. Neki su čak uspoređivali ovakvu eksploataciju ranjive radne snage s vrstom robovlasničkog odnosa:

“Ne bismo znali za postojanje “bijelog roblja” na londonskom West Endu da nije bilo mlade krojačice čija je prerana smrt u sumnjivim okolnostima privukla pažnju istražitelja.”

{slika}

Istraga o smrti Mary Walkley privukla je pažnju velikog dijela javnosti. Sud je naposljetku zaključio da je Mary umrla od izljeva krvi u mozak koji je brzo napredovao zbog opterećenja organizma radom i lošom ventilacijom. One koje su se nadale osudi Madame Elise i njezinog supruga ostale su razočarane, a članak u Stirling Observeru nazvao je osudu “krajnje nezadovoljavajućom”:

“Radni dan od 18 sati 365 dana u godini; nemogućnost izlaska na svjež zrak i nepostojanje slobodnog vremena za večeru ili čaj, već samo za ishitrene obroke; odlazak u sobe za ‘odmor’ u kojima, umjesto da se naspavaju, krojačice udišu otrovne pare i onečišćen zrak iz loše ventilacije… Ako vlasnik/ca ijedne prodavaonice šešira ili slične trgovine u Ujedinjenom Kraljevstvu tjera svoje zaposlenice da trpe takve uvjete rada ili dobiju otkaz, pred očima Boga i čovjeka, on/a im namjerno oduzima život polako ih trujući. Ako to nije ubojstvo, što je?”

Unatoč općem ogorčenju javnosti zbog radnih uvjeta krojačica s West Enda, nikada nisu izglasani zakoni koji bi regulirali radno vrijeme i spomenute uvjete. Čak i da su takvi zakoni uspostavljeni, malo je vjerojatno da bi ih se moglo uspješno primijeniti jer je većina modistkinja i krojačica bila zaposlena u privatnim tvrtkama koje nisu podlijegale državnim inspekcijama.

Završavam ovaj članak fotografijom moderne haljine iz 1863. godine uz zaključne misli anonimnog pisma koje je dovelo smrt Mary Walkley pred oči javnosti:

“Naravno da smo svi/e zgroženi/e i, iako se ne žalimo na našu tvrtku koja ima bolje čelništvo od mnogih drugih, svejedno bi nam bilo drago kada bi se osmislio način na koji bismo dobili/e malo manje posla i malo više zraka.

Srdačno

Umorna krojačica.”

Prevela i prilagodila Tea Schmidichen

Osam najbogatijih ljudi na svijetu bogato je kao najsiromašnijih 50 posto

U izvješću objavljenom tijekom Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, u Švicarskoj, Oxfam je izvjestio da je ‟više nego groteskno” da nekolicina bogatih ljudi, na čelu s Billom Gatesom, osnivačem Microsofta, posjeduje 426 milijardi dolara, što je ekvivalent bogatstvu koje posjeduje 3.6 milijardi ljudi.

Humanitarna organizacija poziva na stvaranje novog ekonomskog modela koji bi preokrenuo trend nejednakosti, a koji je ujedno zaslužan za Brexit i pobjedu Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima SAD-a. Oxfam smatra da je rastuća nejednakost proizvod agresivnog ograničavanja plaća, utaje poreza i iskorištavanja proizvođača.

Svjetski gospodarski forum izjavio je da rastuća nejednakost i polarizacija društva predstavljaju najveći rizik za svjetsku ekonomiju u 2017. godini, a to bi moglo rezultirati nazadovanjem globalizacije.

Oxfam otkriva kako 50 posto najsiromašnijih posjeduje jednaku količinu bogatstva, 426 milijardi dolara, kao i grupa ljudi na čelu s Gatesom, Amanciom Ortegom, osnivačem španjolskog modnog lanca Zara, i Warrenom Buffettom, poznatim investitorom i glavnim izvršnim direktorom Berkshire Hathaway.

Ostali su Carlos Slim Helú: meksički telekomunikacijski tajkun i vlasnik konglomerata Grupo Carso; Jeff Bezos: osnivač Amazona; Mark Zuckerberg: osnivač Facebooka; Larry Ellison: izvršni direktor tvrtke Oracle; i Michael Bloomberg: bivši gradonačelnik New Yorka i osnivač te vlasnik Bloomberg tvrtke za pružanje financijskih informacija.

Oxfam je izvjestio da su prošle godine 62 najbogatija milijardera imala jednaku količinu bogatstva kao i polovina svjetske populacije. Međutim, ta brojka je u 2017. pala na njih osmero jer novi podaci pokazuju da je siromaštvo u Indiji i Kini gore nego što se mislilo, a to znači da je 50 posto najsiromašnijih u još lošijem stanju te da se jaz između bogatih i siromašnih povećao.

Članovi/ce foruma stigli su u ponedjeljak u Švicarsku, gdje su došli gosti u rasponu od kineskog predjednika Xija Jinpinga do pop zvijezde Shakire, a Svjetski gospodarski forum je izdao svoj vlastiti izvještaj o rastu i razvoju gdje je medijan dohotka u prosjeku pao 2.4 posto u 26 razvijenih zemalja,  između 2008. i 2013. godine.

Norveška, Luksemburg, Švicarska, Island i Danska zauzele su prvih pet mjesta u inkluzivnom indeksu razvoja Svjetskog gospodarskog razvoja, Britanija je 21., a SAD na 23. mjestu. Tijelo koje organizira događaj u Davosu izjavilo je da porast nejednakosti nije ‟željezni zakon kapitalizma”, nego stvar neispravih političkih odluka.

Izvještaj Svjetskog gospodarskog foruma otkriva da je 51 posto, od 103 zemlje za koje su bili dostupni podaci, bilježi pad inkluzivnog indeksa razvoja u proteklih pet godina ‟kojom se potvrđuje legitimnost javne zabrinutosti, a time postaje izazov kreatorima politike koji ekonomski rast trebaju osigurati za širi društveni napredak”.

Oxfam, koji svoje podatke temelji na Forbesovoj listi najbogatijih te na podacima investicijske banke Credit Suisse, navodi da se velika većina ljudi u donjoj polovici svjetske populacije svakodnevno bori za opstanak, a njih 70 posto živi u zemljama s niskim dohotkom.

Prošlo je četiri godine otkako je Svjetski gospodarski forum identificirao nejednakost kao prijetnju socijalnoj stabilnosti, ali jaz između bogatih i siromašnih nastavio se širiti, dodao je Oxfam.

‟Izlazak Britanije iz Europske Unije, predsjednička kampanja Donalda Trumpa, zabrinjavajući porast rasizma i razočarenje mainstream politikom znakovi su da sve više i više ljudi u bogatim zemljama odbija tolerirati status quo”, kaže se u izvještaju.

Dobrotvorna organzacija je izjavila da nove informacije pokazuju da siromašni ljudi u Kini i Indiji posjeduju još manje imovine nego što se mislilo, a to znači da je jaz između bogatih i siromašnih još dublji nego što se smatralo prije godinu dana kada je objavljeno da 62 milijardera posjeduje bogatstvo koje je jednako bogatstvu polovice svjetske populacije.

Mark Goldring, izvršni direktor Oxfama, rekao je: ‟Ovogodišnja slika nejednakosti je još jasnija, preciznija i šokantnija nego ikada prije. Više je nego groteskno da skupina ljudi koja stane u jedna golf kolica posjeduje više od najsiromašnije polovice čovječanstva”.

‟Dok svaka deveta osoba na planeti ide večeras gladna u krevet, mala šačica milijardera posjeduje toliko bogatstva da bi im trebalo još nekoliko života da ga potroše. Činjenica da je super- bogata elita u stanju napredovati na štetu nas ostalih pokazuje koliko je deformirano postalo naše gospodarstvo.”

Mark Littlewood, ravnatelj Intituta za ekonomska pitanja, rekao je: ‟Oxfam je još jednom izašao s izvještajem koji demonizira kapitalizam, izbjegavajući činjenicu da je slobodno tržište pomoglo preko 100 milijuna ljudi da izađu iz siromaštva samo u posljednjih godinu dana”.

U Oxfamovom izvještaju dodano je da od 2015. godine najbogatijih 1 posto u vlasništvu ima bogatstvo veće nego što ima ostatak svijeta. Smatra se da će u sljedećih 20 godina 500 najbogatijih ljudi predati 2.1 trilijuna dolara svojim nasljednicima – što je svota veća od godišnjeg BDP-a Indije, zemlje s 1.3 milijardi ljudi. Između 1998. i 2011. prihod najsiromašnijih 10 posto povećan je za samo 65 dolara, dok je dohodak najbogatijih 1 posto populacije povećan za 11.800 dolara – 182 puta više.

Oxfam poziva na fundamentalnu promjenu koja će osigurati ekonomiju koja ide u prilog svima, a ne samo nekolicini privilegiranih.

 Prevela i prilagodila Chiara Bilić

Mizoginija od Knjige Postanka do Glasa Koncila

O tome kako je mizoginija isprepletena u cjelokupnu strukturu moći kao i socijalnih ustanova te kako je dokidanje diskriminacije prijeko potrebno baš kao i dubinska transformacija moći bilo je govora ovog ponedjeljka na okruglom stolu “O mizoginiji”. Okrugli stol je održan u Mini Art-kinu Croatia u Rijeci u organizaciji Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, a u suradnji s Odsjekom za kulturalne studije, udrugom studenata IKS i riječkim Art kinom.

Mini Art-kino bilo je dupkom puno već u 18 sati kada je večer počela kratkim dokumentarnim filmom, odnosno istraživanjem u kojem su osobe koje studiraju u Rijeci pitane znaju li što je mizoginija. Osim poražavajućih rezultata koji su jasno pokazali da studenti i studentice raznih sveučilišta u Rijeci nisu upoznati i upoznate sa navedenim pojmom pokazala se i razlika između fakulteta gdje su različite vrste obrazovnog kapitala izašle na površinu. Dok su osobe medicinskog fakulteta na osnovi znanja iz grčkog uspjele zaključiti što je mizoginija dok su ostali fakulteti pri tome bili znatno manje uspješni.

Sam razgovor počeo je uvodom koordinatorice razgovora dr.sc. Brigite Miloš nakon čega je slijedilo izlaganje Grete Grakalić Rački. Grakalić Rački, kulturologinja i teologinja, pokušala je u kratkim crtama govoriti o mizogenom diskursu srednjovjekovlja te to dovesti u vezu sa poražavajućom situacijom danas. Govorila je o binarnim opozicijama gdje se žena nalazi na onoj strani tjelesnosti, s manjkom racia ili umnog. Navedeno je povezala sa samim izumom ‘ženstvenosti’ te objasnila kako to zaista jest društveni konstukt koji se je mijenjao kroz vrijeme, ali uvijek bio konstrukt. 

{slika}

Nadovezujući se na Grakalić Rački, Ivan Blažević konstatira da se trajnost mizoginije može opisati kao trajanjem “od Knjige Postanka do Glasa Koncila”. Tu se voditelj kampanje “Drugotna na sav glas!” osvrnuo na događanja krajem prošle godine vezanih za određene tekstove unutar Glasa Koncila. Tako je navedena zagovaračka kampanja nastala osvrčući se na te iskorištavajući nazive štraca, drugotna i neposlušna. Osim tiskanja na majicama navedenih naziva htjelo se napraviti i “komplementarnu mušku majicu”, ali kako Blažević ističe: “Nismo našli nigdje gdje se baš vrijeđa muškarce, tako da smo ju sami izmislili i napisali od Evinog rebra.”

Treća je sugovornica bila studentica Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci te pjesnikinja Petra Bezjak koja je dala uvid u uronjenost mizoginije u svakodnevni život upravo pomoću jezika. Ona je ukazala na određene jezične strukture koje uspijevaju ženu iznova i iznova stavljati u inferiorni položaj, često i bez da su osobe uključene u razgovor svjesne navednog. Sam pojam žene opisan u rječnicima kao određen jezičnim strukturama može se ukratko opisati ovim riječima Bezjak: “Muškarac može biti sve što poželi, dok je za ženu taj prostor mogućnosti vrlo sužen u startu jer je njenom imenu pridodan cijeli niz društvenih uloga, društvenih očekivanja kao prirodan, kao da to već sadrži žena u sebi”.

Okrugli stol o mizoginiji zatvorila je dr.sc. Jelena Višnjić koja je istaknula repatrijarhalizaciju i retradicionalizaciju koja se u proteklih 20ak godina događa na ovim prostorima te upisuje svoje geografske, političke, kulturne i ekonomske sastavnice u žensko tijelo. Iz njezinog se izlaganja zasigurno može izdvojiti dio gdje ona uviđa “besmislenost i paradoksalnost teze da je kraj feminističkoj borbi i feminističkoj politici jer nam naši sistemi i u Hrvatskoj i u Srbiji i u cijeloj regiji i u svijetu pokazuju zapravo kako su naša prava krhka, teško stečena, vrlo lako se daju izgubiti”.

Ono što se moglo zaključiti iz ukupnog razgovora jest potreba za jednakošću koja nam nije bliska onoliko koliko nam se ponekad čini. Iskustva potčinjenosti, povijesnih nepravdi kao i diskriminacije te nasilja prema ženama vapeći su dio strukture današnjeg društva. Detaljnije će o svemu rečenom biti riječi na predavačko-filmskim večerima koje će se održavati sve do lipnja pružajući mjesto za okupljanje ženskih iskustava te daljnje interaktivno promišljanje.

Snimka okruglog stola dostupna je na YouTube kanalu Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci.